Sjećanja i zahvale

_________________________________________________

S J E Ć A NJ E

MAGDALENA PFEIFER

rođ. BODLOVIĆ

20. 10. 2022. – 20. 10. 2024.

S ljubavlju i ponosom

čuvamo uspomenu na Tebe …

beskrajnom nam nedostaješ.

Počivaj u Miru draga!

S ljubavlju i tugom,

Tvoji namiliji

_________________________________________________

S J E Ć A NJ E

Navršava se bolna godina dana

otkad nas je napustila

JELKA ŠKRBIĆ

1. 3. 1956. – 7. 10. 2023.

I dalje si u svakoj našoj misli i u svakom našem djelu.

Hvala ti na toplini koju si nam pružala,

ona ispunjava prazninu

koja je za tobom ostala.

Voli te

tvoja obitelj

________________________________________________

S J E Ć A NJ E

JURICA ŠĆEPANOVIĆ

3.10.2014. - 3.10.2024.

Prošlo je dugih 10 godina otkako nisi s nama...

Tvoja snaga i osmjeh u teškim trenucima ostavili su neizbrisiv trag u našim srcima.

Hvala ti za sve lijepe uspomene i svaki dan ispunjen ljubavlju.

Zauvijek ćeš biti naš heroj i u našim mislima.

S ljubavlju,

Tvoji najdraži

________________________________________________

S J E Ć A NJ E

Postoje riječi što nikad ne utihnu

postoje slike što nikad ne blijede

postoji ljubav što nikad ne slabi

voljena naša

MARTA KARNINČIĆ rođ. ETEROVIĆ

1980. - 2011. - 27. 09. 2024.

Nedostaješ ...

tvoj osmjeh, pogled

tvoja hrabrost i snaga

tvoje veliko srce

ispunjeno ljubavlju, radošću i toplinom

a tvoj lik zauvijek

u našim srcima i mislima.

Vrijeme koje prolazi

ne liječi rane, samo nas

nauči da živimo ranjeni.

Puno fališ, anđele naš, Marta naša

vole te tvoji najmiliji

_________________________________________________

Z A H V A L A

DRAGICA ETEROVIĆ

rođ. MARČIĆ

25. 08. - 25. 09. 2024.

Navršava se tužnih mjesec dana od odlaska

naše voljene majke, svekrve, punice, none

i pra none.

Iskreno zahvaljujemo rodbini, prijateljima i

poznanicima na dostojanstvenom ispraćaju

drage nam pokojnice, koji su svojim prisustvom,

cvijećem, usmenim ili pisanim putem bili uz nas.

Veliko hvala svima u Bolu i Gornjem Humcu koji su

nam pomogli u našim teškim trenucima

ožalošćena obitelj

_________________________________________________

S J E Ć A NJ E

MATKO ETEROVIĆ - ŠALA

1954. - 2017. - 25. 09. 2024.

Fališ nam, ali znamo

da si na mjestu

gdje nema boli i patnje,

gdje si pronašao svoj mir

i puno, puno svojih i

naših voljenih.

Vole te tvoji najmiliji.

Počivao u miru Božjem!

__________________________________________________

S J E Ć A NJ E

Na voljenog

JOŠKO ŠĆEPANOVIĆ

23. rujna 2017. - 23. rujna 2024.

Otišao si tiho i iznenada,

ne sluteći da je kraj,

ali tamo gdje si otišao ne zove

se uzalud Raj.

Ne mogu sve naše godine

stati u par riječi,

a toliko toga je trebalo biti.

U svojim srcima ti čuvamo mjesto,

jer bez tebe ništa nije isto.

Fališ nam i uvijek ćeš nam falit.

Tvoji najmiliji

___________________________________________________

S J E Ć A NJ E

ANA OSTOJA

umrla: 22. rujna 2023.

Godina dana je prošla

u mislima nikad zaboravljena

u našim srcima uvijek voljena.

Puno je lijepih uspomena

ali ipak neizmjerno nedostaješ,

draga naša

mama, punica, nona,

pra nona i pra pra nona

Tvoji najmiliji

____________________________________________________

Prošlo je najtužnijih mjesec dana otkad nas je napustio naš voljeni

DINKO SERVENTI

(ŽUVANČIĆ)

Ovim putem izražavamo veliku zahvalnost rodbini, prijateljima, susjedima, znancima i svim dragim ljudima, koji su u trenucima naše najveće boli bili uz nas, izrazili sućut i riječi utjehe i na bilo koji način pomogli u ovim za nas najtežim životnim trenucima, te svojom nazočnosti uveličali posljednji ispraćaj našeg voljenog supruga, oca, punca i nonota.

Bez tebe srce i dušu nam razdire bol, kuća je prazna bez govora tvog, ali uspomena na tebe vječna je.

Ostat ćeš uvijek voljen i nikada zaboravljen u srcima tvojih najmilijih.

Zahvalna obitelj

___________________________________________________

S J E Ć A NJ E

MATE MARINKOVIĆ - ŠPODIĆ

15. 09. 2014. - 15. 09. 2024.

Barba Mate,

mogle bi napisat foje i libre da ti rečemo

koliko fališ.

Namin, umirovljenicima, društvu na šentodama

na pazoru, fališ u čakulima pod skulu,

Bolskim litnjim noćima, prijatejima ...

Jednostavno nam fališ.

Jasenka i Živana sa famejima

_________________________________________________

ADIO DINKO, SIMBOL NAŠEG MJESTA

Sve nas je manje, onih pravih starosjedilaca i svjedoka naše prošlosti. Odlaze simboli našeg mjesta, ljudi jači od kamena u kome su rođeni, ljudi koji se ne poznaju po mjestu već se mjesto poznaje po njima. I ode Dinko u bespuća svemira da ga obogati za još jednog čovjeka, a istovremeno osiromaši Bol za još jednu legendu.

Bio je dobar muž i otac, prijatelj i borac. Život ga nije mazio, ali on se nije žalio. Svemu je doskočio iako mu nije bilo lako, ali time nije opterećivao nikoga. Borio se s nedaćama i usprkos bolesti savladavao je ono što ni zdrav čovjek uvijek ne uzmogne. Neka moj rođak Dinko ostane kao svijetli primjer razuma, hrabrosti i čvrste volje kojom se može i ono što izgleda nemoguće.

Sjećat ćemo ga se s ponosom, i neka bude potvrda uzrečici SVE SE MOŽE AKO SE HOĆE.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 22. 08. 2024.)

__________________________________________________

S J E Ć A NJ E

na voljenu suprugu,

brižnu majku,

najbolju nonu

BISERKA ŠĆEPANOVIĆ

14. 07. 2023. - 14. 07. 2024.

Prošla je duga i tužna godina bez tebe, najmilija naša. Tvoj odlazak je ostavio trag u svima nama, a premalo je riječi da ti kažemo koliko nam nedostaješ.

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav.

Ima te u svakom našem danu, s nama si u svakom našem koraku.

Danas, sutra i svaki preostali dan naših života, živjet ćeš u nama uvijek voljena i nikad zaboravljena.

Snivaj spokojno u prostranstvima vječnosti.

S ljubavlju i zahvalnošću,

tvoji najmiliji.

_________________________________________________

S J E Ć A NJ E

na našu dragu

DUŠANKU ŠESNIĆ

13. 07. 2015. - 13. 07. 2024,

Prošlo je devet godina ...

Uz nas si svaki dan, nevidljiva, nečujna.

Uvijek blizu, uvijek voljena.

S ljubavlju

tvoja obitelj

_________________________________________________

_________________________________________________

S J E Ć A NJ E

VINKA KRALJEVIĆ OKO

8.7.2023.- 8.7.2024.

Nema te godinu dana

A tvoja duša je uvijek s nama

Ne čujemo ti glas

A kao da si uvijek pored nas

Uspomene ostaju, sjećanja ne blijede

Sjećamo se tebe majko pune ljubavi,

dobrote, nasmijane.

Zauvijek u našim mislim

Tvoji najmiliji

Počivala u miru.

___________________________________________________

OPROŠTAJ OD PJERINA JUGOVIĆA

U ono vrime, kad u Buol još ni bilo ni ´k´ ol turizma, na parapet ispod Balauštrie pisma: „Dvi gitare, jedna mandolina...“ Ma koja mandolina, koje dvi gitare? Jedno jedino storo gitara, a za nju je som napravi žice. I eto ti hi, strankinje. Pivo je ko gardelin.

U Buol je doplivo iz Španjuolskie, živi u Golubinju spilu, usodi luozje pol muore na Borak i – uz primijenjenu poeziju: „U ovom divnom ambijentu okruženom borovima, koji se visoko uzdižu u nebo, na plaži leži anđeo“ – gruozjen lovi ženske.

Napravi je parvu bolsku dvokolicu, i za nju izmisli balunjiere.

Ugrodi je parvu jedrilicu, i saši njuoj jidra od vričih za kompire.

Izmisli je parvi bolski šupreš. Ispod štramca je po noći stavijo gače da mu se do ujutro šuprešodu.

Imo je parvi bolski gliser, carveni, s motoruon Merkuri na karmu i parvi u Bol smiri gliseruon u rivu.

Onda je duošo drugi gliser, Reinell, iz Amerikie priko Rikie u Split, a Pjerin je njin iz Splita glisiro do Bola. Cilo bi lito gliser bi u pogon, a zimi u kovenat. I eno ga sada u Pjerina garažu, ganjc novi – ko da je iz tvornicie izošo.

Parvi auto bi mu je Ford Mustang, kabriolet, carveni, sa carnin konjuon. Cilo bi auto luštro, osin konja. Konja smo luištrovali mi, bolsko dica, po cili don bi ga pipoli. Sjaji se je ko u puolnie sunce.

Posli Mustanga nabavi je Chevroleta i na kraju Cadillaca, bilega. Još uvik bili Cadillac sjo, ko oni carni kuonj, eno mu ga u garažu.

Ugrodi je kuću, som. Eno mu kuća, poviše kućicie di se rodi. Storo, a novo. U njega je sve storo novo. Nosi je store gače, košuje, jakete i postole koje su u svako doba bili nove i modierne. A klobuk i buoršica – ultima muoda.

Pjerina zadatak u životu bi je da učini sve ono ča je učini. Da bude sve on ča je bi. Sin Tuoneta i Momulinie. Stariji brat Lukie. Da iz Bola ide u München, oženi Hildegard i da skupa idedu u Frankfurt. Da tamo postane ilustrator, dizajner i kreativni direktor firmie u koju je cili život raboto. Da sa ženuon Njemicuon podigne bolsku dicu: Alexsandru i Natalie. Da Aleksandra podigne Avu i Marlona, a Natali Rubena i Anouk. Da bude borba neputu Viktoru.

Pjerina zadatak bi je i da bude siromašan, i da bude bogat. I da diguod bude nervuož.

Ali da bude i nojveći bolski osvajač, galeb. Da za bolski turizam učini većie nego sve turističke zajednice skupa. I da bolsko muore, a zno je svaku valu, i zvizde navar Bola, a zno njin je i imena, voli većie ol života. Da žive devedesiet godišć. Da voli Buol većie od somega sebe. I da postane bolsko legenda.

Petar Pjerin Jugović ispunio je zadatak. U potpunosti.

I već ga vidin kako na nebo, u milosti Božjuoj, onđelima – ko nikada i bolskuoj dici, ča su se po gandojima igrali sa svičariciman ol karkie – objašnjije da za mole, mole brodiće postojidu moli, moli motorići jačinie tri gundjeja ili dvonaest muh.

A do tada, u ovom divnom ambijentu okruženom borovima, koji se visoko uzdižu u nebo, u grobu će, uz legendarne: majku Momulinu, oca Tuoneta i brata Luku – unaprijed već upisan u knjigu živih – mirno počivati istinska bolska legenda, kreator lepršavog življenja bolskog.

A mi – uz iskrenu sućut obitelji Jugović – s nostalgijom sjećajući se najdivnijeg doba bolske nevinosti, tješit ćemo se među sobom riječima ovim: „Bilo je to u ono vrime, dokle je još veliki Pjerino Pirula hodi po Bolu.“

Ivica Jakšić Čokrić Puko, Bol, 16. lipnja 2024.

(objavljeno 18. 06. 2024.)

___________________________________________________

SJEĆANJE NA DRAGE RODITELJE

MARIJA MOJNO MARINKOVIĆ

1931. - 15. 05. 2024.

FRANE MARINKOVIĆ BUČO

1928. – 26. 05. 1979.

Dirnuti iskazanom pažnjom zahvaljujemo rodbini, prijateljima i svim dragim ljudima na izrazima sućuti, cvijeću i molitvi za našu mamu.

S vjerom da ste zajedno u vječnom nebeskom miru s ljubavlju čuvamo vas u srcima našim.

Zahvalni Dinko i Željana s obiteljima.

Počivali u miru Božjem!

_________________________________________________

OPROŠTAJ OD MOJNO

Umarla ko tica, ugosila se dušica, Marija, Mojno, túsno žena, molo ženica, četardesiet godišć udovica.

Znala je govorit: „Da mi je kuo reko da ću četardesiet godišć nadživit muža“, Franu Bučota, „rekla bi mu da je lud.“

S dobota devedesiet i tri znala je reć: „Bože, ma čo vo već s menuon činiš?“

„Već mi je dosta“, i to je govorila, „Frane če reć da čo još čekon.“

A kad bidu je, u zonje vrime, bili pitali da kako je? odgovorala je: „Čekon putovnicu za Argentinu.“

A na fašine hodila, Jakine šćipala, ribu solila, bore na Rot sodila, ašištila, šila, kuhola, parčovala, prola, šuprešovala, pute mela, dvuore fregala.

Ol nedije, s tip-top frizuruon, probučena ko za pir, hodila je na misu. U Molu crikvu. I posli misie u Ferale, na tumbulu – tin rieduon. U Ferale bi diguod dobila terno, diguod cinkvinu, a u crikvu čekola je tumbulu.

Umarla ko tica, ugosila se dušica, Marija, Mojno, túsno žena, molo ženica.

Mojno. Na Obalu se rodila, na Obalu živila, na Obalu umarla. Iz Obalie u Polborie, iz Polboria na Obalu. Iz Dinkota u Željanie, iz Željanie u Dinkota – na Obalu: ol kućie do križa, od križa do Borovinovih, Okotovih, Biankinovih, od Biankinovih doama. Na Obalu.

Mojno. Uvik se pitala: Je Dinko isplovi broduon? Je Frane u Buol? Je Piera u skulu? Di je Želja? Je se Franka vrotila iz Zagreba?

Mojno. Za njom tuguju: sin Dinko, kći Željana, nevjesta Lea, zet Jakša, unuk Frane, unuke Franka i Piera, mnogobrojna rodbina, prijatelji, prijateljice, đuđule, pupe i puol Italije: „Cara Maria“, tako su našu Mojno zvoli Čičo, Kiko i devierši.

Cara Maria, Mojno, U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome dočekali te: Frane Bućo, Mate Špodića, Ecija, Vinka i moja mama Dina. I svieti Petar, koji prigledije kartele. Vuon će ti reć: „Bravo, Mojno, dobila si tumbulu. Dobro duošla u Argentinu, Bonezajer ti je olma livo.“

A mi ćemo i daje – uz viru koja nos uči da je svieti Petar uputi Mojno u roj, a ne u Bonezajer – govorit ono ča smo i do sada govorili: Umarla ko tica, ugosila se dušica, Marija, Mojno, molo ženica. I još ćemo reć, da se i ´kolo tie molie ženicie razbije fâma: Molo veliko žena, veliko MAMA.

A na kraju – uz iskrenu sućut prijatejima: Dinkotu, Željani, ciluoj fameji i svima koji znodu ča je mama, koji znodu da s devedesiet i tri, stuo i stuo dvastišiest godišć mama je mama, koji znodu da mama nikad ne umire – i jo ću reć ono ča jo ispovidon:

Draga Mojno, na Obalu si se rodila, na Obalu živila, na Obalu umarla – i opet na Obalu duošla. Na Vječnu obalu naših želja, Daleku obalu naših snova, gdje ljubav vlada, a jedan cvijet je velik kao kuća... Kuća na Obalu.

Ivica Jakšić Čokrić Puko, Bol, 17. svibnja 2024.

(objavljeno 18. 05. 2024.)

________________________________________________

S J E Ć A N J E

DASLAV JERČIĆ

15. 05. 2023. - 15. 05. 2024.

Fališ.

Neizrecivo.

Volimo te.

Nemjerljivo.

Denis, Filip, Roberta i Borna

________________________________________________

S J E Ć A NJ E

RAJKO ŠĆEPANOVIĆ - GIRGO

(14. 05. 2020. - 14. 05. 2024.)

Prošle su duge četiri godine od kada si nas napustio.

Stalno si prisutan u našim mislima

i molitvama.

Čuvat ćemo zauvijek u našim

srcima uspomene na tebe.

Počivaj u miru.

Tvoji najmiliji

________________________________________________

S J E Ć A NJ E

MATE ŽULJEVIĆ

S J E Ć A NJ E

JURKO MARINELIĆ

26. 04. 2021. – 26. 04. 2024.

Sjećanje je živo kao da si s nama,
i nakon tri godine tuga se ne sklanja.
Fališ svakog, svakog dana
Dragi naš mužu, nono i tata.

Tvoji najmiliji

_________________________________________________

S J E Ć A NJ E

BRANKO NEVISTIĆ

26. 04. 2022. - 26. 04. 2024.

__________________________________________________

OPROŠTAJ OD ANTUNA PLENKOVIĆA

U subotu (20. travnja) je mnoštvo ljudi, rodbine, prijatelja i poznanika ispratilo Antuna Plenkovića na posljednji počinak. Sahranjen je na groblju u Svirče, općina Jelsa.

Na pogreb je iz Bola doputovalo do Jelse brodom „Frane Bol“ pedesetak osoba.

Od pokojnika se oprostio turistički djelatnik Mili Razović:

Draga rodbino i prijatelji.

Danas se opraštamo na vječni počinak, na groblju u rodnim Svirčima, od našeg Antuna Plenkovića.

Antun Plenković rodio se 18. ožujka 1942. godine u Svirčima na otoku Hvaru, od majke Maruše , rođena Mileta i oca Andrije. Svoj obiteljski dom dijelio je sa svojim roditeljima, sestrom Anjuškom i braćom Jovaninom, Jurjom i Mariom.

Svoje osnovno obrazovanje Antun je stekao u osnovnoj školi u Svirčima i Jelsi. Nakon osnovnog, svoje obrazovanja nastavlja u koledžu u Perthu u Zapadnoj Australiji gdje je živjela njegova strina – očeva sestra Margarita.

Slikoviti krajobrazi Zapadne Australije, rijeka Swan, luka Fremantleu sa pučinom Indijskog oceana i uz stil života Imperijalnog Kraljevstva u kojem je živio naš Antun, nisu mogli nadomjestiti ljepote i privlačnost naše Hrvatske u koju se vraća 1962.

Nakon povratka u Domovinu Antun započinje studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje diplomira 1966. godine.

Kao diplomirani ekonomist Antun se zapošljava u „Dalmacijaturist“-u iz Splita, jednoj od najznačajnijih našoj tvrtki za posredovanja u turizmu na međunarodnom turističkom tržištu.

Nakon „Dalmacijaturist“ Antun se zapošljava kao direktor hotelsko – ugostiteljskog poduzeća „Jadran“– Supetar. Svoju punu rukovodnu i turističku afirmaciju Antun postiže kroz realizaciju izgradnje hotela „Kaktus“, tada jednim od najmodernijih hotelskih zdanja u Dalmaciji. Za vrijeme svojeg djelovanja u HP „Jadran“, afirmira Supetar kao atraktivnu turističku destinaciju i izvan naše domovine.

Nakon HP „Jadran“, ponovno se vraća u „Dalmacijaturist“, a zatim 1984. godine prelazi u Zagreb u hotel „Esplanade“ na jedno od rukovodećih mjesta u prodaji i marketingu.

Neodoljiv zov otoka Brača i mogućnosti razvoja njegovog turizma, razlog je zbog čega Antun 1989. godine dolazi u HP „Zlatni rat“ – Bol za direktora prodaje i marketinga.

Sa svojim iskustvom i jasnom vizijom novih trendova u svjetskom turizmu gdje je organizacija sportskih natjecanja važan motiv za dolazak turista naročito u pred i posezoni, pristupa organizaciji i realizaciji Bolu I. WTA turnir za žene, prvi takav vrste u Hrvatskoj od 22. do 28. travnja 1991. godine.

Međutim, vihor rata onemogućio ga je da nastavi sa ovim ali i drugim projektima koje je predvidio realizirati u cilju još veće afirmacije HP „Zlatni rat“ i Bola kao turističke destinacije na međunarodnom turističkom tržištu.

Ratna vremena su borba za goli opstanak u turističkim mjestima. Osim izostanka posjete turista , turistička mjesta su bila preplavljena brojnim prognanicima i izbjeglicama iz okupiranih područja Hrvatske. Svakako, to nije bio ambijent turizma. Trebalo je jednostavno preživjeti i osigurati minimum egzistencijalnih potreba stanovništvu i zaposlenicima turističkog sektora svih turističkih mjesta. Odvažni turisti koji su pohodili naša turistička mjesta a time i Bol bila su rijetkost. Svoju izuzetnu snalažljivost i sposobnost rukovođenja u kriznim situacijama Antun nastoji tih godina izvući maksimum iz emitivnih tržišta Slovenije, Austrije i posebno Hrvatske.

To je i razdoblje tzv. pretvorbe društvenog oblika vlasništva društva kapitala u privatno vlasništvo. Taj proces nije mimoišao tvrtku „Zlatni rat“ ali u okolnostima kada je u pitanju turistički promet i devizni prihod nije ni približno onom predratnom razdoblju. A uz sve to trebalo je održavati na životu poslovanje tvrtke i osigurati redovito plaće svim zaposlenicima.

U takvim uvjetima 1997. godine Antun se prihvaća dužnosti glavnog direktora tvrtke „Zlatni rat“ . Nastavlja na projektu organizacije WTA, dovodi najeminentnije svjetske predstavnice ženskog tenisa u Bol. Također, započinje i aktivnosti koje su u skladu sa suvremenim stremljenjima svjetskog turizma iz kojeg proizlazi da Bol tih godina postaje jedna od najatraktivnijih turističkih odredišta Republike Hrvatske. Dolaskom novih vlasnika u tvrtku „Zlatni rat“ poslovna misija Antuna završava 2002. godine u ovoj tvrtki.

Posebna uloga Antuna je u aktivnostima kojima je dao svoj poseban obol u uspostavi turističkog sustava u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Svojim znanjem pripomaže u organizaciji Ministarstva turizma Republike Hrvatske. Njegova uloga posebno dolazi do izražaja u organizaciji sustava Nacionalne turističke organizacije – Hrvatske turističke zajednice kao i turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije i posebno TZ općine Bol.

Plenković je član prvog saziva Sabora i Turističkog vijeća Hrvatske turističke zajednice. Također i u narednom mandatu član je tih tijela.. Svatko tko je u to vrijeme imao doticaj sa turizmom priznat će da su ti ljudi koji su nosili aktivnosti ustroja turizma Republike Hrvatske odigrali vrlo važnu ulogu da kroz turizam promoviraju još uvijek nedovoljno afirmiranu Republiku Hrvatsku na međunarodnoj političkoj sceni. Svojom elokvencijom znanjem jezika i poznanstvima na konferencijama za tisak diljem Europe prigodom nastupa na turističkim sajmovima i konferencijama za medije Antun je maestralno odrađivao svoju ulogu u promociji prije svega Hrvatske a time i njezinog turizma.

Osim nastupa na tržištu to je vrijeme kada se tiskaju prvi promidžbeni materijali - prospekti, turističke karte, snimaju turistički filmovi kreiraju se i prihvaćaju obilježja vizualnog identiteta turizma Republike Hrvatske. Sve su to počeci iz „ničega“ hrvatskog turizma pri čemu je Antun dao veliki doprinos.

Svoja iskustva iz državne razine turizma prenosi i na županijsku i bolsku razinu. Tako u dva mandata – od 1995. godine Antun je član Skupštine i Turističkog vijeća TZ Splitsko–dalmatinske županije i TZ općine Bol. Svojim iskustvom i kroz aktivnosti pruža pomoć na organizaciji i radu TZ Županije i Bola bilo kroz kreiranja promotivnih materijala ili nastupima na turističkim tržištima.

Svoje zadnje turističko poslanstvo Antun obavlja kao direktor predstavništva HTZ u Češkoj sa sjedištem u Pragu do svoje mirovine.

Draga Ivana i Andrija, danas kada se opraštamo od vašeg dragog oca Antuna moram naglasiti da po njegovoj liniji vučete porijeklo iz jedne obitelji čiji su potomci u tri generacije ostavili posebna obilježja na različitim područjima društvenog života od Australije, San Franciska i Hrvatske. Ipak vaš otac kada je riječ o hrvatskom turizmu može se reći da je izgradio svojstvenu osobnost. Svojim znanjem, vizijom turizma, komunikacijskim sposobnostima, informacijama posebnim izričajem u odijevanju i ophođenju s kolegama, prijateljima iz svojeg poslovnog i društvenog okruženja priskrbio je epitet legende hrvatskog turizma.

Dragi kolega i prijatelju nakon brojnih naših generacijskih druženja i turističkih rasprava, na ovozemaljskom rastanku, želim Ti spokoj i mir na ovom Tvojem sviraškom groblju. Neka ti dragi Bog podari tvojoj duši mir i spokoj vječni. Zbogom naš Antune, naš Plenki.

(foto: A. Trutanić, B. Kragić)

____________________________________________________

S J E Ć A NJ E

MARKO MARINKOVIĆ-TOMIĆ

19. 04. 2009. – 19. 04. 2024.

Vrijeme brzo prolazi, a prošlo je već 15 godina. Ljubav i dobrotu koju si nam pružio ostaju trajno

u našem sjećanju i na tome smo ti zauvijek

zahvalni.

Pokoj vječni.

Tvoji najmiliji, Margita, Jakša i Markito sa obiteljima.

_____________________________________________________

S J E Ć A NJ E

FRANKO MARINKOVIĆ – PUKO

15. 04. 2015. – 15. 04. 2024.

Vrijeme ide, godine se nižu.

Tvoja ljubav i dobrota su u našim srcima.

S ljubavlju i zahvalnošću

tvoji najmiliji.

Počivao u miru Božjem.

___________________________________________________

S J E Ć A NJ E

Na našeg voljenog

JURAJ ETEROVIĆ - ŠALA

08.04.2010. - 08.04.2024.

Iza tebe je ostala velika praznina u srcima našim,

ali i ponos i radost što smo te imali u našim životima.

Uvijek ćeš biti s nama u našim srcima, mislima

i molitvama do ponovnog susreta.

Vole te tvoji najmiliji.

Počivao u miru Božjem!

____________________________________________________

ŠJORA SONJA – DROGO ŽENA

Šjora Sonja Karmelić – Stipina, Jaketa i Janjina mama, nona sedmero unukuov…

Nasmijona, našminkona, sa sarcem u očima i tepluon riči na usnima, krunicuon i zvonkin gloson u crikvi, namušćona i naberlona sa zlotnima starinskima rečinima, kadinuon ol bisera okolo vrota i veštetinuon ča ga je soma ušila, na skoro svakuoj izložbi, predstavi i koncertu, a kal je tukalo iz Bola u Zagreb, onda tamo još i žešćie, još i lišje...

„Uvik si virovola u svoje parste, ruke, tilo, noge, glos…Gledo son te kako u isto vrime kuhoš, pereš robu, imbazdoješ i pivoš…sa viklerima na glovi. Govorila si: 'I da imon još dvi ruke, uvik bi imala čo činit'. Sa 80 godišć počiela si cartot jer, kako si rekla: 'Tek sada son odahnula i imon vrimena za sebe'…Nojveće si cartola jelnega molega mrova koji nosi na škinu veli list“, napiso je njezin Jaki u svojuoj knjizi „Volim Bol – Bolske striške“.

S porukuon Boljanima da hi sve voli, pismuon „U raj poveli te anđeli“ zajedno sa nojdražima, krunicuon u rukima i svietim sakramientima pomazona, umirilo se njezino izmučeno tilo, a duša vinula ka Svevišnjemu.

Sa svakin čovikon manje i nos je manje - bez šjora Sonje Boljanih je manje.

Žalujen se ciluoj droguoj fameji.

Pokuoj višnji daruj juoj Gospodine i svitlost višnja svitlila juoj u sve vike vikuova. Amen!

Jadranka NEJAŠMIĆ

_____________________________________________________

S J E Ć A NJ E

MARIO DRAGIČEVIĆ

17.03.2023. - 17.03.2024.

Prošla je tužna i bolna godina dana od kad si mi na rukama zaspao, ljubavi.

Ostala je suza na dnu oka,

mjesečinom ljubav pisana,

kao more tuga je duboka,

jer si tu kraj mene disao.

Dušo moja neka mi te anđeli čuvaju,

ja ću te čuvati u svom srcu samo za sebe,

odatle mi te uzeti neće nitko.

Počivaj u miru Božjem,

Tvoja Mery

_______________________________________________

S J E Ć A NJ E

Ima nešto što nikada ne umire,

to je ljubav i sjećanje

na tebe

GORO ŠĆEPANOVIĆ

31. 01. 2023. - 31. 01. 2024.

Godina je prošla,

fališ nam puno

dragi mužu, tata, nono, pranono

Počivao u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

_______________________________________________

S J E Ć A NJ E

na velikog čovjeka,
dobrog supruga,
najboljeg tatu,
voljenog nonota

TONKA KARMELIĆA

13.1.2014.-13.1.2024.

Deset godina te nema, a nema dana da te se

ne sjetimo i ne poželimo da si s nama

Tvoji Marđi, Denis, Filip, Roberta i Borna

________________________________________________

S J E Ć A NJ E MIRJANA KARMELIĆ 19.12.2020. - 19.12.2023. S velikom ljubavlju i ponosom čuvamo sjećanje na tebe. U našim si srcima i mislima zauvijek. Tvoji najmiliji: sin Pero, nevjesta Dražena, zet Boris, unuci Matija, Nevena sa suprugom Goranom i Milan te praunuci Alan i Marin.

________________________________________________

S J E Ć A NJ E

Prošla je tužna godina dana od kada nas je napustila naša draga mama

KLARA SOLJAČIĆ

rođ. Marinković

17. 12. 2022. - 17.12. 2023.

Zauvijek će biti u našim srcima

i naš životni oslonac.

Zahvalne kćerke, Vinkica i Jasna

_________________________________________________

S J E Ć A NJ E

Prošle su dvije godine otkad nas je napustio naš voljeni

IVICA ETEROVIĆ

(15.12.2021.-15.12.2023.)

Postoji nešto što nikad neće umrijeti, a to je ljubav i sjećanje na tebe...

"Po ležaja svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga ali ga nisam našla. Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja.

Tražila sam ga, ali ga nisam našla. "

Tvoja supruga Snježana i djeca sa obitelji

__________________________________________________

Z A H V A L A

ANTONIJA KUKOČ

15. studenoga – 15. prosinca

Navršava se mjesec dana od smrti naše supruge, majke, sestre …

Zahvaljujem Crkvi i crkvenom zboru. Zahvaljujem klapi Kuroj. Pogrebnicima. Zahvaljujem svima koji su donijeli ružu, buket cvijeća, vijenac. Zahvaljujem svima koji su donijeli svoju tugu da bi našu tugu ublažili. Zahvaljujem prijatelju, Ivici Jakšiću Čokriću Pukotu na lijepom oproštajnom govoru. Zahvaljujem svim ženama koji su u crkvici sv. Ante, na Loži, molili za pokoj njezine duše.

Zahvaljujem svima koji su na bilo koji način sudjelovali u posljednjem ispraćaju naše voljene supruge, majke, sestre... Zahvaljujem u moje ime i u ime obitelji Kukoč. Hvala, svima. A Bog vratio vam stostruko. Svima.

Tonči Kukoč, Bager

Bol, 15. prosinca 2023.

______________________________________________

S J E Ć A NJ E

MARIJA BODLOVIĆ

(8.12.2021. - 8.12.2023.)

Prošle su dvije godine otkako si nas napustila, ali tvoj duh i ljubav žive u našim srcima svakog dana. Zahvalni smo za sve trenutke ljubavi, topline i mudrosti. Nedostaješ nam neizmjerno, ali sjećanje na tebe nas hrabri da čuvamo vrijednosti koje si nam prenijela.

S ljubavlju i zahvalnošću,

Tvoji najmiliji

_____________________________________________

SJEĆANJA

Sjećanja su kratkog vijeka, jer svaki dan donosi nešto novo. Tek je otišla Antonia, ispraćena kao kraljica majka, spontanom pažnjom, bez protokolarnih fabula, onako kako se ispraćaju osobe koje se vole. Sretna bi bila - ili je gledajući ono cvijeće koje je bilo samo za nju, a ona je obožavala cvijeće. Kažu da se takav sprovod ne pamti, ali vrijeme će učiniti svoje. Da moje sinove ne zovu GEMO po ocu, tko bi se njega sjećao svaki dan? JA, i zato živiš dok žive oni koji te se sjećaju, koji te vide i kad nisi fizički prisutan. A Gemo je sedam godina poslije smrti dobio mirovinu - koju je za života sanjao - zato ćemo je proslaviti mi - doduše bez pjesme, ali će vjerujem odjekivati rajski dvori od njegove sreće.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 25. 11, 2023.)

___________________________________________________

OPROŠTAJ OD ANTONIJE KUKOČ

Antonia, umarla? U ime Isukarsta, Sina Božjega propietega, i na Ložu imenjoka, Antuonija svietega.
A jučier bila je na Ložu. „Eno ti je, u crikvicu, čisti bonke, luštroje kandilire, na oltor stavije cviće.“ Jučier bila je u Marinero. „Eno ti je s ekipuon, pijedu kafu. Donila je i koloče.“ Jučier bila je u Mali raj. „Eno ti je, gledo je sve urieđeno, jesu masline obrone?“
„Antonia, di je Bager?“, „Antonia, di je Jiere?“, „Di je Nina?“, „Bager, je Antonia doma?“, „Jiere, Nina, di von je mama?“.
Pri dvo dona, tri dona, deset don, stuo don, hijadu don: na Ložu, u Svietega Antuonija, u Marinero, Mali raj. Cili život, kako se namin čini, Antonia je na Ložu, u Svietega Antuonija, u Marinero, Mali raj.
„Slušoj,“ zove me Bager, „hočeš ti...?“ „Napiso son.“ „Dobro je, vidit ćemo ča si napiso.“
Nison mu ni reko da u oproštajnemu govoru Antoniji nieću ni spominjot njiezino bolsko pivonje u klapu, glumu u Šušur, maškarovonje za Karnavola, Virozu party. Da nieću spominjot ni Prožnica. Ni prožničke fiere. Nison mu reko da nieću spominjot njezine sestre: Franku, Luciju, Ljubicu, Anicu, njiezinega brata, Juru. Da nieću spominjot njegovu Kiku, Vinku. Našu Ritu. Da nieću spominjot kako je Antonija bila lipotica, konobarica, domaćica, mučenica i svetica. I da ga je sposila. I da bit će ukopona u grieb njegovie mamie, Nadie. Antonia i Nada, dvi zlotne žene skupa.
Da nieću spominjot kako mi je vuon, odovna već, naruči posmrtni govor. Za njega. Ako umre pri mene. Muoj govor za njega. Njeguov govor za mene, ako jo iden pri njega. Nikad nismo spominjoli govor za Antoniju. Ni na kroj pamieti ni non to bilo. „Antonia, nikad nieć umrit“, govori bi muoj prijatej, Doktor Kukoč, Bager. A eto, išla je pri nos. Išla je pri njega. Ništa to nieću spominjot. A ča ću spominjot? Ča ću govorit?
Govorit ću kako son i počie: Antonia, u ime Isukarsta, Sina Božjega propietega, i na Ložu imenjoka, Antuonija svietega. Dok čiton ovi oproštajni govor ol tebe, dok ovo govorin, sve mi se čini ko da se oprošćon o Bagera. Ili bar od polovicie njega. Jedna njegova polovica, sigur son, išla je s tobon. Puol Jierie i Ninie, išlo je s tobon. Puol Ložie i dobota cili Svieti Antuonij, išli su s tobon. Puol Marinera, puol Maloga raja išlo je s tobon. Jedon dobar dil naših životih, nos koji ostajemo, išo je s tobon. Puol Bola išlo je s tobon, Antonia.
Zbogon, Antonia. Ne u ime polovicie, nego u ime cilega Bola. Zbogon, Antonia, Ne u ime polovicie, nego u ime cilega tvuoga muža, cilie tvoje ćerie, cilega sina. Dobar dan, tugo: Bager, Jiere, Nina.
I još jedon put: Loža, Svieti Antuonij, Marinero, Mali raj, i za kraj, za somi kroj, Antonia iz Molega raja u veliki roj. U ime Isukarsta, Sina Božjega, propietega, i na Ložu imenjoka, Antuonija svietega i u Svieti znamen – eto Doktore, to son napiso – i tako neka bude. Amen.

Ivica Jakšić Čokrić Puko, Bol, 16. studenog 2023.

I oni su bili u Bakranovim dvorima: (slijeva) Franka, Proslava i Riki, snimljeno 1970.

ŽALOST U BAKRANOVOM DVORU

Bakranovi dvori za mene imaju poseban doživljaj sjećanja na prošlost. Tu je živjela moja nona Klara koju sam s mamom cesto posjećivala. Također moje tetke pok. Nada i Proslava te barbe Jerķo ì Riki, i moji rođaci, od kojih mi je bila najbliža rodica Vinka, moja vršnjakinja. Imao je taj dvor starinski duh koji se u Bolu dolaskom turizma potpuno izgubio. I oni su se bavili turizmom, a poduzetni barba Riki i proizvodnjom rakije i vina po vlastitoj recepturi. Postojala je i jedna mala konoba samoposluga gdje su već priučeni gosti dolazili u nabavu, a posluživao je onaj tko se našao u dvoru, najčešće teta Nada koja je bila povazdan doma. Nije se kupala na Veli most iako joj je bio pred nosom, ali nije imala vremena. Svatko je dobrodošao u tom dvoru, i pametni i šempjasti, i bogati i siromašni. Tu je osim jematve bio značajan i štajun od srdela kad se dvor pretvarao u malu solanu. I kad bi odabrano društvo, poput onog Smojinog iz Velog mista, solilo ribu, opet u organizaciji pok. barba Rikija, a usput bi se prodavala i blitva koja je rasla kao iz vode potpomognuta kućnim pripravcima.

Skoro sam preskočila jednu epizodu kojoj se i danas smijem kad se sjetim. Pokojni je barba Jerko navigavao, i jednom nam je donio jednu veliku kutiju koju je mama jedva dovukla kući. Sjatili se mi oko kutije napeto iščekujući što je unutra, a kad tamo neki ogromni limuni. Odmah se napravila limunada. Prvi je probao mono i zaključio da je to nešto nezdravo. Pape je prokomentirao da p….a ni zna kupit kako vaja. Kasnije se ispostavilo da je to grejp, za koji mi nismo tada ni znali da postoji.

I došlo vrijeme kad su stari počeli umirati, a djeca otišla na školovanje i tamo našla svoju sreću pa je dvor ostao na samo dva stalna stanara. I oni su se oženili "dogonjkama“ kako smo mi nazivali pridošlice, i to srećom na one koje su prihvatile naš način življenja - Antoniju i Ivanu. Tako dvor nije izgubio smisao postojanja, iako su se fizički ogradili. Sada sliči na tvorevinu od lego kocaka, ali duh prošlosti je i dalje prisutan.

Nažalost, prerano nas je napustila Antonia. Žali za njom njena obitelj i prijatelji. Žali i crkvica sv. Antonija o kojoj se zdušno brinula. Žali njezin Marinero, a falit će njen duh i Bakranovom dvoru. Ali tako je moralo biti, neka joj duša nađe mir i spokoj. Zaslužila je.

Neda KRALJEVIĆ

____________________________________________________

Navršava se 7. studenoga mjesec dana otkad nas je napustila voljena

JELKA ŠKRBIĆ

01. 03. 1956. - 07. 10. 2023.

Bila si dobar duh naše familije i za sobom si

ostavila golemu prazninu.

Hvala ti na trenucima provedenim s tobom, svakog

si učinila posebnim i nezaboravnim.

Živiš zauvijek u našim srcima.

Tvoji najmiliji

__________________________________________________

SJEĆANJA I ZAHVALE

Hvala uredniku portala boljani info za kolumnu UMRLI, koja nas podsjeća na sve drage osobe kojih više nema među nama. Naročito u ovim danima kad ih se s tugom u duši, a boli u srcu, prisjećamo. Listajući od gore prema dole nalazimo mnoge koje smo skoro zaboravili i sa sjetom im poželimo pokoj vječni. I moji su najmiliji tu. I mama i pape i sestra i moja najveća bol, moj Gemo.

Spavajte mirno u Gospodinovom krilu neopterećenì ovozemaljskim konfužjunom i pripremite meni mjesto među vama na rajskim poljanama,

vaši Neda, Frane i Ivo

___________________________________________________

BRANKA MIHALJEK-EGEKHER

30. 09. – 30. 10. 2023.

Tužnih je i teških mjesec dana otkako nas je prerano i neočekivano napustila naša supruga i majka. Nadali smo se puna 34 dana, koliko je provela u splitskom KBC-u, da će se probuditi i vratiti kući.

Na današnji dan (30. listopada) kada se navršava mjesec dana od njezine smrti, Brankin je – rođendan.

Zahvalni smo na brojnim izrazima sućuti, pisanim i usmenim, hvala za cvijeće i svijeće, veliko hvala svima koji su došli na posljednji ispraćaj na splitski Lovrinac. Došli su naši i Brankini prijatelji iz Zagreba, Imotskog, Bola, Šolte, Ražnja i Splita…

Hvala za svaku toplu riječ utjehe.

Izgubili smo osobu koju smo voljeli i još mnogo trebali.

Kći, sin i suprug

__________________________________________________

ADIO TI BEPO NAŠ DROGI

I tako si nan parti, tata naš, pape, nono i pranono.

A privari si nas, uvik si govori da češ učinit stuo, a nis nego devedesijet i dvi. A znoš čo, saču ti reč, ni te ingravala ni bolest, ni neka nevoja ni neznon čo grubo, lipo si zaspo, ko molo dite, i jo znon da je to zato jer si se več štufo, od kad več u zonje nis mogo na kaić panulavat, biće te ni bilo voja hodit po putima, kad ne moreš na borku.

I još ču ti reć, lipo si poživi, gušto si do zonjega, veleti ribje i mijesa se izvartilo u oni moli dvor u Bol, veleti svita je pasalo priko njega, na nikoga se nis isidi, nikomu zamiri, majko puti se čula harmonika, a ni da je falilo i koji žmul vina, a da ne govorin koliko krijene i findefera si iskido za tunje, panule i parangole.

I eto, kako si užo reč, finili su Mare bali.

I mi i kuo guod te zno, tako ćemo te spominjat. A tamo di si išo, tamo gore, baš će bit koji moli kaić, a ako ti zafali koja tunja, eno son hi hroni u škatulu na onu storu škanciju u dvor. I ako te pitodu, da nin ne bi špijo da ti je istekla ribolovna dozvola, mi ćemo ti donit novu kad bude naše vrime.

Adio ti Bepo naš drogi.

Dalibor MARINKOVIĆ

__________________________________________________

Z A H V A L A

ANKA OSTOJA

22. 09. - 22. 10. 2023.

Vaša velikodušnost nije prošla nezapaženo. Vrlo smo zahvalni i duboko dirnuti vašom donacijom za crkvu u Dolu.

Iskreno hvala rodbini, prijateljima i svim ljudima koji su bili uz nas i izrazili nam sućut usmeno ili pisanim putem.

Hvala na cvijeću kojim ste okitili njezin grob.

Hvala crkvenom zboru i klapi.

Hvala djelatnicima doma "Domus Vitae" za brigu o našoj mami, a hvala i župniku don Juri Martiniću koji se lijepim i toplim riječima oprostio od naše

drage mame, punice, none, pra none i pra pra none.

Njeni najmiliji

Počivala u miru Božjem!

___________________________________________________

S J E Ć A NJ E

MAGDALENA PFEIFFER

20. 10. 2022. - 20. 10. 2023.

Godina je tuge, bola i suza od kad nisi s nama,

voljena naša Magdalena.

Pratilja si naša u svakom danu skrivena

u srcima našim.

Molitva i nada do ponovnog zajedništva jedina je naša utjeha.

Počivaj u miru!

Tvoji najmiliji

____________________________________________________

OPROŠTAJ OD MOJE MAJKE, DINE JAKŠIĆ

Majko. Majko mila.

Ovdje smo. S tobom. Ja, Jasminka, Zvonimir, Marjo, Nataša (bolesna je, ali duhom je ovdje), Ivan, Eva, Zara, Zorana. Govorim i u ime svih njih. Opraštam se s tobom i u njihovo ime. Volimo te. Najviše na svijetu. U ovome nema nikakvog pretjerivanja.

Ali ja ću, dobio sam dozvolu od Nebeske službe za pretjerivanje i patetiku, govoriti patetično, pretjeravajući, malo, taman onoliko malo koliko je dovoljno da se nasluti moje raspuklo srce.

Mama. Majko. Majko mila.

U moju se kuću, 13. listopada, 2023., nešto malo iza ponoći – kroz ključanicu zatvorenih vrata – uselio smak svijeta. Mali, bezazleni, obiteljski, ali ipak smak svijeta. Nije, naravno, uselio za vječnost. Napustit će me, kažu stručnjaci za smakove svijeta, onog dana kad zaboravim na tebe, „kal zaboravim na moju mamu“ – znači nikad.

Kako ću zaboraviti tebe, mama, kad si me ti – ako ipak nešto vrijedim, drugima i sebi – takvoga odgojila.

Kako ću te zaboraviti, majko, kad si mi sestru i brata podigla da budu pravi brat, prava sestra, pravi ljudi. Nezamjenjivi.

Kako ću te zaboraviti kad si, da nama ne budeš patnja, svoju patnju prekinula. I umrla, majko mila.

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 13. listopada, 2023. godine, u 88. godini života napustila... Ne, nije nas napustila. Znam, majko, da nas nisi napustila. Znaj majko, da ni mi tebe nismo napustili. Ovo je samo kratkotrajni rastanak. Uobičajeni. Do ponovnog zajedništva. U Kristu. U onome Kristu, Isusu, u kojega si cijeli svoj život vjerovala.

Adio, mama. Zbogom, majko. Zbogom, majko mila.

U raj poveli te anđeli. Usred raja, gdje obitavaju takve majke, takve žene, takve gospođe kakva si i ti, na ponos svima nama bila.

Zbogom majko. Zbogom morska zvizdo mila.

Ivica Jakšić Čokrić Puko,

Bol, 13. listopada, 2023.

_______________________________________________

S J E Ć A NJ E

Bila si jedna i jedina

bila i ostala najveća

voljena naša

MARTA KARNINČIĆ

ROĐ. ETEROVIĆ

1980. - 2011. - 27. 09. 2023.

Vrijeme prolazi a ti živiš u našim mislima,

ploveći nebom među zvijezdam.

Koliko lijepih uspomena ostalo je u nama,

toliko i boli ostalo je za tobom.

Sve naše suze neka ti budu zvijezde u noći,

da ti osvjetle put,

jer i mi ćemo jednom k tebi doći.

Ništa više nije isto

nit će biti što je bilo.

Mirno spavaj naš najljepši cvijete.

Fališ nam puno, puno ...

vole te tvoji najmiliji

Hvala vam na svakom cvijetu i svakoj upaljenoj svijeći

jer voljeni ne umiru dok žive u sjećanjima

onih koji ih vole.

_______________________________________________

S J E Ć A NJ E

Još jedna godina prođe bez tebe

voljeni naš

MATKO ETEROVIĆ - ŠALA

1954. - 2017. - 25. 09. 2023.

Otišao si, sklopio svoje oči,

odrišio cimu života.

Znamo da voljeni odlaze,

ali i ostaju vječno

u srcima onih koji ih vole.

Fališ nam puno ...

Počivao u miru Božjem

vole te tvoji najmiliji

________________________________________________

S J E Ć A NJ E

JOŠKO ŠĆEPANOVIĆ

23. 09. 2017. - 23. 09. 2023.

Naj draži naš ... Šest godina je prošlo,

u svakom si našem danu,

kad se od srca nasmijemo,

tu si kad osjetimo mir i tugu, tu si.

Uvik i zauvik, Joško.

Tako je lako bilo voljeti i zato

te nikada nećemo preboljeti.

Tvoja obitelj

________________________________________________

SJEĆANJE

NA DRAGE RODITELJE

S ljubavlju i ponosom

vas se spominjemo,

vašu vjeru i savjete štujemo.

Zahvalni smo vam

na dobroti, mudrosti i

životu s vama,

molimo za vas.

NIKOLA MARINKOVIĆ

1926. - 18. 09. 1985.

kćeri Vinka, Seka i Mirna

s obiteljima

Počivali u miru Božjem!

DUŠANKA MARINKOVIĆ

1930. - 19. 09. 2022.

___________________________________________________

MARIO DRAGIČEVIĆ

17. 03. - 17. 09. 2023.

Prošlo je tužnih 6 mjeseci od našeg rastanka…

Jedan život,

Jedna pjesma,

Jedna ljubav

Sve je tužno, nema te

Čaša vina

Prazan dom,

Slika tvoja

Sama sam

Sve je tužno, sve što znam

I gitara tvoja plače

Ko da zna da nećeš doć

Plaču pjesme

Plačem ja

Moje oči

Duša sva

A gitara tužno svira

I sve dok dišem plakat ću

Zbog nas

Ljube nek mi te anđeli čuvaju

Počivaj u miru Božjem

Tvoja Mery

________________________________________________

OPROŠTAJ OD PETRA MARJANOVIĆA

Ne možeš, kad te u žalosti, u kući žalosti, za stolom žalosti, prijatelj, onako uzgred, sa suzama u očima... Ne možeš kad te prijatelj, kao što je Marjan, zamoli: „Bis mi, ako možeš, bez obaveze, napiso dvi riči za oca?“ Ne možeš, pa makar i bez obaveze, ne napisati te dvije riječi. Teške riječi. Jer riječi utjehe, najteže su riječi. Utjeha, kad krene na svoj put, a već je krenula, kreće se polako, sporo, otežano. Na cilj stiže umorna, smalaksala, nikad potpuna, ali ipak: utjeha. Ja nisam utjeha. Ja ću samo izreći te svoje dvije riječi: Petrovoj životnoj suputnici, Marjanovoj i Goranovoj mami Radojki, nevjestama Antici i Mileni, unuci, unucima, obitelji Marjanović koja se danas, a i svi mi s njima, oprašta od svog supruga, oca, svekra, djeda, našega Perota Marjanovića.

Pero je u Bol, iz Graba, kod Sinja, preko Stanišića, u Vojvodini, stigao 1964. Bez ičega. Jer i nije imao ništa. Osim svojih petnaest godina. U Bolu je upisao i završio ugostiteljsku školu. Počeo raditi kao konobar u Hotelskom poduzeću Zlatni rat. Nakon šest godina, koliko sam mlađi od Petra, i ja sam, završivši ugostiteljsku školu, počeo raditi u Zlatnome ratu. S Petrom. Ljeti služeći Švicarce, Austrijance, Njemice, Čehinje, Engleze. Zimi, na održavanju hotela i „piturovonju“, kako je govorio Mate Dubravčić, „oberlihtih i brisolejih.“ A i ljeti smo se i zimi, u ta nevina vremena, Pero i ja družili uz vino, pivo, pjesmu. I sad sjećam se jedne pjesme koju je Pero, iz svog somborskog kraja, donio sa sobom u Bol. Po toj ću ga pjesmi pamtiti. Tekst pjesme ide ovako: Kad se ženi Kostić Lata, neće djevera bez fraka; Pero Čordar majne kinder, obukao hop cilinder; dirum, darum, šum, šum, šum.

Šum, šum, šum i, preko Vrlike i Stanišića, u Bol stigla Radojka. Radojka je u Stanišiću, u klubu Stanišić, Sombor, igrala rukomet. Profesionalno. Ipak, u utakmici rukomet protiv ljubavi pobijedio je Pero. Šum, šum, šum i Pero, skupa s Radojkom, ugradio kuću u Bolu, na Kupinu. A onda šum, šum, šum stigla i obitelj. Velika, prava, radišna, dobra obitelj. Bolska. Naši Marjanovići.

A naši su Marjanovići u tuzi. Ostali su bez glave obitelji. Napustio ih je pater familias. Umro je Pero. Sedamdeset četiri godine.

„Eto mene za dva dana“, iz splitske bolnice, zarobljen šećernom bolešću, poručio je supruzi Radojki. I stigao je za „dva dana“. U mrtvačkom sanduku. Sedamdeset četiri godine.

Sedamdeset četiri godine od čega me posljednju godinu očeva života Marjan pripremao na „obiteljsko“ druženje, uz vitalac, ispod jednog stabla na njegovom imanju, podno brda prema Murvici. Ja, Marjan i njegov otac, Pero.

Dragi prijatelju Marjane. Mi ćemo se i dalje družiti. Ekipa će, a svi suosjećamo s tobom, i dalje igrati tenis, na Potočine, ispijati pivo. Život će i dalje prolaziti. Mi ćemo i dalje vjerovati u život, a ne u smrt. Smrt će nam, i to ćemo vjerovati, biti samo prelazak u novi život. Bolji život. A takav je život – pozivam za svjedoka dane prohujale, noći probdjevene, suze isplakane – i tvoj otac zaslužio. Mir Božji neka bude s tvojim ocem, Petrom Marjanovićom – dirum, darum, šum, šum, šum.

Ivica Jakšić, Bol, 11. rujna 2023.

_______________________________________________

Z A H V A L A

Prošlo je tužnih mjesec dana otkad nas je napustila naša voljena supruga, mama, nona i svekrva

BISERKA ŠĆEPANOVIĆ

rođ. JANKOVIĆ

14. 07. - 14. 08. 2023.

Dirnuti pažnjom koja nam je iskazana u trenutcima naše neizmjerne tuge, zahvaljujemo rodbini, prijateljima i svim dragim ljudima koji su bili uz nas, izrazili nam usmene ili pisane riječi utjehe, koji su dostojanstveno ispratili našu voljenu na vječni počinak, njezin grob ukrasili cvijećem i svijećama, ispratili je posljednjom pjesmom i za njenu dušu namijenili mise.

Teška je spoznaja da više nisi s nama, ali živiš i dalje u našim srcima. Sjećanje na tebe krijepi nas i daje nam snagu. Dirnula si nebrojena srca i razveselila brojna dječja lica. Tvoje cvijeće je imalo posebnu boju, tvoja kuhinja je uvijek mirisala, a tvoj dvor je imao posebnu radost.

Najveće hvala tebi, najdraža naša, jer smo s tobom proveli tolike lijepe godine.

Počivala u miru Božjem!

Tvoji najmiliji Juraj, Jagoda, Ivica, Leonora, Ivana, Juraj, Ivan i Mara

_________________________________________________

Z A H V A L A VINKA KRALJEVIĆ OKO 8.7.- 8.8.2023. Evo pasalo je misec don A još puno njih mi se žaluje I govore da ne mogu zamislit da im se već nijećeš jovit iza onije ponistre. Da im nijećeš mohat, da ih nijećeš pozdravijat. Puno lipih ričih son čula o tebi od onih ča su te znali. Šta si se sa njima škercala i šta si sa njima lavurala. Jo još sebe čapon da ništo za tebe kupin čo si ti volila, da ću ti odnit. Dvi, tri riči progovorit, a nikada se malo naidit. Sve je to dil života, a mora se živit daje. A u sićonje mi ostaju oni lipi momijenti ča smo proživili nos dvi skupa i sva moja fameja. Zaboravit te nećemo nikada i svu jubav koju si nam dovala, veleti o nama pensala, ponosna na nas bila. Svima nam si se dičila. Drogo mama, hvola ti na svemu. Neka ti je laka zemlja, i počivala u miru Božjem. Zahvalna ćijer sa famejom. Svima vama koji ste mi na bilo koji način izrazili sućut povodom smrti moje mame od srca vam veliko hvala. Mirei Kale

________________________________________________

Z A H V A L A

VINKA KRALJEVIĆ OKO

14. 06. - 14. 07. 2023.

Iskreno hvala rodbini, prijateljima

i svim ljudima

na riječima utjehe i sućuti.

Zahvalni sinovi Pero i Vinko

sa obiteljima

Draga majko,

počivaj u miru Božjem.

______________________________________________

S J E Ć A NJ E

DUŠANKA ŠESNIĆ

13. 07. 2015. - 13. 07. 2023.

Vrijeme ne umanjuje ni tugu, bol, ni prazninu.

U svemu si ostavila trag i zauvijek si dio nas.

Sjećanje na tebe oplemenjuje naše živote,

budi ljubav i lijepe uspomene.

Hvala ti za sve.

Tvoji najmiliji

______________________________________________

S J E Ć A NJ E

Prošla su dva desetljeća od kada nisi s nama, ali u našim srcima i mislima biti ćeš zauvijek.

MARKO KARAN

06.07.2003. – 06.07.2023.

I negdje na dnu

U beskraju duše

Kad me prošlost dotakne

Ja znam

I mostove do tebe

Kad mi sruše

Sve mogu uzeti meni

Al’ ostaje san...

A ako me ne nađeš,

ako me nikada ne nađeš,

ja ću imati tebe i ti ćeš imati mene

odavde pa do vječnosti, zauvijek,

bez početka i bez kraja.

Tvoji najmiliji

______________________________________________

Z A H V A L A

DASLAV JERČIĆ

15. 5. - 15. 6. 2023.

Hvala svima za svaku riječ utjehe i danu sućut,

za doneseno cvijeće i posljednju pjesmu.

Hvala za dolazak na ispraćaj našeg Daslava.

Otišao je čovjek sa velikim osmijehom i još većim srcem.

Njegovi Denis,

Filip, Roberta, Borna

__________________________________________

S J E Ć A NJ E

MIRJAN MARINKOVIĆ – MIRO

rođen: 15. rujna 1932. / umro: 07. lipnja 1993.

Prije trideset godina, na današnji dan (7. lipnja 1993. u 61. godini života) svoj Bol je zauvijek napustio prvak novog bolskog turizma Mirjan Marinković - Miro. Miro je za razliku od mnogih njegovih suvremenika imao viziju drugačijeg turizma, turizma budućnosti, koji nosi razvoj i blagodati mjestu, pa je tome posvetio svoje djelovanje od prvih dana zaposlenja 1969., pa sve do smrti. Miro je doživljavao turizam kao zamašnjak razvoja Bola pa je kao rukovoditelj u hotelijerskoj kući i kao društveno politički radnik u bolskoj Mjesnoj zajednici neumorno ulagao u razvoj bolske infrastrukture na boljitak svih mještana. H.P. Zlatni rat je u njegovo vrijeme gradio Bol: apartmansko naselje „Blato“, Dječji vrtić, Hotel Bretanide, betoniranje ulica po mjestu, kolektor, telefonska centrala, treća cijev za vodovod do Bola…

Za svoj dugogodišnji rad primio je niz priznanja. Posebno priznanje dobio je od Predsjedništva SFRJ „Orden zasluga za narod sa srebrenim vijencem“.

__________________________________________

S J E Ć A NJ E

"Voljeni nikad ne umiru dok žive oni koji vole i koji ih se sjećaju”

VEDRAN KOLJATIĆ (BELO)

26.05.2022. - 26.05.2023.

Praznina, tuga i bol koju si ostavio svojim odlaskom sve je veća.
Fališ svakim danom sve više…
Hvala ti za svu ljubav, nesebičnost, dobrotu, strpljenje i snagu koju si pružao svima nama.
Uvijek ćemo te se sjećati s ponosom i osmijehom, zato jer te se takvog sjećamo, uvijek veselog i nasmijanog.

Vole te tvoji najmiliji

____________________________________________

OPROŠTAJ OD PRIJATELJA, DASLAVA JERČIĆA BAČIĆA

Ne mogu ne osjećati – uostalom i umire se da bi se živjelo – da je Daslav živ. Da je tu među nama.

Ne mogu ne osjećati dragost bliskosti, prijateljstva, jer Daslav bio je moj prijatelj. Blizak prijatelj. Pravi.

Ne mogu ne sjetiti se svih naših druženja, uz dva brda prijatelja i prijateljica, ražnje janjaca i izvore vina, jer druženje s Daslavom – u Bolu, Pražnicama, Požarićima... – uvijek bila je fešta.

Ne mogu ne sjetiti se naših rasprava o gradnji, uređenju prostora, skupoći materijala... i o utakmicama nogometnim.

Ne mogu ne sjećati se dragog prijatelja Daslava Jerčića Bačića, ne mogu ne osjećati bliskost s Deniskom i njenom obitelji i bliskost s Bačićima – svima.

Ne mogu ne sjetit se mame Perice i njene obrane pastirske časti muža svoga, a istom je čašću obranila i čast pastira i čast čobana i čast zelenih pašnjaka bračkih.

Ne mogu ne sjetit se zelenih pašnjaka nebeskih prema kojima ne vode ceste, putovi ni staze kozje. Na koje dolazi se s Deniskinim suzama u očima i Daslavovom dušom na dlanu.

Ne mogu ne vjerovati, jer vjerujem da će na tim zelenim pašnjacima nebeskim našega Daslava dočekati dva pastira i jedna pastirica mlada.

Ne mogu ne vjerovati, jer vjerujem da će pored Dobrog Pastira, našega Daslava – Deniskinog muža, Filipovog, Borninog i Robertinog oca, djeda male Lu, Radinog brata, don Stankovog nećaka i mame Perice sina – stajati još jedan pastir i jedna pastirica mlada s osmjehom širim od vječnosti.

Ne mogu ne vjerovati, jer vjerujem da će, pored Dobrog Pastira, našega Daslava Jerčića Baćića – a i Deniske otac, Tonko, tu će biti i Deniske brat Robert koji je kao dijete umro – dočekati njegov otac Jure i njegova sestra Fanika.

Ne mogu ne vjerovati, jer znam, da svi će mu oni skupa – bez obzira što će nama svima nedostajati Daslav, i već nam nedostaje – jednoglasno reći: „Daslave, ovdje si doma.“

A sva moja sućut, iako neizmjerna, sva naša zajednička sućut, iako nemjerljiva, ni sjena sjene one tuge nije koju – bez obzira što umire se da bi se živjelo – dobrostivo podnose: supruga Deniska, mama Perica, brat Rade, njihove obitelji i sva rodbina njihova. Toj tuzi, nataloženoj tuzi, na pragu srama od tuge svoje vlastite, s neizmjernim poštovanjem, ponizno se klanjam.

Ivica Jakšić Čokrić Puko

_______________________________________________

S J E Ć A NJ E

RAJKO ŠĆEPANOVIĆ - GIRGO

(14. 5. 2020. - 14. 5. 2023.)

S ponosom čuvamo uspomene na tebe.

Zauvijek ćeš biti u našim srcima,

mislima i molitvama.

Tvoji najmiliji

__________________________________________________

S J E Ć A NJ E

MATE ŽULJEVIĆ

14. 05. 2019. – 14. 05. 2023.

Prošle su četiri duge i bolne godine.

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav,

već ljubav i sjećanje na tebe.

Ostat ćeš voljen i nikad zaboravljen.

Tvoji najmiliji

__________________________________________________

S J E Ć A NJ E

BRANKO NEVISTIĆ

02.08.1966. - 26.04.2022.

Fališ nam u svakom otkucaju srca,

svakom treptaju oka,

svakoj sekundi života.

Uvijek u našim mislima,

vječno u našim srcima.

Tvoji najmiliji

___________________________________________

S J E Ć A NJ E

JURKO MARINELIĆ

26. 04. 2021. – 26. 04. 2023.

Već druga godina je prošla… tuga ne jenjava,

rana se ne zatvara, praznina velika ostala.

Ljubav i uspomene čuvamo.

Fališ neizmjerno puno

dragi naš mužu, tata i nono.

Tvoji najmiliji

____________________________________________

Z A H V A L A

Prošlo je tužnih mjesec dana od kada si mi zauvijek na rukama oči sklopio ljubavi

MARIO DRAGIČEVIĆ

22. 07. 1960 - 17. 03. 2023.

Iskreno se zahvaljujem rodbini, prijateljima, kolegama i poznanicima što ste mi bili podrška u ovim teškim danima tuge i boli.

Veliko hvala: Željka, Nevene, Leo, Tina, Rudo, Ivane, Sandra, Mladene, Gogo … DVD Bol, Hitna pomoć Brač, obiteljskom liječniku, djelatnicima Grabovog rata, Ministarstvu branitelja RH i Četvrtoj gardijskoj brigadi, što ste moju ljubav ispratili tiho i dostojanstveno na posljednji počinak.

Ljubavi neka te anđeli čuvaju,

doviđenja u vječnosti

Tvoja Mery

_____________________________________________

S J E Ć A NJ E

na našeg voljenog

FRANKO MARINKOVIĆ - PUKO

15. 04. 2015. - 15. 04. 2023.

U tišini vječnog mira prate te naše misli.
Fališ jako,

zauvijek si u našim srcima i molitvama.

Tvoji najmiliji

_____________________________________________

S J E Ć A NJ E

Prođe još jedna godina

bez tebe voljeni naš

JURAJ ETEROVIĆ - ŠALA

08. 04. 2010. - 08. 04. 2023.

Život nestane za tren

ljubav i uspomene ostaju

sve ove godine stanu

u jednu riječ FALIŠ

uvijek u našim mislima

vječno u našim srcima

Volimo te

Tvoji najmiliji

Počivao u miru Božjem!

__________________________________________

S J E Ć A NJ E

IVAN ŠIMETOVIĆ

pomorski kapetan

28.03.1983. - 28.03.2023.

Navršava se četrdeset godina od kada si nas iznenada i rano napustio, živeći ponosan na svoju obitelj.
Znam koliko si volio svoju obitelj i doprinio ploveći morima svijeta.

Volio si Bol i radovao se svakom uspjehu malog mista u teškom poslijeratnom razdoblju.

Zahvaljujemo se svima koji te se sjećaju i poštivaju.

Vrijeme prolazi i ti živiš u našim mislima “ploveći” negdje na nebu među zvijezdama.

Tvoji najmiliji

_____________________________________________

S J E Ć A NJ E

TOMO MARINKOVIĆ

ŠPADIĆ

20. 03. 2018. - 20. 03. 2023.

Prije pet godina otišao si tiho,

iznenada i odnio sobom mnoge nedovršene priče, neutvrđene bolske međe i

nezavršena mnoga bolska rodbinska

stabla pripadanja.

A ono što si ostavioi iza sebe,

svojoj djeci, zetovima, unucimna i praunucima

je beskrajno poštenje,

jednostavan pogled na svijet življenja,

ljubav i sjećanje na tebe za cijeli naš život

Jasenka i Živana sa obiteljima

______________________________________________

S J E Ć A NJ E

NEDJELJKA-NEDA MARINKOVIĆ

rođ. ŠĆEPANOVIĆ

24.01.2022. – 24.01.2023.

Prođe godina puna čežnje, duga i bolna.

Ali živiš u našim pričama, mislima i u srcima

sviju nas.

Ponosni smo i sretni što si dugi niz godina

bila naša mama, punica, nona i pranona.

Jasenka i Živana sa obiteljima

_____________________________________________________