Bolske uspomene

AKO OVE FOTOGRAFIJE VIDITE NA NEKOM DRUGOM PORTALU BEZ NAPOMENE DA SU PRENESENE SA www.boljani.info ZNAČI DA SU NAM - UKRADENE!!!

Ovo je dio fotografija objavljenih u monografiji BOLSKE USPOMENE

(izdanje iz 2006. godine):

Na izvoru života: Studenac gdje se dolazilo po pitku vodu. Jedan je od dva izvora pitke vode koji je Općina ogradila 1885. godine (na slici). Voda se sa Studenca raznosila po kućama do 1962. godine, a voda je iz Cetine došla u Bol 1976.

Bol je najviše stanovnika imao 1900. godine (1901), a najmanje 1961. godine (951). Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Bol ima 1647 žitelja (zajedno s Murvicom). Murvica je 1910. godine imala 207, a 2001. svega 23 stanovnika

Loža je izgrađena 1884. godine prema projektu Antuna Radića (iznad je crkvica iz XVI. stoljeća, sv. Bernardin kasnije sv. Ante). Tu su u početku bile smještene mesarnice i ribarnica, kasnije Turist biro, samoposluga, banka, a sada ugostiteljski sadržaji.

Obitelj Marinković Tomić iz 1936. godine: Jakov (1885.-1957.) i Mare (1893.-1985.) s djecom (u gornjem redu slijeva) Marko (1923.-2009.), Enica (1921.-2010.), Tomo (1924., poginuo na Neretvi 1943.), (donji red) Sonja (1930.), Stipe (1934.) i Vinko (1927.)

Zgrade koje više nema: na zapadnom dijelu Bola,na početku šetnice bila je stambena zgrada zvana Bilina kuća (na slici iz 1932. godine). Srušena je tijekom II. svjetskog rata.

Trg pored Studenca na kojem je od 1951. do 1993. bio spomenik palim borcima u NOB-u, rad akademskog kipara Mirka Ostoje

Ekskurzija u Dubrovnik 1954. godine: učenici 8. razreda s nastavnicima Josipom Radićem i Vinkom Soljačićem (Boljani i pitomci Đačkog doma iz Bola)

Prva dalmatinska vinarska zadruga osnovana je 15. V. 1901. godine. Zgrada je dovršena 1903. godine, u prizemlju se smjestila konoba Vinarske zadruge, a na katu škola, stan za učitelja te općinski ured. Sasvim lijevo vidi se još neizgrađena riva (1908.)

Stigao je barba iz Amerike (fotografija iz 1925. godine). To je Ivan Jugović Zane, a bio je slijep i koristio je bijeli štap. Na slici sasvim lijevo Rajka Karninčić (Karmelić), sa šeširom stoji Ante Toni Jugović, desno do njega Miljenko Brešković (dječak)

Ispraćaj naših iseljenika koji se nakon kraćeg boravka u rodnomu mjestu vraćaju u Argentinu. Na slici slijeva, u prvom redu: Tomo Cvitanić, Nora Petrić (sestra Žarka Turketa iz Argentine) Pina Petrić (žena Ive, Argentina), Marija Bester r. Brešković i Greta Turketo, (u drugom redu) Anđelka Tomšič r. Brešković, Boris Pešutić, Lucija (Argentina), Ivo Petrić Bočineto (Argentina), Zoja Bodlović r. Karmelić, Marinko Lalić i Ivo Petrić (snimljeno 1975. godine).

Tridesetih godina u Bolu je djelovala Domaćinska škola koju su pohađale djevojke nakon završene pučke škole (na slici: tečaj šivanja)

Hotelsko poduzeće „Zlatni rat“ osnovano je 17. listopada 1948. godine preuzevši imovinu nacionaliziranog Pansiona Vidošević. Počelo se sa 28 kreveta, a najviše ih je bilo 1986. godine - 2736 kreveta u hotelima, apartmanima, paviljonima...

Razbibriga: igranje šaha na Borku (1930. godina)

I prije otvaranja zračne luke Brač (1993.) Bol je zrakoplovima bio povezan sa svijetom. Hidroavion je letio na liniji Prag-Split-Bol, a „zračna luka“ je bila na plaži Zlatni rat

Boljani po bijelom svijetu: Dinko Petrić poslao je pet sinova u Južnu Ameriku (fotografija iz 1915. godine). Šesti brat Zone ostao je u Bolu. Međutim, Zonina četiri sina otišla su također trbuhom za kruhom – u Južnu Ameriku, a kod kuće je ostao peti sin - Šime. Njegova dva sina, Ivo i Mate, nisu trebala otputovati u Ameriku. Počeo je turizam, ekonomska situacija se popravila i ostali su kod kuće. Boljani su zbog neimaštine najčešće odlazili u Južnu i Sjevernu Ameriku te Australiju. Vrlo malo ih se vratilo živjeti u Bol, ali su nesebično pomagali rodbini i mjestu.

Prvopričesnici 12. lipnja 1954. godine. S njima su o. Bepi Karninčić i o. Anselmo Radić

Voda sa Studenca nosila se za veći dio Bola. Najčešće oko podneva, pred ručak. Stariji se sjećaju da bi djevojke ponekad pred samu kuću prolile vodu, onako kao slučajno, da bi imale razloga ponovno se vratiti na Studenac - kako bi nekoga vidjele (momka) ili bile viđene. Na ovoj slici iz 1957. godine su Vojka Katić, Vencislava Malvasija i Rajka Marinković

Konobari u Bijeloj kući 1964. godine, prve godine rada renoviranog hotela, nekadašnje Dominikanske gimnazije, Đačkog doma...

Stara vizura Bola: stare su kuće (za stanovanje, milicija, postolar, skladišta …) porušene, a na njihovu mjestu izgrađena je 1958. depandansa hotela “Luka” (kasnije: upravna zgrada Zlatnog rata, sada u prizemlju samoposluga i caffe bar). U drugom planu je barokna kuća Martinis-Marchi, također srušena i na istoj lokaciji izgrađeno je Željezničko odmaralište 1954. godine. Sasvim lijevo je Hrvatska čitaonica

Načelnici s Brača na dočeku kralja Aleksandra I. 23. rujna 1925. godine. Prvi slijeva u donjem redu je načelnik Bola ing. Pavao Kuis (do njega su načelnici Supetra i Milne, a u gornjem redu načelnici Postira, Nerežišća, Pučišća i Sutivana)

Bolska mladost 1952. godine: (slijeva) Miljenko Cvitanić Kokotić, Miro Marinković Šimić, Bepino Marinković Pusa, Stipe Karmelić Oko i Pjerin Jugović. Balauštra i zidić na rivi bili su omiljeno sastajalište mladih. Tu se pričalo, korteđavalo, ali i pjevalo, sviralo, plesalo …

Plaža Zlatni rat 1960. godine: na početku šumice manji objekt, prodavaonica pića, prvi ugostiteljski objekt na plaži

Zajednička snimka iz 1950. godine osoblja Zlatnog rata i Željezničkog odmarališta. Na slici, s naočalima, su Kuiš (Zlatni rat) i Jelić (Željezničko odmaralište)

Soljenje srdela 1951. godine. Jedna trećina Boljana živjela je od ribarstva. Prije II. svjetskog rata u Bolu je bilo 13 družina za ljetni lov na plavu ribu. U tijeku sezone ulovilo bi se oko 200 tona plave ribe koja se solila. Danas je ribarstvo tek dopunsko zanimanje

Pripreme za jematvu: u nedostatku vode bolski su težaci svoje rasušene bačve punili morem

Suvremeni način tunolova na Jadranu i u Europi počeo je 1929. godine kada je zaplovio “Napredak”, prvi tunolovac na Jadranu pod vodstvom Antuna Viličića iz Bola i njegovih partnera, također Boljana, Antuna Pešutića i Vicka Breškovića. I ostali članovi posade bili su iz Bola. Na slici iz 1934. godine: zajednička fotografija posada dvaju tunolovaca - “Napretka” i “Tunolovca”

Boljani u Zagrebu 1941: Miljenko Brešković, Jakov Bezerić, Dušan Ostoić, Andro Petrić, Petar Cvitanić Bokin, Mladen Gligo, File Žuljević iz Murvice, u donjem redu: Pjero Turketo, Jakov Karninčić, dominikanac Pio Matulić, Zane Babić i Tomažin Kuiš

Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito posjetio je Bol 3. svibnja 1962. godine.
Prva slijeva: Mila Cvitanić Bilić, lijevo od Tita Franica Karmelić Žuvić, sasvim desno je djevojčica Vinka Kukoč

Svečanost u Bolu 26. rujna 1965.: Bol je šampion turizma. Prvo u nizu priznanja koje će Bol dobivati u idućim godinama

Boljani u Splitu, na Rivi, 1958. godine: (gornji red, slijeva) Stjepan Marinković, Jozo i Matilda Pešutić, Vicko Radić, Toni Cvitanić Grubi, Mate Brešković i Toni Viličić, (čuče) Pjero Cvitanić, Juro Karninčić, Bepo Brešković Gučor i Frane Brešković

Članovi Hrvatskog radničkog društva 1911. godine

Nakon otvaranja zračne luke Brač, prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman posjetio je Bol 6. svibnja 1993. Na dočeku ispred samostana dominikanaca (na slici) bili su biskup bračko-hvarsko-viški msgr. Slobodan Štambuk, načelnik općine Bol Lovro Cvitanić i drugi. (Predsjednik je pred samostan stigao s morske strane, brodom)

Zapadni dio Bola 1962. godine: bez značajnije stanogradnje i vrlo malo vikendica

Bol 1962. godine. Istočni i zapadni dio “spajala” je zgrada u kojoj su danas ambulanta i ljekarna

Povijest “Bijele kuće”: dominikanci su zgradu (Bijela zgrada) za potrebe gimnazije počeli graditi 1935. a iduće godine je već useljena. Gimnazija je u toj zgradi prestala s radom 16. XII. 1943., a zgrada je nacionalizirana. Koristi se zatim kao partizanska bolnica, potom za geodetske tečajeve, a od 15. XI. 1945. kao đački dom za ratnu siročad. Pedesetih godina, preko ljetnih ferija, u zgradi se organizira đačka kolonija. Kasnije dolaze i francuski školarci. Prestankom rada Đačkog doma, izvršene su opsežne preinake i 1963. otvara se hotel Bijela kuća (28 soba, 60 kreveta). Istodobno se zapadno od hotela grade tri depandanse (48 soba, 105 kreveta). Ovo su prvi turistički objekti u kojima svaka soba ima kupaonicu i WC. Od 1967. do 1969. izgrađene su nove depandanse, Martinica i Tamaris, sjevernije od Bijele kuće …

Plaža Zlatni rat početkom 1950. godine, prije sadnje borove šume, na terenima gdje su do tada bili vinogradi.
Morske struje i valovi pomiču vrh prema istoku ili zapada, a zna se dogoditi da u sredini nastane i bazen.

Za olujnog nevremena, kakvo je bilo u prosincu 2001. valovi i morska pjena potpuno su prekrili zapadnu stranu Zlatnog rata. Ova jedinstvena plaža na svijetu zaštićena je 1965. godine kao geomorfološki spomenik prirode

Riva prije izgradnje benzinske crpke, koja je u funkciji od 1979. godine

Bolska mladost: Pjero Soljačić, Tonko Jakšić, Nikica i Tonko Abdulmar, Stipe Marinković, (nama nepoznata osoba) i Juro Adulmar

Svečanost 10. X. 1975.: obilježavanje 500. obljetnice dominikanskog samostana u Bolu

Jedini kiosk 1984. godine za prodaju novina, cigareta, razglednica … Slični redovi bili su i ispred javne telefonske govornice

Prva misa 10. kolovoza 1935.: Jordan (Josip) Brešković (rođ. 13. VII. 1910. u Bolu, umro 25. III. 2002. u Dubrovniku). Na slici mladomisnik s roditeljima, sestrama, braćom i ostalom rodbinom. Od 1487. godine do danas među fratrima dominikancima bilo je 79 Boljana.

Osnovci 1959. godine: II. i IV. razred Osnovne škole u Bolu s učiteljicom Meri Sapunar. U pozadini spomenik i kameni stupovi na ogradi. Ni jednog ni drugog više nema

Obitelj Karmelić: Ivo (poznati bolski mesar), sin Tonko, kći Jelima, teta Karolina iz Austrije, (sjede) supruga Marići s unukom Vinkom, punica Jela i susjeda Jozica Kuis (snimljeno u rujnu 1969. godine)

Obrtnička bravarska radionica 1963. godine: Tonći Marinković Šmiko, Željko Matjašić, majstor Mate Bodlović, Vojmir Cvitanić i Tonći Plenković

Nedjeljni izleti iz Splita (snimka 25. srpnja 1993.), gliserima je u Bol došlo više od 300 izletnika

Izgradnja gimnazije dominikanaca počela je školske godine 1934./35., a već je 1936. bila gotova

Ribarski ples 1960. godine: Tonći Kukoč, Frane Cvitanić Bilić, Ivo Marinković, Tonći Pešutić, Smiljan Marinković (kralj ribara), Mate Petrić, Dinko Marinković …

Mlada misa u Bolu, 1938. godina: mladomisnik Robert (Zlatan) Karninčić (poginuo 1944. u bombardiranju Zagreba), majka Julka, braća i sestre: Juraj, Šime, Rajka, Vlado (poginuo 1941. u bombardiranju Splita) i Marija

Kućni majstori hotela “Bijela kuća” 1968. godine: Tonći i Tomo Plenković, Mate Dubravčić, Nikica Mihovilović, Branko Petojević, Roko Matjašić i Vinko Marinković Vragić

Obitelj Karmelić Barbosić 1941. godine: (sjede) Marija i Ante Karmelić. U gornjem redu slijeva: nevjesta Katica, sin Niko i kći Tonina, (donji red, stoje) unuka Marija (Seka), unuci Franko i Tonko

Pred otvaranje butige (1952. godina): Jerolimo Grego (sjedi, prodavač voća), Lenka Rendić, Ante Ujević Buleta, Ivo Vodanović Bon, Mate Dubravčić, Mjene Barhanović Pujko, Mate Cvitanić Guveran
U Bolu je pred II. svjetski rat bilo 5 mesara, 1 brodograditelj, 3 drvodjelca, 2 kovača, 1 brijač,1 sladoledar i 1 prodavač sode. Uz dvije zadružne prodavaonice bilo je u to vrijeme i 7 privatnih dućana mješovite robe

Pod murvom, pod Ložu. Omiljeno sastajalište Boljana umirovljenika, ljeti u hladovini murve, a zimi u zavjetrini. Na slici iz studenoga 1979. godine kap. Ivo Šimetović, Bepo Radić, Tomo Cvitanić … Bepo Karninčić, Frane Marinković, Stipe Karmelić, Boris Pešutić, Jerko Restović i Jovanin Brešković

Stjepan Mesić dva je puta posjetio Bol. Kao potpredsjednik Predsjedništva SFRJ bio je na teniskom turniru 1991. godine i drugi put u ljeto 2004. kao predsjednik Republike Hrvatske (na slici). Sliku, rad Ivice Jakšića, predali su mu Đimi Žuvić, načelnik i Ana Marija Botteri Peruzović, dogradonačelnica općine Bol

Gostovanje Hajduka u Bolu 13. srpnja 1968. godine nakon Europskog nogometnog prvenstva u Rimu. Hajduk – BOŠK 9:6 (6:1). Za Hajduk su nastupili tadašnji državni reprezentativci Radomir Vukčević, Dragan Holcer, Ivica Hlevnjak i prvi put u bijelom dresu Ivan Pavlica. Za domaće su igrali Vinko Marinković Puko, Vinko Gratelli, Nikica Bodlović, Vinko Vrsalović, Davor Marinković, Ivica Primorac, Dinko Serventi, Tonći Plenković …

Uređenje šetnice prema “Zlatnom ratu” (ožujak 1987.)

Pomrčina 1961. godine: kolektivno gledanje prema nebu (Suncu)

Obitelj Cvitanić 1890. godine: Petar i žena mu Domina Cvitanić te sin Lovre (rođ. 1862.) i kćerke Bare, Magdalena i Vica

Ribarski ples u Bolu, veljača 1958. godine

Radne akcije 1949. godine: Irma, Vinka, Nada, Neda, Đina i Marija, (sjede) Milan, Lukrica i Tomo. Nakon II. svjetskog rata na radne akcije (obnova porušenih gradova i naselja) se “dragovoljno” odlazilo po dva mjeseca

Prepun teniski stadion (kapacitet 2000 mjesta) dovoljno govori o zanimanju koje je vladao za ukupno 9 organiziranih turnira Croatian Bol Ledies Open. Počelo je u travnju 1991. pa je uslijedila stanka do 1996. a zadnji turnir održan je 2003. godine. U Bolu su igrale, a neke i pobjeđivale: Iva Majoli, Mirjana Lučić, Silvija Talaja, Ana Kurnjikova, Sandra Cecchini, Corina Morrariu, Tina Pisnik, Vera Zvonareva … Bol danas osim stadiona ima i dvadeset teniskih terena

Rad u solani 1946. godine: Pravdan Katić, Jakov Marinković, Irma Šćepanović, Katica Marinković, Ružica Karninčić, Frane Jakšić, Marija i Vesna Ujević, Ante Jugović Pirula (sasvim desno). Tvornica sardina u Bolu je od 1902. godine, a bila je vlasništvo tvrtke Mardešić & Co. čija se centrala nalazila u Trstu

Uspomena iz 1950. godine: Zvonko Jakšić, Đina Žuljević, Marica Vidošević, Slava Antunović, Dušanka Serventi, Miroslava Karninčić, Irma Malvasija i Ljubo Radić

Obitelj Marinković Šimić: supružnici Jerka i Frane s djecom. U donjem redu Mirjan i Smiljan, u gornjem redu: Jakov, Nikica, Meri, Franko i Tomo (snimljeno 1939. godine)

Obitelj Brešković Živac: Marija i Jovanin (Ivan), djeca Miljenko, Ruža, Jordan-Josip, Olga, Mate i Tonka. Nedostaju Vicko i Jakov (snimljeno 1928.)

Obljetnica: 25 godina svećenstva o. Alberta Karmelića. Na slici s majkom Dominom Karmelić-Jagodić i članovima obitelji Karmelić Rade: Ruža, Vinko, Sonja, Ivo, Stjepo, Lovro i Dina

Bijela kuća 1968.: Marija Vrsalović-Petrić, Tonći Beroš, Mila Grubišić, Lucija Adulmar, Anka Marinković Belo, Vesna Koljatić, Tonka Vodanović Bakranka, šef kuhinje Slavko Badurina i tridva sezonca

Loža 1920. godine: u pozadini je barokna kuća obitelji Lode s luminarijem koji je porušen 1960. godine

“Napredak” iz 1932. godine: prvi tunolovac ne samo na Jadranu već i u Europi. Izgrađen je 1929. u Sumartinu

Obitelj Marinković Šmiko: bračni par Marija i Vicko i njihova djeca, slijeva Katica, Toni i Lukrica (snimljeno 1925. godine)

Bolski osnovci (rođeni 1956.): V. razred s razrednicom i nastavnicom matematike i fizike Emilijom Brtičević (Marinković) snimljeni 1967. godine

Obitelj Ivulić Ugorić: Domina i Pjero s djecom - Marija, Franko, Vinka, Vinko, Tonka i Boris (1944. godina)

Polaznice Stručne škole 1952. godine

Predvojnička obuka na Poljani 1953. godine, uglavnom – drvenim puškama

Obitelj Kukoč: u najgornjem redu su Toni i Klara, sinovi sjede (Jerko i Riki) sa svojim suprugama (Nadom i Proslavom). S njima su unuci: Klara, Vinka i Tonći (djeca Jerka) te Klara i Keti (djeca Riketa).

POVRATAK NA VRH

(Sve slike su objavljene u monografiji Bolske uspomene)

ZAINTERESIRANI MOGU FOTOMONOGRAFIJU BOLSKE USPOMENE dobiti narudžbom na

e mail: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it

Monografija BOLSKE USPOMENE ima 178 stranica, tvrdi uvez, 253 fotografije, format 23,4x16,5 cm. Prodajna cijena je 80 kn.

Uneseno: 24.12.2010.