Sjećanja i zahvale

___________________________________________________


NAŠ JURKO


„Umar je Jurko!“
Koji Jurko? piton, a znon: somoje jedon Jurko. U cilemu Bolu, jedon. Ma da je u Bol i stotinu Jurkotih bilo, da u Bol još stotinu Jurkotih imo, Jurko bi uvik bi jedon i osto bi jedon, jedini. Umar je Jurko, naš Jurko – noge su mi se osikli – Jurko Ćuk.
Žaluost u Buol, žaluost na Kupinu, žaluost u ulicu Marka Marulića… Tukalo bi da se digne Marulić, i da napiše obo Jurkotu pismu. Ma čo pismu, libar. A ne jo, polupismen, da pišen… ova dvo slova, ako buden u stonju:
Jurko Marinelić Ćuk, rojen je u Humac, 1945. U Buol je duošo ko momčić, kolo 59., i olma počie rabotot: u Arnie, u Petojevića, okolo. Posli je sa ćaćuon i bratuon otvori obrt i počiela je era Ćukinovih. Kuću, svoju, na Kupinu počieli su grodit 68., kal i jo. Ćukinovi u mene, jo u Ćukinovih. Pomožedu oni meni. Pomožen jo njima. Veleti son nauči ol Ćukinovih. Parvi učitej građevinarsta bi mi je Jurko. Jurko Ćuk. A dok su Ćukinovi grodili svoju, a jo svoju kuću rabotoli smo skupa i na druga gradilišta. Većie oni nego jo. Malo je kuć u Buol, di oni nisu rabotoli. Kuo ti je grodi kuću? Ćukinovi. Kuo ti je ugrodi kuću? Ćukinovi. Kuo će von grodit kuću? Ćukinovi. Nimo već Ćukinovih. Storih Ćukinovih. Nimo Jurkota Ćuka.
Žaluost u Humac… Jurko je bi provi Hunčanin. U Buol se oženi u fameju Rudota iz Hunca. Jurko Ćuk bi je dupli Hunčanin. I trodupli Boljanin.
Kal smo rabotoli u Samostan, a ko zno koliko nos je bilo, Jurko je u padre Eugena za svih isposlovo mariendu. Takvi je bi Jurko.
Žaluost u Ćukinovih… Biserka, žena, Marta i Đurđica, ćere, Rudolfo, sin, zeti, nevista, unuke, unuci.
Jurko je voli društvo, vesielie, pismu. Pisma, vesielie i društvo volili su Jurkota. Takvi je bi Jurko. Jurko Ćuk.
Žaluost u mene… Bumbie kuća, Ćukinovih kuća, dobota jelna do drugije – ne pasoje Jurko.
Kal guod je čo bilo na Kupinu – ženidba, pir, fešta, karnavol – Jurko bi uvik do ruku. Takvi je bi Jurko. Jurko Marinelić Ćuk.
Žaluost, žaluost, žaluost… Jurko je umar na 26. aprila. Sa skelie u grieb. Sarce, govoridu, ča ti ga jo znon. Otac mu je živi većie ol stuo godišć, to znon. Jurko Ćuk umar je mlod. Na 26. aprila 2021., umar je Jurko.
Pri krolko vrimena u Buol se rodi još jedon Jurko. Moli Jurko, ol Đurđicie, Jurkota unuk. Hoće moli Jurko bit Ćuk? Ako bude dobar, poštien, građevinar, trudbenik, ako ugrodi stuo kuć, ako podigne fameju za koju bi život do, ako bude prijatej, drug, ko ča je meni bi njeguov nuono bit će Ćuk. Bit će Šeparović, ma bit će i Ćuk.
A do tada, ne znon bi se Marulić pito, jo se piton: Ma kuo će već, Guospe moja, dat Jurkota, našega Jurkota – noge su mi se osikli – Jurkota Ćuka?


Vinko Marinković Bumba

(objavljeno 27. 04 2021.)

________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Dana 15. travnja 2021. navršava se šest godina od smrti našeg voljenog


FRANKO MARINKOVIĆ - PUKO






U tišini vječnog mira neka te prate naše misli i molitve.

Puno nam fališ!


Vole te tvoji najmiliji

__________________________________________________


Z A H V A L A


Navršava se mjesec dana, 12. travnja 2021.,

od kad nas je napustio naš voljeni suprug, otac, dida i svekar


LUTVO AVDIĆ

RUFO









Ovim putem želimo zahvaliti obitelji, prijateljima i znancima na pomoći i izrazima sućuti.

Obitelj Avdić

____________________________________________________


alt


IN MEMORIAM: O. REGINALD KLAPEŽ

O. Reginald Klapež rođen je 11. studenoga 1936. u Košutama od oca Joze i majke Mare Mateljan. Bio je brat s. Marinke (1934.-1998.) i ujak don Josipa Dukića (1965.). Nakon osnovne škole, u Bolu je 1956. završio Dominikansku klasičnu gimnaziju i 15. kolovoza te godine stupio u dominikanski novicijat u Dubrovniku. Prve redovničke zavjete položio je 16. kolovoza 1957., a doživotne 12. studenoga 1962. Nakon polaganja prvih zavjeta počeo je studij na dominikanskoj Visokoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku, a 1963. ga je nastavio i 1965. dovršio na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Franjo Šeper 29. lipnja 1964. u zagrebačkoj katedrali, a mladu misu u rodnoj župi proslavio je 16. srpnja.
Nakon što je dovršio studij, o. Reginald je 25. listopada 1965. premješten u Bol, gdje se poglavito posvetio glazbenoj djelatnosti. Naime, još kao sjemeništarac u Bolu je dobio osnovno znanje o glazbi i pouku u sviranju harmonija, a kao novak i student u Dubrovniku je nastavio vježbati sviranje na harmoniju i orguljama. Ubrzo je na akademijama nastupao za klavirom, a u dominikanskoj crkvi u Dubrovniku i Gružu te potom u Zagrebu svirao je orgulje. Od 1967. do odlaska iz Bola 1990. bio je orguljaš i vodio je mjesno pjevačko društvo Svete Cecilije, a u Dominikanskoj klasičnoj gimnaziji predavao je glazbenu umjetnost od rujna 1965. do njezina zatvaranja u lipnju 1973. Od 1967. do 1985. vodio je i zbor sjemeništaraca s kojim je nastupao u crkvi i na akademijama, izvodeći dvoglasne i troglasne kompozicije te odlomke iz hrvatskih opera Porin i Nikola Šubić Zrinski.
Od dolaska u Bol 1965. o. Reginald je bio prefekt dominikanskaih sjemeništaraca, od ožujka 1968. njihov učitelj, a od veljače 1969. podučitelj. Od srpnja do studenoga 1971. bio je vršitelj dužnosti učitelja sjemeništaraca, a potom opet podučitelj. Službu učitelja sjemeništaraca ponovo je vršio od siječnja 1976. do rujna 1978. Od 1979. do 1984. bio je i provincijski definitor.
U bolskom samostanu o. Reginald je godinama vršio službu ekonoma te bio desna ruka samostanskim poglavarima. Također, otkako su se dominikanci šezdesetih godina prošloga stoljeća počeli baviti turizmom u bolskom samostanu, bio je među glavnim organizatorima i nositeljima te djelatnosti. Od kolovoza 1987. bio je prior samostana u Bolu, a po isteku te službe premješten je u listopadu 1990. u Zagreb. Nedugo nakon toga, o. Ivo Plenković, njegov nasljednik na čelu bolskoga samostana, kratko se osvrnuo na Reginaldov premještaj i zapisao: “O. Reginald Klapež, bivši prior, ekonom, odgojitelj, orguljaš i tko zna koje je još dužnosti obavljao kroz proteklih dvadesetipet godina boravka u ovom samostanu, premješten je u zagrebački samostan. Ta, gdje god se okreneš: ‘Još živi njegov duh!’”
Točno 25 godina poslije dolaska u Bol, o. Reginald je potkraj listopada 1990. premješten u samostan Kraljice Svete Krunice na zagrebačkom Borongaju, najbrojniji dominikanski samostan u Hrvatskoj. Tu mu je u veljači 1991. povjerena služba ekonoma i sakristana. Godinama je marljivo, strpljivo i poslovičnom pedantnošću vodio brigu o samostanskim računima i nabavljao sve potrebno za redovničku obitelj. S tih se služba morao povući tek 2007. pod pritiskom teške bolesti. Vršio je i službe ispovjednika i orguljaša u samostanskoj i župnoj crkvi te je od rujna 1995. do lipnja 1999. bio odgojitelj časne braće s privremenim zavjetima.
S godinama je zdravlje o. Reginalda sve više slabilo, pa se otežano kretao i vrijeme uglavnom provodio u svojoj sobi. Sa subraćom je 12. veljače 2021. proslavio imendan, a nakon toga mu se zdravlje drastično pogoršalo. Posljednji mjesec bio je posve nemoćan i vezan uz bolesnički krevet. Okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je u prisustvu subraće, na Veliku subotu, 3. travnja 2021. Bio je u 85. godini života, 65. redovništva i 57. svećeništva.


___________________________________________________


Z A H V A L A

Navršava se 30 tužnih dana otkako je ovaj svijet napustila moja draga majka


DARINA MARINKOVIĆ

28. 02. 2021. – 30. 03. 2021.

Najiskrenije zahvaljujem svima koji su mi uputili izraze sućuti usmeno, pismeno i sms porukama, kao i onima koji su voljenu pokojnicu ispratili na vječni počinak.
Hvala na cvijeću i misama.
Zahvaljujem osoblju Ambulante Bol i rodici Jasenki na pomoći u posljednjim i najtežim danima njenog života, i svima koji su pitali za njeno zdravlje kroz proteklo vrijeme.
Hvala djelatnicima Grabovog rata, svećenicima i crkvenom zboru na dostojanstvenom ispraćaju.
Zahvalan sin Denko

Počivala u miru Božjem

_____________________________________________________


alt


_____________________________________________


alt


ZAHVALA I SJEĆANJE


IVANKA I VESELKO MIKULIĆ

Prošlo je nešto više od mjesec dana otkako nas je napustio naš voljeni otac Veselko.
Na današnji dan (12. ožujka), prije deset godina napustila nas je naša voljena majka Ivanka.
Naš tata je bio veseo čovjek i zato se zvao Veselko. On je svugdje donosio osmijeh, kako u obitelji tako i ovoj zajednici i izvan nje.
Ovim putem se želimo zahvaliti svim ljudima ove općine, koji su pridonijeli, svatko na svoj način, da naša tuga i bol budu lakši.
Hvala vam na dolascima, pozivima, porukama, jelima i pićima, suzama i osmijesima. To nam je u tim trenutcima svima nama bilo jako potrebno.
Otakad se tata razbolio, mi smo se unutar obitelji jako zbližili, postali smo mala zajednica puna ljubavi. I upravo je ljubav ono što je svima nama potrebno. I kad se nešto ovako dogodi u obitelji, onda čovjek shvati koliko je život kratkog vijeka i koliko treba cijeniti i poštovati oca i majku.
Mi smo rano ostali bez majke i oca, i zato ovim putem želimo sve ohrabriti da cijene i poštuju svoje roditelje, da im svaki dan pokazuju zahvalnost i ljubav.

Vaši Mikulići: Stanko, Tomislav i Anita.

______________________________________________


S J E Ć A NJ E


Tužno sjećanje na supruga, oca, svekra i nona.



IVO MARTINIĆ

PRIJEVIĆ


8.3.2001. - 8.3.2021.






U našim srcima uvijek voljen, a u našim mislima nikad zaboravljen.


Tvoja obitelj

_______________________________________________


Z A H V A L A


Dana 10. veljače 2021. navršava se tužnih mjesec dana od kad nas je napustila naša voljena



ILKA STANO

rođ. RADIĆ



Dirnuti pažnjom koja nam je iskazana u trenucima naše duboke tuge, zahvaljujemo svim prijateljima i dragim ljudima na ljubavi i poštovanju prema našoj Ilki.


Od srca svima zahvaljujemo na iskazanoj sućuti.


Zdravko, Ivana i Jelena te ostala obitelj


____________________________________________________


Z A H V A L A


Dana 29. siječnja navršava se mjesec dana od smrti naše majke


MIA BABIĆ


Ovim putem se zahvaljujemo rodbini, prijateljima, radnim kolegama i znancima, koji su nam uputili riječi utjehe i sučuti te pokojnicu ispratili na vječni počinak.



Zahvalni sin i kćerka

Siniša i Nataša


Počivala u miru Božjem!


___________________________________________________


Z A H V A L A


Navršava se, 19. siječnja, mjesec dana od smrti naše drage


MIRJANE KARMELIĆ


Od srca zahvaljujemo rodbini i prijateljima koji su nam usmeno i pismeno uputili riječi utjehe i sučuti te ukrasili njezin grob cvijećem koje je toliko voljela. Posebno hvala susjedama Faniki Klisović i Jasenki Milosavljević na svesrdnoj pomoći i podršci u nama teškim trenucima. Veliko hvala djelatnicima Ambulante Bol te djelatnicima Grabovog rata. Zahvaljujemo i svećenicima iz bolskog Dominikanskog samostana na toplim riječima i dostojanstvenom ispračaju naše drage pokojnice.



Zahvalni: sin Pero, kćerka Jelka, nevjesta Dražena, zet Boris, unuci Matija s Magdalenom, Nevena sa suprugom Goranom i Milan, te praunuci Alan i Marin.


Hvala ti za sve zajedničke lijepe trenutke.

Počivala u miru Božjem!


___________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Prije 15 godina (14. siječnja 2006.) sklopila je svoje umorne oči moja mama, nona i pranona

TONKA EGEKHER

rođ. Brešković




Hvala joj za sve što je učinila.


Zahvaljujem se svima koji se je sječaju, a posebno dragim prijateljima i mještanima koji su bili na ispraćaju do groblja u Bolu.
Zahvalni sin Joško s obitelji

___________________________________________________


Z A H V A L A


Prije mjesec dana, 13. prosinca 2020. godine, napustio nas je voljeni suprug, otac i nono




VINKO MARINKOVIć

PUKO







Ovim putem želimo zahvaliti obitelji i prijateljima koji su nam izrazili sućut.

Zahvalni, obitelj Marinković


___________________________________________________


alt


Z A H V A L A

Prije mjesec dana, 1. prosinca 2020.godine napustio nas je naš voljeni suprug i tata


VALTER TOMAS


Zahvaljujemo rodbini i prijateljima u Bolu koji su nam se javili i uputili riječi sučuti.
Jadranka, Tihana i Pavle Tomas

___________________________________________________


IN MEMORIAM: OPROŠTAJ OD DARKA VLAHOVIĆA

Darko Vlahović, osebujni promicatelj turizma, istaknuti turistički djelatnik, suradnik, kolega, prijatelj. Posljednja ovozemaljska adresa, iz zdravstvenih razloga, nažalost, zamijenjena onom zagrebačkom: Dom za starije osobe, Ksaver, Nemetova 2, 10000 Zagreb.

Darko rođen je u Postirima, 14. studenog 1938. god. Nakon osnovne škole pohađa gimnaziju u Splitu, ekonomski fakultet u Zagrebu 1966., a poslijediplomski studij u Dubrovniku 1985.

Darko je Postiranin, ali istodobno i Bračanin jer je profesionalnim radom i pisanjem neprocjenjivo doprinio Bračkom gospodarstvu posebno u djelatnosti turizma. Prvu je praksu i prvo radno iskustvo u turizmu, to vjerojatno mnogi i ne znaju, stekao u Bolu još 1965., u poduzeću Zlatni rat. Od 1967. do 1968. obnaša dužnost direktora poduzeća Zlatni rat.

No,1968.,po nagovoru tadašnjeg postirskog rukovodstva dolazi u Poljoprivrednu zadrugu Postira te preuzima postirski Hotel Park. Tad izabran je i u Skupštinu općine Brač.

Reorganizacijom i izdvajanjem iz sastava Poljoprivredne zadruge, u Postirima osnovano je poduzeće Šumica. Nedugo zatim Darko inicirao je gradnju i dogradnju malog hotela Vrilo koji otvoren je 1972.

Darko je, nakon punih 8 godina, iz �specifi?nih razloga i okolnosti�, otišao raditi u hotel Lav iz Podstrane, Split. A 1974. pružila mu se prilika zaposliti se u Privrednoj komori Dalmacije, Split, gdje radi kao stručni suradnik u službi Ugostiteljstvo i turizam.

Dugi niz godina radio je kao tajnik u regionalnom Vijeću za ugostiteljstvo i turizam, danas je to Županijska gospodarska komora.

Darko, 2000., odlazi u penziju, ali ne i u mirovinu. Naime, nastavlja s pisanjem novih i dorađivanjem starih stručnih članaka iz područja turizma.

Napisao je desetine i stotine rasprava, feljtona, osvrta, gospodarskih analiza, priloga skupnim studijama i projektima. Objavljivan je u nekoliko zbornika, časopisa i revija. Autor je i suautor deset stručnih knjiga. Objavio je i zbirku pjesama.

U posljednjoj knjizi, iz 2017., Malena mjesta Brača moga (otok Brač kao integralna turistička destinacija) napisao je i nadahnutu pjesmu o plaži Zlatni rat.
Organizirao je regionalne edukativne i promidžbene aktivnosti te, kroz Gospodarsku komoru Dalmacije, dvanaest uzastopnih godina (1980.-1991.) turističkih susreta.

Darko je pravi Postiranin, ali jednako tako je i pravi Bračanin. On nije nijemi promatrač onoga što se događa na njegovom otoku.

Gotovo kroz sva svoja pisanja provlači svoj Brač i kako na njemu � sprječavajući trgovinu otočkim bogatstvom � sačuvati bračku prirodnu vrijednost, povijesno nasljeđe, tradiciju, kulturu - sklad prirode i ljudi.

Zagovornik je i promotor zavičajnih vrijednosti, a u turističkom smjeru upozorava i savjetuje da nema perspektivne budućnosti ako se u programu razvoja zanemare naslijeđene i provjerene vrijednosti koje su bitne značajke naše posebnosti i prepoznatljivog identiteta ljudi i krajeva. A to bi njegovo opiranje gruboj komercijalizaciji turističke djelatnosti, u konačnici, i bio razlog zbog kojega bi turisti, moderni hodočasnici, dolazili k nama da odmore dušu i tijelo.

U knjizi, Postira, Hrvatska u malom, piše Darko o turističkim prilikama nakon Drugog svjetskog rata posebno o bračkim, a još posebnije o postirskim. Sjeća se on Postirskih fraja. Jahanja na konjima (mulama, mazgama) u nezaboravnoj karavani Bol-Murvica-Bol. A iz svakog retka zrači njegova zaljubljenost u rodni mu Brač i rodna Postira.
Neka ti je laka postirska, bračka, hrvatska zemlja koju si volio svim svojim bićem.
I kako jednom reče uglednik, don Živko Kustić: Ne ću ti poslati posljednji pozdrav jer te ne želim zaboraviti i jer ću te spominjati i nastojati te posjetiti na grobu, zato sada i ovdje, dragi moj Darko, samo pozdrav.

Jeronim Jerko Martinić

(objavljeno 30. 12. 2020.)

_________________________________________________


alt


S J E Ć A NJ E

MARTA ŠIMETOVIĆ

13. prosinca 2019.
13. prosinca 2020.


Godišnjica odlaska naše drage Marte, koju je duga bolest spriječila da proživi svoju mladost, podsjeća nas i živi u našim srcima.

Ovu kasnu, žutu jesen, sjećanja su posebice teška i bolna.
Baš kao i oproštaji, nakon kojih čovjek zastaje, osvrće se, i, čeka, i čeka.
Samo rijetki od nas slute mladost cvijeta koji prerano vene i nestaje bez nade u vrtu prolaznosti, i živi u tišini vječnog mira.

RIP


Nikša, Drenka, Ivan i Luka sa obitelji

__________________________________________________


alt


SJEČANJE NA NAŠE VOLJENE


Nikica Cvitanić Borovina

(17.09.95 - 17.09.20)

Ecija Cvitanić Borovina

(5.12.15 - 5.12.20)


Tužnih pet i jako dugih i usamljenih 25 godina je prošlo da niste s nama, u našim zagrljajima, pogledima i zbivanjima. Kažu da vrijeme liječi rane, ali zapravo nauči čovjek živjeti s tom boli, s osječajem nedostajanja, praznine i onom mučnom tišinom - bez vašeg glasa, osmijeha i dodira. Znamo da sa neba pazite na nas, snagu nam dajete za sve �to je pro�lo i za sve �to ?e doći, ali naša ljubav za vama nikada neće proći. Hvala vam na svakoj riječi, djelu, na svemu što ste nas učili i naučili. Vrijeme prolazi, ali nikada izbrisati neće vašu dobrotu i ljubav. Zauvijek ste u našim srcima i mislima. U svakome ste od nas, živite u nama.
Počivali u miru Božjem!

Zauvijek vaši najmiliji:
Ankica i Ivan, Margita i Lovro, Jakša i Ankica, Ivana, Ante i Karmen, Nikola, Mate, ujo Nikola, Vinko, Ružica, Josip i vaša Ecijana

_____________________________________________


Z A H V A L A


Navršava se mjesec dana da nas je napustio naš


JOSIP MOSER

06. 09. 2020. - 06. 10. 2020.






Obitelj zahvaljuje ovim putem svima koji su nam izrazili sućut i uputili riječi utjehe u našim teškim danima.



Zahvalni Ana i Joško Moser

_____________________________________________


S J E Ć A NJ E




VJERUJ DA LJUBAV NE UMIRE

KAD NAJDRAŽI ODLAZE

JER SUNCE NIKADA NE NESTAJE

SAMO SE SAKRIJE

VOLJENA NAŠA




MARTA KARNINČIĆ

rođ. ETEROVIĆ


1980. / 27. 09. 2011. - 27. 09. 2020.






Kada si zaspala svoj vječni san

zemlja se rastužla, obradovalo se nebo

jer mu je stigla najsjajnija zvijezda.

Tako te je lako bilo voljeti

i zato te nikada nećemo preboljeti.

Nikada ti nećemo reći zbogom

jer naše srce tvoj je dom zauvijek.

Tišinom ti pričamo, mislima te grlimo,

beskrajno te volimo i uvijek spominjemo.

Tvoja je slika u naïšm srcima

duboko urezana za sva vremena.

Svaki dan je novi dan, još samo jedan dan,

bez tebe, ali uvijek s nama.

Znamo da s neba gledaš na nas

i s anđelima paziš na sve nas.

Čuvaj nas i dalje, anđele naš mili,

u svakom od nas ti i dalje živiš!

Draga naša, voljena Marta, naše sve

beskrajno te volimo, uvijek i zauvijek!

Čekaj nas dušo naša

kad dođe naše vrijeme

doći ćemo zauvijek k tebi u zagrljaj tvoj

Tvoji najmiliji

Hvala svima koji su te voljeli,

jer znamo da te nisu zaboravili!

______________________________________________


S J E Ć A NJ E


Bolna je istina

da tri godine

nisi više s nama

voljeni naš


MATKO ETEROVIĆ - ŠALE

1954 / 25. 09. 2017. - 25. 09. 2020.


U tišini vječnog mira

nek te prate naše misli,

ljubav i sječanje.

Neka te Bog čuva

u svom zagrljaju,

a mi ćemo u našim srcima.

Volimo te i pun nam fališ

Tvoji najmiliji

______________________________________________


S J E Ć A NJ E


Navršavaju se tri godine otkad nisi s nama

voljeni naš


JOŠKO ŠĆEPANOVIĆ


23. 09. 2017. - 23. 09. 2020.






Bol i tuga ne prestaju,

ljubav za tebe i dalje traje.

S tobom je zaspalo sve.

Utihnula je kuća i teško je svugdje te vidjeti,

a nigdje te naći.

Bole mjesta na kojima si prolazio.

Bole uspomene.

U mislima i molitvama uvijek smo s tobom.


Tvoji najmiliji!


______________________________________________


S J E Ć A NJ E


BRANKO MIKULIĆ

18.09.2017. - 18.09.2020.


Ponosni smo na tvoja plemenita djela. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima, voljen i nikad zaboravljen. S ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe.
Tvoja obitelj


________________________________________________


S J E Ć A NJ E


JADRANA ŠKRBIĆ


08.03.1958. - 25.07.2019. - 25.07.2020.



Godina tuge i boli bez tebe je prošla.

Teško se pomiriti sa time da nisi pored nas,

da te ne možemo zagrliti i poljubiti.
Tvoj vedar duh i iskreni osmijeh će te zauvijek krasiti, a nama davati snage za naprijed.
Neizmjerno ti hvala na svim prekrasnim uspomenama i sve tvoje ćemo uvijek čuvati u srcu!


Tvoji najmiliji

________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Prošle su tri godine od kada nas je zauvijek napustio naš voljeni

DINKO KARNINČIĆ

pok. Vlade


21.VII.2017. � 21.VII.2020.



Premalo je riječi, a previše je tuge da ti kažemo koliko te volimo i koliko nam nedostaješ.
S ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe.


Tvoji najmiliji


Počivao u miru Božjem

________________________________________________


S J E Ć A NJ E



Tužnih pet godina je prošlo od kada te nema
draga naša



DUŠANKA ŠESNIĆ

13. 07. 2015. - 13. 07. 2020.




U srcima tuga i bol, u kući tišina i velika praznina.
Za sve što dolazi nedostaješ.
Volimo te puno i uvijek si u našim mislima.


Tvoji najmiliji

________________________________________________


S J E Ć A NJ E


BISTRA VLAHOVIĆ

rođ. PAPIĆ


5. srpnja 2015. - 5. srpnja 2020.




Vrijeme odmiče, godine se redaju, ali sjećanja i uspomene na Tebe traju.


Tvoji najmiliji.

_________________________________________________


SJEĆANJE NA PRIJATELJA

Rođendan Luke Jugovića (17. lipnja) podsjetio me da ovo moram napisati kao OMAŽ jednom od mojih najboljih prijatelja iz vremena "galebarenja", a kasnije i cijelog života do njegove smrti.
Uz galebarenje on se i oženio sa jednom Bečankom i usput nešto u Zagrebo nešto u Beču završio Konzervatorij i nastavio živjeti i raditi u Beču.
U to vrijeme je Muzikferajn iz Beča raspisao natječaj za mlade umjetnike, kao nešto na temu Mozarta. Moj Luka je dobio prvu nagradu i s tim njegovim djelom je te godine otvorena muzička sezona u Beču. Primio ga je i austrijski predsjednik, jer nije stigao na premjeru. Kasnije je to izvedeno i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
LUKA, nisam te zaboravio, ni naše mladenačko ni penzionersko druženje i prijateljstvo.
Ivica Karninčić

__________________________________________________


SJEĆANJE I ZAHVALA


RAJKO ŠĆEPANOVIĆ


Dana 14.06.2020. se navršava tužnih mjesec dana od smrti našeg dragog supruga, oca i nonota.

Zahvaljujemo rodbini, prijateljima i znancima koji su nam na razne načine izrazili sućut.

Zauvijek ćeš biti u našim srcima, mislima i molitvama.

Tvoja Lena, djeca i unučad.

*****
Zbog okolnosti u kojem je održan pokop, obitelj organizira misu zadušnicu za pok. Rajka u subotu 20. lipnja u 18 sati u Samostanskoj crkvi

__________________________________________________


alt

Na Veliki petak 2012. Rajko je nosio Veliki kri� u procesiji Priko poja


OPROŠTAJ OD RAJKOTA ŠĆEPANOVIĆA GIRGIE

(UMISTO GOVORA NA GREBU)


Rajko Šćepanović Girgo. Boljanin. Australijanac. Meštar. Junok. Lenie muž. Rajmonda i Anitie čača. Njihovie dicie nuono, Lorenie i Marinie čača i mama. Brat Jasni i Vinki. Prijatej svima. Zonji je umar ol bračie. Parvi u Bolu u vrime koronie. Ni žalovonja. Ni sprovoda. Ni govora na grebu. Tuko ništo napisat, da ostane � za spomenu?e. U ime Bola i Boljanih. U ime fameje i prijatejih. U moje ime.
Rajko Šćepanović Girgo, muoj prijatej i drug.
Jo 47., vuon 44. Jo u glodi i nevoji, vuon u glodi i još većuoj nevoji. Jo na Obalu, vuon u Karielovića dvuore. Jo iz Obalie u Karielovića dvuore. I nos dvo skupa. Skupa s koziman. Vuociman. Mazguon. U pašu. Skupa u brabojke. Špuže š skupa hi naticoli na banistru.
I kal je duošlo vrime, skupa kopali. Polpiroli, šćipali, sumporovali. Žurnote činili. Skupa, Za noćas, u goru hodili. Lavur, somo lavur.
Po kal je opet duošlo vrime skupa posle pogojali. Pristave grodili, fundamiente kopali. Septiške jame skupa dubali. Lavur, somo lavur.
Onda je Rajko išo u vojsku.
Posli u Australiju.
Govoridu da kad bi se sve ono ča je Rajko grodi po Australiji, svi oni matuni, svo ono stinjo i cili oni betun posložilo jedno do drugega da bi se mogo opasot Kinieski zid. Tri puta!
I vroti se Rajko.
I opet nos dvo skupa. Kuća, kuće, pristave, gomile, luozje, masline, jo udarnički, koliko guod mogu, vuon žeščie ol mene. Jo u Poljoprivrednu zadrugu. Vuon u Poljioprivrednu zadrugu plus kuća, kuće, pristave, gomile, luozje, masline plus vuoce, mul, tovorčić. Lavur, lavur, tieško rabota. Rajko je mogo, kal je mogo, mula dignut na mišiće. A da nieće nosit oni tieški bolski križ, Priko poja, 1999. i 2012.
Rajko je uvik zno di se može grodit. Put probit. Kuda možedu beštije, a kuda čovik hodit. Zno je kuo je na misto di ne bi smi bit. Kuo nos vodi, a ne bi smi vodit. Kako non je bilo, i kako će non bit.
Rajkota sin, Rajmond, žive u Australiju. Bi je u Buol da posli i vuon nosi križ, Priko poja, 2014. U Bolu je budućnost, govori je Rajko sinu. I namin. Je, složen se, u Bolu je budućnost ako ti je Rajko čača.
Govoridu da kad bi se sve ono ča je Rajko učini u životu posložilo jedno do drugega da bi se moglo opasot tridesiet životih. Trista putih!
Govoridu da kal bi se onako kako je Rajko čini mogloživit. A jo von govorin, ne, ne bi se moglo! Somo je jedon Rajko.
Da, i još govoridu da je put u roj ol zemje, parknja, gliba. Pun dračie, osloboda. Ne virujen da ga Rajko, kal se malo udomaći u raju, nieće betunat, butat po njemu hunčonsku ploču, bročki kamen, jerbo koliko jo poznajen muoga prijateja Rajkota, to ti je ko amen!
Vinko Marinković Bumba, Bol, 2020.

(objavljeno 15. 05. 2020.)

___________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Prošla je duga i tužna godina dana od kada

nas je napustio


MATE ŽULJEVIĆ

14. 05. 2019. - 14. 05. 2020.


Već godinu dana za stolom te nema,

kuća bez Tvog glasa ostala je nijema.

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav već ljubav

i sjećanje na Tebe.


Živiš u našim srcima, ostati ćeš voljen i nikad zaboravljen


Tvoji najmiliji


_________________________________________________


S J E Ć A NJ E



FRANKO MARINKOVIĆ

PUKO


15. 04. 2015. - 15. 04. 2020.


...u srcu tuga na grobu tišina,a u domu našem

velika praznina...
Ne vidimo ti oči i ne čujemo glas, al osjećamo

da si tu...između nas...


Počivaj u miru Božjem



Tvoji najmiliji

_________________________________________________



S J E Ć A NJ E


Dana 8. travnja navršava se deset godina od kada nisi s nama, ali uvijek ćeš biti u našim srcima i lijepim uspomenama voljeni naš


JURAJ ETEROVIĆ ŠALE

2010. - 2020.

Prolaze dani i godine

u našim srcima
neizbrisiv je trag za tobom.
Ljubav i sjećanje na tebe
dio su naših života
u kojem zauvijek ostaješ
i neizmjerno nedostaješ.
Znamo da negdje gore,
među zvijezdama, nisi sam
jer ima vas puno,
i svi nam puno, puno nedostajete


tvoji najmiliji

__________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Dani prolaze kao i godine, a tuga za tobom ne prestaje dragi naš



BRANKO MARINKOVIĆ

19.2.2005.-19.2.2020.




Sjećanje na tebe ne blijedi, nema zaborava, sa nama si svaki dan.

Bio si voljen a voljeni ne umiru.



Tvoja supruga, djeca i unuci


__________________________________________________


Z A H V A L A


Dana 19. veljače 2020. navršava se tužnih mjesec dana od kada nas je napustila naša draga


NEDA KARMELIĆ

rođ. FABJANOVIĆ

(rođena 12. siječnja 1949.)


Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav.

S ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe, tvoju dobrotu i plemenitost.

Hvala svima na pomoći i sjećanju na našu Nedu.



Suprug Franko, kći Katarina, sin Miki, nevjesta Mira, unuci Anđelka, Franko, Nikola i Andrea.


Počivala u miru Božjem!


__________________________________________________


S J E Ć A NJ E


KATICA MARINKOVIĆ

rođ. Dulčić


28. 12. 2014. - 28. 12. 2019.




Navršava se pet godina od kada si nas zauvijek napustila.

Hvala ti na pažnji, dobroti i ljubavi koju si nam nesebično pružala cijelog svog života.

Počivaj u miru Božjem sa svojim Markom.

Zauvijek ste u našim mislima i molitvama draga naša mama i tata,

Tvoji Margita, Jakša i Markito sa obiteljima.


___________________________________________________


PREMINULA BENINJA MEKJAVIĆ

ZADNJA BOLKA ČASNA SESTRA












S. Beninja Anđelka Mekjavić preminula je

u utorak 3. prosinca 2019. u 98. godini života

i 77. godini redovništva.

Rođena je 12. veljače 1921. u Bolu na Braču.

U zajednicu sestara dominikanki stupila je 5. prosinca 1933.,

započela novicijat 10. svibnja 1941., prve zavjete položila 4. kolovoza 1942.,

a doživotne 1. svibnja 1947.

Kao sestra s privremenim zavjetima bila je na službi u Žrnovu na otoku Korčuli, kratko u Šibeniku i u Splitu. Od 1947. pa do smrti svoj redovnički život provela je u samostanu bl. Hozane na zagrebačkom Trnju. Kao vrsna katehistica, kroz dugi niz godina, prenosila je djeci ne samo znanje nego živu i oduševljenu vjeru i ljubav prema Bogu. Djelovala je i kao orguljašica u župi Krista Kralja. Vršila je odgovorne službe u zajednici kao vrhovna savjetnica, priora i potpriora samostana bl. Ozane. Doživjela je duboku starost u kojoj nije bila pošteđena patnje i bolesti. Sve je podnosila strpljivo i predano u volju Božju, a s velikom zahvalnošću za svaku i najmanju uslugu svojih sestara.


Posljednji ispračaj naše drage s. Beninje bit će u utorak, 10. prosinca 2019. u 11,40 na Miroševcu. Nakon sprovoda slavit će se sveta misa u samostanskoj kapeli, Kruge 44A.

Neka se raduje u krilu Očevu!


*****

U uglednoj bolskoj obitelji Mekjavić, od oca Miće i Domine rođ. Viličić, bilo je četvero djece: Vinko (Kerubin) fratar-dominikanac, Anđelka (Beninja) časna sestra dominikanka, Teni učiteljica i Ivica poznati stručnjak iz područja kemije, dekan i profesor na Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Splitu


___________________________________________________


S J E Ć A NJ E


ANKA KOMIĆ

rođ. Ujević


9.10.2018.-9.10.2019.


S nježnim sječanjem, tugom i ljubavi u srcu, ponosno čuvamo uspomenu na Tebe
Mila na
ša, fališ nam, neizmjerno!


Tvoji sinovi Pero i Tiho s obiteljima, sestre Vesna i Ena s obiteljima, obitelj pok. brata Ivota i djever Ante s obitelji.


Uz naše molitve, poćivaj u miru Božjem!


Zahvaljujemo svima koji je se sjećaju.

__________________________________________________


S J E Ć A NJ E


JURICA ŠĆEPANOVIĆ

3.10.2014. - 3.10.2019.

"Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive, po svojim djelima i riječima, a najviše po dobroti srca."





Prošlo je 5 godina, ali vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Mi nismo tamo gdje si ti, ali ti si svugdje gdje smo mi. S ljubavlju, tugom i ponosom čuvamo uspomenu na tebe.

Tvoji najmiliji

___________________________________________________


alt


S J E Ć A NJ E

JURICA ŠĆEPANOVIĆ

03.10.2014. - 03.10.2019.

želim da me gledaš s neba, i budeš ponosan na mene.
Ba
š kao što ja gledam u nebo i ponosim se tobom

Tužnih je pet godina za nama. Bol ne jenjava, sječanja ne blijede, ljubav za tobom ne prestaje.
Hvala ti na svemu!
Počivaj u miru!

Tvoja Maxi


__________________________________________________


S J E Ć A NJ E





MI PRIčAMO O TEBI
SJEČANJA KRENU
I OPET SMO SKUPA
BAREM U JEDNOM TRENU
VOLJENA NAŠA


MARTA KARNINČIĆ

rođ. ETEROVIĆ

1980. - 27. 09. 2011. - 27. 09. 2019.





Odnijeli te anđeli, visoko, visoko,
ali ostat če
š u našim srcima, duboko, duboko.
Zauvijek če
š ostati radosni dio našeg srca, a onaj tuđni dio
nosimo svakim danom iznova.
Kada bi ti darovati mogli makar male trenutke �ivota svojih
da te vidimo onako sretnu i nasmijanu?
O Bože kako boli!
Srca na
ša za tobom plaču
na groblju cvijeće i upaljene svijeće.
A na
še rane nikada zarasti neće.
Ti si trag koji se ne može izbrisati,
ti si bol koju ne možemo preboljeti,
ti si ona koju ćemo zauvijek pamtiti i voljeti.
U svakom djelu na
šeg doma, tvoja je sjena
ostat će
š s nama za sva vremena.
U toplim sjećanjima,
po dobroti srca i ljepoti du
še
vjećno će
š živjeti u našim srcima i predivnim uspomenama.
Fali
š, puno, neopisivo nam fališ, ružo naša,
voljena na
ša Marta
Tvoji najmiliji

Hvala vam na svakoj kitici cvijeća
i za svaku upaljenu svijeću!

________________________________________________


S J E Ć A NJ E



MATKO ETEROVIĆ

- ŠALE

25. 09. 2017. - 25. 09. 2019.




Pro�le su dvije tu�ne godine od kada

si nas zauvijek napustio.

Vrijeme tiho prolazi, a bol za tobom ostaje.


S ljubavlju i ponosom ?uvamo uspomenu

na tebe.


Po?ivao u miru Bo�jem!

Tvoji najmiliji


____________________________________________


S J E Ć A NJ E


Danas kao i onog tu�nog dana jednako boli


JOŠKO ŠĆEPANOVIĆ

23.09.2017. - 23.09.2019.






Voljeni Joško, dan za danom ide, a nijedan bez
sje?anja na tebe.
Vrijeme je samo svjedok boli, tuge i praznine
što nisi s nama.
Smrt je ugasila svjetlo �ivota, ali nikada ne?e
ljubav na tebe.
Na na
šem licu osmijeh se mo�e pojaviti, ali bol i tuga
u srcu zauvijek ?e ostati.
Na po?etku svake zore i na kraju svakog dana ti si
s nama.


Tvoji najmiliji


__________________________________________


S J E Ć A NJ E


alt


VINKO KRALJEVIĆ

22.09.2016. - 22.09.2019.


PRO�LO JE VE? 1095 DANA KAKO NISI FIZI?KI S NAMA, ALI JA TE VIDIM I ?UJEM. GLEDAM TE U NA�OJ DJECI, NA�IM UNU?I?IMA. A TEK KADA TVOJ MALI IMENJAK ZAPJEVA "GOLUBICU"... NA USNAMA ODGLUMIM SMIJE�AK, U O?IMA SKRIVAM SUZE.
POSTOJI LJUBAV KOJU SMRT NE MO�E IZBRISATI, POSTOJI TUGA KOJU VRIJEME NE MO�E IZLIJE?ITI - DOBRI NA� GEMO - UVIJEK VOLJEN -NIKAD ZABORAVLJEN.
TVOJI NEDICA, FRANE, IVO, INES, MIRTA I NA�A DVA MALA DRAGULJA VINKO I LIORA.

____________________________________________


S J E Ć A NJ E


BRANKO MIKULIĆ

18. 09. 2017. - 18. 09. 2019.








Prošle su dvije godine, ali vrijeme koje je prošlo nije donijelo zaborav, ve? zahvalnost i sje?anje na svaki trenutak proveden u ljubavi s tobom.
Hvala ti na ljubavi i miru koje si nam ostavio.
Zauvijek si u na
šim srcima.
Vole te do neba i nazad
tvoja supruga Ru�ica, k?eri Kristina, Lucija, Ana i zet Roko.

____________________________________________


S J E Ć A NJ E




MATE (BEPINE) MARINKOVIĆ

ŠPADIĆ


15. rujna 2014. - 15. rujna 2019.






Pjet godiš? je pasalo, barba Mate

Pjetgodiš? - jedna ri?

A fališ, puno fališ.

Ni potriba govorit di, kuda i kome.

Ne mo�emo zaboravit puno tega.

Adio i fala.

Pozdrav tatu.

Jasenka i �ivana sa famejima


_______________________________________________


SJEĆANJE I ZAHVALA


Prošlo je pretušnih mjesec dana od kada nas je napustila naša predraga



JADRANA ŠKRBIĆ

08.03.1958. - 25.07.2019.


Iskreno zahvaljujemo svoj rodbini, prijateljima, susjedima i poznanicima na velikoj pomo?i, pa�nji, suosje?anju i izrazima su?uti te dostojanstvenom ispra?aju naše voljene Jadrane.








NA�OJ JADRANI
JEDINA MOJA MAJKO, JAKO VOLJENA �ENO, PREBRI�NA NONO, PREDRAGA SESTRO. PREDOBRA TETO I PREVRIJEDNO DIJETE MAJKE SVOJE.
SVE SI NAM DALA, SVE SI NAM PRU�ILA I SVE OMOGU?ILA. TVOJA VREDNOTA JE NEMJERLJIVA I NEPROCJENJIVA.
ISKONSKI TRUD I RAD TE ISTINSKO PO�TENJE ?E TE ZAUVIJEK KRASITI.
TOLIKU PO�RTVOVNOST I SPREMNOST ZA POMO?I DRUGIMA IMAJU SAMO RIJETKI I IZUZETNO JEDINSTVENI LJUDI.
TI SE SADA, MILA MOJA MAJKO, LIJEPO ODMORI NA JEDNOM BOLJEM MJESTU GDJE ?E� BITI NAJCJENJENIJI AN?EO KOJI ?E SVE NAS ?UVATI. DO VJE?NOSTI ?E TVOJA DOBROTA SJATI I UVIJEK ?E� �IVJETI U NA�IM SRCIMA I U NA�IM DU�AMA.
NA�A SMISAO, NA�A VODILJO,
NA�A SNAGO, NA�A VOLJO,
VOLIMO TE ZAUVIJEK!
Tvoji najmiliji

________________________________________________


SJEĆANJE NA NAŠE VOLJENE




OLGA SEKULOVIĆ

16. 11. 1937. - 18. 11. 2018.


JAKOV SEKULOVIĆ

30. 09. 1934. - 27. 01. 2008.





Hvala vam za dobrotu, ljubav i sre?u

kojom ste nas darovali.

Neka vas ?uvaju an?eli kako ste vi ?uvali nas.

S ljubavlju i ponosom ?uvamo uspomene

na vas. Ostat ?ete uvijek voljeni i nikad zaboravljeni.


Vaši najmiliji


Počivali u miru Božjem!


_________________________________________________


S J E Ć A NJ E


DAVID MARTINIĆ

08. VIII. 2002. - 08. VIII. 2019.










Sedamnaest je tu�nih i dugih godina

otkako si nas iznenada ostavio

u cvijetu svoje mladosti.

Tuga i bol ostaju i vje?no pitanje:

zašto Bo�e ...

Puno nam fališÂ dragi an?ele!


Tvoji roditelji, brat i sestra s obitelji.

Po?ivao u miru Bo�jem!


__________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Prošle su dvije godine od kada nas je zauvijek napustio naš voljeni

DINKO KARNINČIĆ

pok. Vlade


21.VII.2017. - 21.VII.2019.


Ljubav, ponos i sje?anje na tebe ?uvat ?emo u na�im srcima, mislima i molitvama.
Fali� nam beskrajno.


S tugom tvoji: supruga Mirjana, k?erka Marina i sin Vlado s obiteljima


Po?ivao u miru Bo�jem

_______________________________________________


S J E Ć A NJ E

na voljenu suprugu, majku i nonu


DUŠANKA ŠESNIĆ

13. srpnja 2015. - 13. srpnja 2019.




Jo� uvijek ?ujemo tvoj glas kad nam je te�ko,

osje?amo te kad posustanemo.

Ti nam daje� snagu ...

Fali� nam puno kraljice na�a.


Volimo te!




Tvoji: suprug Ivo, Melita i Stipe s obiteljima

_________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Dugih 16 godina tuge i bola je pro�lo od kada te nema dragi na�

MARKO KARAN

06.07.2003. � 06.07.2019.



Ljubav je prevelika,
bol prete�ka,
tuga za tobom vje?na.

Vjerujemo da za sre?u
trebalo je tako malo,
tako malo.
Hvala svima koji te nisu zaboravili.
Vole te tvoj sin Roko, tata, mama i brat Luka

_________________________________________________


S J E Ć A NJ E


BISTRA VLAHOVIĆ

rođ. PAPIĆ


5. srpnja 2015. - 5. srpnja 2019.





Vrijeme odmi?e, godine se redaju,

ali sje?anja i uspomene na Tebe traju.


Tvoji najmiliji

__________________________________________________



S J E Ć A NJ E / Z A H V A L A


Navr�ava se tu�nih mjesec dana od kada nas je iznenada napustio na� voljeni


MATE ŽULJEVIĆ

6.4.1961. - 14.5.2019.

Dani prolaze ali ne i tuga sa njima.
Ne mo�emo prihvatiti bolnu istinu da vi�e nisi sa nama.
Zauvijek ?e� biti u na�im srcima i mislima, te ?emo sa ponosom ?uvati uspomenu na tebe.


Dirnuti iskazanom pa�njom, suosje?anjem i po�tovanjem, iskreno zahvaljujemo rodbini, prijateljima, susjedima i svim ostalim poznanicima na usmenim i pismenim izrazima su?uti i dostojanstvenom ispra?aju dragog nam Mate.

Tvoji najmiliji


_____________________________________


alt


OPROŠTAJ OD PERE ŠIMUNOVIĆA

Pero �imunovi?, svoj je zemaljski �ivot provodio u dva raja. Oba je opisao jedan drugi �imunovi?, njegov sumje�tanin: Dra?evica i Bol.
U prvome njegovom raju, Dra?evici � koja se bijelim skladno razmje�tenim ku?ama predstavlja kao jato grlica koje drijemaju u dahu podnevnog sun?anog sjaja � rodio se. Stasao.
U drugome se �kolovao. Drugi je njegov raj, Bol � odvojen na ju�noj, otvorenoj obali Bra?a uza �ale �to se navezuju kao perle u nehajno polo�enoj kolajni � umjesto Pi�ona, Gihona, Eufrata i Tigrisa zapljuskivalo, i jo� uvijek zapljuskuje more: Jadransko. U njegovome je bolskom raju umjesto jabuke rasla, i jo� uvijek raste mendula. Po njoj je nazvao svoj bolski restoran. I jo� uvijek se zove: Mendula. Rajska, kako su je ocjenjivali svi strani gosti koji su barem jednom bili u njoj � Perinoj Menduli. Zalazili su u Mendulu i doma?i gosti. I Boljani. U Perinoj smo Menduli � bezbri�no, vesele?i se �ivotu � slavili jednu od godi�njica mature. Jelo se dobro. Pilo se bolje. Koliko kapi toliko ljet� Pero je pio malo.
Bili smo generacija ugostitelja. Sjajna, kako jo� uvijek tvrde oni koji su nas u?ili poslu�ivanju i kuharstvu: Dinka, i Jerko. Pero je izu?avao za konobara. Crne hla?e, crne cipele, bijela ko�ulja, bijela jakna, crna leptir ma�na, crna ku�trava kosa � i smije�ak. Vi�e je �utio nego govorio. Uz smije�ak. Odgovora je imao vi�e nego pitanja. Pero je na svojim odgovorima utemeljio svoje ugostiteljstvo. Sve�e meso, svje�a riba, povr?e iz vlastitog vrta, dobro vino, pristojne cijene � i smije�ak bili su njegovi odgovori, u Menduli. Pitanja bolskih gostiju, dok napokon ne bi posjetili Mendulu, bila su uobi?ajena: �Gdje se dobro jede?�
Bili smo generacija ugostitelja 69. Na maturi, 72., bilo nas je dvadeset troje.
Na istoj toj maturi sastali smo se na Jo�kovom grobu. Oti�li su: Ivica, Vesna, Jakasa, Blago. Nisam svima bio na sprovodu. Ni Vinku nisam bio. Napisao sam opro�tajni govor.
Ovaj put, u ime generacije, stojim tu � pred svima. I govorim. A primjerenija bi bila �utnja. Ostalo nas je �esnaest. Mogao je umrijeti bilo tko od nas. Mogli smo umrijeti svi. Sudbina je, pak � kao posljednjeg u nizu, za sada � odredila Peru.
Bili smo generacija. Bili smo prijatelji. Ostali prijatelji. Sve je ostalo, osim Pere: Bol, more, Mendula, Dra?evica, generacija, prijateljstvo� Iz pozicije onih koji su ostali, mo�emo se veseliti �ivotu. Podrazumijevaju?i da znamo �to je veselje. �to je �ivot.
Onaj Jedini koji uistinu zna �to je veselje, �ivot � smrt i tuga � neka bude strpljiv s nama. Svima. I neka o�alo�?enoj obitelji, o�alo�?enim prijateljima i svima onima koji tuguju za Perom otare svaku suzu s o?iju.
Pero �imunovi?, �ime smo ga zvali � oli?enje skromnosti, u �ivotu i smrti � svoj je zemaljski �ivot provodio u dva raja. Ne vidim nikakvog razloga za�to ve? sad ne bi bio u tre?em!

Ivica Jak�i Čokrić Puko
Dra?evica, 24. travnja, 2019.


______________________________________


S J E Ć A NJ E


MARKO MARINKOVIĆ

- TOMIĆ


21. travnja 2009. - 21. travnja 2019.







Hvala ti na ljubavi

koju si nam pru�io.

Ostaje� trajno u

na�im sje?anjima

Jakša, Markito i Margita

s obiteljima


______________________________________


S J E Ć A NJ E


Dana 15. 04. 2019. navr�avaju se ?etiri godine otkako nas je napustio na� voljeni



FRANKO MARINKOVIĆ - PUKO


...istrajat ?e tilo, dat se ne ?e stina
A i ti si s nama i neka te nima...




Hvala ti �to si nas beskrajno volio
Tvoji najmiliji

Po?ivaj u miru Bo�jem

______________________________________


S J E Ć A NJ E


JURAJ ETEROVIĆ - ŠALE

08. 04. 2010. - 08. 04. 2019.








Pro�lo je ve? devet godina

od Tvog odlaska

sje?anje i tuga

za Tobom ne blijede

Ti �ivi� u na�im srcima

i lijepim uspomenama

Tvoji najmiliji


_____________________________________


S J E Ć A NJ E



Navr�ava se tu�na godina od iznenadnog i tihog odlaska na�eg dragog


TOMO MARINKOVIĆ ŠPADIĆ

20. 03. 2018. � 20. 03. 2019.


Ljubav i sje?anje na tebe
dio su na�ih �ivota u kojem zauvijek
ostaje� i neizmjerno nedostaje�

Tvoji: supruga Neda, k?erke Jasenka i �ivana
sa obiteljima

______________________________________


IN MEMORIAM


ZLATKO BRAJKO

1964. - 1998.


Po�urio si, brate moj, u Dvore Gospodnje, a da se nismo napri?ali, nasmijali i naplakali.
Prekinuli su se tvoji zemaljski dani, more ih je ?ipkom ispratilo.
Sada si na mjestu koje je sretnije od ovoga, svjetlije i svetije.
Po�urio si, brate moj, a mo�da i nisi, jer tamo gdje si sada, MIR je i LJUBAV.
Po�urio si, brate moj, a mo�da i nisi, jer kora?a� s onima koji imaju �IVOT VJE?NI.
Zauvijek s nama.

Ožalošena obitelj

_______________________________________


S J E Ć A NJ E


IVAN ŠĆEPANOVIĆ


01. 03. 1999. - 01. 03. 2019.








Vrijeme koje prolazi

ne donosi zaborav

s ljubavlju te spominjemo

po dobroti pamtimo

i u srcu s ponosom nosimo

tvoji najmiliji

________________________________________


S J E Ć A NJ E



Voljeni suprug, tata i nono

TONKO KARMELIĆ

13 .01. 2014. - 13. 01. 2019.







Pro�lo je pet godina od kad te nema ...
Sve bi da� da si tu
barem jedan tren da vi?nost bude
da ti pratim trag u beskraju
sve bi da� da si tu ...


Tvoji: Mar?i, Denis, Filip, Roberta, Borna i Daslav


________________________________________


S J E Ć A NJ E


Dana 7. sije?nja 2019. navr�ava se tu�na godina dana otkad nas je napustio




TONKO KARMELIĆ





Tu�an je ovo dan jer nas podsje?a na na� rastanak.

Dani tiho prolaze pri?amo o tebi. Tada sje?anja

krenu i opet smo svi zajedno, barem u jednom

trenu


tvoji najmiliji: supruga Kata, k?er Marija, sin Denis,

zet Marino te unuci Damjan i Adrijan

Po?ivaj u miru Bo�jem!

________________________________________



S J E Ć A NJ E



BLAGA BARHANOVIĆ

21.12. 2017. - 21.12. 2018.







Evo godina dana od kad si nas tako brzo napustila.

Te�ko je jo� uvijek zamisliti da te nema u tvom vrtu,

na tvojoj teraci gdje si nas ispra?ala i do?ekivala�

S ponosom, po�tovanjem i velikom ljubavi ?uvamo

uspomenu na tebe, voljena na�a mama, po?ivaj nam u miru Bo�jem, vole te tvoje

Leona i Sibijana s obitelji


__________________________________________


alt


JERI MARINKOVIĆ

31. 10. 2017. - 31. 10. 2018.


Judi moji tili bi van par ri?i napisat o ?oviku.

Velikemu ?oviku.

Pri godinu dan je odlu?i da gre na novo misto.

Rekli bi judi, boje misto.

Virujemo mi da je njemu i ovod bilo lipo.

Iza sebe je ostavi lozje, te�a?kon rukon u?injeno.

Zemju trudon natopljenu,

Ku?u znojen zalivenu.

Dicu ponosnu i sritnu.

I�a je mirno i spokojno, ali nami je i dalje tu.

Vidimo ga na njegovemu mistu za stolon, njegov �mul i ruku koja bevandu ?ini.

Vidimo ga na �entadi isprid crikve kako se smije i pozdravije.

Vidimo ga svuda.

?ujemo samo lipe ri?i o njemu, a onda nan ponos do neba gre.

Kolikima je pomoga, ma ni�ta mu te�ko ni bilo.

Govoridu judi, a znamo i mi.

Nono moj fali�, fali� nan svima.

Zaboravit te se ne?e nikad.

To ti obe?ajemo.

A kako i bi? U ovemu malemu mistu si veliki ?ovik bi i osta.

Na� nono, na� ponos.

Samo da zna� da je ova godina u dan priletila.

Ju?er smo zapivali uz marendu.

Ma i sutra ?emo.

Ne postoji vrime koje jubav mo�e prigazit, ni sje?anja izbrisat.

Volimo te i ?uvaj nas od gore.


__________________________________________


alt


SJEĆANJE NA NAŠE VOLJENE


VESNA KARMELIĆ

17. 10. 2017. - 17. 10. 2018.


JURAJ (JURI) KARMELIĆ

04. 09. 1997. - 04. 09. 2018.


U toplini sje?anja po dobroti srca i ljepoti du�e vje?no ste u na�im srcima i mislima.

S ljubavlju, ponosom i po�tovanjem ?uvamo uspomenu na Vas.

Vaši najmiliji,

sin Matko i kći Fanika s obiteljima


__________________________________________



S J E Ć A NJ E


MATE LALIĆ

1932. - 2008. - 2018.







Pro�lo je 10 godina, a nema dana

da te se ne sjetimo i spomenemo.

U na�im si mislima, srcima

i sje?anjima


Tvoji najmiliji!

supruga Nina, sin Ante, kćeri Đina,

Jerkica i Karmen s obiteljima


__________________________________________


S J E Ć A NJ E


GODINE PROLAZE
SVE SE MIJENJA
TUGA OSTAJE
JER TEBE NEMA
VOLJENA NA�A




MARTA KARNINČIĆ

rođena ETEROVIĆ

1980. - 2011. - 2018.







Te rane jeseni u nepovrat je odnijelo snove da ?emo zajedno stariti i skupa s tobom �ivot provoditi.
Bila si i ostala na�a snaga i ponos.
Pla?emo jer si oti�la, ali smo sretni jer si �ivjela. Ne mo�emo te vratiti, ni �ivot promijeniti, ali ?emo te voljeti i u na�im ranjenim srcima zauvijek nositi.
Ju?er, danas i sutra ista je tuga
s tobom po?inje i zavr�ava dan.
Ti si na�e sunce, ru�a, an?eo �
Te�ko je svugdje te vidjeti, a nigdje ne na?i
a ti si tu � zauvijek s nama.
Ako je smrt ugasila svjetlo �ivota, nikada ne?e ugasiti snagu ljubavi i sje?anje na tebe.
Puno, puno, beskrajno nam fali� voljena na�a Marta

Tvoji najmiliji


Hvala svima koji se barem na trenutak zaustave pored njenog vje?nog doma, donesu cvijet ili upale svije?u.

__________________________________________


UZ GODIŠNJICU SMRTI JEDNE MLADE ŽENE


Draga Marta,
Svaki put kad pason nimo na�e dvore, ne mogu a da du�a u sebi da ne
zapla?e.
Mislila san pasat ?e, al ?a vrime daje odmi?e boli sve ja?e ..., sitin se puno puti ditinjstva, mladosti i svega ?a smo skupa pro�li, a i nega nesritnega dona pri 7 godi�? kad smo do�li i tebe ne no�li.
Bog zno ?a bi sve dola, da mi se to somo grubo snilo i da se nikad ni ni dogodilo.
�ivot gre naprid i niko ne zno kad ?e fermat, uspomene na�e ?uvon i ufon se da ?emo se jedon don opet intrat...
Ivana Keresteš


__________________________________________


S J E ć A NJ E


MATKO ETEROVIĆ

- ŠALE

25. 09. 2017. - 25. 09. 2018.




Pro�la je duga i tu�na godina od kada

si nas zauvijek napustio.

Vrijeme tiho prolazi, a bol za tobom ostaje.


S ljubavlju i ponosom ?uvamo uspomenu

na tebe.


Po?ivao u miru Bo�jem!

Tvoji najmiliji


___________________________________________


S J E Ć A NJ E

Pro�la je duga i bolna godina od preranog odlaska voljenog supruga, oca i nonota

JOŠKO ŠĆEPANOVIĆ

23. IX. 2017. - 23. IX. 2018.

Voljeni na�, oti�ao si iznenada i bez rije?i. Bio si uzor po�tenja i dobrote. Bio si na� �ivot, snaga i ljubav.
Mi smo ponosni �to smo tvoji jer smrt ne postoji. Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave, a ti Jo�ko nikada ne?e� biti zaboravljen. Duboko si u na�im srcima jer svatko od nas nosi dio du�e tvoje.
�ivot s tobom bio je sre?a, �ivot bez tebe tuga najve?a.


Hvala svima koji te se sje?aju, a posebno tvojim prijateljima koji te posje?uju.
Fali� nam Jo�ko.

Supruga Seka, sin Vicko, kći Nikolina, zet Ivica, tvoji unuci Niko i Toni,

punica Dušanka

_______________________________________________


SJEĆANJE

na voljenog supruga i oca

BRANKA MIKULIĆA

18. 09. 2017. - 18. 09. 2018.


Ne pro?e ni dan, a da te ne spomenemo. Hvala ti na ljubavi i miru koje si nam ostavio. Zauvijek ?e� �ivjeti u na�im srcima.
Neka te ?uvaju an?eli nebeski, kako si ti ?uvao i pazio na nas.



Vole te do neba i nazad tvoja supruga Ružica, k?eri Kristina, Lucija, Ana i zet Roko.

______________________________________________


S J E Ć A NJ E


Pro�le su dvije tu�ne godine od kada nas je

zauvijek napustila na�a voljena sestra



MIRJANA BARHANOVIĆ

17. 09. 2016. - 17. 09. 2018.





Zauvijek ?e� biti u na�im molitvama i mislima


sestra Đina i brat Zorko s obitelji


______________________________________________



S J E Ć A NJ E


Navr�avaju se dvije tu�ne i bolne godine od kada nas je napustio na� voljeni



TOMA MARINKOVIĆ

19.08.2016. - 19.08.2018.




S ponosom i ljubavlju nosimo Te u svojim mislima i srcima

Tvoji najmiliji

______________________________________________


S J E ? A NJ E


DUŠKO BARHANOVIĆ DULE

10.08.2008. - 10.08.2018.



Voljeni na�,

deset godina je pro�lo, a mi se svakog dana sjetimo tvojih izreka, dogodov�tina, tvojih kulinarskih gu�ta, vremenskih prognoza, mora�.. i svega onoga �to se s tobom mo�e povezat.

�ivi� u ljudima, koji te se rado sjete,

�ivi� u portu, koji je bez tebe prazan

�ivi� u svakoj tramuntani i bonaci�.


�ivi� u na�im srcima!



Tvoje Leona i Sibijana sa obiteljima

____________________________________________


Za tebe neka smiri se more
nek' zaspu svi valovi...


Navr�ava se tu�na i bolna godina dana od kada nas je zauvijek napustio na� voljeni

DINKO KARNIN?IĆ

pok. Vlade
21.VII.2017. � 21.VII.2018.

Pro�la je tu�na godina bez tebe, ali nije donijela zaborav, ve? bolnu istinu da vi�e nisi s nama.
Nikada ne?emo zaboraviti tvoju ljubav i dobrotu koju si nam pru�io. S ljubavlju i ponosom nosimo uspomenu na tebe.
Tu si. S nama si. Uvijek i zauvijek.



Supruga Mirjana,

kćerka Marina i sin Vlado s obiteljima


Po?ivao u miru Bo�jem.

_______________________________________________


S J E Ć A NJ E


Pro�le su tri tu�ne i bolne godine otkako

nisi vi�e s nama voljena na�a


DUŠANKA ŠESNIĆ

13. 07. 2015. - 13. 07. 2018.


Znamo da si sada negdje gdje cvjetaju ru�e i

Rajsko cvije?e ...

da si okru�ena sre?om jer ti je vi�e od svih zaslu�uje�.

Fali� nam puno!

Hvala svima koji te nisu zaboravili.


Tvoj suprug i djeca s obiteljima


_________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Dugih 15 godina tuge i bola je pro�lo od kada te nema dragi na�

MARKO KARAN

06. 07. 2003. � 06. 07. 2018.


I negdje na dnu
U beskraju du�e
Kad me pro�lost dotakne
Ja znam
I mostove do tebe
Kad mi sru�e
Sve mogu uzeti meni
Al� ostaje san...

A ako me ne na?e�,
ako me nikada ne na?e�,
ja ?u imati tebe i ti ?e� imati mene
odavde pa do vje?nosti, zauvijek,
bez po?etka i bez kraja.

tvoj sin Roko, tata, mama i brat Luka

_________________________________________________



S J E Ć A NJ E


BISTRA VLAHOVIĆ

5. srpnja 2015. - 5. srpnja 2018.






Uspomena i sje?anja �ive,

vrijeme ih ne bri�e

Tvoji najmiliji


__________________________________________________


Z A H V A L A


Dana 20. travnja navr�ava se tu�nih mjesec dana od kada nas je napustila plemenita, mudra i dobra du�a


TOMO MARINKOVIĆ


Ovim se putem najiskrenije zahvaljujemo dirnuti iskazanom pa�njom, suosje?anjem i po�tovanjem rodbini, prijateljima, susjedima, lije?niku i medicinskom osoblju koji su u trenutku na�e boli bili uz nas.

Hvala svima na izrazima usmene i pismene su?uti, na dostojanstvenom ispra?aju, hvala na cvije?u i pla?enim misama.

Zahvalna supruga Neda, kćerke Jasenka i Živana sa obiteljima.

Počivao u miru Božjem.


__________________________________________________



S J E Ć A NJ E


FRANKO MARINKOVIĆ PUKO

15. 04. 2015. - 15. 04. 2018.



"Evo jedna pisma za te...u njoj �aka ri?i,

rekli su nam lagali su, da sve rane vrime li?i.

Evo jedna kaplja mora u njoj zrno soli, rekli su nam lagali su, da s vrimenom manje boli..."

S ljubavlju i ponosom nosimo te u svojim srcimaTvoji najmiliji.

_______________________________________________



S J E Ć A NJ E


��jubav boli, jubav traje i za one kojih nima,
mirno more kapetane, tebe nosi neba plima��

LOVRO CVITANIĆ

01.02.2017.- 01.02.2018.



Pro�la je tu�na godina od kad nisi s nama.
Ljubav ne prestaje odlaskom ni sje?anja vremenom.


?uvamo te u srcu i mislima.

Tvoji najmiliji

________________________________________________


Z A H V A L A

Dana 21. sije?nja 2018. navr�ava se tu�nih mjesec dana od kada nas je napustila na�a voljena

BLAGA BARHANOVIĆ


Dirnuti izrazom suosje?ajnosti i po�tovanjem, iskreno zahvaljujemo rodbini, prijateljima,
susjedima i svima koji su u te�kim trenucima bili uz nas i dijelili s nama na�u bol.
Hvala svima koji su bilo pismeno ili usmeno izrazili su?ut, hvala na prekrasnom cvije?u i pla?enim misama.
Tebi draga mama hvala na neizmjernoj ljubavi i po�rtvovnosti, uvijek ?e� biti u na�im mislima i molitvama.

Tvoje k?erke Leona i Sibijana s obiteljima


Po?ivala u miru Bo�jem.

________________________________________________


Z A H V A L A


Dana 17. studenoga 2017. navr�ava se tu�nih mjesec dana od kada nas je napustila na�a voljena mama, nona i punica


VESNA KARMELIĆ


Dirnuti iskazanom pa�njom, po�tovanjem i suosje?anjem iskreno zahvaljujemo rodbini, prijateljima, susjedima i svim dragim ljudima koji su u te�kim trenucima bili uz nas i dijelili na�u bol.
Hvala svima koji su nam izrazili usmenu i pismenu su?ut i dostojanstveno ispratili na�u voljenu Mamu na vje?ni po?inak te njen grob okitili cvije?em.
Posebno hvala na svemu gospo?i Jasenki Milosavljevi?.


Hvala i Tebi draga Mama na dobroti i maj?inskoj ljubavi kojom si nas neizmjerno grlila.
S ljubavlju i ponosom ?uvat ?emo Te u na�im srcima.

Zahvalni sin Matko i kći Fanika s obiteljima
Po?ivala u miru Bo�jem


__________________________________________________



S J E Ć A NJ E



TARCIZIJE ŠIMETOVIĆ

(1912. - 1997.)





Dana 9. studenoga 2017. navr�ava se 20 godina od smrti dominikanca padre Tarcizija �imetovi?a kojeg se stariji Boljani sje?aju kao intelektualca ali i po njegovoj plemenitosti i vjeri

Obitelj Šimetović

___________________________________________________


S J E Ć A NJ E



NIKICA ETEROVIĆ NIĐO

27. 10. 2007.- 27. 10. 2017.






S ljubavlju i ponosom ?uvamo

uspomenu na tebe

supruga Divna i sin Josip s obitelji


__________________________________________________


alt


SJEĆANJE NA NAŠE DRAGE


KATICA CVITANIĆ

(25. 10. 2016. - 25. 10. 2017.)

VINKO CVITANIĆ

(12. 10. 2004. - 12. 10. 2017.)


Zahvalni i ponosni

?uvamo uspomenu na vas

vaša djeca sa obiteljima


___________________________________________________



S J E Ć A NJ E


ŽELJKO LUKŠIĆ

21. 10. 2016. - 21. 10. 2017.




Dragi naš Željko,

prerano si oti�ao iz na�ih �ivota.

Hvala ti za svu ljubav, plemenitost i bri�nost

koju si nam dao.

Nedostaje nam tvoje vizionarstvo i vodstvo.

Ostavio si dubok trag u na�im srcima i s rado�?u

i ponosom ?uvamo uspomenu na tebe

tvoji najmiliji

_________________________________________________


alt


OPROŠTAJ OD MATKOTA ETEROVIĆA ŠALIE


�Ti si livada po kojoj pasu moji osje?aji.�
Tako bi bi Matko Eterovi? �ale � muoj prijatej, drug i �kolski kolega, a voli je citate � govori �enskima ?in bi njin se bi pristavi. A volili su ga �enske. I mu�ki su ga volili. I poznanici. Prijateji. Njegovi brodori. A da ne govorimo fameja: mama Draga, �ena Vasiljka, sestra Tanja, sinovi Jurica i Drago, neviste, unuci, unuka i svi rieduon. Svi su ga volili. Svi smo ga volili. Bi je takvi tip. A takvega tipa, i kad u?ini skondal � a bilo je i skondalih, i barufih, i svega je bilo � ne mo�e� ne volit. Ne mo�e� ne volit �alinove.
Ne mo�e� ne volit �alinove, po kojima se njihov dvuor � ?in su iz Viesca duo�li u Buol � prozvo, a i danas se zove: �alinovi dvuori.
Ne mo�e� ne volit �alinove, i ne puo? njin � kad je ono bi po veliki snig po Varhu � olkopovat vuoce.
Ne mo�e� hi � kad je ono bila jelna od nojve?ih Bolskih karnevaladih � ne spomienut olma na po?ietku paradie: �Hodit ?emo pomalo ko mrovi, da ne bi zgliedali ko �alinovi brovi".
I ne mo�e�, kal te nazove prijateja Matkota �alie sin, prijatej Jurica �ale, i re?e ti: �Umar mi je ?a?a, bis mogo�� ne mo�e� � bez obzira ?a u zojnju misiec don ove opro�tajne govore pi�en ko na traku � ne mo�e� ne napisat par ri?i. Judaskih. Prijatejskih. I ubocit koju guod suzu.
Matko �ale i jo, skupa smo hodili u skulu. Skupa divjali. Parvi �panjulet pri�gali. Kreli �ipke i ?i?indule. ?udili se parvin zlakima. Hodili na fijere. Jili. Pili. Balali. Na korte igrali. U Zlatni rat rabotoli. Bilo nos je u Ferale, Tavernu, Borak, Marinero, Lo�u� u Sielca, Nere�i�?a, Stivon, Supetar, Milnu� na noge, na picigle, motore, u aute. Jedon put nos je u njegovo auto bilo sedan, i jo� hi je moglo stat. Palmu de Mallorcu, naoru�oni kuburima, obahodili smo na skutere � i razbili trokolicu. U jedno misto u Poljsku smije?i je koko�u. Svuda nos je bilo. I lipo non je bilo. Dobro je bilo. A nojboje po Bro?u: u Novoselo, �krip, Duol, Postira, Pu?i�?a, Pro�nica� i Humac. Gurnji Humac.
Matko �ale bi je Hun?anin.
Matko �ale bi je Boljanin.
Matko �ale bi je Bro?anin, iz svakega mista po malo.
Matko se cili svuoj �ivot spominjo da je prah i da ?e se u prah obratiti.
�ale se cili �ivot spomionjo da je iz Humca i da ?e se u Humac vrotit.
Sal je ried i da se Gospodin Buog spomiene� a somo ovi zonji misiec, da ne govorin ve?ie, ni ni vuon ba� puno bacelo da nos je iz dona u don sve manje i manje. Neka mu bude. ?ovik snuje, a Buog odre?uje. I odriedi je. Zato i govorin: Sal je ried da se Gospodin Buog spomiene i ovega provega Boljanina, Hun?anina, Bro?anina, kar�?anina, oca, nuonota, prijateja, druga, dobrega ?ovika � na�ega Matkota �alie.
A za svaki slu?aj, ako je Buog imo nikega drugega posla po ni ?u ono ?a son reko na po?ietku sal mu � dokle smo jo� pokunjeni vuode u Bolu i par?ojemo se za pul Hunca � napominjen jo� jedon put: Matko je Eterovi? �ale, za nos Boljane, bi i osto: livada po kojoj pasu na�i najiskreniji osje?aji.

Ivica Jak�i? ?okri? Puko

(objavljeno 27. 09. 2017.)

__________________________________________________









S J E Ć A NJ E

na 27. rujna 2011.



Voljena

MARTA KARNINČIĆ

rođ. ETEROVIć

1980. - 2011. - 2017.



Ru�o na�a, majko, suprugo, sestro, k?eri


�est godina pro�lo je od kada nas �ivot iznevjeri.
Kora?amo lagano, dan po dan, tuga ne jenjava,
bolan nam je san i svaki novi dan.
Dujin dje?a?ki, ali tvoj, osmjeh
otvorio nam je nova vrata
kroz kojih ?emo vje?no prolaziti zajedno s tobom,
jer znamo da nas prati�.
S tugom i sre?om, rado�?u i bolom i svime �to nam �ivot nosi
pod tvojom rajskom kupolom.
Bila si an?eo, a sada �ivi� s njima.
Ne mo�emo te vratiti ali ?emo te zauvijek voljeti.
�ivjet ?e� s nama u na�oj radosti i tuzi, u svakom na�em osmjehu i suzi,
Jer ljubav koju si nam dala
smrt ne mo�e izbrisati i nikada ne?e prestati.
Svima nam puno, puno fali�
voljena na�a Marta

tvoji najmiliji


_______________________________________________


alt


OPROŠTAJ OD JOSKOTA ŠĆEPANOVIĆA GIRGIE

Na bolskom groblju od Jo�ka �?epanovi?a trebao se oprostiti Vinko Marinkovi? Bumba.
Po?eo je ?itati, ali nije mogao nastaviti. Nastavio je Ivica Jak�i? Puko �


Nison mogo, na ovi tie�ki don � kal smo se u tuzi i �aluosti duo�li oprostit ol na�ega Joskota � nison mogo ne re? dvi ri?i Josko nikad ni bi u kino, a obo njemu se je mogo snimit film.
A oti film, da se je snimi, ne bi se zvo ni Bolski turizam, ni Bro�ko privreda, i ne bi govori o velikemu turisti�kemu djelatniku, privredniku, ekonomistu, biznismenu ili obo velikemu ?oviku. Oti bi film govori obo na�emu molemu ?oviku � i ba� zato obo velikemu � i zvo bi se, jelnostavno, Josko.
Zogonih, Jakinih, Jasena priginje mast. Pomo�e svima. Govori sa svima. Vodi ra?una o stimima. Grie na �urnote. Grodi. ?uvo vuoce. Goji pase. Grie u luov. Obahodi krune od Milnie do Povoj i svakuoj ogradi, gomili i progaduru zno ime � i ?ihovo je ?o.
Bilo bi u temu filmu kako je Josko o�eni Bu?otovu Seku. Kako su mu se rodili dica: Visko i Nikolina. Kako se Nikolina udola za Ivicu i rodila mu unuka Niku. I kako Josko ni bi ol velikih fe�tih i konfu�junih �jedva je i u svoj pir bi duo�o.
Bilo bi kako ne voli janjetinu, a s dvista ovoc grie u pa�u.
Snimili bidu se i njegove vuoce, i kako njin �apje, i kako svaku po imenu zove.
I mene bidu snimili kako skupa s njin grien nojpri s koziman, a posli i s vuociman u pa�u. Kako skupa griemo u skulu, jo u tre?i, vuon u parvi, po opeta u pa�u. Kako skupa rabotomo i opeta u pa�u. I opeta na rabotu. I kako razgovoromo, ozbilno razgovoromo. I kako se zajebojemo. I opeta na rabotu.
I kako je Josko, bez obzira na konfu�jun, bi u pir kal son jo o�eni sina � i s menuon, na Borak, osto do zorie. �Dru�e,� reko mi je tada, �jo� nison bi na li�ju fe�tu!�
I ekipu bidu u Bar�?onik snimili, kal bismo se bili raspi�tuolili. A ni zahoda ni bilo gore, do pri tri godi�?a. Jedva son ga nagovori da ga ugrodimo.
Bilo bi u temu filmu kako smo jo i Josko brojili done i no?i koje nismo u?inili u Bolu, na svojuoj posteji. Jo 820, a vuon 640. I u oti film, na kraju, bilo bi i to da je meni umarla i sestra i kunjiodi i da son jo � bome znote da mu�ki nikad ne pla?u � zaplako tek kad je umar muoj prijatej i drug Josko. i bez sroma govorit i ?eri i unuci, a apo�ito sinu i unuku: �Evo, ovo ti je provi Boljanin, provi Bro?anin i ovakvi tribo� bit da bis � bez obzira koliko duro � �ivi, i umar ko ?ovik!�

(objavljeno 25. 09. 2017.)

________________________________________________



Tu�no sje?anje na dan kad nas je napustio na� voljeni suprug, otac, djed i pradjed

MLADEN - MLADO BAKOVIĆ

25.09.2016. - 25.09.2017.



Zauvijek si u na�im mislima i molitvama



Tvoji najmiliji

Počivao u miru Božjem!

________________________________________________


S J E Ć A NJ E


GORAN DEVLAHOVIĆ

16. rujna 1972. - 24. rujna 2016.


�ivot bez tebe vi�e nije isti

s ljubavlju te se sje?aju




brat Pravdan,

sestre Andrea i Petra


___________________________________________________


Z A H V A L A

Dana 18. rujna 2017. napustio nas je suprug, otac, sin, brat i prijatelj

BRANKO MIKULIĆ

1959. - 2017.

Ovim putem se najiskrenije zahvaljujemo rodbini i prijateljima, a posebno dragim i dobrim ljudima iz Bola koji su dijelili na�u bol, okitili cvije?em njegov grob i izrazili nam su?ut usmeno ili pismenim putem te do�li u Split ispratili na�eg Branka na posljednji po?inak.


Zahvalni supruga Ru�ica s djecom

________________________________________________


S J E Ć A NJ E


Dana 17. rujna 2017. navr�ava se tu�nih

godinu dana otkako nas je napustila

na�a voljena


MIRJANA BARHANOVIĆ


Puno je suza palo od kada si oti�la.

Vrijeme tiho prolazi, a bol za tobom ostaje.

Uvijek si u na�im mislima i molitvama.

sestra, brat i nečaci

Po?ivala u miru Božjem!


_________________________________________________


Z A H V A L A


�Ja sam uskrsnu?e i �ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, �ivjet ?e.�



Dana 21. kolovoza 2017. navr�ava se tu�nih mjesec dana od kada nas je zauvijek napustio na� voljeni





DINKO KARNINČIĆ

(KALAFOT)

pok. Vlade



Dirnuti iskazanom pa�njom i suosje?anjem izra�avamo iskrenu zahvalnost svoj rodbini,

prijateljima i znancima koji su nam na bilo koji na?in izrazili su?ut i s nama

dostojanstveno ispratili na�eg dragog pokojnika na vje?ni po?inak te njegov grob okitili

cvije?em.

Zahvalna obitelj


Počivao u miru Božjem.

_________________________________________________


alt

Luka Jugović Pirula (1937. - 2017.)


OPROŠTAJ OD LUKE JUGOVIĆA

Danas, na 19. agusta, 2017� Nojpri da von ovo re?en, kad bi se Luka ovi momenat digo iz kasila svih bi nos potiro pul doma! A namin ?a bismo i daje ostali, ?a smo ga nau?ili ne obadovat � ka i njeguov ?a?a ?a je onima ?a su ga pitali: Di je Luka? olgovori: Guovna, ?a za guovno pitate! � namin bi reko: �Guovna, ?a za guovnuon pla?ete!�

A ?a ?emo nego plakot, Luka?! ?a ti misli� da je namin lako ostat bez tebe?! Ti si mora umirot dvodesiet godi�?, svako godi�?e po piet putih da bi se moglo re? barien puol obo tebi! Bome i som zno� da mi jedni obo drugima govorimo tek na kopo�anto, kad drugega ve? nimo.

I evo, jo ?u se pri?injat da je ovo parvi put parvie petoljetkie tvuoga umironja i re?u obo tebi onoliko koliko mene grie za re?. A nojpri ?u, tebi u ?ast � jerbo ti si humo dvi �katule �panjuliet na don � pri�gat jednega.

Bi son u �iesti razred kad je u na�u, Bolsku skulu duo�o Luka. Pridovo je muzi?ki odgoj. Po je u?ini tambura�ki orkestar. Jo son sviro berdu.

Po je skupi bolske kantadure i u?ini zbor. I nastupili su na pozornicu na�ega kina: kad je ono Jierko �tropa ka tenor vodi Konjuh planinom � jo� mi se zlaka najie�i.

Po je dovie Elfi u skulu � jo� mi se zlaka najie�i.

Po je sviro u Hubotnicu.

kompozitor, u Bie?, bome nie?e u Buol, dobi dr�avnu nagradu ?a se doje lumenima mene je zvo na prijem u presjednika republikie, Kir�legera � jo� mi se zlaka najie�i. Ma ne radi Bie?kega dvuora, i neka je cili bi u zlotu, nego� Luka je austrijskin beduinima � a to je bilo puno �e�?ie nego kad je Titotu piso pismo: Dragi o?e� za dobit stipendiju � obja�njava da je predsjednik Austrije, Kir�leger, ro?en u Murvicu.

Po se je Luka vroti u Buol, i objasni non povijest: �Punski ratovi su izmi�ljotina! Parvi srpski ustanak to ti je bilo kad je jedon Srbin isprid ku?ie ?isti kuburu po mu je ispolila, a kad je i�o o?istit i drugi put � to ti je bi drugi srpski ustanak! Austrougarska monarhija, to je kultura! Mi smo balkanci, kozjori��

Po non je objasni umjetnost: �Slikari, to su spugori. Uzmedu spugu i boje i tu?edu po kartunu i onda to nazovedu: jedon put Ma�ka, drugi put Pas, a tre?i put Karijelovi?a dvuori!�

�A oni ?a arlau?edu�, na�a estrada, �ako hi boli zub neka idedu u zubara!�

ba�tunih: �Evo ti Barba �vane!� rekli bidu bili: Lali?, Grof, Pero, Dario, Klori?, �tef, Jadran, Pjerin, Ivi?, Mio, ?ani, ?emo� Govorit ?edu to oni i ovu zimu, i jo skupa � njima, ali Barba �vanie � jerbo je na kraju i som Luka posto Barba �vane � ni?e bit.

Falit ?e Barba �vane namin, karta�ima u Lo�u.

Falit ?e Luka svima u Lo�u, i pod Lo�u: Plan?i?u, Bre�kovi?u, Nik�i, �ali, Popi?u, Androtu, Bla?aninu, Baraki, Marijotu, Apa?i, Zvoni, Deli?u� Veli, konobarima, konobaricima�

Falit ?e Luka svojuoj Elfi, svuome sinu Viktoru, nevisti i unuci. Falit ?e svuome bratu Pjerinu i svima njegovima. Falit ?e Kolo?u, Kokoti?u, Bo?inetu, Katunari?u� i cilemu Bolu.

Jerbo Luka je bi Boljanin. Provi Boljanin. Provi Boljanin u Buol, po u Bie?, po opeta u Buol.

Kad je i�o u svit ni�ta ni nosi sa sobuon, jerbo ni�ta ni ni imo.

Kal se je vroti iz svita ni�ta ni doni sa sobuon, jerbo ni�ta ni ni iti donit.

I sal je, pud onega svita, i�o bez i?ega.

Ni �panjulete ni uzie?

Sa sobuon je, ka ?a hi je i cili svuoj �ivot uznosito nosi, odni somo svoje ime, prezime, i svuoj nadimak: Luka Jugovi? Pirula i � ?a se, koliko ga jo poznajen, Gospodina Boga ti?e � to mu je za pasat kruz vrota od raja, ve?ie nego dosta!


Ivica Jak�i? ?okri? Puko



_________________________________________________


S J E Ć A NJ E

Navr�ava se tu�na i bolna godina od gubitka
dragog supruga, oca, nona i tasta


TOMA MARINKOVIĆ

19.08.2016. � 19.08.2017.


S ljubavlju, tugom, ponosom i zahvalno�?u
?uvamo Te u na�im mislima i srcima!

Tvoji najmiliji: supruga Alma, k?i Helena, zet Josip i voljene unu?ice Anamarija i Tomislava

Po?ivao u miru Bo�jem!

_________________________________________________


S J E Ć A NJ E



DUŠANKA ŠESNIĆ

27. 03. 1959. - 13. 07. 2015.


Draga na�a maj?ice, suprugo i nona,

svaki dan ti zahvaljujemo �to smo uz tvoju

pomo? i nesebi?nu ljubav postali ba� ovakvi

kakvi jesno!

Nau?ila si nas voditi kroz �ivot i bila nam

najve?a podr�ka.

Volimo te!


Tvoji najmiliji


__________________________________________________


S J E Ć A NJ E


MARKO KARAN


06.07.2003. � 06.07.2017.


Te ljetne no?i prije 14 godina, kad si oti�ao zauvijek, sru�io nam se ?itav svijet i jo� uvijek stvaramo novi, a tebe smo sakrili u osmijehu, u na�im srcima, u jednu nadu, u treptaj oka, da te imamo zauvijek�
Ljubav ne prestaje odlaskom, ni sje?anja vremenom.

Hvala svima koji te nisu zaboravili.

Tvoj sin Roko, tata, mama i brat Luka

______________________________________________


Z A H V A L A


Dana 11. lipnja 2017 navr�ava se tu�nih mjesec dana od iznenadne smrti na�e drage supruge, majke i bake


KLARE KATUNARIĆ

rđ?. Radić-Šimičić


Dirnuti toplim rije?ima utjehe, svakim stiskom ruke i pa�njom koja nam je u trenucima na�e tuge i boli ukazana, iskreno zahvaljujemo rodbini, prijateljima i znancima koji su nam usmeno ili pismeno izrazili su?ut, te njezin grob okitili cvije?em. Posebno hvala dragim Boljanima koji su svojim dolaskom ispratili na�u Klaru.


Postoji ne�to �to vje?no �ivi, a to su ljubav i sje?anje na tebe

Zahvalna obitelj


_____________________________________________________


alt


SJEćANJE NA VELIKOG PRIJATELJA HRVATSKE


ALOIS MOCK

(21. lipnja 1934. - 01. lipnja 2017.)

Biv�i austrijski vicekancelar i ministar vanjskih poslova Alois Mock preminuo je 1. lipnja u 83. godini �ivota, nakon duge i te�ke bolesti.
Mock je bio ministar vanjskih poslova Austrije od 1987. do 1995. Austrijanci ga pamte kao 'Mistera Europu' - ?ovjeka koji je najzaslu�niji za ulazak Austrije u Europsku uniju. Umirovljen je iz zdravstvenih razloga 1999. godine.
Bio je jedan od klju?nih europskih politi?ara u procesu stjecanja i me?unarodnog priznanja neovisnosti Hrvatske 1991. godine. U Selcima mu je podignut spomenik u parku pored Dietricha Genschera i pape Ivana Pavla II.
Dio ljetnog odmora provodio je u Bolu, a bio je smje�ten u Villi Giardino. U op?inskom uredu primili su ga tada�nji na?elnik ?imi �uvi? i pro?elnik Stipe Karmeli?. Op?ina mu je darovala bra?ki suvenir, brod od kamena.

_________________________________________________


S J E Ć A NJ E



Dana 19. svibnja navr�ile su se dvije godine otkako nas je napustio na� dragi i voljeni


GORAN

MAKSIMOVIĆ






"Kada umru oni koje volimo,
vi�e ih ne vidimo, ne ?ujemo,
ne osje?amo.
Ali oni ne odlaze zaista,
na�a srca pamte lik,
?uju osmijeh, osje?aju zagrljaj.
Po?ivaj u miru Bo�jem

Tvoji najmiliji


________________________________________________



ZAHVALA


Dana 16. travnja 2017. navr�ava se mjesec dana od kada nas je napustio na� voljeni

PERO MIJANOVIĆ


Najiskrenije se zahvaljujemo svima koji su nam izrazili su?ut i dostojanstveno ispratili na�eg pokojnika, a njegov grob okitili cvije?em.

Zahvalna obitelj

___________________________________________________



SJEĆANJE

NA NAŠEG DRAGOG I VOLJENOG


FRANKO MARINKOVIĆ

PUKO


15. 04. 2015. - 15. 04. 2017.


"Ja sam uskrsnu?e i �ivot:

tko u mene vjeruje,

ako i umre, �ivjet ?e."



S ljubavlju i ponosom ?uvamo uspomenu na tebe.

Po?ivaj u miru Bo�jem

Tvoji najmiliji najmiliji

___________________________________________________


alt

Z A H V A L A

Dana 1. o�ujka navr�ava se tu�nih mjesec dana od kada nas je napustio na� voljeni suprug, otac, nono i punac

LOVRO CVITANIĆ

Iskreno i od srca zahvaljujemo rodbini, prijateljima i znancima koji su usmenim i pismenim putem izrazili su?ut.

Hvala na dostojanstvenom ispra?aju na�eg Lovre na posljednji po?inak.

Posebno zahvaljujemo ro?acima i susjedima koji su nam neizmjerno pomogli u tim te�kim trenucima.

Ne umiru oni kojih se sje?amo ?iju ljubav i dobrotu cijenimo i pamtimo.

Supruga Vlasta, kćeri Magda i Jelena s obiteljima

Počivao u miru Božjem!


_______________________________________________


S J E Ć A NJ E


S ljubavlju i po�tovanjem sje?amo se


o. EUGENA BIŽACE


koji nas je napustio 24. sije?nja 2016. godine,

u 95. godini �ivota i 50 godina provedenih u bolskom

Dominikanskom samostanu kao u?itelj sjemeni�taraca,

prior, ekonom ...


Zauvijek ostaje u na�im sje?anjima


Boljani

__________________________________________



S J E Ć A NJ E


Dana 5.prosinca 2016. navr�ava se godina dana otkako vi�e nije s nama na�a,

ECIJA CVITANIĆ - BOROVINA

5.12.2015 - 5.12.2016.



Sje?anje na tebe dio je na�eg �ivota u kojem ?e� uvijek nedostajati.


Tvoji najmiliji


__________________________________________


Z A H V A L A

Navr�ilo se tu�nih mjesec dana od smrti

dragog nam supruga, oca, nona i brata


ŽELJKA LUKŠIĆA


Ovim putem zahvaljujemo svima koji su nam

usmeno ili pismeno izrazili su?ut, cvije?em ukrasili

njegov grob i ispratili pokojnika na

vje?ni po?inak.

Te�ka je spoznaja da �eljko nije vi�e s nama,

ali �ivjet ?e i dalje u na�im mislima

i srcima.

Obitelj Lukšić


__________________________________________


Z A H V A L A


Dana 17. listopada navr�ava se mjesec dana od kada nas je napustila na�a voljena


MIRJANA BARHANOVIĆ


Najiskrenije se zahvaljujemo svima koji su nam usmeno ili pismeno izrazili su?ut i dostojanstveno ispratili na�u dragu pokojnicu, a njezin grob okitili cvije?em


zahvalni sestra, brat

i ne?aci


__________________________________________________


ADIO BUCI

25.11.1930. � 15.10.2016.

Klaus Kupper, Nijemac, Berlin?anin iz M�nchena, poznat kao Buci (Butzi), umro je 15. listopada 2016. borave?i do posljednjeg dana svoga �ivota u - Bolu
Jednom u predsezoni, jednom u posezoni � dva puta godi�nje u Bolu, a dolazio je i tri puta.
Od 1966., ne isklju?uju?i ni Domovinski rat � u Bolu!
Od hotela Bijela ku?a do privatnoga smje�taja u obitelji Mile, a kasnije Vojmira Cvitani?a, od jednoga do drugoga vlastitog broda u bolskoj luci, od prvoga dolaska do posljednjeg odlaska � pedeset jednu godinu, od osamdeset �est: dvije tre?ine �najljep�ega dijela �ivota� proveo je Buci u Bolu. Uvijek u Bolu.
Fin, ugodan, susretljiv, uvijek nasmijan, sa svima dobar� Do posljednjega daha u Bolu.
Volio je Bol i Boljane, a voljeli su i njega, svi koji su ga poznavali. Nije bio obi?an gost!
Hvala ti i neka ti je laka zemlja m?nchenska!
Adio Buci!



Na slici: dan prije nego je zauvijek oti�ao iz Bola

_________________________________________________



S J E Ć A NJ E

3. X. 2014. - 3. X. 2016.






Na na�eg voljenoga,

JURICA ŠĆEPANOVIĆ

GORO




Godine prolaze, a uspomene i tvoja dobrota ostaju vje?no u nama.

Smrt nas ne mo�e razdvojiti, vrijeme nas dijeli samo na ?as.

Sje?anja ne mogu oti?i jer su vje?no �iva za nas

tvoji najmiliji


Hvala svima koji su na bilo koji na?in olak�ali i pomogli u njegovim te�kim

i dugim trenucima!



__________________________________________________



S J E Ć A NJ

NA DAN 27. RUJNA



Pro�lo je pet godina
i mnoge ?e jo� pro?i
ali na�u tugu i bol
nikada umanjiti ne?e
voljena na�a,


MARTA KARNINĆIĆ

rođ. Eterović

1980. - 2011. - 2016.


� ista bol, a danas i te�a!

Ne?e te izbrisati vrijeme
niti skriti tama
zvijezda si na�a koja nas prati
i vje?no �ivi s nama
ni godine koje prolaze
ni �ivot koji te?e

na�u ljubav i sje?anja na tebe
nikada izbrisati ne?e.
Nedostaje� nam bez predaha
nedostaje malom Duji njegova majka
nedostaje� nam svima na�a voljena Marta
� da je nama ono �to ne mo�e biti!



Hvala svima koji posje?uju Martin vje?ni dom.
Njena grobnica, majci je svetinja, a sje?anje, molitve, cvije?e i svije?e na�a zahvalnost.
Znamo da nas gleda� s neba i zna� da zaborava me?u nama nema. Smrt je ja?a od �ivota, ali ne i od ljubavi prema tebi. Na�e predivne uspomene nitko ukrasti ne?e. Ti ?e� uvijek biti dio na�eg �ivota.
Mirno spavaj ru�o na�a. Svojom ljubavlju i sje?anjima nad tobom bdiju


TVOJI NAJMILIJI


Iako ?emo s vremenom plakati sve ti�e, Marta, falit ?e� nam sve vi�e i vi�e!


________________________________________________


alt

S J E Ć A NJ E


GOLUBICA BIJELA

Kad je umro VINKO KRALJEVIĆ GEMO jedna se golubica bijela spustila s nebeskih visina i lebdjela nad njegovom rodnom ku?om�
Svi oni koji nisu vidjeli tu golubicu bijelu� nisu poznavali Gemu. Ali oni koji su ga poznavali� znaju. Znaju za Golubicu bijelu, njegovu omiljenu pjesmu s kojom je donedavno zapo?injao i zavr�avao svaki Bolski karneval, a Gemo je u svakome davao sebe � i vi�e.
Za Golubicu bijelu s kojom su zapo?injale i zavr�avale sve bolske proslave, a Gemo je u svakoj davao sebe � i vi�e.
Za Golubicu s kojom je zapo?injalo i zavr�avalo svako dru�enje na kominu, a Gemo je na svakome davao sebe � i vi�e.
Pjesmu s kojom je zapo?injalo i zavr�avalo svako dru�enje, a Gemo je na svakome davao sve � i vi�e.
Pjesma je to, njegova pjesma, s kojom je zapo?injala i zavr�avala svaka bolska fe�ta, a Gemo je bio na svakoj � i vi�e.

lako mu je bilo biti na svim tim silnim Karnevalima, proslavama, kominima, dru�enjima, fe�tama� jer svi su ga voljeli, jer na� je Gemo bio?ovjek � i vi�e. Vi�e od ?ovjeka. I bila je ?ast poznavati ga, biti njegov prijatelj, pjevati s njime Golubicu bijelu jedan, dva, deset, pedeset, sto, tisu?u puta � i vi�e.
Nedostajat ?e nam Gemo, nedostajat ?e nam Golubica bijela�
Zato, rastavljeni od njega do zova trublje � suosje?aju?i s razdrljenim srcem njegove do posljednjega daha vjerne supruge Nedice, dijele?i tugu njegovih na njega ponosnih sinova Frane i Ive, nevjeste Ines, sestre Vini, brata Pere, razumijevaju?i gubitak koji ?e tek osjetiti njegov unuk, nasljednik, Vinko Gemo mla?i � mijenjam (i bez autorskih prava) stih njegove pjesme, i ka�em:

Nikad te ne?emo zaboraviti mi
golubice, golubice
jer u srcu na�em si ti
golubice, golubice
golubice, golubice bijela
golubice, golubice bijela�

O da, nikada ne?emo zaboraviti Gemu, nikada ne?emo zaboraviti Golubicu bijelu� Ni tvoja obitelj, ni tvoji prijatelji predvo?eni Lovrom i Vedranom, ni tvoj Bol osiroma�en za jednoga ?ovjeka � i vi�e, osiroma�en za jednu pjesmu kojoj si ti udahnuo du�u � i vi�e.
Jedna golubica bijela jo� uvijek lebdi nad ku?om na�ega prijatelja� tko je ni sada ne vidi taj ne poznaje Gemu.

Ivica Jak�i? ?okri? Puko
u Bolu, 23. rujna 2016.

_____________________________________________


Z A H V A L A


Dana 19. rujna navr�ava se mjesec dana otkad nas je napustio na� voljeni


TOMA MARINKOVIĆ


najiskrenije se zahvaljujemo svima koji su nam usmeno ili pismeno izrazili su?ut i dostojanstveno ispratili na�eg dragog pokojnika na vje?ni po?inak a njegov grob okitili cvije?em.

Zahvalna supruga Alma i k?i Helena s obitelji.


(0bjavljeno 19. 09. 2016)


_______________________________________________


S J E Ć A NJ E


Sje?anje na na�eg dragog i nikad pre�aljenog


MILANA KARMELIĆA


Pro�lo je deset godina od tvog odlaska, ali tvoj je

osmijeh jo� �iv u na�im mislima.

Hvala ti za svu dobrotu i toplinu koju si nam pru�io. Zauvijek si u na�im srcima.

Tvoji Karmelići, Škrbići i Alempijevići

(objavljeno 12. 07. 2016.)


_______________________________________________


S J E Ć A NJ E


Dana 19. svibnja navr�ava se godina dana otkako nas je napustio na� voljeni

prof. GORAN MAKSIMOVIĆ


U na�im srcima uvijek voljen i pam?en.

Brat Zoran sa obitelji.

Po?ivaj u miru Bo�jem!


"Biti isti, poseban, slobodan � samo svoj."

(objavljeno 18. 05. 2016.)

____________________________________________


alt


Z A H V A L A



Dana 18. travnja navr�ava se mjesec dana od smrti na�eg dragog


MATE BAKOVIĆA


Ovim putem najiskrenije se zahvaljujemo svima koji su nam pismeno ili usmeno izrazili su?ut te dostojanstveno ispratili na�eg dragog pokojnika na vje?ni po?inak


Zahvalna supruga te djeca s obitelj

(objavljeno 18. 04. 2016.)

______________________________________________



S J E Ć A NJ E


Dana 15. travnja navr�ava se godina dana otkako nas je napustio nas voljeni


FRANKO MARINKOVIĆ - PUKO


...Netko sa svojim bolom ide k'o s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga ?vrsto u sebi zgnje?i i ne da mu prije?i u suze i rije?i...


U na�im srcima uvijek voljen.

Tvoji najmiliji, Franka, Vice, Renata, Denis, Marin i Dominik

Po?ivaj u miru Bo�jem!


______________________________________________



Z A H V A L A


Pro�lo je tu�nih mjesec dana od rastanka s dragim nam

suprugom, ocem i nonom


BORKOM JUGOVIĆEM


S po�tovanjem zahvaljujemo svima koji su nam pismeno ili usmeno izrazili su?ut, cvije?em ukrasili njegov grob ili ispratili dragog nam pokojnika na vje?ni po?inak.

Zauvijek ?e �ivjeti u na�im molitvama i srcima

Obitelj Jugovi?

(objavljeno 9. 04. 2016.)

_______________________________________________



Z A H V A L A


Navr�ava se mjesec dana od smrti na�eg dragog

ANTE BEROŠA


najiskrenije se zahvaljujemo svima koji su nam usmeno ili pismeno izrazili su?ut i dostojanstveno ispratili na�eg oca na vje?ni po?inak.


Zahvalna djeca sa obitelji.

(objavljeno 01. 03. 2016.)

________________________________________________


Z A H V A L A


Dana 5. sije?nja 2016. navr�ava se mjesec dana

od smrti na�e drage

ECIJE CVITANIĆ - BOROVINA


Ovim putem se najiskrenije zahvaljujemo svima

koji su nam usmeno ili pismeno izrazili su?ut,

dostojanstveno ispratili na�u majku na vje?ni

po?inak

Zahvalna djeca s obitelji


(objavljeno 05. 01. 2016.)

_________________________________________________



Z A H V A L A



O�alo�?eni gubitkom na�e mame i none

ANE GRATELLI

izra�avamo iskrenu zahvalnost svima koji su

nam uputili duboku su?ut i ispratili

na�u dragu pokojnicu na vje?ni po?inak


O�alo�?ena obitelj


Gratelli, Lek�i? i Facher

(objavljeno 23. 08. 2015.)

_____________________________________________


alt

Slavko je u pratnji galeba i�a u ribolov (foto: Martin Crvelin Tino)


OPROŠTAJ OD SLAVKA KARNINČIĆA

(14. 8. 2015.)

Dolazi sezona liganja.
Bolska ribarska flota, umorena turizmom, spremna je za lov.
Mala, bolska, ribarska flota krenut ?e u lov�
Ovaj put bez Slavka�
Na �alost.
Na�alost, jer bez Slavka mala, bolska, ribarska flota nije samo za jednog ?ovjeka manja � ona je duplo manja. Da, duplo, taman toliko koliko je Slavko, svojom osebujno�?u, me?u nama, preostalima u floti, zauzimao mjesta.
A nije to neko obi?no mjesto. Obi?no prvo mjesto koje se osvaja na sportskim mitinzima, olimpijadama i svjetskim prvenstvima. Ovo, ribarsko, prvo mjesto uop?e se ne osvaja. Za njega se ne bori. S njime se ne pobje?uje. To prvo mjesto, ta zlatna medalja, titula kralja ribara, prika?i se ?ovjeku koji jest kralj, a to ne zna; koji jest pobjednik, a to ne zna; koji jest ?ovjek, a to ne zna� Ali titulu uvijek dodjeljuju oni koji znaju � a mi smo znali.
I znamo: da je Slavko bio direktor splitske tr�nice, da je vodio rva?ki klub, da je pisao knjige, da je bio gospodar viceva osloba?aju?i ih, prave, u pravome trenutku i da je, u kona?nici, u svakome trenutku, mogao biti puno vi�e od svega toga, ali nije � jer imao jeSlavko i jednu veliku manu: volio je ljude� Cijeli ljudski rod.
Slavku, uistinu, svi ljudi bili su u rodu, ?ak i njegova �ena Tanja.
Svi ljudi bili su mu: sin Hrvoje, k?erka Lea, unuci Jere, Slavko, Karlo�
Slavko je volio ljude i ljudi su voljeli njega.
I nikada ni�ta tu ljubav nije poremetilo, jedino mo�da, mal?ice, jedna druga ljubav bez koje ni prve ne bi bilo: more � jer Slavko je volio more, riba � jer Slavko je volio ribu, galebovi � jer Slavko je volio galebove� A more, ribe i galebovi voljeli su njega.
I jedan galeb, tako, ve? danima ?eka, i jo� ?e ?ekati, da se pojavi Slavko, da sjedne na kormilo njegovog broda, da uzme ribicu iz njegove ruke ili da mu, kao golub, jer Duh Sveti u Dalmaciji ponekad uzima obli?je galeba, jednostavno, sred pu?ine ovog na�eg Jordana, na uho �apne:
�Ovo je sin moj ljubljeni.�
Dolazi sezona liganja.
Mala, bolska, ribarska flota spremna je za lov: bez jo� jednog Boljanina, bez jo� jednog prijatelja, i vi�e od toga, bez Slavka Karnin?i?a, pokuojnega �imie likora�
U lov kre?emo sutra, sutra je Velo Guospa, a Slavko je ve? tamo.


Ivica Jak�i? ?okri? Puko


SLAVKO I JA


Lipo li je, lipo li je

Na burinu suvom le�at

Na osami isprid Bola

Nad pu?inom tebe gledat

Moj Slavko


Tebe gledat, s tobom plovit

Povr' svega nimat straja

I prkosit svakoj gladi

Znat da nima lovostaja


Moja prova, tvoja barka

Ispod more vrije, pini

Bit na po�ti iznad braka

�ivo klicat ka dubini


Ka dubini di se �anpjer

Bez pristanka nama smije

Da mu nikad u tvom moru

I �purtilu tisno nije


Tisno nije dokle penta

Tebe nosi kud god �eli�

Po neveri oli suncu

Ti izvadi� �ta po�eli�

Moj Slavko


Tvoj Sratok



(objavljeno 15. 08. 2015.)

******************************


alt


OPROSTILI SMO SE OD PERICE DOLJANINA

Pro�log smo petka (19. lipnja) na posljednji po?inak ispratili na�ega kolegu i prijatelja, kipara Pericu Doljanina. Iako nas iskustvo u?i da je smrt poznata stvar, sasvim nespremne zatekao nas je njegov odlazak. Rije?i koje ovdje pi�emo izraz su na�e tuge zbog odlaska Perice � kolege, prijatelja i umjetnika.
Ro?en je 1951. godine u Splitu, diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je nekoliko godina sura?ivao u majstorskoj radionici profesora Vanje Radau�a. Potom se vra?a u svoj rodni Split i dolazi na Bra?. Mnoge ga generacije djece u Bolu pamte kao odli?nog , �ivopisnog i temperamentnog profesora likovnog odgoja. Ipak, njegov je radni vijek obilje�en radom u �Galeriji umjetnina Branislava De�kovi?a� u Bolu gdje je vi�e od trideset godina bio kustos i voditelj. Perica je u Bolu godinama sr?ano brinuo o Galeriji. Prkose?i mnogim nevoljama koje su ga u tome poslu snalazile uspio je sa?uvati i pro�iriti njezin fundus i organizirati izlo�be mnogih vrsnihumjetnika. I sam je neprestano stvarao. Od kiparstva kao svoje prve umjetni?ke vokacije uskoro se odmaknuo i po?eo stvarati slike - svoga zami�ljenog, nadrealnog i idealnog svijeta. Ostvario je tako mnogobrojne samostalne i skupne izlo�be u zemlji i inozemstvu, ali najradije je izlagao u Bolu, u galeriji koju je nesebi?no ?uvao i volio.
�Galerija Branislava De�kovi?a� bila je njegov drugi dom, slike i skulpture kojima je ovdje bio okru�en inspirirale su ga za vlastito stvarala�tvo i bile su njegovo drago svakodnevno dru�tvo. Stvarao je Perica svoj fantazmagori?ni svijet, slikao svoje more i svoje more, a na� mediteranski, bra?ki i bolski pejza� bili su mu neprestanim motivom i nadahnu?em.
Kao najljep�ih trenutaka u dru�enju s Pericom rado ?emo se prisjetiti na�ih razgovora o slikama i umjetnicima, o svijetu kreativnosti kojega je on razumio i koji je razumio njega. Mnoge pri?e o sudbinama umjetnika ?ija su djela u na�oj Galeriji kao da su se ponavljale i u Peri?inom �ivotu. Mnogo je puta njegova umjetni?ka du�a bila u nesporazumu s te�ko?ama i grubostima svakodnevice. Njegov izvanka neukrotiv temperament ?esto se sukobljavao s nevjerojatnom unutarnjom tanko?utno�?u i osje?ajno�?u za svijet oko sebe.
Taj neukrotivi osobenjak postajao je tako bri�an i pa�ljiv kada se trebao pokazati prijateljem i pomo?i u nevolji. Taj pomalo tvrdoglavi tip postajao je nadasve nje�an i pa�ljiv kada bi spominjao svoje cure � suprugu i k?eri.
Nedostajat ?e nam Perica kolega i prijatelj, Perica umjetnik.
Govorio je ?esto o slobodi i prostranstvu svemira u kojega smo ga eto ispratili znaju?i da ostaje neukrotiv i osebujan i u na�im sje?anjima.
Kolege iz Centra za kulturu Bra?

(objavljeno 22. 06. 2015.)

***************


alt

Iz obiteljskog albuma: prof. Goran Maksimovi? je na slici sasvim lijevo


"Biti isti, poseban, slobodan � samo svoj."
Partibrejkers


U SJEĆANJE NA PROF. GORANA MAKSIMOVIĆA

Pripadam u skupinu osoba ?iji je cijeli dosada�nji �ivot obilje�ilo formalno obrazovanje. Na stranu slobodne aktivnosti, najve?i dio mog truda i konstruktivno provedenog vremena vezan je uz knjigu i olovku (ili, ako ba� ho?ete, tastaturu). Sukladno manjku interesa za tehni?ka podru?ja i podru?ja prirodne znanosti, nakon srednje �kole studirao sam filozofiju i sociologiju, a trenutno sam u fazi izrade doktorske disertacije iz filozofije. Pa ipak, bez ikakve dvojbe mogu re?i da je moje obrazovanje prvenstveno obilje�io jedan profesor geografije. Ovo je kratka pri?a o tome za�to je to tako i za�to nije moglo biti druk?ije. Vlastiti slu?aj navodim ne zato �to je rijedak, neobi?an ili posebno zanimljiv, ve? upravo suprotno jer je uobi?ajen, poop?iv, jednom rije?ju - reprezentativan.


O profesoru Goranu Maksimovi?u vjerojatno bi se mogla napisati podu�a knjiga i svakako bi sadr�avala bezbroj intrigantnih i duhovitih anegdota. No kada bih je ja pisao, bila bi to knjiga o trima stvarima - po�tovanju, ljubavi i znanju, te njihovom zanimljivom me?uodnosu.
Razmi�ljaju?i o odnosu profesora Maksimovi?a prema svojim u?enicima, najlak�e mi je krenuti od poznate narodne poslovice "Svidio bi se mnogima da se nisi trudio dopasti svima". Naime, profesor Maksimovi? se nije trudio biti obo�avan od strane svojih u?enika. Prema njegovim vlastitim rije?ima, nije mu uop?e bilo stalo da nam bude omiljeni profesor. Njegova je misija bila mnogo vrjednija, ambicioznija i dugoro?nija. Nastojao nas je potaknuti na rad, pronalazak vlastitih interesa unutar podru?ja koje je predavao te nam 'usaditi' ono �to je nazivao 'trajnim' ili 'pravim' znanjem. Pritom je mislio na znanje koje ne?e biti zaboravljeno sa zavr�etkom �kolske godine ili dovedeno u pitanje nekim novim, recentnim statisti?kim podatkom. Nije se nastojao svidjeti, ve? zaslu�iti na�e po�tovanje rezultatima svoga rada. Osobno mogu posvjedo?iti kako nisam upoznao u?enika koji ga nije po�tovao, velika ve?ina ga je oduvijek voljela, a kod jednog je dijela po�tovanje s vremenom preraslo u iskrenu simpatiju.
Osim �to su ga u?enici po�tovali, jo� je va�nije �to je on po�tovao njih i to na sebi svojstven, a po mome skromnome sudu, jedini ispravan na?in. Naime, pravo se po�tovanje ne mo�e sastojati u podila�enju. Ono ne mo�e i ne smije uklju?ivati bilo kakav vid licemjerja i komunikacije s 'figom u d�epu'. Profesor Maksimovi? tretirao nas je kao ozbiljne osobe dok smo jo� bili djeca. Vidio je u nama ne samo ono �to smo bili, ve? i ono �to smo mogli i trebali biti. Trudio se u nama isprovocirati onog najboljeg sugovornika, osobu koja je radoznala za novo i koja primjenjuje nau?eno, koja 'misli svojom glavom' i ne zadovoljava se prvim, lakonskim odgovorom. Za svoje smo uspjehe bili pohvaljivani, a za svoje neuspjehe ili manjak ambicioznosti � o�tro, transparentno i argumentirano kritizirani. Sada vidim da je nastava iz geografije bila i svojevrsna poduka o �ivotu i to ne u smislu neke dosadne 'moralke', ve? u vrlo prakti?kom smislu. Predan rad, inteligencija, ambicioznost, ali ponajprije znanje � bili su na visokoj cijeni i uvijek honorirani, dok su se lijenost i neznanje skupo pla?ali. Za svoje smo vrline bili hvaljeni, za svoje propuste ku?eni, uvijek, svatko od nas, bez iznimke. Prema mome iskustvu, profesor Maksimovi? nikad nije zaista radio s djecom. U osnovnoj je �koli radio s budu?im gimnazijalcima, a u srednjoj �koli pak s budu?im odraslim osobama koje �to prije trebaju nau?iti cijeniti i razvijati svoje kvalitete, ali tako?er i osvijestiti vlastite mane kako bi ih, kroz predan rad, u?inili �to manje �tetnima u budu?nosti. Ako ovo nije po�tovanje, onda nemam ni najmanjeg pojma �to bi ta rije? mogla zna?iti. S druge strane, sljede?i detalj mo�da i najbolje opisuje kakav je ugled profesor Maksimovi? u�ivao me?u nama. To je vjerojatno jedini profesor ?ija je rije? vrijedila neusporedivo vi�e od bilo koje ocjene! Mnogo nam je vi�e zna?io njegov komentar, primjerice, rije�enog kontrolnog, nego ocjena koju smo dobili iz tog istog kontrolnog. Ako malo bolje razmislite, to zaista nije tako ?est slu?aj.


Profesor Maksimovi? je definitivno bio zaljubljen u vlastiti posao. Ili barem nije dao naslutiti suprotno. S jednakom ozbiljno�?u s kojom je pristupao u?enicima, pristupao je i vlastitom podru?ju te bi tijekom njegovog predavanja u u?ionici postojala samo geografija. No bila bi to ponovno neka njegova geografija. U osam godina koliko mi je predavao mo�da sam dvaput vidio da je na nastavi otvorio ud�benik, i to na uvodnom satu kada bi nam trebao propisati literaturu. Znao je vi�e puta ponoviti: �Ja nisam tu da vam prepri?avam ud�benik. Pa ne?u vas valjda vrije?ati, znate sami ?itati. Ali slo�enije dijelove iz ud�benika ili eventualne nejasno?e svakako ?emo prokomentirati�. (Padaju mi na pamet neki profesori na fakultetu koje sam imao nesre?u slu�ati, a koji bez ud�benika ili power point prezentacije vjerojatno ne bi znali slo�iti pro�irenu re?enicu na materinjem jeziku.) Naravno, predavanja bi mu u pravilu pratila nastavne cjeline, ali bi sadr�aj iz ud�benika bio nadopunjen mno�tvom relevantnih ?injenica i aktualnostima te bi bio izlo�en na na?in koji je sam smatrao primjerenim. Iz geografije smo tako uvijek imali dvije jedinice literature � bilje�ke s predavanja (va�ne kod usmenog ispitivanja) i ud�benik (va�an za usmeno i pismeno ispitivanje) � �to je dovelo do toga da smo nau?ili znatno vi�e od predvi?enog.


ocjenom. Jednu stvar ipak treba posebno naglasiti, pogotovo zato �to ju prethodni tekst nekako skriva � profesor Maksimovi? bio je i izrazito duhovit ?ovjek. Osim karizmati?nosti i autoriteta zasnovanog na znanju, humor je bio njegovo najja?e oru�je, kako za stvaranje ugodne radne atmosfere, tako i za oslikavanje va�nih poanti. Humor mu je bio intelektualisti?ki, vi�eslojan, mahom obojan ironijom, ponekad ?ak crn ili groteskan, ali uvijek u okvirima dopustivog i uvijek, ali ba� uvijek � pogo?en
Najru�nija stvar koju sam ikada ?uo o profesoru Maksimovi?u bila je kako je on strog profesor. Ako je to najgore, onda uop?e nije tako lo�e. I tko ka�e da je strogost mana? Postoje nedvojbeno znatno �te�i grijesi�. Uostalom, tamo gdje su rijetki vidjeli samo puku strogost, mnogi su vidjeli demonstraciju va�nosti kriterija! Osim �to su njegovi kriteriji bili visoki, oni su uvijek bili transparentni i jasno argumentirani. Ne postoji osoba koja bi me ikada mogla uvjeriti da su (visoki) kriteriji ne�to lo�e. Najlak�e se zadovoljiti prosje?nim, no to je ravno odustajanju, ravno predaji. Osim toga, bez kriterija prolazi apsolutno sve, a u tom se slu?aju kvaliteta ni po ?emu ne isti?e i time gubi na va�nosti. A kada se jednom marljivost, inteligencija i pogotovo znanje prestanu cijeniti, napredak postaje rijetka pojava koja, kada se i dogodi, nastupa slu?ajno.

Profesor Maksimovi? je znao govoriti kako se svaku osobu mo�e promatrati kao ogromni mozaik i kako bi spoznaja da je u svoje u?enike ugradio jedan si?u�ni dio mozaika � zna?ila da je uspio! U mene je ugradio znatno vi�e od jednog djeli?a, a znam da u tome nisam jedini.
milijunsko pitanje glasilo: �Koji je Europljanin prvi nakon Vikinga ugledao ameri?ko kopno?�. Ve? se ne sje?am je li kandidat postao bogatiji za milijun kuna, ali se sje?am da sam znao odgovor na ovo pitanje, a znam da je to?an odgovor znala i ve?ina mojih kolega iz razreda.

Mali hint za one kojima nije predavao prof. Maksimovi?: to?an odgovor nije Kristofor Kolumbo!

U ?ast sje?anja na prof. Gorana Maksimovi?a � istog, posebnog, slobodnog, samo svog!


Petar Bodlović


(objavljeno 21. 05. 2015.)

________________________________________________


JAVNA ZAHVALA

Dana 15. 05. 2015. navr�ava se mjesec dana od smrti na�eg voljenog supruga, oca i nona FRANKA MARINKOVIĆA (PUKO).
Duboko dirnuti suosje?anjem ovim putem iskreno i duboko zahvaljujemo rodbini, prijateljima, poznanicima te svima koji su svojim prisustvom ispra?aju, vijencima, misama i usmenim izrazima su?uti iskazali po�tovanje prema na�em dobrom tati i poku�ali nam olak�ati rastanak.
Po?ivaj u miru Bo�jem �

S ljubavlju: supruga Franka, sin Vice, k?i Renata, zet Denis, unuci Marin i Dominik


(objavljeno 14. 05. 2015.)

________________________________________________