Bolska povijest

KRONOLOGIJA, OBLICI ORGANIZIRANOSTI I SJEĆANJA

Bol, mjesto ribara i težaka turistički se uključio tek (već) između dva Svjetska rata i to kao ljetno kupališno odredište. Dakle, more, sunce i plaže glavni su bili, a i ostali, atributi turizma ove destinacije. Plaža „zlatni rat“ (dugi rt) pridjev „zlatni“ dobila je po dugogodišnjem bogatom ulovu morske, posebno, plave ribe, što je mještanima Bola bio, pored proizvodnje vina, glavni godišnji prihod.

O počecima turističkog razvoja Bola najrealnije je za ovu prigodu govoriti od godine 1923. kada su prvi put organizirano došli članovi „ferijalna kolonija“ iz Sarajeva.

Godine 1926. u Bolu je organizirano i utemeljeno Društvo za uljepšanje mjesta i promet stranaca.
Pouzdano se zna da je 1928.g. Ante Vidošević, prvi ugostiteljsko-turistički poduzetnik, preuredio dio svoje stambene kuće u svratište i primao goste (danas hotel Kaštil).

Godine 1938.-39. pred Drugi svjetski rat Bol je, za ono doba, imao respektabilne smještajne kapacitete i ostvario zavidni broj noćenja (u noćenja nisu uvršteni članovi ferijalne kolonije, a ni prolaznici-izletnici). Evidentirani su samo turisti – dokoličari - kako su ih tada nazivali.

17.X. 1948. nakon provedene nacionalizacije, poslije Drugog svjetskog rata, od pansiona „Vidošević“ Mjesni narodni odbor osnovao je hotelsko poduzeće „Zlatni rat“. Naziv je dobilo po plaži Zlatni rat.

1954. godine utemeljeno je Turističko društvo Bol, a 1959. društvo se transformira u Turistički biro koji preuzima poslove vezane za informativnu i propagandnu djelatnost te posredovanje u prodaji smještaja za turiste u domaćinstvima, privatni smještaj.

Nakon deset godina Turistički biro, Odlukom upravnog odbora 1969. g., pripaja se Hotelskom poduzeću „Zlatni rat“.
Neka su priznanja, koja bi danas pripadala Općini ili Turističkoj zajednici Bol, s razlogom su se primala i čuvala u poduzeću. Naknadno su neka ili većina priznanja ustupljena današnjim institucijama, lokalnoj zajednici odnosno Turističkoj zajednici.
Formiranje i konstituiranje Općine i Turističke zajednice Bol od 1994. destinacijska „priznanja“ pripadaju i čuvaju se u navedenim institucijama.

Zaposlenici poduzeća, organizirano i svjesno odricali su se tzv. trinaeste plaće i nerijetko mogućih isplata mjesečnih viškova za plaće, a sve u korist zajedničkog razvoja mjesta, posebno u oblasti industrijske i društvene infrastrukture Bol.

**********

AKTIVISTI CRVENOG KRIŽA IZ 1934. GODINE

U arhivi Crvenog križa Brača nalazi se knjižica iz 1934. godine u kojoj su napisana imena aktivista u klubovima po otoku. U Bolu su u Upravnom odboru bili: predsjednik o. Jordan Bolle, župnik, potpredsjednik dr. Dinko Cerineo, liječnik, tajnik Milan Petrić, učitelj, blagajnica Mina Cvitanić, učiteljica, odbornici Nikola Plenković, Josip Radić i Mate Žulj, dok su u Nadzornom odboru bili predsjednik Anton Dubravčić, rentijer, Josip Pešutić, Valerija Karmelić i Kuzma Ostojić.
Kancelarija odbora bila je u zgradi uprave škole, a administrativne poslove tajnik je radio dobrovoljno. Za božićne blagdane dijelila se pomoć nezaposlenima. Školska kuhinja radila je 60 dana, gdje se dnevno hranilo stotinjak siromašne djece.

*************

Napomena urednika:

U Bolskoj kronici objavili smo 9. listopada 2016. neke izvode i informaciju o

Pravilniku mjestnoga redarstva Obćine Bolske kojega je usvojilo Općinsko Vijeće

na sjednici 21. studenoga 1885. (prije 131 godinu).

Kako je ta tema i danas aktualna, a isto tako i većina odredbi, savjetovali su nam

neki naši čitatelji da Pravilnik objavimo u cijelosti!

POGLAVJE I.

Javna sjegurnost; redarstvo nad zgragjama i vatrom; promet po ulicama i javnijem mjestima.

§ 1. Zabranjeno je svakome zatrpavati puteve, ulice i trgove sa kolima, kolašcima i drugijem vozilima; bačvama, klupama, sudovima, ratilima, trgovinom, gragjevnim materijalom i t. d. Izuzevši vrijeme, u koje se ti predmeti rabe, moraju se bezuslovno držati u dvorovima i konobama dotičnijeh gospodara.

§ 2. Zabranjeno je izlagati kakvijehmudrago predmeta trgovine na ogled izvan vrata i prozorâ dućanâ, kao takogjer namještati sjenike pred dućane i kuće na obranu od sunca, kad gornje i pobočne česti istijeh nijesu barem dva metra i po odaljene od tla.

§ 3. Zabranjeno je bacati crijepove, smeće, snieg, kamenje, gnjusne stvari, kao takogjer i čistu vodu na ulice, puteve, trgove i druga javna ili privatna mjesta u blizini javnijeh.

§ 4. Bezuslovna dužnost svakog općinara jest, da uzdrži bezpriekornu čistoću u onom dijelu ulice, koji mu je pred kućom, dućanom, štajom ili vrtlom, bez obzira na to, dali su njegovijem vlastništvom ili jih je u najam uzeo. U zadnjem slučaju ako ima više najmenika, bit će svi skupa odgovorni za svaki prekršaj.

§ 5. Kad kakva zgragja prijeti pogibelju, Općinska Vlast naregjuje vlastniku razorenje kroz ustanovljen rok, u smislu § 48. Gragj. Pravilnika 15[2 1886.

§ 6. Tko bi naumio, da gradi novu kuću, da staru nadogradi ili na kojimudrago način popravi, treba da pita dozvolu u smislu § 68 Sud. Prav. dodavši dotičnoj prošnji 2 ogled-nice narisa. (§§ 1, 2, 3, 4, Gragj. Prav.)

§ 7, Obustavit će se gradnja, graditelju koji se nebi držao osnove Općinom odobrene, i pedepsat će se po opstojećoj naredbi (§§ 19 i 68 Gragj. Pravilnika).

§ 8. Zapremanja javnog tla sbog gragjenja, razorenja, popravljanja, iskopavanja i drugog, ne može da bude bez dozvole općinske.

§9. Razprema razvalina treba da se izvede prije noći. Ako pak to nije moguće treba preko noći na mjestu goriti svjetiljku i opasati ga nužnom obranom.
§ 10.  Svak, ko s općinskom dozvolom iskopa jarak ili jamu, te izvrši li koju drugu radnju na ulicama, za koju treba da se odgrće nasip, pomiče kaldrma (ciottolato) ili slučajno pločnik, dužan je da popravi iste i da jih uzdrži za šest mjeseca.

§ 11. Krovove, prozore, kućne kvire i slična, treba uzdržavati u dobrom stanju, i baš takovu da bude odalečena svaka pogibelj.

§ 12. Kapci kućnijeh prozora i cimeri dućana treba da su utvrgjeni na način, da jih vjetar drmanjem ne obori.

§ 13. Toliko u novo sagragjenijem kućama, koliko u onijema u kojima se preduzimlju promjene prozornijeh okana nad javnom ulicom, kapci na prozorima treba da se otvaraju put unutra, kad njihova visina nad razinom ulice ne prelazi metara 2.50. Imaju se takogjer svegjer unutra otvarati vratnice, koje odgovaraju na javna putove ili na kojemudrago drugo javno mjesto. (§ 25 Gragj. Prav.)

§ 14. Zabranjeno je gnjusiti, kvariti i grgjivati javne i privatne zgragje.

§ 15. Zabranjeno je držati na prozorima i prislonima kuća posuđe sa cvijećem, kreletke ptica i druge predmete ako nijesu prilično utvrgjeni. Za zalijevati cvijeće treba posude unutra povući.

§ 16. Prestupaju zakon oni, koji na ulicama, trgovima i drugijem javnijem mjestima ćeraju prenaglo konje i druge životinje, puštaju pasti životinje po javnijem putevima ili jih
pustopašicc zapuštaju bez čuvara, goneći jih ne stoje jim blizu ili jih daju čuvati nesposobnijem osobama.

§ 17. Ljeti preko dneva, treba dućandžije i obrtnici da drže pri vratima izložen sudić pun čiste vode za napojiti prolazeće pse.

§18. Svi psi bez razlike treba da imaju ogrljak od kože ili od kakve kovine, na kojemu da budu početna slova prezimena i imena gospodareva. Tako rečeni ogari, samsovi, danski i čobanski psi valja da imaju ne samo ogrljak nego takogjer nagubac od kovine, da ne ugrizu. Svi oni što budu ulovljeni bez ogrljka i slučajnog nagubca smaknut će se, ako kroz 48 sati vlastnik jih ne potraži i ne plati 2 forinta za otkup.

§ 19. Zabranjeno je klatarenje peradi, svinja i domaće marve po javnijem ulicama i trgovima.

§ 20. Zabranjeno je kvariti javna stabla, bud vežući životinje, rastežući konope, penjući se, lupajući jih, berući lišće, cvijeće, voće, ili na kojemu drago drugi način.

§ 21. Zabranjeno je bacati se kamenjem po ulicama i javnijem šetalištima.

§ 22. Strogo je zabranjeno u svako doba puškaranje u varošu bez dozvole Općinske oblasti, kao takodjer bez dozvole Političke Oblasti nije dopuštena nošnja nikakvoga oružja.

§ 23. Zabranjeno je igrati se na lopte (buće) i ploke po javnijem putevima i šetalištima, a isto tako nije dopuštena ni igra „na balun".

§ 24. Zabranjeno je ložiti vatru na javnijem ulicama i trgovima.

§ 25. Dimnjaci i peći u opće treba da budu očišćeni po opstojećem propisu, tako da se osjeguraju protiv svakoj pogibelji požara.

§ 26. Predmete koji se lako mogu užgati, kao na primjer slama, ugljevlje, pruće, kiće, drva, i. t. d. treba držati daleko od ognjišta i peći.

§ 27. Kad se koja kuća upali, tko je u njoj treba odmah da oznani Načelnika ili mu zamjenika, a on će narediti shodna eda se požar nadvlada i sačuva pokućstvo upaljene kuće po propisima Vladine Oznane 3. listopada 1820. Br. 14011—2497. Po propisu iste Oznane svaki je općinar dužan da pomogne u času požara.

§ 28. Napominje se dužnost kojoj su podloženi, ne samo gostioničari, što su uoblašćeni davati konak, nego takogjer svi oni koji primaju na stan inostranace, kao i gospodari koji uzimaju na službu osobe za radnje, zanate i druge poslove ili za šegrte (apprendisti), da prijave inostrance koji kod njih prenoćuju i dotično na službu dolaze.
Prijava, toliko pri dolasku koliko pri odlasku, što se napiše na biljegovni arak, koji općina podava, treba označiti općini od prvijeh u isti dan dolazka te polazka, ili u slučaju da to biva poslije 6 sati u večer, onda dojdućeg dana ne kašnje 9 sati prije podneva; od zadnjijeh pak kroz tri dana od kad jih prime na službu ili otpuste.
Nitko nesmije davati utočišta skitalicama ili sumnjivijem osobama za kojimudrago uzrok.

POGLAVJE II.

Javno zdravlje, ćudorednost i mirnoća

§ 29. Svaki općinar toliko vlastnik koliko najamnik, dužan, je držati u pristojnom stanju dvorišta, prohodišta, stube i vrata ulaza.

§ 30. Zabranjene su otvorene lokve, gomile nezdravijeh stvari i gnojišta u ogradam napučenijeh mjesta.

§. 31. Bez pismene općinske dozvole zabranjeno je svakomu općinaru ili strancu da nagomilava gnoj, makar i za čas na javnijem mjestima.

§ 32. Gnjusoba kuća, koje nemaju zahoda nesmije se prolijevati ni u dvorane niti u ikakvo drugo napučeno mjesto, kao takogjer niti u ulične jarkove, nego treba da se prenaša u zatvorenjem sudovima te izljeva u more, ljeti poslije 10 sati u večer i prije 4 sata u jutro, a zimi poslije 8 sati u večer i prije 6 sati u jutro.

§ 33. Zabranjeno je izlijevati gnjusnu vodu kroz rupe općinskijeh jaraka i u otvorene jaruge, kao takogjer postavljati smeće na javne ulice.

§ 34. Svaki prenos smrdljivijeh tvari, ili lako razpršivijeh, kao gnoja, strugotina, razvalina i sličnijeh, treba tako udesiti, da javno tlo ne bude okaljano.

§ 35. Zabranjeno je gnjusiti trgove, puteve i svako javno mjesto.

§ 36. Zabranjeno je držati zahode u blizini puteva i drugijeh javnijeh mjesta.

§ 37. Zabranjeno je prostirati u daljini od sto metara naokolo napučenijeh mjesta svaku vrst friškijeh koža, utroba životinja i drugijeh smrdljivijeh predmeta.

§ 38. Zabranjeno je soliti ribu u napučenijem mjestima a takogjer i držati friškijeh koža, kostiju, rogova i crijeva životinja, odrpina i drugijeh sličnijeh tvari koje zaudaraju.

§ 39. Zabranjeno je na kojimudrago način štetiti javne zdence i u istijema bacati smrada, kamenja ili drugijeh tvari.

§ 40. Zabranjeno je bacati u more i ostavljati na javnijem mjestima bilo u varošu bilo na polju Iješine životinja. Njih treba da ukopaju u dostatnoj dubini izvan napučenijeh mjesta dotični vlasnici ili najmenici.

§ 41. Vlasnici štaja treba da uzdržavaju iste što je moguće pristojnije.

§ 42. Gostioničari i krčmari treba da uzdržavaju prostorije i sprave za prodaju u najvećoj čistoći, te bezuslovno da paze na zdravost jela i pića, kao takogjer da se brinu da bakrene posude budu dobro kalajisane.

§ 43. Zabranjeno je prodavati kao i držati u prostorijama jela i pića nezdrava; vina pogibeljna, patvorena ili mutna; kao takogdjer rabiti posuđe i mjere od olova i druge kovine poznate kao otrovne.

§ 44. Strogo je zabranjeno halabučiti halekanjem, pjevanjem, vikanjem, štropotanjem u svako doba a osobito pak u noćno, budi po ulicama, budi u gostionama, krčmama i drugijem obrtničkijem mjestima.

§ 45. Svak treba da se ponaša po redaratvenijem pravilima u mjestima općeg sastanka, naročito u crkvama, plesaonicama, gostionama, kavanama, i t. d, tako da se ne poremeti red, da se ne griješi protiv pristojnosti i nesmeta prikupljanju misli, općenitoj zabavi ili kojim načinom prouzroči smutnja.

§ 46. Zabranjena je igra mure po krčmama i drugijem mjestima podložnijem redarstvenom nadziranju, kako je takogjer zabranjeno kartati se u rečenijim mjestima bez izričite dozvole obrtničke Vlasti. Napominje se, da su svagdje strogo zabranjene slijepe igre sa kartami. A zabranjene su i igre pod nogu, pod kapicu, križmarač, batimura i slične, koje su se navadno igrale po putevima.

§ 47. Kaznit će se pijanstvo kad bi isto prouzrokovalo javnu sablazan.

§ 48. Zabranjeno je kupati se sasvijem golu blizu puta i napučenijeh mjesta.

§. 49. Nije dopušteno prositi po javnijem ulicama, blizu kavana i kroz vrijeme izkrcavanja putnika koji prispijevaju sa parobrodom; kao takogjer zabranjeno je skitanje po varošu mladića i djece nepristojno i gnjusno odjevenijeh.

§. 50. Bez dozvole Općinske Oblasti nikomu nije dopušteno da priregjuje javne plesove.
§ 51. Zabranjeno je na kojimudrago način zlostavljati živinčad.

§ 52. Krabulje (maschere) dopuštene su u pokladno doba izim u oči i na dan očišćenja Marijina, uz slijedeće propise:
a) Zabranjeno je krabuljama da se približuju crkvama kroz večernju i druge svete službe, kao takogjer da polaze crkve i druga mjesta posvećena.
b) Nije dopušteno krabuljama tako se preoblačiti da s tijem vrijegjaju počitanje vjerozakonima ili vjeroispovjedima, oblastima i javnoj ćudorednosti.
c) Zabranjeno je svakoj krabulji nositi oružja kojemudrago vrsti, puškarati i paliti rokete i druge krijesove.
d) Krabulje nesmija da prouzrokuju tužba ili nereda u ikakvom javnom mjestu. Ako to učine bit će opomenute, da se razigju, a kad bi se protivile, prisilit će se da bace krinku, te
će biti podvržene kaznama označenijem u Poglavju VI. ovoga Pravilnika.
e) Isto bi se postupalo protiv onijeh krabulja koje bi sebi dopuštale u razgovorima nepodobnijeh izreka, te namjeravale da vrijegjaju kojimudrago vjerozakon ili vjeroispovijed; kao takogjer počitanje ćudorednosti, stanovnike, i razne zavode
dopuštene od Vlade.
f) Nikome nije dopušteno da vrijegja ili zanoveta krabuljama.

§.53. Sve kavane, krčme i gostione treba da su zatvorene u satove odregjene Namjesništvenom Okružnicom 3. siječnja 1886. Broj 19746 god. 1885 (P. Z. L. Broj 2)

§ 54. Nijesu dopušteni nećudoredni razgovori po javnijem ulicama.

POGLAVJE III.

Klaonica.

§ 55. Klanje životinja treba da se izvagja isključivo u naročito opredijeljenom mjestu pod „Ložom".

§ 56. Za vrijeme klanja i deranja, zabranjen je pristup u klaonicu svakomu, koji tu neima posla. Svakako je strog zabranjen pristup djeci; a mesari su odgovorni za vršenje toga propisa.

§ 57. Isti su mesari dužni da imaju najveću pažnju da životinje odregjene za klanje ne budu uzaludno mučene. Sasvijem je zabranjeno poslužiti se u klanju radom ženskinja ili djece koja nijesu još 14 godina navršila, kao i drugijeh osoba koje nijesu viješte klanju.

§. 58. Zaklane životinje nesmiju se parati, niti jim se smiju vaditi utrobe prije pregledanja, koje će biti obredom obavljeno sa strane članova živežnog povjerenstva.


§ 59. Bit će dopuštena prodaja samo mesa dobre vrsti, t. j. životinja sasvijem zdravijeh i dobro hranjenijeh.

§ 60. Samo poslije obavljenog razgledanja smije se prenašati meso iz klaonice u mesarnice.

§ 61. Dopušteno je klati volove, krave što nijesu stelne, škopce, koze, teliće, janjce, kozliće i svinje.

§ 62. Bezuslovna dužnost mesara jest da ustrojno paze na čistoću klaonice. Blizu iste i u istoj nije nipošto dopušteno da se gomila smrad, a tako isto da se brlja put krvlju ili drugčije.

POGLAVJE IV.

Trgovi

A. U opće

§ 63. Sve tezulje, kantari, utezi i mjere treba da su postavljeni na mjestna pristupna kupcima, te čisto držani.

§. 64. Nije dopušteno nazivati uteze i mjere na drugi način nego li je propisano zakonom 23. srpnja 1871.

§ 65. Utezi i mjere, koje rabe u javnoj trgovini treba da se pregledaju na umjeračnici kroz odregjeno doba i da imaju dotičan pečat. Utezi i mjere što ne zadovoljavaju tome propisu, ili koje, na uštrb toga, bude dokazano da nijesu tačne, zarobit će se po redaratvenijem poslovačima.

§ 66. Sve trgovine na koje se čovjek lako izbrljati može, kao brašna, ulja, masti i t. d. treba držati u nutrnjoj strani dućanu.

§ 67. Dužnost je prodavalaca da lijepijem načinom postupaju prama kupcima, ne izgovarajući gnjusnijeh riječi i ustežući se od načina i izreka koje bi smijerale da koga uvrijede.

§ 68. Sve ono što bi na kojimudrago način moglo da poremeti red i mirnoću trgova, osobito buka, inat, zlostavljanje i t. d. kaznit će se najstrožije.


B. Prodavanje kruha

§ 69. Kruh će se prodavati bez ikakve razlike od svijeh obrtnika na utez.

§ 70. Pekari mogu davati vanjski oblik kruhu kako se njima svigja, samo nek je dobre vrsti; t. j. iz pšenične muke bez drugijeh primjesa, dobro pečen, brez pijeska, neugodna vonja ili plijesni; ne smije biti gorak, ljut, nekiseo i brez soli.

§.71. Ako bi hćeli mijesiti kruha mukom inoga žita, ta treba da bude dobre vrsti, a kruh na isti način pripravljen i pečen kao pšenični.

§ 72 Svi prodavatelji kruha dužni su da zabilježe na komadić hartije vidljivim brojem cijenu kruha što prodavaju, a to da se kupci po tome vladaju.


C. Prodavanje mesa


§ 73. Prodavanje mesa dopušteno je samo u mesarnici, nipošto pak po drugijem dućanima i mjestima u varošu, izuzam slano i zadimljeno meso.

§ 74. Svaka mesarnica treba da se drži sasvijem čista. Bez iznimke treba da se svaki dan s rana jutra operu mesarnice, te da se i kroz dan ponovi pranje kad bi bilo potrebito. Zidine treba da se bijele vapnom i svaka nečist ili izkrvljenje odmah očisti.

§ 75. Svaka mesarnica treba da ima panj iz dubovine ili inog prikladnog drva, kojega je držati u dnu dućana, a tako isto jednu pristojnu klupu.

§ 76. Svakako je zabranjeno kaljati na kojimudrago način nutrnje prostorije, nesamo, nego i zapačati jih sa stupicam, daskama i ma kakvijem drugijem spravama i pokućstvom.


§ 77. Meso se ne smije objesiti ili izložiti van mesarne, nego ga treba držati izvješena u dućanu na opredijeljenu mjestu.

§ 78. Nije dopušteno držati u mesarnici nijednog komada mesa ili priložka što ne bude čisto od svake gnjusobe i krvi. Takogjer je zabranjeno držati u mesarnici utrobe i kože životinja, a loj izvagjen iz mesa treba odmah da se drugamo prenese.

§ 79. Strogo je zabranjeno napuhati zaklane životinje.

§ 80. Mesari treba da budu vazda opasani bijelom čistom pregačom.

§ 81. Strogo je zabranjeno klanje životinja u prostorijama mesarnice.

§ 82. Mesari dužni su da neprestano drže mjesto opskrbljeno potrebitijem mesom; priložke da neumeću, ako nije kupovcu po volji, preko desete, a to od same govedine i što može za čorbu služiti, a nipošto komada brljavije, kao nosa i grkljana, niti golu kost i bez moždine.
Glava, noge i drob od manjijeh životinja trebat će prodavali napose.

§ 83. Biće neizbježiva dužnost mesara da zabilježe vazda u prodavaonicama cijenu mesa vidljivijem načinom.


D. Prodavanje ribe


§ 84. Prodavanje ribe bez iznimke treba da bude obavljeno u javnoj ribarnici.

§ 85. Prodavatelji treba da trguju ribom javno, te ne smiju, da sakrivaju ribu u kućama, konobama i drugijem mjestima.

§ 86. Ribu treba postavljati u čiste sudove, a treba ju pak uvijek prenašati u košarama.

§ 87. Strogo je zabranjeno prodavati nezdravu ili pokvarenu ribu, kao takogjer posoljene ili suhe ribe što počmlju truliti.

§ 88. Strogo je zabranjeno preprodavaocim pristupiti u ribarnicu i kupovati ribu prije 11 sati ujutro. Kao preprodavaoci smatraju se, izim ribara koji bi kupovali ribu od drugijeh ribara prije gore pomenutog sata, i stanovnici obližnjijeh sela, koji kupuju ribu za priprodavati ju kod svojijeh kuća.

§ 89. Dužnost je prodavatelja da danomice pero toli prostoriju ribarnice. koli i klupe istoj pripadajuće.


E. Prodavanje
plodina, svagdanjeg potroška i groždja

§ 90. Prodavaoci plodina svagdanjeg potroška trebat će da budu vazda i izobilja opskrbljeni istijema.

§ 91. Prodavaoci ne megu da taje ni da niječu nikome priskrbu kojemudrago plodine i u manjijem čestima, težinama ili mjerama.

§ 92. Strogo je zabranjeno prodavati pokvarenu muku, voće nezrelo, pokvareno ili gnjilo; gomolje što klijaju; pokvareno sočivo; smrdljiva jaja; ostarjele kobasice; maslo i sir šio nam se gade ili nije moguće jesti, ili što zbog vrsti posuda koje bijahu rabljene pri sačuvanju postadoše škodljivijema.

§ 93. Ljeti, voće bez dobre kore koje stoji izloženo za prodaju na javnom trgu. trebat će pokrivati pristojnom i čistom koprenom.

§ 94. Strogo je zabranjeno prodavati patvorena mlijeka i sa neškodljivijem sredstvima kao što je voda.

§ 95. Zabranjeno je kupovanje groždja na mnogo i na malo po javnijem ulicama i posebnijem kućama, odregjujuć u tu svrhu prostorije: tako zvana „Pijaca" od općinske lokve do kuće gosp. M. Nikolorića, „Rudina“ od kuće Bodlovića do mirine Buratovićivijeh baštinika i pred Crkvicom Sv. Antuna na „Ložu".
Zabranjeno je, da se započme kupovanjem i prodavanjem prije 7 sati u jutro, i tako isto u večer da se pređuži poslije 7 sati.

§ 96. Zabranjeno je prodavanje nezrela groždja.

POGLAVJE V.

Domaća služinčad


§97. Svaka poslužnička osoba treba da dobavi propisanu knjižicu, te je zabranjeno primati na službu osobe bez knjižice.

§ 98. Općinski Ured ustupa i prodaje poslužničke knjižice.

§ 99. Općina drži točan upisnik poslušničkijeh osoba, označujuć istu osobu, obitelj kod koje služi, dan dolazka i odlazka sa službe. U tu svrhu gospodarima je dužnost, da jave svaku promjenu, koja se zgagja u njihovom poslužničkom osoblju.

§ 100. Svaki put kad poslužnička osoba prestaje za kojimudrago uzrok služiti, gospodar treba da dade sebi prikazati knjižicu iste, da napiše opazke u upisniku.

§ 101. Dužnost je gospodareva kad mu služinčad otstupa iz službe, popuniti stupce knjižice, pridodavši vlastit potpis. Oni koji ne znadu pisati treba da prikažu knjižicu Općini, da se uredovno za njih izvrše željene opazke, te potpiše. Svjedočnica o vijernosti, vještini, marljivosti i ćudoređnosti smije se samo u toliko napisati, u koliko je u prilog poslušničke osobe. Ako pak sud o jednoj ili drugoj sposobnosti bude škodljiv, treba ispuniti dotičan stupac crtama.

§ 102. U ostalom vrijede sve naredbe Pravilnika za domaću služinčad, izdana Okružnicom o. k. Namjesništva 28- kolovoza 1854. Br. 12097.

POGLAVJE VI.

Kazne za prekršaje

§ 103. Prekršaji protiv gori spomenutijeh odredaba, u koliko ne spadaju pod kazneni zakonik, biće kažnjeni:
a) globom do 20 fiorina oni pod člancima 1, 2, 3, 4, 5, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 26, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43,
46, 47, 48, 49, 50, 52, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61. 62, 63, 64, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96.
b) kaznam po ustanovama i u razmjerju odregjenomu
I. U Namjesništvenoj Oznani 3. listopada 1820. Br. 14011 2497 oni pod člancima 6, 25, 27.
II. U Vladinoj Odluci 27. prosinca 1843. Br. 17878-1416 onaj pod člankom 7.
III. U Carskoj Naredbi 20. travnja 1854. (C. Z. L. br. 96 god. 1854) oni pod člancima 44 i 45.
IV U Ministarskoj Naredbi 15. veljače 1855. (P. L. odsjek I Br. 44) onaj pod člankom 51.
V. U Ministarskoj Naredbi 3. travnja 1855. (P. L. odsjek I Br. 73) onaj pod člankom 53.
VI. U Namjesništvenoj Oznani 2. prosinca 1853. Br. 13453 (P. L. odsjek II Br. 132) oni po člancima 17 i 18.
VII. U Pravilniku za domaću služinčad, izdanu Okružnicom Namjesništva 28. kolovoza 1854. Br. 12097 (B. L. Odsjek II. Br. 33) oni pod člancima 97, 99, 100, 101.

§ 104. U slučajevim naznačenijem u člancima 43, 70, 71, 79, 87, 92, 94 i 96 biće odmah uništene stvari koje su predmetom prekršaja.

§ 105. U svijem slučajevima za koje nije inače odredjeno u opstojećijem zakonskijem propisima, globe idu na korist zaklade za siromahe.

§ 106. Tko ne može nipošto da plati globu, promijenit će mu se ista u razmijerni zatvor.

§ 107. U svijem slučajevima prekršaja treba prestupnik izim globe, da nadoknadi štetu koju bude prouzrokovao i da povrati stvari u prvobitno stanje, kad bi bilo moguće.

Ranije objavljeni tekstovi i slike:

Faksimil članka objavljenog u "Slobodnoj Dalmaciji" 19. travnja 1993.

KRIŽ NA VIDOVOJ GORI

Na najvišem vrhu jadranskih otoka, na Vidovoj gori (778 metara) postavljen je i blagoslovljen 14. rujna 1934. veliki armirano-betonski križ. Srušen je u Drugom svjetskom ratu, nakon uzajamne topovske paljbe Nijemaca (na Vidovoj gori) i Engleza (bili su u Bolu). Godine 1998. podignut je kameni križ, koji je s postamentom visok 12 metara.

TRGOVANJE PO GRČKOJ I LEVANTU

Filip Galeić i Vinko Lode sklopili su u Bolu 10.listopada 1756. trgovački ugovor s kapetanom Nikolom Karmelićem, kojim mu daju kapital od 300 zlatnih dukata da trguje po Grčkoj i Levantu, a dobit će dijeliti napola.

BOLJANIN POBJEDIO ENGLEZE

Pred splitskom lukom 9. prosinca 1809. pojavila se engleska fregata u pratnji četiri gusarska broda. Blokiravši luku, Englezi su zatražili predaju svih trgovačkih brodova s teretom. U to doba bila je u Dalmaciji francuska uprava.

Engleska fregata bila je naoružana s 34 topa i posadom koja je brojila preko 2000 mornara i ratnika. U splitskoj luci se zatekla polaka „Lijepa putnica“ na kojoj je kapetan bio Tomo Nikolorić, četvrti i najmlađi sin kapetana Ante Nikolorića iz Bola. Otpor se činio uzaludnim ali je „Lijepa putnica“, naoružana sa 12 topova i isto toliko mornara, krenula u napad na englesku fregatu. Bitka je trajala dva i pol sata. Englezi su se povukli a imali su 15 poginulih. Nikolorić samo pet ranjenih mornara i oštećeni brod koji je popravljen u milnarskom brodogradilištu.

ŠARLAH

Od šarlaha je 1893. godine u Bolu umrlo 10 djece, a bilo je 60 oboljelih.

PROLOM OBLAKA

Veliki prolom oblaka u Bolu zabilježen je 5. prosinca 1900. godine. Da nisu napravljena dva potoka, kod Doma kulture i Bijele kuće, šteta bi bila veća nego 1891. Najviše su stradali vinogradi u dolini kod crkvice sv. Josipa (Podborje).

ELEKTRIFIKACIJA

U splitskom hotelu „Bellevue“ sastali su se 6. veljače 1938. općinski načelnici i narodni zastupnici s Brača i Hvara, a razlog je bio dogovor oko elektrifikacije tih dvaju otoka.

MOBILIZACIJA 1941.

Mobilizacija za pomoćnu vojsku počela je na Braču 23. siječnja 1941. U prvim borbama poginulo je desetero Bračana, među njima i dvoje Boljana. Na motornom čamcu u splitskoj luci teško je ranjen Vlado Karninčić pok. Dinka, ali je ubrzo umro u bolnici. U bombardiranju Beograda poginula je Lenka Karmelić Pirčić pok.Toneta.

RADOVI U LUCI

Dopisnik splitskog lista „Narod“ u broju od 8. prosinca 1884. raduje se što će napokon početi radovi u bolskoj luci. O tome se govori već 40 godina, ali ništa nije učinjeno. Ako trgovac želi svoje vino ukrcati na parobrod, mora odustati jer Bol nema luku.

TVORNICA ZA PRERADU RIBE

Zbog obilnog ulova plave ribe Mardešići iz Komiže utemeljili su u Bolu 1902. godine tvornicu za preradu ribe (na slici). Međutim, tvornica je likvidirana 1923. godine.

VJEŠTAK U ZLATARSTVU

U Bolu se 1892. godine nastanio vještak u zlatarstvu, srebrnarstvu i draguljarstvu Ante Radić pok. Frane. Zanat je izučio u Beču, a za crkvu Dračeva Luka izradio je crkveno posuđe. Nakon 11 godina (1903.) preselio se u Split.

POMAGALI SU IZGRADNJU

Mnogi su Boljani novčano pomagali izgradnju nove zgrade Hrvatske čitaonice (danas Dom kulture) koja je svečano otvorena 18. travnja 1914. godine. Inicijator izgradnje bio je Ante Radić. Svojom darežljivošću isticao se Đuro Karmelić, a sačuvana je zahvalnica Jovaninu Ivuliću Mateši koji je 1913. upisao zajam od 100 kruna.

KOMUNISTIČKA PARTIJA U BOLU

Godine 1932. u Bolu je utjecaj imala Komunistička partija Jugoslavije. Značajnu ulogu imao je Benko Matulić, kojemu se pridružio Jozo Bodlović po povratku iz vojske gdje se upoznao s radom KP-a. Aktivni su bili i Dinko Cvitanić te povratnik iz Australije Šime Karninčić, gdje je bio član tamošnje KP.

LJETNIKOVAC

Na početku bolske luke nalazi se gotički ljetnikovac iz 15. ili 16. stoljeća. Zgrada je u 18. stoljeću pripadala jednoj grani obitelji Defilipis iz Nerežišća, a početkom 19. stoljeća obitelji Lode. Baštinici su zgradu prodali ribarskom društvu.

Zbog opasnosti od rušenja „skinut“ je drugi kat, a Ribarska zadruga je na prvom katu čuvala u posebnim sanducima ljetne mreže, a u prizemlju je bila solionica ribe.

Godine 1970. kaštil se obnavlja i dograđuje drugi kat, a zatim se koristi kao upravna zgrada poduzeća „Zlatni rat“. Danas su tu smješteni Ured TZO Bol i Općinska knjižnica.

DRUŠTVO ZA ULJEPŠAVANJE

Radi pošumljavanja i uređenja mjesta osnovano je 1926. godine „Društvo za uljepšavanje varoši i promet strancima“. U Bolu je tada postojao i ured za žalbe i pritužbe.

RADNE AKCIJE

Svi stanovnici u Bolu, od 18 do 55 godina života, su dužni odraditi tri dnevnice tijekom 1932. godine. Bolesnici su oslobođeni ove obveze, a tko ne dođe na rad, mora platiti 90 dinara za tri dana nerada (izostanka).

OBNOVA RATOM PORUŠENIH OBJEKATA

Odmah po završetku Drugog svjetskog rata počela je u Bolu obnova zapaljenih i porušenih objekata. Počelo je i uklanjanje neuglednih i starih kuća, a najprije se to počelo raditi u centru mjesta. Na prostoru današnje zgrade zvane „Tri palme“ nekada su bili stambene zgrade (na slici), prostorija u kojoj su se prodavale brodske karte. Bio je tu neko vrijeme i – zatvor.

BOL IZ 1487.

Bol se kao naselje prvi put spominje u ispravi iz 1487. („actum in Villa Boli in Palatio Episcopatus“). Tu su težaci obrađivali biskupska imanja i posjede bračke komune. Tima prvim stanovnicima pridružuju se doseljenici iz Nerežišća, Gornjeg Humca i napuštenih naselja po bračkoj unutrašnjosti. Bol je u početku bio podalje od mora, na mjestu današnjeg Podborja uz lokalitete Gornja i Donja obala.

POBUNA PUČANA

Padom Venecije Bračani su mislili da su se oslobodili svih obveza te da su tada slobodni. Bolski težaci pod vodstvom Hranotića i Nikolorića 27. lipnja 1797. godine digli su bunu i proklamirali jednakost svih staleža. Ali već 15. srpnja uplovio je u supetarsku luku general Rukavina na korveti „Austrija“ i sutradan ukinuo sve stečevine ostvarene u oružanoj pobuni pučana.

DOMINIKANSKA GIMNAZIJA

Iz Dubrovnika je u Bol 1908. doselila dominikanska gimnazija. S kraćim prekidima gimnazija djeluje sve do 1973. godine.

SEDAM PRIVATNIH DUĆANA

Pred Drugi svjetski rat, u Bolu je 1939. bilo pet mesara, jedan brodograditelj, tri drvodjelca, dva pekara, dva krojača, jedan brijač, jedan sladoledar i prodavač sode. Uz dvije zadružne prodavaonice, u Bolu je bilo i sedam privatnih dućana mješovite robe.

NOGOMET U BOLU

Prije Drugog svjetskog rata u Bolu je djelovao BOŠK (Bolski omladinski športski klub), ali se igralo samo ljeti za vrijeme školskih praznika kada bi se đaci i studenti vratili kući. Prvu nogometnu loptu imao je Ivo Cvitanić (Lovre) koji je sudionicima u igri naplaćivao 0,50 dinara. Oko 1930. igralo se na Rudini, ispred škole, a kasnije na Poljani.

KUŽINA U ŠUFITU

U staroj jezgri Bola gradile su se najčešće jednokatnice. U prizemlju je, u pravilu bila konoba, a u kuću se ulazilo izvana stubištem (balaturom) koja je završavala svodom (sulorom). Na katu su bile spavaće sobe, a u potkrovlju (šufitu) kuhinja (kužina) s blagovaonicom.

Kuće plemića i bogataša bile su mnogo raskošnije i udobnije.

BOLJANI I DOMINIKANCI

Bol i dominikanski samostan ne mogu se promatrati odvojeno. Od 1475. kada je u Bolu osnovana dominikanska zajednica pa do danas – punih 540 godina – traje prisna obiteljska povezanost i suživot. U sudbonosnim trenucima samostan je ostao uz narod i pomagao narodu.

Kada su Talijani u kolovozu 1943. spalili mnoge kuće u Bolu, gotovo svi koji su ostali bez krova nad glavom, sklonili su se u samostan, gdje su dobili smještaj i zaštitu. Kasnije su vlasnici popaljenih kuća dobili od dominikanaca željezne krevete i drugu opremu iz svoje tada već bivše gimnazije koja je prestala s radom zbog ratnih neprilika..

Liječničke usluge pružao je Boljanima o. Anđelko Rabadan, a siromašni i osamljeni stanovnici dobivali su u samostanu topli obrok i drugu potrebnu pomoć.

BOLSKI ROMEO I JULIJA

Ante Jugović (1879. – 1971.), poznatiji kao Toni Pirula, imao je samo šest mjeseci kada je ostao bez oba roditelja. Priča je to iz 1879. o bolskom Romeu i Juliji. On je bio mjesni postolar, artist, elegantan, lijep kao slika, a ona kći bogataša koji nije dopuštao tu vezu. Lijepi je postolar jedne noći morao iskakati kroz prozor. Teško ranjen umirao je polako, a ona nije smjela k njemu. Iskopnjela je u tuzi, pa je ubrzo i ona umrla, a dječaka je prihvatio djed.

MARINKOVIĆI NAJBROJNIJI

Oduvijek su u Bolu Marinkovići bili najbrojniji. Prema popisu stanovništva iz 1948. godine (prvi popis nakon Drugog svjetskog rata) u Bolu je bilo 179 Marinkovića u 42 obitelji. Isto toliko ih je popisano u Poljicima (Zadar), pa u Komiži (137), Zagrebu (73) …

Nakon Marinkovića, u Bolu su najbrojniji bili Karmelići (70), Karninčići (64), Cvitanići (46), Breškovići (33) …

Marinkovići, Karmelići, Karninčići i Breškovići bili su u Bolu i 1574. godine.

POMORSKI KAPETANI

Bol je u svojoj povijesti imao više od 60 pomorskih kapetana koji su se školovali u Kotoru, Dubrovniku, Splitu, Rijeci … Prvog pomorskog kapetana iz Bola nalazimo u knjigama 1757. gdje se spominje Nikola Karmelić, ali to ne znači da ih nije bilo i prije te godine.

KNJIGE UMRLIH

Dva su Boljanina, samoinicijativno od 1921. do svoje smrti, bilježili tko je od njihovih sumještana umro i u kojem je grobu pokopan. Upisivali su i datume umrlih izvan Bola.

Toni Lalić je prvi upis imao 10. siječnja 1921. kada je umrla Marija Ivulić Martinac. Nakon njega to je nastavio činiti njegov sin Mate do 14. prosinca 2007.

Pravdan Katić je također vodio zabilješke, a nakon njegove smrti do danas to radi sin mu Pero.

Njihov je skoro 90-godišnji rad bio od velike pomoći prilikom sređivanja općinskih knjiga o ukopima na bolskom groblju.

PRVA ČITAONICA U BOLU

Prva hrvatska čitaonica otvorena je u Bolu 24. rujna 1897. godine zaslugom Petra Nisetea (1821. – 1901.) u njegovoj kući na rivi, tijekom borbe za hrvatski jezik. Tu se smjestio i općinski ured.

Nova zgrada čitaonice (danas Dom kulture) otvorena je 1914. koja je preimenovana u Hrvatsku čitaonicu.

GUSTIRNU TREBA POKRITI

Novina „Il Dalmata“ (Zadar) piše 1900. godine o vodi i preporuča da se bolska česma (Studenac) opskrbi crpaljkom i da gustrida (gustirna) bude u vezi sa zrakom, ali pokrivena da ne padaju u nju prašina i druge štetne stvari. Trebalo bi – piše list – postaviti i dva korita za napajanje životinja.

KOPAČI ZLATA

Među prvim Bračanima u Australiji spominje se kopač zlata Mate Marinković Šimić, rođen 1831. u Bolu. U Australiju je otputovao kao 33-godišnjak (1864.), a nakon 30 godina posjetio je Bol, ali je natrag u Australiju poveo svoja dva nećaka: Antu Marinkovića Šimića i Antu Serventija. Nekoliko godina kasnije (1910.) pridružio im se i Vicko Serventi.

SPOMENIK SINU

Načelnik općine Nikola Bodlović podigao je 1896. nadgrobni spomenik sinu Ivanu. Budući je to učinio uz dozvolu vlasti – komentirali su Boljani, a napisala novina „Jedinstvo“ iz Splita – znači da se groblje neće premještati.

MEDALJA ZA IZUM

Na izložbi izuma u Beču 23-godišnji Nikola Vidošević, brat poznatijeg Ante, dobio je 1902. godine drugu nagradu i medalju cara Franje Josipa za feral tzv. acetilen svijeću koja se koristila za ribolov. Na tom izumu radio je i Ivan Brešković Živac.

Nikola Vidošević je u Bolu imao mlin i kovačnicu, na današnjoj lokaciji restorana Mlin. Ubrzo je obolio od tuberkuloze i posao u mlinu prepustio Duji Čumbri, a zatim Franji Szantu (Santo). Kovačnicu je preuzeo Ivan Brešković Živac.

Nikola Vidošević umro je u 27. godini (1906.).

UMRO DOBROTVOR

U Montevideu je 1909. umro dobrotvor emigranata kapetan Tomo Radić (55). Bio je direktor parobrodarskog društva „Mihanović“ iz Buenos Airesa. Rođen je 1854. u Bolu.

NEREDI ZBOG NEIMAŠTINE

Kako piše „Naše jedinstvo“ iz Splita, na Braču je 1918. zbog neimaštine bilo dosta nezadovoljstva i nereda. U Bolu su pobunu organizirale žene, a predvodile su ih Mandina Marinković Joje, Jelica Fajerka, Lodina Venturini, Domina Žuvončić i Domina Kukoč Karelović. Bilo ih je ukupno 35, a planirale su uzeti hranu spremljenu u Vinarskom podrumu. Morala je intervenirati žandarmerija.

VODOVOD OD 1976. GODINE

Studenac i Martinica bili su jedini izvori pitke vode koji su se koristili do 1962. godine. Domaćice su nešto prije podne dolazile po svježu pitku vodu, punile maštile i na glavi ih nosile kući (na slici). Za ostale potrebe koristila se kišnica iz gustirni pored kuće.

Izvor na Studencu općina je ogradila 1885. godine, a kamena korita su bila za napajanje stoke.

Povijesni je događaj za Bol i daljnji razvoj turizma bilo priključenje 1976. na regionalni brački vodovod. Danas se u Bolu pije voda iz Cetine, a cjevovod od Omiša (Priko) do Postira (uvala Trstena), u dužini od 8 kilometara, položila je po morskom dnu danska tvrtka NKT 16. srpnja 1970. godine.

BRODOGRADILIŠTE

U jednoj ispravi od 4. siječnja 1576. piše se o brodogradilištu u Bolu. Nalazio se do kuće Žuvetić, ispod kuće Marka Mekjavića. Građeno je od 1571. do 1573. dopusnicom kneza Marka Veneria.

RIBA I VINO ZA KNEZA

Brač nije u doba vladavine Mlečana mogao sam birati kneza, nego ga je imenovala Venecija. Mnogi su knezovi bili osiromašeni mletački plemići koji bi dolazili u provinciju kako bi za dvogodišnjeg vladanja pokušali sanirati svoje financijske teškoće. Knez Francesco Danaldo zahtijevao je 1565. svake subote najboljeg brava, a morao mu se predati sav loj koji se dobije na Braču. Naredio je, pod prijetnjom globe, da mu Boljani moraju na leđima donositi ribu i vino u Nerežišća.

MJESNI SUCI

Suci su bili najvažnije osobe na otoku, a sudili su samo u civilnim parnicama, jer im je Venecija oduzela pravo suđenja po kaznenim djelima. Bol je suca dobio 1637. godine.

VELIKI DOBROTVOR

Načelnik općine Nikola Bodlović ostavio je 1902. godine oporučno 3000 forinti da se svake godine nabavi za siromašnu djecu odjeća i obuća, a 7000 forinti za stipendije siromašnima koji su pohađali gimnaziju i realku. Bolskoj Javnoj dobrotvornosti ostavio je 600 forinti pola dionica rudnika Rude kod Sinja. Drugu polovicu dionica ostavio je bolskoj Općini za novo groblje.

NAUTIČKA ŠKOLA

Za otvaranje nautičke škole u Dalmaciji pretendiraju Orebić, Makarska i Trogir. Međutim, dopisnik lista „Il Dalmata“ zalaže se 1914. da bi za to bio najbolji Bol. Napominje da se načelnik općine dr. Ivulich još 1874. zalagao da se u Bolu otvori nautika. (Sve je ostalo na željama.)

IZ AMERIKE NA SOLUNSKI FRONT

Boljanin Ante Pešutić na solunsku frontu krenuo je 1917. iz Sjeverne Amerike. Transport se iskrcao u Tunisu, a u borbi protiv Bugara bio je i ranjen. Skupini u Tunisu priključio se i drugi Boljanin – Miće Soljačić Boca. On je pobjegao iz austro-ugarske vojske i prešao Saveznicima.

Soljenje srdela u Bolu 1951. godine

ZA LJETNI RIBOLOV – 26 BRODOVA

Bol je 1906. godine imao 26 brodova za ljetni ribolov i 150 (!) ribara. Iz Bola se od 1907. do 1910. godine izvezlo 11.200 kg slane ribe.

Ribarska zadruga osnovana je u Bolu 1910. godine, a u registru su bila upisana 74 člana. Upravu zadruge činili su Juraj Žuljević, Tonko Barhanović, Ante Kukoč, Mate Ivulić i Cvjetko Ostoić. Knjige je vodio općinski tajnik Josip Pešutić. Zadruga je godišnje prodavala 50 do 100 tisuća dinara slane ribe.

MEĐUNARODNE NAGRADE VINARIMA

Na Braču je 1893. vinovom lozom bilo zasađeno 12.156 ha od čega se dobivalo 1.112 vagona vina.Najviše se proizvodilo u Selcima (205 vagona), a Bol je sa 126 vagona bio peti na Braču.

„Bolski plavac“ proglašen je 1984. čuvenim vinom, ali su priznanja dobivana i mnogo ranije. Na Međunarodnoj izložbi u Parizu 1909. godine Ante Petrić dobio je zlatnu medalju, a trgovac Petar Ivulić nagrade je dobio u Beču i Parizu 1890. godine.

TVORNICA SODE

Tvornicu sode i pašareta zajedno su 1912. posjedovali Antun Marinković Gulijermo i Mate Ivulić. Stroj su kupili u Trstu i parobrodom ga direktno dovezli u Bol. Svoje proizvode osim u Bolu prodavali su u Starom Gradu, Supetru i drugim mjestima na Braču.

REKORDAN BROJ NOVOROĐENIH

U matične knjige rođenih 1921. godine upisana su čak 43 novorođena djeteta. Taj rekord ni do danas nije oboren. Najbliže toj brojci bila je 1984. godina kada su u Bolu rođena 33 djeteta.

NOVA ZVONA

Požrtvovnošću Boljana i naših iseljenika iz Amerike, Australije, Argentine i Čilea nabavljena su u Italiji četiri nova zvona ukupne težine 1.776 kilograma. Zvona je 9. kolovoza 1925. blagoslovio o. Anđelo Orlandini, provincijal dominikanaca.

PČELARSKA ZADRUGA

Učitelj Petar Karninčić pokretač je 1931. osnivanja Pčelarske zadruge i postao je njezin predsjednik. U upravi su još bili Miće Mekjavić i Branko Barhanović. Zadruga je imala 26 članova od kojih su 15 bolski težaci.

KABINE NA BORKU

Na Borku, omiljenom kupalištu Boljana i njihovih gostiju, izgrađene su 1933. godine kabine za presvlačenje. Gradnju je donirao povratnik iz Amerike Ante Dubravčić. Kabine su trideset godina kasnije – uklonjene.

PRVI TUNOLOVAC

Suvremenu metodu lova tunja (kalifornijskog tipa) na Jadranu i u Europi uveo je Boljanin Ante Viličić. Prvi tunolovac („Napredak“) izgrađen je u Sumartinu (dužine 17,25, a širine 4,40 metara, a postizao je brzinu od 8 Nm) zaplovio je 1929. godine. U financiranju ovog pothvata sudjelovali su još i Antun Pešutić, Vicko Brešković i Marko Jukić..

Brod „Napredak“ je tijekom Drugog svjetskog rata, pod oznakom NB6, sudjelovao u ratnim operacijama kao plovilo IV. pomorskog obalnog sektora. „Napredak“ su potopili njemački avioni 1944. u uvali Šipnata na Kornatima.

POMORSKE TRAGEDIJE

Najveća pomorska tragedija koja je zadesila hrvatske brodove u doba parobrodarstva dogodila se 26. svibnja 1930. u Biskajskom zaljevu. Nestala je „Daksa“ s 38 članova posade. Jedan od njih bio je i Boljanin, 22-godišnji Mato Cvitanić Šimuna.

Brod „Tisa“, vlasništvo Jadranske slobodne plovidbe, nestao je 13. listopada 1965. u nevremenu kod Krete. Stradalo je 16 pomoraca, a preživio je samo jedan. U toj nesreći utopio se Boljanin 31-godišnji Tomislav Šćepanović.

TURIZAM PRED RAT

Pred Drugi svjetski rat, 31. listopada 1940. godine, pansion „Vidošević“ je pansion naplaćivao 100 dinara, a za sobu bez svjetla trebalo je platiti 30 dinara. Dodatak za svjetlo bio je 2 dinara. Za juhu je trebalo platiti 3, bečki odrezak 13, ribu 14, salatu 3, rižoto 10 dinara … Pansion „Vidošević“ imao je 28 postelja u 14 soba.

U Bolu je 1940. godine turistima bilo na raspolaganju 127 kreveta.

NAČELNIK PROTIV TURIZMA

Načelnik Antun Radić, poznat kao inicijator izgradnje mnogih važnih objekata (Vinarski podrum, Loža, ceste …), smatrao je da će u Bolu od turizma biti više štete nego koristi. Često je govorio da će turizam mlade odvratiti od poljoprivrede, pa je bio i protiv angažiranja češkog liječnika dr. Bride jer bi on mogao dovoditi u Bol svoje sunarodnjake kao turiste. Dr. Brida se zaposlio 1902. u Jelsu gdje su mu Boljani dolazili brodom na pregled.

TAJNIK NE ZNA JEZIK

Ne mogavši nači općinskog tajnika, Općina je 1904. dovela u Bol čovjeka iz Zagreba. Nije dobro razumio jezik kojim su se služili mještani, pa su provizorno (privremeno) zaposlili Miletu iz Makarske. Bilo je teško otkazati tajniku jer je u međuvremenu iz Zagreba doveo ženu i pokućstvo.

TKO ĆE BITI NAČELNIK?

Ante Radić se 1904. zahvalio na dužnosti načelnika pa se sastalo Općinsko vijeće da izabere novoga načelnika. Glavni kandidat je bio Nikola Petrić Nazor, a unaprijed je bio organiziran prijam. Međutim, većina vijećnika je izabrala Petra Karninčića.

KUĆA ZA SIROMAHE

U Bolu je osnovana 1839. institucija „Javna dobrotvornost“ za pomoć siromasima, a zaslugom kap. Luke Marinkovića i Marka Radića sagrađena je 1883. i kuća za siromašne. Natpis iznad ulaznih vrata (na slici) svjedoči o tome: „Uzor domoljubi vitez Marko Radić i kapetan Luka Marinković ovo utočište za bolske siromahe zasnovaše vječna jim uspomena MDCCCLXXXIII“ (1883.).

Djelomičnoj svrsi (sada Dom za starije i nepokretne osobe) objekt je priveden 122 godine kasnije (2005.). Boljani danas plaćaju istu cijenu za boravak u Domu kao i oni koji su tu došli iz drugih općina.

ŽUPNA CRKVA GOSPE OD KARMELA

Obitelj Vusio darovala je 1785. ondašnju kapelicu Gospe od Karmela s okolnim zemljištem bivšoj Bratovštini Duša od Čistilišta. Ista je obitelj poklonila i klupe u novoizgrađenoj crkvi (1788.) koje su nakon sto godina uklonjene zbog dotrajalosti. Izgradnju crkve osim obitelji Vusio, pomogli su i mnogi drugi Boljani.

POBJEDA AUTONOMAŠA

Politička slika bračkih općina za prvih izbora za Dalmatinski sabor 1860. godine izgledala je ovako: autonomaške općine su Nerežišća, Milna, Bol, Postira i Supetar, narodnjačke općine su Sutivan, Pučišća i Selca. Pobijedili su autonomaši i za svog predstavnika u Dalmatinski sabor izabrali Ivana Visija iz Bola

TRIDESET POMORSKIH KAPETANA

Bol je 1899. godine imao u vlasništvu osam jedrenjaka, 24 ribarska broda i 41 manji čamac. Početkom 19. stoljeća čak 30 pomorskih kapetana bilo je iz Bola. Najbrojniji su bili u obitelji Nikolorić, čak sedam kapetana brodovlasnika.

OBIČAJI 1894.

Kada bi se ženio udovac ili udavala udovica, mladost se obično zabavljala tuljenjem. U Bolu se 1894. mladoženja naljutio i podnio tužbu Općini. Kako je udavača bila u srodstvu s načelnikom, ovaj je pozvao žandarmeriju. Tuljenje nije prestajalo pa su žandari uhapsili dvojicu i odveli u Supetar.

LIJEČNIK OTPUTOVAO – PACIJENT UMRO

List „Il Dalmata“ piše 1902. godine: „Općinski liječnik otpratio je oca u splitsku bolnicu. Nekoliko sati poslije njegova odlaska, pozlilo je njegovom pacijentu, pa je barkom noću iz Jelse dovezen dr.Štambuk koji je konstatirao smrt. Obitelj protestira. Smije li se općinski liječnik udaljiti, a da ne ostavi zamjenu?“

BOLSKI GRB IZ 1888.

Narodnjačka vlast općine Bol zatražila je i dobila od nadležne austrijske uprave odobrenje za korištenje povijesnog grba Bola. Sačuvana je isprava (na slici) kojom se odobrava od 8. listopada 1888.godine korištenje grba. Od tada je prošlo 125 godina.

Prema mišljenju Bartola Zmajića, našeg poznatog heraldičara, povijesni grb Bola je nastao oko 1700. godine, a to znači da je Bol imao grb još za vrijeme mletačke vlasti.

Današnji grb Bola je redizajnirani stari grb čiji je autor Aleksandar Kukec, bolski zet iz Zagreba.

Općinsko vijeće prihvatilo je 4. lipnja 1997. prijedlog za novi grb, a Ministarstvo uprave Republike Hrvatske je 18. srpnja 1997. donijelo rješenje da općina Bol ima svoj povijesni grb.

Što predstavlja bolski grb?

U knjizi „Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva“ (1990., str. 373 i 374) piše: „Legendarno prirodoslovlje tvrdilo je da se mladi lavići rađaju mrtvi, ali oživljavaju nakon tri dana, pošto ih mužjak zagrije svojim dahom. Tako se lav počeo povezivati s uskrsnućem i postao simbol Krista koji je gospodar života“. Simbolika desne ruke je jasna i nedvojbena: desnicom Bog blagoslivlja svoj Narod (desnom rukom se pozdravljamo, desnu ruku ljubimo velikodostojnicima i damama). Zelena lovorova grančica je znak života jer je lovor uvijek zelen. Lovor je znak i pobjede.

Da zaključimo, bolski grb nam poručuje: uz Božji blagoslov, sa uskrslim Kristom pobijedimo životne nedaće i zaslužimo Život vječni!

JUBILEJ: 20 GODINA OPĆINE BOL

Zapis o postojanju općine Bol pronašli smo 1811. godine, ali nije isključeno da je općina Bol i starija od 200 godina. Mi ćemo ovdje pisati o jednom novijem jubileju: 20 godina od ponovnog formiranja Općine Bol. Od tadašnje jedne općine (Općina Brač) formirano ih je sedam, među kojima je i Bol.

Konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća održana je 15. travnja 1993. u restoranu „Dva ferala“ (danas Dom kulture) a na sjednici su bili Đuro Žuljević, Pero Kraljević, Ivica Karninčić, Stipe Karmelić Rade, Lovro Cvitanić, Robert Pešutić, Tonči (Toni) Pešutić, Tomislav Marčić st., Ivan Anić, Ivica Šćepanović, Zoran Bodlović, Lovro Karmelić Rade, Pero Katić, Mate Vukoja, Franko Marinković Puko te predstavnici tadašnje Općine Brač Ivo Markusović, Petar Matijašević i Renata Rendić. Odsutan je bio vijećnik Stipe Ivić.

Za predsjednika Općinskog vijeća izabran je većinom glasova Robert Pešutić, a jedan je potpredsjednik Ivan Anić, dok će se drugi potpredsjednik naknadno izabrati.

U ime HDZ-a Tonči (Toni) Pešutić za načelnika je predložio Lovru Cvitanića koji je jednoglasno izabran. Njegov predloženi zamjenik T. Pešutić nije dobio potreban broj glasova.

Interesantan je zaključak da većinom glasova nije prihvaćen prijedlog sporazuma o zajedničkoj suradnji općina na području otoka Brača koji je izradila Stručna služba SO Brač.

BOLESTI KOJE SU HARALE U BOLU

Brač je 1434. ponovno poharala kuga. Drugi put nakon devet godina (1425.). Stanovništvo je naprosto desetkovano. Po završetku Prvog svjetskog rata Bol je zahvatila španjola (neka vrsta gripe) koja je za mnoge bila smrtonosna. Između dva svjetska rata naj kobnije bolesti bile su tifus, šarlah, tuberkuloza, difterija, hripavac … Često se oboljevalo i od ehinokokusa (pasja bolest).

DOMINIKANCI DOLAZE 1475.

Darovnicom bračkog kneza Petra Zacharija iz 1475. godine, čitav poluotok Glavica dan je na upravljanje dominikancima koji tu osnivaju svoju redovničku zajednicu.

Crkvu Gospe od Milosti (Velika crkva) počeli su Boljani graditi 1474. na temeljima starije crkvice sv. Roka, a potpuno je završena 1566. U 17. stoljeću dograđena je sjeverna lađa, a zvonik uz crkvu završen je sredinom 18. stoljeća.

LOŽA - JEDINSTVENA GRAĐEVINA

Jedinstvena građevina nazvana Loža sagrađena je 1884. i smatra se da je to najgradskiji dio Bola. Za izgradnju je najzaslužniji tadašnji student arhitekture Antun Radić, kasnije načelnik Bola.

BRODSKA PRUGA

Godine 1890. uspostavljena je brodska pruga Split – Supetar – Postira – Pučišća – Sumartin – Bol – Jelsa. Četiri godine kasnije (1894.) dva puta tjedno parobrod društva „Topić“ plovi od Trsta do Korčule s pristajanjem u Bolu.

POPIS STANOVNIŠTVA

Nakon popisa stanovništva 1891. utvrđeno je da u Bolu ima 2001 stanovnik. Prisutnih je 1795, a odsutnih 206. Kuća je bilo 444, ali su neke prazne. Pismenih je 772, a 57 zna samo čitati.

Najmanje stanovnika, svega 951, bilo je u Bolu 1961. godine. Deset godina kasnije broj je povećan na 1021 i u stalnom je porastu do danas.

MAKADAMSKA CESTA BOL – GORNJI HUMAC

U promet je 18. listopada 1911. puštena makadamska cesta Bol – Gornji Humac. Ukupna cijena izgradnje 12 kilometara ceste koštala je 39,5 milijuna austrijskih kruna. Bio je u to vrijeme najskuplje plaćeni kolnik u Dalmaciji.

U znak zahvalnosti namjesniku Davidu Attemsu, koji isposlovao novac za ove radove, Boljani su postavili metalnu ploču s natpisom „David cesta Bol“. Danas se jedna ulica u istočnom dijelu Bola zove – David cesta.

ODVOJENE KLUPE U CRKVAMA

Brački župnici obavijestili su bračku komunu 18. studenoga 1656. da su opunomoćenici puka, na osnovi zaključka Pučke skupštine od 18. kolovoza iste godine, po svim bračkim crkvama približili svoje klupe klupama sudaca i ostalih javnih predstavnika otočne komune i to protiv izričite zabrane bračkog kneza koji je osudio, kako se to u ispravi kaže, „sablažnjive novotarije“.

Te „sablažnjive novotarije“ nisu prihvatili ni brački župnici, a otočni organi su klupe pučkih predstavnika vratili na njihovo prvobitno mjesto. Bolski pučani pružali su otpor još pet mjeseci, ali pod prijetnjom globe od 200 dukata, morali su se i oni povuči.

PROTIV ŽENSKIH ŠKOLA

Dopisnik „Il Dalmate“ protiv je ženskih škola i u novini iz 1892. predlaže da dječaci pohađaju školu od šeste do osme ili do desete godine. Poslije toga i sinovi i kćeri trebaju čuvati stoku. Navečer bi trebali dječaci do 16 godina pohađati večernju školu, umjesto da igraju karte.

OBIČAJI

Za poklade u Bolu se, do Drugog svjetskog rata, plesalo na pet mjesta: u Slogi, Čitaonici, Kavalkinu, Kod curice i u Tri kolone. Plesalo se svaki dan osim petkom. Karneval je značio kraj zabave i početak korizme. Na posljednji pokladni ples, u utorak navečer, majke bi u ponoć dolazile po kćeri, jer počinje korizma!

Nakon Drugog svjetskog rata nastavilo se organizacijom plesnih večeri, a posebno je atraktivan bio Ribarski ples. Na gornjoj slici je ribarski ples 1960. godine, a snimljeni su (slijeva) Tonči Kukoč Bager, Frane Cvitanić Bilić, Ivo Marinković, Tonči Pešutić, Smiljan Marinković Šimić (te godine izabran za Kralja ribara), Mate Petrić, Dinko Marinković …

KARNEVAL

Posljednjeg dana poklada čitao se tastament. Činilo se to najprije na Studencu, zatim ispred brijačnice, a onda pod Ložu. Pred par godina ponovo je okupljanje na Studencu.

Majstori humora uvijek su znali pretočiti događanja tijekom godine u tekst koji se rado slušao i prepričavao. U tom su se poslu isticali i još se pamte: Šime Petrić Bočineto, Vicencin Radić, Tomo Jugović, Toni Cvitanić Kokotić, Tomo Kuis, braća Franko i Tomo Plenković, zatim Vinko Karmelić Štrika, Boris Pešutić, Frane Karninčić Domišjat, Jakov Bačić, Zvonko Jakšić Čokrić, Vinko Karninčić, Juri Karmelić …

OGRANIČENJA ZA KRABULJE (MAŠKARE)

Maškarama je u vrijeme poklada mnogo toga dozvoljeno, ali su imali i neka ograničenja. U „Pravilniku mjesnog redarstva Obćine bolske“, kojeg je prihvatilo Općinsko vijeće na sjednicama 21. studenoga i 4. prosinca 1885. (prije 127 godina!), napisano je:

- Zabranjeno je krabuljama da se približuju crkvama kroz večernju i druge svete službe, kao takogjer da polaze crkve i druga mjesta posvećena,

- Nije dopušteno krabuljama tako se preoblačiti da s tijem vrijegjaju počitanje vjerozakonima ili vjeroispovjedima, oblastima i javnoj ćudorednosti;

- Zabranjeno je svakoj krabulji nositi oružje kojemudrago vrsti, puškarati i paliti rokete i druge krijesove;

- Nikome nije dopušteno da vrijegja ili zanoveta krabuljama …

OPĆINA JE BIRALA ŽUPNIKA

Od starine se u Bolu birao župnik svake treće godine sve do 1842. Nakon toga župnike je postavljao biskup ali su jusabenti (svjetovnjaci) tražili da oni i dalje imaju pravo biranja župnika. Dalmatinsko namjesništvo je 1863. ponovno priznalo bolskom stanovništvu pravo biranja župnika. Iskoristivši to pravo Općinsko vijeće je 1878. za župnika izabralo dominikanca Dominka Petrića (dobio 4 glasa), a druga dva kandidata, Pio Karmelić Pirčić i Alfonso Petrinčić dobili su po jedan glas.

UPUTE ZA ISELJENIKE

Boljani koji su putovali u Ameriku dobili bi tiskani priručnik „Uputstvo onima koji putuju u Ameriku“, tiskan u Zagrebu 1905. godine. Osim malog tečaja „ingliškog amerikanskog jezika bez učitelja za 30 dana“ napisano je i nekoliko savjeta:

- Neka ide svatko na svoju adresu, jer ako vas je 10 na istoj adresi, teško će vas propustiti i svi bi mogli biti vraćeni;

- U lađi ne kartaj;

- Ženskima se u Americi kloni s puta;

- Putem po stranom svijetu budi učtiv, ne viči, ne zjači kao lud …

FRANJO JOSIP BIO JE U BOLU 1875.

Car Franjo Josip I. došao je u Bol 23. travnja 1875. godine. Za tu prigodu izgrađene su stepenice (krojeve skaline) koje su s rive izravno vodile na pjacu, do kuće Martinis-Marchi (zgrada je srušena nakon II. svjetskog rata i tu je izgrađeno odmaralište, danas hotel "Park") gdje je za visokog gosta priređena večera.

JAVNA ŠKOLA

Dolaskom Francuza na ove prostore, otvorena je 1810. javna škola u Bolu. Pohađanje škole je bilo obvezno, barem za jedno dijete u obitelji pod prijetnjom globe. Dolaskom Austrije 1814. škola je zatvorena.

NAPAD ENGLEZA

Jedna je engleska korveta u lipnju 1811. napala Bol, uništila u luci više brodova i odvukla na Vis bogat plijen žita, ulja i vina.

NAJSTARIJA BOLKA

Najstarija Bolka bila je Kata Marinković Tomić, rođena 1813. u obitelji Marinković Špodić. Umrla je 1914. kada je imala 100 godina, 5 mjeseci i 5 dana.

Tako je pisalo u monografiji BOLJANI tiskanoj 2011. godine. Međutim, 23. svibnja 2015. umrla je u 102. godini života ANKA GRATELLI rođ. Marinković koja je postala najdugovječnija Bolka. Rođena je 4. rujna 1913., a umrla je 23. svibnja 2015. (nakon 101 godine, 8 mjeseci i 18 dana)

DVA LIJEČNIKA

Bol je 1822. imao dva liječnika (tri na cijelom otoku), a 1873. bila su dva liječnika ali i dvije primalje. Umjesto skupih lijekova koristilo se ljekovito bilje: kadulja, sljez, metvica, kamilica, pelin i vrijesak (vris) ... Slabunjavoj djeci davalo se ružmarinovo ulje (kvatašiena). Nekoliko kapi stavilo bi se na kocku šečera.

SEDAM OPĆINA NA BRAČU

Novom teritorijalnom podjelom koja je izvršena 1823. na Braču je sedam općina, a jedna od njih je i Bol. Kraljevina Dalmacija imala je svoje namjesništvo u Zadru.

TRAŽI SE VRT ZA GROBLJE

Bolske su vlasti 1827. tražile od Samostanskog vijeća da im ustupi dio vrta za buduće groblje. Najprije je njihov zahtjev odbijen (30. listopada 1827.), a drugi put (9. srpnja 1928.), nakon posredovanja provincijala Vinka Berkovića, odobrena im je današnja lokacija. Ukopi su počeli 1830. godine.

POČELA PUČKA ŠKOLA

Godine 1857. počela je radom pučka redovita muška škola. Nastava je bila na talijanskom jeziku, a upisana su 62 učenika. ravnatelj škole je bio Kuzma Scarpa.

Ženska škola počela je radom 1870. i u prvom razredu je upisano 39 učenica.

VELIKI POVODANJ

Veliki povodanj zahvatio je Bol 1792. godine u kojem su život izgubili bračni par Ivan i Jelena Hranotić, Klara Čubretović (žena Vicka), Margarita Plenković (kći Jurja), Filipa Elezović (žena Ivana) i Margarita Marinković Tomić (žena Ivana).

U spomen na žrtve postavljen je križ. Isprva na potpornom zidu, a kasnije, na zamolbu općinara, ugrađen je u istočnu fasadu kuće Viska Papića (na slici), danas u Ulici uz potok, nasuprot zgrade Doma kulture.

ZAPOVJEDNICI NA GALIJAMA

Bračani su dobili pravo naoružati jednu galiju radi nesigurnih pomorskih putova i obrane od gusara, ali i za sudjelovanje u mletačko - turskim ratovima. Povijesne knjige su zabilježile istaknute zapovjednike galija iz Bola: Trifun Martinis (1538.), Ivan (Giovanni) Vusio (1658.), Josip (Isepio) Vusio (1687.), Jerolim Vusio (1667.) i Radoš Ivellio (1717.)

SUCIMA PREKO REDA

Brački knez Piero Balbi naložio je 21. rujna 1589. da trgovci ribom i mesom moraju najprije poslužiti mjesne suce ili osobe koje su došle u njihovo ime, pa tek onda prodavati mještanima. Prvi neredi su zbog te odluke izbili u Bolu, kada je ribar odbio bolskom sucu prodati preko reda iako je plaćao kao i svi drugi.

PRVE ORGULJE

Orgulje se prvi put u bolskoj crkvi spominju 1604. kada je iz Zadra došao orguljar Šimun da ih osposobi. Koristile su se 80 godina, a nove su nabavljene 1787. i na njih se sviralo sve do 1930. godine.

STRANCI BEZ PAŠNJAKA

Pašnjaci se ne smiju prodavati niti na bilo koji način otuđivati posjedi u korist stranaca, niti stranci mogu zaposjesti ili obraditi općinsko zemljište bez dozvole - odlučeno je 10. prosinca 1654. godine, a ta je odluka citirana i u Reformacijama.

KOSTURNICA U KLAUSTRU

U vrijeme kada se ukupavalo u crkvi, a zbog nedostatka prostora trebalo je od vremena do vremena prenositi kosti pokojnika, Samostansko vijeće odobrilo je 16. srpnja 1741. molbu bratovština da se u samostanskom klaustru sagradi kosturnica.

U crkvi je bratovština Presvetog Ružarija imala 1802. godine 12, Presvetog Sakramenta osam, a sv. Nikole 11 grobnica.

POMORSKO DRUŠTVO

Nikolorići iz Bola, s novcima blaćanskih pustinjaka, osnovali su 1781. pomorsko društvo. Najprije su kupili brod polaku i nazvali je "Madonna di Carmine", a kapetan je bio Ante Nikolorić. Društvo je 1787. nabavilo drugi brod koji su nazvali "Buon Viandeta", pa treći 1796. godine ...

FRANCUZI STRELJALI BOLJANE

Nakon manje od godine dana vladanja (1806. - 1807.) s Brača odlaze Rusi, a ponovno se, po drugi put, vraćaju Francuzi. Oni su bez suda streljali i dva Boljanina: Vlastelića i Tuškovića. Nakon ispovijedi u crkvici Sv. Bernardina (danas Sv. Ante) odvedeni su na vrh Velog mosta gdje su streljani.

PETNAEST VELIKIH BRODOVA

Početkom 19. stoljeća (1820.) u Bolu je bilo 15 brodova, velikih jedrenjaka duge plovidbe. Njima se trgovalo ne samo po Sredozemlju nego i po oceanima, do Japana i Amerike. Uz 15 velikih, bilo je i 90 manjih jedrenjaka.