Ja tako mislim

Ovo je novo poglavlje gdje ćemo objavljivati vaša mišljenja, kritike, pohvale i prijedloge.

Naša je adresa: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it ili Press servis, Ruđera Boškovića 2, 21420 Bol.

Tekst mora biti potpisan punim imenom i prezimenom s brojem telefona ili mobitela radi dodatnih objašnjenja i dogovora.

Tekst može biti objavljen i potpisan s pseudonimom.

Mišljenja i gledišta objavljena u ovoj rubrici (poglavlju) nisu stav redakcije.

Redakcija sebi pridržava pravo kraćenja i opremanja tekstova.

xxxxxxx

VOLIM BOL

Tako je naslovio knjigu Jakov Karmelić u kojoj je sveobuhvatno uokvirio prošlost našeg mjesta što je pravo bogatstvo naše zajednice. Štivo nam približava našu prošlost do u detalje što je iziskivalo zasigurno i vremena i truda objediniti sve u jednu bogatu knjigu. Čitajući knjigu putujem kroz vrijeme i mislim da bi je svaki pravi Boljanin morao pročitati. Usput, uspoređujući stare fotografije koje prikazuju sklad prirode i uređenosti (izgrađenosti) mjesta sa današnjim graditeljskim dostignućima uhvati me tuga, u koju smo se mi to avanturu upustili. Čak smo srušili i baroknu kuću Martinis Marki i uništili njen prekrasan perivoj, za koji je sam car Franjo Josip kazao da je ljepši od Šenbruna. Na njeno je mjesto izgrađena betonska kutija, hotel Željezničar ili kako su ga Boljani prozvali Amerikon. Ja sam sretna da živim u sačuvanoj kući Nikolorića čiji je sjeverni dio otkupila nona moga pok. muža. Kad je ljeti turisti fotografiraju provirujući kroz portun, ja im rado pokažem peć za kruh, staru konobu i bivšu kapelicu obloga svoda sa štukaturom, te bunar koji je ukopan ispod kuće, što ih oduševi. Gosp. Karmelić često spominje nonu s kojom je imao posebni odnos, pa se ja sjetim i svoje none. Posebno mi je u sjećanju naš pohod u branje višanja, kad smo već izdaleka primijetili da su stabla bez plodova, što znaći da su ih pojeli kosići. Pape je odmah počeo "blagosljivljati" one gore, na što je nona smireno rekla da ptice nebeske nit oru nit žanju već ih otac nebeski hrani, a ja neću napisati kako je pape to nazvao. Živjeli smo teško, netko više netko manje, ali s puno manje grinte. Bliskost se osjećala i u familiji, i u susjedstvu, a danas smo više manje jedni drugima stranci. Izneredili smo s mastodontima i ukras Bola šetnicu. Sada je za kajanje kasno, ali možemo bar stati da ne bude prekasno. I pita se Karmelić što smo time dobili, dali boljitak ili smo umanjili tradicijske vrijednosti, a o čemu će presuditi turisti. Da smo počinili kulturocid svima je jasno. Zato poslušajmo tri Karmelićeve čarobne rijeci NEK OSTANE ŠTO JE DOBRO, NEKA STANE ŠTO NE VALJA I NEK POSTANE ŠTO BI MOGLO BITI BOLJE. I možemo se nadati sve dok se mjesto opire novim značajkama destinacije, a kad se uklopi u novu šablonu postat će neautentičan i turistički nezanimljiv u što ne želim niti priviriti. I kao što je Jurica Pavičić napisao za kajanje je kasno, no stanimo, dok ne bude prekasno.

Završit ću s preporukom svima: pročitaju ovu istinski lokalpatriotizmom nadahnutu knjigu  iz koje se isčitava duh našeg Bola u svakom segmentu. Ja je čitam pa malo preskočim, jer je Jakov na tenane opisao sve ono što je htio reci, a on je govorljiv. Ali odmah se vraćam na to jer se bojim da mi je nešto uteklo. A baš sve je vrijedno pročitati i upamtiti, barem JA TAKO MISLIM.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 25. 11. 2024.)

*****

KUD PLOVI OVAJ BROD

Sve ide naprijed, a mi u Bolu korak natrag. Imali smo, ne tako davno, dva liječnika. Sada jednog. Imali smo laboratorij, već ga odavno nemamo. Imali smo jednom tjedno javnog bilježnika, i to se ukinulo. Imali smo dvije banke, sada nijednu. Imali smo u Bolu i župnika i priora, a sada jedva jednoga. U trgovačke centre idemo u Supetar, na pazar isto. Prošlo je vrijeme kad nam je Supetar kaskao za petama. Sad smo zamijenili uloge, pa čak i po broju noćenja. Nemamo se gdje pošteno ni pokopati, a na Dan mrtvih valjda smo bili jedino mjesto na Braču gdje se nije moglo kupiti cvijeće. Eto reći će netko da smo dobili ribarnicu, ako tako možemo nazvati novopostavljenu čibu na pazaru. Ako se prodavačica malo udeblja teško će moći u nju uči i izaći.

Mogu samo zaključiti da Bol živi dva godišnja doba odnosno ljeto i zimu, a njihova preobrazba iz jednog u drugo dogodi se doslovno preko noći - kada Đemo zatvori Pumparelu.

U Bolu najzadovoljniji mogu biti mališani kojih je nažalost sve manje, a imaju mogućnosti kao skoro i u gradu. Kada završe srednju školu odlaze tražeći bolje uvjete za život. Tako da od svih ulaganja u njih zajednica ima male koristi. Možda se pojavi neki vizionar, kojih smo prije imali poveći broj, pa nam omogući bolje uvjete za život i time privuče mlade da ostanu na otoku. Za sada se ne vidi ni Z od zvijezde bogatije budućnosti.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 19. 11. 2024.)

*****

GDJE S MASLINAMA?

Bol je oduvijek bio poznat kao vinarska regija. Ovdje su masline bile malo zastupljene. Međutim, Domovinski rat okrenuo je sliku. Sada dominiraju masline koje su u to vrijeme sađene u velikom broju. I kad se desi, kao sad, da je urod enorman imamo problema jer nemamo gdje preraditi masline. Imamo u Bolu Zadrugu koja ostvaruje popriličan godišnji prihod, ali ne od djelatnosti za koju je registrirana, već od najma prostora. Umjesto da se pozabave poljoprivredom oni otvaraju Galeriju. I umjesto da su izgradili uljaru oni su izgradili nove urede. Godine 2005. su dobili poticajna sredstva za modernizaciju proizvodnog programa za vino, da bi tri godine poslije isti dali u najam firmi JAKO VINO.

Mi imamo turizam i sve je podvrgnuto njemu, a život bazirati na samo jednoj grani privrede, to se zove igranjem s budućnošću. Ništa nismo naučili od naših starih koji su, kad je filoksera napala vinovu lozu, masovno odlazili u daleke zemlje i nikad se nisu vratili. Zadruga je osnovana s jednim ciljem i to su dužni poštivati svi akteri u upravi društva, ali lakše je i isplativije ubirati najam - i prst u uho. No, to nije svrha Zadruge, pa bi bilo bolje malo zavrnuti rukave i barem ulagati u poljske puteve, jer mnogi ne mogu zbog njihove zapuštenosti ni priči svojoj parceli, a da umjetnost prepuste kulturi.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 04. 11. 2024.)

REAGIRANJE:

Na moj osvrt (Nede Kraljević) na situaciju u bolskoj poljoprivredi općenito, oglasio se predsjednik Skupštine Bol PZ Vinko Marinković Bumba. Ukratko, potpisuje sve napisano, ali krivca ne vidi u Bol PZ, već u lokalnoj samoupravi. PZ je inicirala gradnju uljare i prostora za pečenje rakije, ali im je bivši načelnik Tihomir Marinković, iako im je obećao, uskratio lokaciju koju su oni planirali i bili spremni kupiti zemljište. Obratili su se iz PZ i novoj lokalnoj vlasti, ali i oni su ostali samo na obećanju, a bez njihova odobrenja ne mogu ništa.

Za uređenje puteva Zadruga svake godine izdvaja određena sredstva za tu namjenu, ali to i sa sredstvima iz lokalnog proračuna sramotno je malo. I Općina je uredila put prema Smokovlju koji je bio prilično zahtjevan pod objašnjenjem da je to za revitalizaciju poljoprivrednih zemljišta, a zna se da se uz more ne može graditi. Tamu su uz ovu trasu izgrađene vikendice, a zemljište je ostalo zapušteno. A što se tiče Zadruge, ona je pak uložila sredstva u betoniranje puta za Zogon - za nikoga. Iz čega proizlazi da i kad se ulaže, ne ulaže se tamo gdje bi možda i imalo efekta već za zadovoljavanje nečijih interesa.

Što se tiče zgrade na rivi, u kojoj je na prvom katu Galerija malih formata, slike je Ivica Karninčić Koloč poklonio Bolu, a PZ je poklonila prostor. Na drugom katu planirano je, projekt je već gotov, smjestiti video snimke ribara i poljoprivrednika, te približiti novim generacijama njihov rad.

Što se tiče maslina i prerade zanimljivo je spomenuti da je bolski urod ove godine 50 tona dok je grožđa predanog na otkup 3 tone. Prije desetak godina ubrano je 15 tona maslina i 17 tona grožđa.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 07. 11. 2024.)

ULJARA – BOL PZ

Točno je da su predstavnici poljoprivredne zadruge iskazali interes da se prostornim planom predvidi moguća lokacija za gradnju uljare.

Sukladno tome, unutar obuhvata UPU-a zone K4, površine cca 10.600 m2 u vlasništvu Općine Bol, kao i unutar UPU-a K3 od cca 12.500 m2 za koju smo već zatražili darovanje zemljišta od RH, planira se razvoj dviju poduzetničkih zona značajnih radi osiguravanja novih potrebnih prostora za razvoj različitih gospodarskih aktivnosti; planiranje uređenja modernog reciklažnog dvorišta, pogona prerade poljoprivrednih proizvoda, većih prodajnih prostora, servisa, radionica i skladišta i druge slične pogone i djelatnosti, koje su neophodne za funkcioniranje naselja.

Dakle, po usvajanju 5 prostorno planskih dokumenta čije izmjene i dopune su u tijeku, steći će se uvjeti i za realizaciju uljare kao i mogućnost za razvoj drugih navedenih djelatnosti u dvije poduzetničke zone.

Općina Bol ostvaruje dugogodišnju suradnju sa PZ Bol u smislu sufinanciranja nabave sadnica za zadrugare i tu nažalost suradnja staje.

Ranije sam izvještavala o neslaganju po pitanju zatvaranja ribarnice, makar pozdravljam odluku da se prostor ipak da na raspolaganje TZO Bol, a ne privatnom korisniku.

Osim toga postoje i neslaganja po pitanju vlasništva nad nekretninama koje su javno dobro.

Po pitanju uređenja puteva od strane PZ Bol nije bilo inicijative, barem ne u mom mandatu. Općina Bol je uložila značajna sredstva u uređenje puteva u proteklom razdoblju, a inicijative redovno dolaze od grupa mještana i pojedinaca i na to gledamo kao dobrodošlo participativno budžetiranje u punom smislu, a ne zadovoljenje nečijih interesa. Svaki uloženi euro iz općinskog proračuna ili proračuna PZ-a u puteve i infrastrukturu je zalog za razvoj, a ne trošak.

Pozivam PZ Bol na još aktivniju politiku zalaganja za očuvanje poljoprivredne tradicije, a Općina Bol je i dalje otvorena za sve dobre inicijative i pružiti će adekvatnu potporu i uvjete za sve investicije u poljoprivredne djelatnosti.

Katarina MARČIĆ, mag. oec.

načelnica Općine Bol

(objavljeno 10. 11. 2024.)

*****

GDJE ĆE STANARI IZ DOMA ZA NEMOĆNE?

Davne 1883. godine bolski su dobrotvori vitez Vicko Radić i kapetan Luka Marinković, napuštajući Bol, ostavili vrijednu građevinu namijenivši je bolskim siromasima. Zgradu su koristili i bogati i siromašni, odnosno oni koji su bili bliže općinskoj vlasti. Zgrada je tek 2005. godine obnovljena novcem Ministarstva socijalne skrbi i nakon 120 godina privedena svrsi. Pošto je isto ministarstvo nije primilo u sustav jer su imali već zadovoljenu kvotu za Brač, općina je uvidjevši da je nemoguća misija samostalno brinuti o takvoj ustanovi istu dala na upravljanje javnim natječajem. Javila se gđa. Višnja Cvitešić i preuzela Dom. Teške porođajne muke je prošla jer nije bilo zainteresiranih korisnika. Prva tri mjeseca tek jedna osoba, a ona je imala 10 uposlenih. Pribjegla je samopomoći i primila turiste. Na što je reagirala Općina zaprijetivši joj raskidom ugovora.

Poslije je krenulo, a Dom se napunio. u međuvremenu je Dom preuzeo novi zakupac gosp. Brekalo.

Sada nova općinska vlast prekida suradnju s njim, a još nema definiran program za dalje. U Domu je tridesetak štićenika koje je ravnateljica upozorila da se pripreme za odlazak s 1.

prosinca jer se Dom zatvara. To je kod njih izazvalo strah i paniku, jer gdje će sada?

Naravno da neće na put, ali neće ni tamo gdje oni žele, već tamo gdje ih se bude moguće smjestiti. Zar su ljudi krumpiri pa se tako njima barata? Općina ima vrlo malo vremena za organizirati novu postavu, a koliko će to biti teško vidi se po tome da već mjesecima bezuspješno traže novu kuharicu, a kako je teško naći njegovateljice da i ne spominjemo.

Sami nisu dorasli izazovima takve vrste, a ne znam jesu li svjesni kako vruć krumpir imaju u rukama. Za vjerovati je jedino u to da će dobro razmisliti kako dalje i da nećemo slijedeće ljeto gledati paradu turista umjesto mirnih, nemoćnih i potrebitih staraca.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 31. 10. 2024.)

*****

STARO I NOVO GROBLJE

Radovi na novom groblju se intenziviraju, a završila je i anketa za potencijalne korisnike grobnica. Moje je mišljene da je brojka od sedamdesetak prijavljenih premala u odnosu na potrebe. Odavno se govori da je staro groblje pretijesno, da ne napišem žalosno ako sagledamo na kakav način pokapamo mrtve. Ali sada s mogućnošću upristojenja, opet ima podosta onih kojima je to zadnja briga. Važnije je čini se ulagati u ovozemaljski život, uvijek fali jedan apartman, ili jedan brod, a kad umremo, već će se netko za nas pobrinuti. A sam otkup zemljišta je prošao tako da je vlasnicima plaćena zemlja i kao bonus dodijeljene grobnice. Mene je osobno pogodila nacionalizacija na općinski način. Pitali me ne dajem li zemljište za proširenje puta prema groblju, besplatno, i ja pristanem ako će tako i drugi. Kad ono većini je plaćeno oduzeto zemljište. Tražila sam naknadu od nove lokalne vlasti od koje sam dobila odgovor da mi plati onaj koji me je preveslao, a to je bila moja lakovjernost.

Ali vratimo se groblju. Naše staro groblje će za 6 godina obilježiti 200-godišnjicu od prvog ukopa, pa će se tada vjerojatno i zatvoriti staro, a otvoriti novo groblje. Bilo bi to pohvalno. Kako će tada sadašnji vlasnici grobova, kojih ima tridesetak, reagirati? Oni su uvjereni da su oni vlasnici grobova, ali nisu. Oni su vlasnici rekvizita kao sto su spomenici, dok je vlasnik zemljišta lokalna samouprava. Sve u svemu, idemo dalje k nečem civiliziranom, i još jednom ide ono TKO NE POŠTUJE MRTVE NE POŠTUJE NI ŽIVE. Imat ćemo se uskoro gdje kulturno pokapati, a Bol će dobiti još jedan spomenik kulture u vidu našeg starog groblja.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 19. 10. 2024.)

*****

STARI DVORI

Sve ih je manje i u njima sve manje starosjedilaca

I moj dvor Šimićih i Bošinovih dobiva nove stanare, a oprašta se od starih. To je bio dvor poznat po pjesmi, jer Šimići su svi bili izvrsni pjevači, a moj pape je isto pjevao, samo na jedan drugi način. No kad je umro njegov prijatelj Mijene već nije ni to. Sada je otišla i Etica, ali ostao je tamo još Branimir, a i Vragić lipo piva, samo nema vremena. Ja sam odavno napustila taj dvor i svoju kuću koju već odavno ne zovem domom. Dom je mjesto u kojem smo odrasli i gdje se rado vraćamo dok imamo kome, ali to vremenom postaje samo uspomena, koja nosi velik teret praznine koja ostaje iza onih koji su tu prije živjeli. Moj će dom dobiti nove stanare, kojima je pjevanje profesija, pa je to garancija da život u njemu ne prestaje.

Bilo bi lijepo kad bi i drugi stari dvori dobili novu priliku za oživljavanjem, ali nažalost mnogi više ni nemaju tu mogućnost jer su nestali po rodoslovnom porijeklu.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 12. 10. 2024.)

HVALEVRIJEDAN OPROŠTAJ OD LJETA

Čak tri akcije obilježile su skori kraj ljeta. To su akcija DVD-a inicirana od Matka Karmelića na dobrotvornoj lutriji, potom sportska „Na 2 kola oko Bola“ zahvaljujući Big Blue sportskom centru i zadnja „lignjadura“ u organizaciji TZ Bol.

Zahvaljujući trudu organizatora i podršci sudionika prikupio se značajan novac za udrugu Brački pupoljci. Kaže se da zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu. To je istina u koju sam se uvjerila nažalost sama po sebi. Razgovarajući s brojnim bolesnicima, vidjela sam koliko malo lokalne zajednice pomažu u bolesti, a koliko se o tome računa u Bolu, da je to za svaku pohvalu.

Ova su događanja bila lijepi pozdrav ljetu. Uz domaće ljude prisustvovali su i turisti kojih još ima podosta u Bolu. Ali da sve ne bude naj pobrinule su se prodavaonice, od kojih niti jedna nije radila u nedjelju. Zato se za kruh moralo ići u potragu po Braču. Mi, domaći se nismo šokirali, ali našim gostima je to naputak da ne dolaze u listopadu, jer tada nema niti kruha.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 06. 10. 2024.)

NAKON DELOŽACIJE: ODGOVOR GOSPOĐI KRALJEVIĆ

Željela bih samo odgovoriti na napis gospođe Kraljević, koja je eto svakom loncu poklopac i u sve se razumije; od računovodstva, socijalne politike, komunale, turizma, nema šta ona ne zna! Zaista je šteta da je takav potencijal ostao neiskorišten ili zanemaren.

Ovaj put „piše“ o deložaciji u naselju Blato. Dijelom je točna činjenica da, nazovimo ga spor, iako bi korektan naziv bio Bespuća hrvatske pravosudne zbiljnosti, traje već više od 30 godina! Glavni krivac za dugovječnost takvog stanja na prvom mjestu je sada već davno pokojni Zlatni Rat i njegovo tadašnje rukovodstvo, koji su već gotovu listu godinama „držali u ladici“ i nije im ni na kraj pameti bilo podijeliti stanove radnicima, nego (ne zaboravimo na godinu, vrijeme i okolnosti u kojima se sve odvijalo; 1992 u jeku rata i tzv. pretvorbe na hrvatski način, čitaj: lopovluka, krađe i otimačine svega što je vrijedilo), ih „pretvoriti“ na tko je jamio - jamio način! Ništa manju odgovornost ne snosi ni država, koja se u metežu privatizacije i divljeg kapitalizma, nije adekvatno snašla, niti joj je taj socijalni rakurs bio prioritet, kao što ne bi bio ni danas, da je EU svojim zakonskim regulativama nije nagazila!

No, nije to tada bila nikakva tajna, te je baš iz tog razloga dio djelatnika koji je bio malo upućeniji u situaciju i namjere firme, odlučio okupiti većinu ljudi sa liste za dodjelu stanova i pala je odluka da uđu u stanove, a sve (nemojmo zaboraviti i tu činjenicu), nakon više neuspješnih pokušaja i razgovora sa odgovornima u Zlatnom Ratu da se konačno ti stanovi podijele. Tu druge alternative apsolutno nije bilo, a kada se to pak i dogodilo, pok. Miro Šimić je tada potvrdio sve sumnje svojim komentarom: A ča su hi zajeboli!!!

Toliko o (citiram Kraljevć): „….potvrda da firma „Zlatni rat“ nije imala skrivene namjere u svezi stanova….“ Imala ih je i to debelo da ih je imala, jer da nije, ne bi lista „kisnula„ u ladici godinama, nego bi se transparentno i pošteno išlo u dodjelu stanova, odmah nakon završenog bodovanja i zaključivanja liste. No međutim, po onoj narodnoj, kad nije išlo milom, išlo je silom!

Složili bi se također, da je među ljudima koji su ostvarili pravo na stan i uselili, bilo i onih koji nisu stekli to pravo a ušli su u stanove, no isto tako je neosporna činjenica Gospođo Kraljević, da svi ovi ljudi nisu ušli i zauzeli stanove, Vi sada nebi imali o čemu „pisati“ jer i Vi ste prva na listi za dodjelu, i Vi imate neosporno pravo na stan, ali niste „provalili“, jer što ste mislili; da će vam Zlatni Rat ili država zarolati crveni tepih ispred ulaza i reći: evo gđo. Kraljević, izvolite ključeve vašeg stana broj 5 na drugome katu. Malo morgen!!!

I tu opet ne mogu a da se ne osvrnem na krivnju Zlatnog Rata, a naročito u kontekstu ljudi koji su ušli u stanove a da za to nisu imali nikakve zakonske osnove. Jer da je bilo; želje, volje i istinskog nastojanja od strane firme, onda je po useljenju trebalo odmah pozvati sve djelatnike koji su uselili i sa njima instant i bez zadrške dogovorno riješiti problem. Tada bi i oni koji su ušli u stanove, a nisu imali pravo, vrlo vjerojatno, onako „na toplo“ izišli iz stana i prepustili ga nosiocu rješenja za isti. Ali ne, Zlatni Rat je napravio upravo suprotno i išao „đonom“ na sve one koji su uselili. Većina "provalnika" je bila suspendirana, a čak su oformili i tzv. disciplinsku komisiju te pozivali pojedinačno ljude na razgovor nebi li ih razuvjerili u naumu da zadrže stan. To im pak nije bilo dovoljno nego su pojedine čak i šikanirali mijenjanjem/degradiranjem radnog mjesta, a sve radi „navodnih“ potreba firme. Samo to se zaboravlja. Vrijeme je nažalost učinilo svoje, ali to je prava istina!

A ona (istina), je jedna i neumoljiva! Činjenica da se tada nije nasilno ušlo u stanove, nitko, ali ama baš nitko od radnika, tko je imao i nije imao pravo, nebi sada bio u stanu. Točno je da proces useljenja nije tekao po slovu zakona, ali je bio učinkovit, jer je prisilio rukovodstvo Zlatnog Rata da djeluje! To je pored ostaloga potvrdila i odvjetnička struka, kao i naknadni sudski procesi, koji blago je reći, traju sramotno predugo, ali to je otužna hrvatska zbilja, koja jest u EU, ali zapravo to i nije, jer učinkovito pravosuđe je prvi stup i okosnica svake uspješne države što HR zasigurno nije, osim u ustima političara.

Vama gđo. Kraljević, bez obzira što niste „provalili“, te samim time mogućnost da ikada dođete do stana Zlatnog Rata sveli na apsolutnu nulu, želim da ostvarite to svoje pravo, te napokon dobijete stan koji Vam po zakonu pripada.

Sa štovanjem

Ana

(objavljeno 19. 09. 2024.)

STANOVI U BLATU: REAGIRANJE

Obraćam se gosp. Ani koja je iznijela svoje viđenje događanja oko useljenja radnika „Zlatnog rata“, ali očito nije imala hrabrosti to potpisati punim imenom i prezimenom. Možda ja doista jesam svakom loncu poklopac, ali pazim na to da koristim točan broj, ni više ni manje, da ne prikipi. Drago mi je što uviđa da sam svestrana, a neka ne brine za mene jer je ona dobro iskorištena. Čudno da i dalje zastupa tezu da su radnici provalili jer su znali skrivenu namjeru rukovodstva da otuđi stanove ali ničim to ne potkrepljuje. Meni je poznato da je sastanak s radnicima održan u hotelu „Bijela kuća“ gdje je postignut sporazum koji ovi opet nisu ispoštivali.

Drago mi je da gosp. Ana primjećuje da sam i ja dobila stan i da nisam ušla u njega, a to pripisuje mom gotovanskom ponašanju. Griješite draga gospođo, ja volim kaubojske filmove, ali nisam kaubojka, a tužbu sam podnijela prije 8 godina, ali zahvaljujući inertnosti suda još nije gotova rasprava, ali je pri kraju. Bit ću zadovoljna ishodom na kraju balade i čista obraza.

I ne branim ja stav bivšeg rukovodstva pokojnog „Zlatnog rata“ jer je njihov pogrešan pristup rješavanju problema uveliko pridonio nastalim, za nikoga, ugodnim događajima.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 20. 09. 2024.)

ZBRINJAVANJE NELEGALNIH STANARA

Zaista je lijepo nastojati pomoći ljudima u nevolji, ali potrebno je sagledati i zbog čega su se našli u nevolji. Nisu se odjednom našli na putu. Oni su to mirno čekali trideset godina. I sada tražiti pomoć od Socijalnog vijeća da se usprotivi sudbenoj vlasti kao da su se našli na putu zbog elementarne nepogode

Tako vijećnici ne bi trebalì razmišljati. Ovakvim stavovima ide se u prilog gđi Ani koja je napisala da su oni provalivši u stanove zapravo spasili da ih uprava poduzeća ne otuđi. I to je, kaže. odlučeno na sastanku upućenih djelatnika. Ma kako sam ja ostala neupućena, a ona piše da sam ja svakom loncu poklopac. Neka me nisu zvali.

Znači da me dobro poznaju. Zamislite koliko u Zagrebu ima praznih stanova u novogradnjama, a koliko ima podstanara. Kako bi bilo da oni zauzmu te stanove bez postojanja pravnog razloga za to. Tko je jamija, jamija je! Prošlost i protagonisti te uzrečice nestaju ili prirodnim putem ili ih sustiže ruka pravde.

Gospođa lijepo kaže, kad nije moglo milom išlo je silom, a zanima me kako bi onda ona nazvala taj njihov čin? Pokazalo se eto da tko je jamija ipak nije dobio ukoliko je to učinio bez pokrića.

Neda KRALJEVIĆ

(0bjavljeno 03. 10. 2024.)

 

JESMO LI MULTINACIONALNA ZAJEDNICA?

U više od stotinu godina bavljenja turizmom koji su kao novu granu privrede započeli razvijati bolski neimari. Od male otočke zajednice postali smo multinacionalna zajednica. Tome je pridonijela potreba za radnom snagom, koju su najprije dovodili iz centralnog dijela otoka i nazvali ih Varhuovljani. Potom se krenulo na kopno, u Zagoru, te smo pridošlice nazvali Vlajima. Potom se krenulo u Bosnu, kako je rekao jedan tadašnji kadrovik, da sada crpimo radnu snagu iz kakanjskog bazena.

I tako ih mi sve skupa nazvali dogonjcima. Danas pak idemo dalje. Novi radnici dolaze iz drugog kontinenta, pa su tako danas moji podstanari Filipinci. Za njih još nismo osmislili etnički naziv, ali to su vrijedni mladi ljudi koji se ne boje nikakva posla. Pristojni su i vrijedni. Zlobnici kažu da su obilježeni bojom, što im zacijelo ne smeta da budu dobri ljudi. Njih možemo nazvati - čokoladni, a nas sve zajedno malom kozmopolitskom zajednicom.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 13. 09. 2024.)

PRODUŽENI BORAVAK ZA I. I II. RAZRED

Ne mogu, a da se ne osvrnem i podijelim s vama to što me već danima muči i tišti. Spremačica sam u OŠ Bol te sam zaposlena dugi niz godina. Osobno nemam ništa protiv produženog boravka u školi, ali me žaloste mnoge druge stvari.

Površina koju jedna spremačica mora čistiti prema pravilniku iznosi 600 m2, dok se naša škola prostire na 900 m2, što je već samo po sebi veće od propisanog. U školi ima 9 učionica, a od ove školske godine smo dobili još jednu učionicu, desetu (razred namijenjen i prilagođen djeci s poteškoćama). Uz to, u školi su i mnoge druge prostorije koje svakodnevno čistim: 4 WC-a, tajništvo, zbornica, knjižnica, dvorana za tjelesni odgoj, informatička učionica, terasa i, naravno, hodnici. Uz sve to, tu su i prostori za produženi boravak koji je u odvojenom objektu od OŠ koji pripada Srednjoj školi Bol. Sve škole u županiji koje su uvele produženi boravak imaju zaposlene po dvije spremačice što se od njih i zahtjeva. Žalosno je što se nitko nije sjetio i zapitao tko će sve to čistiti. Raspisani su natječaji za kuhara i učitelje, ali dodatna spremačica, izgleda, nije potrebna. Oni očito misle da ja imam čarobni štapić s kojim, kad zamahnem, sve će zablistati. Čistoća je pola zdravlja, a kako bi se škola mogla kvalitetno i temeljito čistiti, prijeko je potrebna još jedna spremačica. Ja toliki obujam posla niti mogu niti bih trebala svakodnevno obavljati za minimalna primanja. To nije ljudski. Na sve moje upite o tome hoće li se osigurati dodatna pomoć oko čišćenja, koje sam u više navrata uputila ravnatelju Bartulu Bakuliću, ostala sam ignorirana.

Ništa se nije poduzelo kako bi se to pitanje riješilo. Apeliram na načelnicu općine Bol Katarinu Marčić, ravnateljicu Srednje škole Luciju Carević Brešković i ravnatelja Osnovne škole Bartula Bakulića da se usuglase i do početka nove školske godine (9. rujna) nađe rješenje i zaposli još jedna spremačica.

Sandra VRSALOVIĆ, spremačica u OŠ Bol

(objavljeno 01. 09. 2024.)

KAKO SMO CIJENILI GOSTE?

Možda se možemo sjetiti kako smo nekad cijenili goste. Skoro svaki dan smo im pekli ribu na gradele, a danas ih većina ni ne vidi. Dočeka ih samo ključ u vratima, a na odlasku oni ga ostave nama. Možda bi nam te stare i zaboravljene male stvari pripomogle u privlačenju gostiju, iako ni oni nisu ča su nekad bili.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 12. 08. 2024.)

ZAPOSTAVLJENI BOLJANI

Vjerovali ili ne, mještani općine Bol ostaju bez tri dušobrižnika, a koliko znamo, dolazi tek jedan novi svećenik. Možda to znači da Boljani postaju bolji ljudi, čiste duše i dobrih namjera, ali to je teško za povjerovati. Ima tome razloga, ali iako bi u to morali biti upućeni vjernici oni još ništa ne znaju već prihvaćaju nametnutu im direktivu. I mjesna je ambulanta osakaćena. Ambulanta radi u jednoj smjeni, druga je ukinuta jer nije potrebna. Svi smo sada na brigu doktoru Markici koji je i do sada teško nosio breme obveza, a kako će tek sada?

Imamo i primjera da se nekoga zaposli na pola radnog vremena zbog momentalne potrebe, a onda se to zaboravi pa zaposlenik ostaje u radnom odnosu doživotno. Naravno, to je moguće samo u javnim službama. Stara je providba da je za jedno mjesto svećenik, likar i učitelj kamen temeljac kvalitetnog življenja, a ako je tome tako, onda se naša kvaliteta nezaustavljivo srozava.

Bolu bolje, a u čemu? Još ako i Srednja škola ne uspije zadržati svoj status, zbogom onoj staroj OD STOLJEĆA SEDMOG. Utopit ćemo se u moru novopridošlih tamnoputih izbjeglica, koji ne moraju biti loši ljudi, ali jesmo li to mi?

Neda KRALJEVIĆ

(objavljemo 07. 08. 2024.)

ZLATNI RAT - PRAVO STANJE STVARI

Molim Vas da pod hitno na svom vrlo čitanom i zaista široko praćenom blogu objavite pravu u sliku Zlatnog rata ovog ljeta, 2024. god. fotografiju iz zraka.

Možda mnogi Boljani i prijetelji Bola još nisu svjesni toga, ali kada ovo vide, shvatit će i možda se pitati prava pitanja vezano za to? Ne ona o Ratu nedjeljom i broju turista, već ona o tome kako je nepovratno izmijenjen taj SymBol of Croatia, nešto što je tu bilo oduvijek pa eto baš do jučer. Zašto?

Ja ne znam, ali nagađam da ima veze nešto i s jugom, nasipanim plažama na šetnici ili nemogućnosću da ga kurenat s istoka drži u centru zbog toga. Ili možda griješim? Ima li neka studija koja bi pokazala isto to ili nešto drugačije? Ima li neka stručna služba koja prati značajne krajobraze i koja bi upalila alarm? Koji bi bio razlog tolikog pomaka žala i otvaranja škrapa s zapada i to u tako kratko vrijeme od nepunih godinu dana?

Ja ponavljavam da stvarno ne znam, ali apeliram na mještane da se osvjeste i da shvate da ono što ih hrani evo pred njihovim očima upravo nestaje. Da će oni svojoj djeci ostaviti pustoš i samo sjećanja.

Pa je na kraju i ovo pitanja; A luka? Tko će dolazit u Bol kada ne bude Zlatnog rata? Tko nasipava more u 21.stoljeću? Zar zaista nije dovoljno turističke ponude pa sada još i mora biti i luka nautičkog turizma od 150 vezova? Zar je zaista Bol svog tog danog blaga Bol je izabrao biti party destinacija, pa tko šljivi Zlatni rat.

Za početak, molim Vas još jednom, objavite novu sliku Zlatnog rata.

Dora DOLECKI GLASINOVIĆ

(objavljeno 02. 08. 2024.)

INFORMACIJE ZLATA VRIJEDNE

Kako je na fejsu napisala Merlinka, pita nekoga jesi vidi ča piše na boljani.info? Većina odgovara „ja to ne čitam“, a svi znaju ča tamo piše. Sada kad sam daleko od svega, vidim kako te stranice čine poveznicu s rodnim krajem onima koji su iz Bola, a žive vani kao i gostima koji vole Bol. Zato ja mislim da treba biti zahvalan onom tko ulaže ne mali trud da bi mi bili informirani o svemu.

Ovim putem želim pohvaliti bolsku vlast, u svezi odluke o razmiještanju ležaljki na plaži Zlatni rat kako bi kupači sa sugamanima dobili više prostora. Imamo mnogo plaža. a sve manje prostora na njima za kupače.

Pusti koncesionari su zauzeli veći dio žala tako da je za šaku eura zapravo ugrožen turizam. Rekli su mi da se sa Zlatnim ratom nešto događa, a ako se – nedaj Bože - što dogodi možemo zaboraviti turizam koji smo sa nemoralnim cijenama već ugrozili što se vidi po broju praznih kreveta. Evo i danas u srcu sezone.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 31. 07. 2024.)

MI TAKO MISLIMO

Aktualna garnitura na vlasti u Bolu, nije se baš iskazala. To je činjenica. Svi smo očekivali da će temeljem njihovog predizbornog slogana Bolu biti bolje, no međutim, sve je ostalo uglavnom kao mrtvo slovo na sloganu. Politički korektno gledajući trebalo bi sada navesti što to i kako nije bolje, ili što je to trenutna administracija napravila ili trebala a nije znala ili mogla, no međutim to je trenutačno „ne tema“!

Tema je zapravo, hvale vrijedan pokušaj načelnice, za zaustavljanjem nečega što, da ne ponavljamo njezine riječi, Bolu i Boljanima ne donosi apsolutno nikakvu korist, već samo štetu! Sve što je napisala stoji, ali ama baš sve, od riječi do riječi! Nitko u Bolu, osim tri pojedinca, a svi znamo koja, od Yacht i Sail Week nema ama baš nikakve koristi. Niti će je imati u budućnosti. Ima i imat će samo, jedino i isključivo a to je šteta, u svakom pogledu i po svakom pitanju. Načelnica je to jako dobro elaborirala, i podcrtala. Citirat ćemo samo jedan od bitnijih dijelova: „…Pozicioniranje Bola kao party destinacije, a posebno kao party nautičke destinacije, u suprotnosti je sa strateškim ciljevima, opasno ugrožava razvoj drugih oblika turizma, pa i nautičkog, kojeg tek trebamo razvit. Održivi razvoj ne smije biti vođen poduzetničkim idejama, a destinacijom se treba aktivno upravljati na način koji je u skladu sa održivim razvojem i javnim interesom, stoga je intencija ovog Zaključka da se luka Bol izostavi sa rute organiziranih jedriličarskih party dolazaka…“

A primarno još prije navedenog: „…U isto vrijeme na jednom mjestu nađe se veliki broj brodova i ljudi, uglavnom mladih, željnih zabave, bučnih, pod utjecajem raznih opijata. U tim danima povećavaju se sigurnosni rizici u mjestu, na kopnu, u luci i na moru…“ Ili pojednostavnjeno rečeno: Hrpa debilnih narkomana i alkosa nove generacije, tatinih sinove bez respekta prema ikome i ičemu, koja terorizira, zagađuje i maltretira čitavu destinaciju.

Dobro se načelnica pita; dali je to put kojim želimo ići i dali je to strategija koja nam treba, te na kojoj bi gradili svoj image, i podizali sliku Bola kao elitne turističke destinacije, ili barem one koja se trudi to biti/ostati/postati.

To sigurno nije put. Hrvatska ionako počinje biti, ako to već nije, preskupa destinacija. Za to ima milijun primjera i dokaza. Pa ako je tomu već tako, a definitivno je, hajdemo barem malo proraditi na kvaliteti, da bi barem djelomično mogli opravdati tu cijenu, ali ne…upravo suprotno!

I kad smo već na temi „turizma bez ikakve koristi za Bol i Boljane“ dodali bi i bezbrojne izletničke brodove, koji također doprinose problematici dezavuiranja destinacije. Previše ih je na dnevnoj bazi, opterećuju ionako pretrpanu plažu i infrastrukturu nauštrb najbitnijeg faktora, a to je gost koji je odabrao i platio boravak u Bolu. Ne možemo se naravno uspoređivati sa Dubrovnikom, ali može se povući paralela. Oni su smanjili, odnosno regulirali broj dolazaka kruzera u jednome danu, pa zašto onda i mi nebi mogli smanjiti/ograničiti broj dolazaka izletničkih brodova. Dnevno mogu dovesti određen broj izletnika, ili još jednostavnije, dopušta se određen broj pristanaka i točka. Pa se vi brodari lijepo među sobom dogovorite tko će koji dan u Bol.

U Španjolskoj je „pobuna“ protiv ovakvog tipa turizma već na djelu. Ibiza i Mallorca ne žele turiste koji dolaze tulumariti, postaje sve jasnije da se očekivanja od putnika u najpopularnijim svjetskim odredištima mijenjaju.

Poruka na transparentima tijekom prosvjeda protiv turista na Kanarskim otocima u travnju nije mogla biti jasnija: “Turist: poštuj moju zemlju!” Kako se približava vrhunac turističke sezone na sjevernoj hemisferi, tako raste i plima nezadovoljstva protiv turista među lokalnim stanovništvom u popularnim ljetnim odredištima.

Slični "protuturistički" prosvjedi održani su u Barceloni, Ateni, Malagi i drugim turističkim gradovima u Europi. Kao što su nedavni skupovi na Kanarskim otocima naglasili, mnogi stanovnici najpopularnijih turističkih odredišta sve više žele bolju vrstu turista: onoga koji poštuje lokalnu kulturu i prirodu, a ne onoga koji pije jeftino pivo na plaži i ostavlja za sobom prazne boce i opuške zabodene u žalo.

Sada mnoga odredišta diljem svijeta postaju sve glasnija o tome kakve turiste žele na svojim ulicama – a kakve ne žele. Na listi poželjnih: turisti koji troše novac u lokalnim trgovinama, potiču lokalno gospodarstvo i ponašaju se pristojno. Na popisu zabranjenih: pijani turisti, često Britanci i Australci, koji se loše ponašaju, ne poštuju lokalne tradicije, negativno utječu na lokalne stanovnike i njihov stil života. U to smo se zadnjih godina već mogli uvjeriti po Splitu i Hvaru. A već ove godine u Barceloni lokalne su vlasti poduzele neobičan korak uklonivši autobusne rute s Google karata kako bi zaustavili turiste koji uskaču u autobus, gurajući laktovima starije mještane.

Na španjolskim otocima, poznatim po odredištima za noćni život (Ibiza, Mallorca), stupile su na snagu restrikcije točenja alkohola u pokušaju ponovnog preuzimanja kontrole nad neurednim ulicama.

U vrlo posjećenoj Veneciji počele su se naplaćivati turističke pristojbe za izletnike kako bi se pokušao zaustaviti neprestani tok posjetitelja. A Bali je nedavno najavio novi porez na turizam nakon niza incidenata u kojima su posjetitelji skrnavili sveta mjesta i ponašali se bez imalo poštovanja.

Eto, topla voda je već izmišljena. Ako dugoročno gledano, želimo sebi bolje, ugledajmo se na „pametnije“ i samo kopirajmo…

Žalosno je i zabrinjavajuće da načelničin prijedlog nije prošao. Od 9 vijećnika 4 ih je bilo ZA, 3 suzdržanih, a 2 protiv.

Može biti samo sram vijećnike koji su „suzdržavanjem“ i protivljenjem odbili prijedlog, a trebalo je i poimence objaviti njihova imena, sve naravno u skladu sa transparentnošću rada Općinske vlasti. Nekada su se sjednice i snimale, no međutim, to je bilo „kratkog daha“! Zanimljivo bi bilo čuti i argumente kojima su obrazložili svoje suzdržavanje i svoje protivljenje, ako su uopće imali argumenata. Mislimo da je vrlo lako doći do zaključka zašto su to napravili te u čijem interesu, jedino ne možemo pretpostaviti za koji iznos!

No ima i onih koji su drugačijeg mišljenja, te smatraju da možda nije sve tako idealno sa prijedlogom načelnice, jer im se nameće vrlo logično pitanje, a to je; kako to da prijedlog nije izglasan a načelnica ima većinu u vijeću, većinu koja može izglasati sve što joj padne na pamet! Što se to u ovom slučaju desilo? Raskol u vladajućoj većini, ili jednostavno igrokaz za „pučanstvo“, odnosno „Pilatovsko“ pranje ruku u stilu; eto ja sam napravila sve što je u mojoj moći, ali nije prošlo, pa je vuk sit i koza cijela kao i pojedini iz vijeća (i „okolice“), koji su u ovom slučaju u direktnom „sukobu interesa“ zadovoljeni.

Nadamo se i želimo vjerovati, ta tome ipak nije tako, ali po onoj staroj socijalističkoj:…Ništa nas nebi smjelo iznenaditi….!

Grupa građana kojoj je Bol u srcu, baš onako kako ga je (poznat i priznat svuda samo ne doma), Puko napravio na Velom mostu.

Ante RADIĆ

(objavljeno 29. 07. 2024.)

NOVO VODSTVO STARE GRANCIGULE

Kažu, onaj ko prolazi trnoviti put do svojeg cilja, taj ga i dosegne.

Kad se je 1995 njih troje, Vanja, Marko i Zrna spustilo na Martinicu, da barba Neven vidi što to oni zovu plivanjem i kad je on, nadasve zahtjevan trener vidjevši Zrnu, koja se je bez obzira na brzinu hrabro utapala u plićaku uskliknuo, mala pa ti plivaš kao prava grancigula, počeo je naš put. Pun ljubavi, strpljenja i želja. U našem prelipom moru, na našoj Martinici.

I kad je nakon dvadeset godina ugasnila naša velika Grancigula, još uvik smo virovali u nju. Nas nekoliko starih. I ne uzalud. I iznenadili su nas mladi.

Toliko sam dobila od Grancigule, želim djelić toga vratiti, proslidit naprid, su bile riči naše Pave meni i Nevenu prije par godina. Paola Petek, veliko srce!

I kad danas pogledah u njenu bilježnicu punu imena i opomena kod svakog od njih osamdeset grancigulica, srce mi zaigra, suze radosnice se skrivaju. Kad Zrna iz Ljubljane pita, može li Pave, može sigurno odgovaram, itekako može. Kad izuzetno talentirana gracigula Nikica pita iz Španjolske, kako je proša prvi dan, znam da će ih proći još 30. Divnih kao i ovaj prvi. Jer Grancigule rasute svitom žive za Grancigulu. A Željanu ne mogu zaustavit – a znaš, da oni to mogu, i ova nova mala mi uliva povjerenje. Izgleda savjesna. Ma famozni su, Marina, viruj mi. I naravno da virujen vječnoj sekretarici. I nije Pave sama. Josip, Angelina, Katarina, Petra, Luka jednakom strašću uče naše nestašno bogastvo, prilaze im niježno, kroz igru postaju prvaci. Svi.

I kad slušam i vidim koliko i kako se piše o Grafitima na gradelama, koja u službi istine privlači i daju svitu nadu u bolje dane, a kako se Grancigula, u kojoj mladost uči i odgaja nove zdrave generacije, tek spominje u kronici, znam, pred njima je još dug put. A na kraju tog puta i na početku novog sije im sunce. Jer to oni mogu, oni to znaju, oni rade s ljubavlju, oni su prava ekipa.

Fala vam dico i sritno,

Teta Marina

(objavljeno 27. 07. 2024.)

BOL U SRCU

Poštovani Boljani, dragi gosti Bola,

U vruće predvečerje nedjelje 14.7.2024. svjedočili smo otkrivanju još jednog umjetničkog djela poznatog bolskog ali i hrvatskog umjetnika Ivice Jakšića Čokrića Puke; kamenog spomenika, ili moguće budućeg loga Bola; na mjestu gdje inače drugdje nalazimo kvadratičnu metalnu ploču sa imenom.

Ovo nije kritički osvrt na umjetničko djelo već emotivni odgovor na isto.

Dragi Boljani, imate veliku sreću što je nad vašim nebom zasjala zvijezda sa velikim tragom, jedinstvenog umjetnika, jednostavnog, dostupnog ali osebujnog čovjeka izuzetne radne energije i sposobnosti .

Za njega se može reći da naprosto izvire iz svakog kutka ovog mjesta, umjetnički, duhovno ali i fizički, jer ostavlja trag na gotovo svakoj ploči ovoga grada svojim djelima: slikarskim, kiparskim, graditeljskim, umjetničkim instalacijama, a tu je i filmski uradak.

On piše poeziju i prozu, aktualne teme obrađuje kroz igrokaze gdje je u stanju uvježbati Boljane kao pučku glumačku družinu, koja onda kroz tipično dalmatinski ironično - kritički izričaj liječi aktualne boljke Bola ali i šire.

Tim svojim neumornim radom ostavlja traga u našim srcima, našim propitivanjima što i koliko, tko i kako razumije njegovu “riječ”, te s ponosom možemo reći: Tu je Ivica uvijek za nas, da nas ispuni, oplemeni i dovede do toga da kroz njegovo djelovanje zaista otkrijemo istinsku širinu umjetnosti, pa možda i umjetnika u sebi.

Ima onih koji ga znaju više ili manje, ali sada će svi definitivno znati da kada se morskim putem dolazi u grad stoji natpis BOL, Bol u srcu - kao djelo našega Puke, te da li ga čitali sa ove ili sa one strane, lica ili naličja - jer njegova je odlika da uvijek ostavlja mjesta za propitivanja, ostat će sigurno jedno - sa BOLOM U SRCU - sa ovoga mjesta će se uplovljavati i isplovljavati i uvijek ponovo vraćati korijenima i najdražima.

Znat ćemo da mu dugujemo srce razumijevanja, jer ovo srce pokazuje da njegovo uvijek kuca za Bol, ali i svih Boljana za njega.

I tako će ostati.

Hvala ti Puko!

dr Tanja ŠKEGRO

(objavljeno 19. 07. 2024.)

NOVI PUKOV URADAK

Stara je providba da je najgore bit nešto u svome mistu, pa je, što se tiče toga, Ivica još dobro i prošao među svojim mještanima. Za velik dio svojeg stvaralaštva ima punu podršku svojih sumještana, a Bože moj ne mislimo svi isto. On je kao i svaki umjetnik malo sujetan, pa je i zbog toga više puta zaiskrilo između njega i bolskih vlasti. Lijepo je eto što ga prepoznaju i naši gosti odnosno ili, kako bi mi rekli, vikendaši, što potvrđuje i pismo gosp. Škegro. Eto, meni je žao što nije neki njegov rad postavljen u Spomen parku jer nije sve u nazivu akademski. Urođene vijesti nekog pojedinca oku daju ugodu i bez onog akademski, koji doprinosi vrijednosti ruzinave ploče tamo postavljene. I da je nabacano kamenje u obliku naše gomile bilo bi simboličnije za one kojima je park posvećen, od one ruzinave ploče, koju bi trebalo barem zalit sa važem piture - kako bi dostojanstvenije izgledala.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 22. 07. 2024.)

RIBARNICA

Prodaja ribe na temperaturi i do 34 stupnjeva na otvorenom doista je za upitati se: pa gdje toga ima osim u Africi ili Aziji. Ima bliže, kod nas u Bolu. Općina nema adekvatan prostor za tu djelatnost iako je to jedna od osnovnih potreba kako domicilnog stanovništva tako i apartmanskih gostiju koji čine okosnicu bolskog turizma.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 17. 07. 2024.)

PASJA PLAŽA

Evo mene kao i svake godine u Bol, na svojoj djedovini u Podborje. Prva stvar mi je otići s mojom kućnom ljubimicom pozdraviti more na našoj omiljenoj plaži na Paklini. Izdaleka vidim nekakvu tabelu, a to je sada plaža za pse. Konačno, pomislim i idem vidjeti što tu piše. Nije trebalo puno da se moje oduševljenje pretvori u nevjericu i razočarenje kad sam pročitala da su i na plaži uzica i brnjica obavezni.

Moj pas koji ima12 god doživio bi nervni slom da ga tako opremim, a mislim i većina pasa koji turisti dovode sobom. Samo nedostaje i prijetnja novčanom kaznom. Baš krasan poklon psima, za ne vjerovati koliko velika ljudska glupost može biti. Psi koji trebaju takvu opremu sigurno ne idu na ljetovanje. Doista bi neki ljudi morali dva puta promisliti prije nego napišu nešto ovakvo. Iako je njihova namjera, vjerujem bila dobra, izaziva ogorčenje kod vlasnika pasa, a što bi tek rekli psi da mogu govoriti!!! Ljudskoj gluposti nikad kraja, pa čak i onda kad pomisliš da gore ne može.

Ružica BAN

(objavljeno 10. 07. 2024.)

SPOMEN PARK

Eto, za nama su dani u kojima smo se prisjetili onih koji su se žrtvovali da bi nama osigurali svijetlu budućnost. Konačno smo im se mogli pokloniti na lijepo uređenom spomeniku. Mislim na lijepo ozelenjenoj i uređenoj površini. O ruzinavoj ploči neću ništa pisati, to prepuštam mjerodavnima.

I opet je izostala empatija mještana, iako su mnogi imali dobar razlog da zapale svijeću svojim najmilijima čija se imena nalaze na zidu bola. Neki su to i učinili, ali rijetki.

Hvala svima koji su nam to omogućili i dokazali da smo ipak civilizacijski osviješteni. Još je jedna ploča na nedoličnom mjestu (u dvorištu uprave ex Zlatnog rata), pa bi se i njoj moglo naći odgovarajuće sklonište… Živimo za budućnost, ali s ponosom mislimo na prošlost. Barem većina od nas.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 08. 07. 2024.)

foto: k.k. lst. baon no. 91 kompagnie budapest

110 GODINA OD POČETKA VELIKOG RATA

Bilo je sunčano i toplo jutro 28. lipnja, nedjelja, Vidovdan. Nadvojvoda Franjo Ferdinand i supruga Sophia stigli su na sarajevsku željezničku stanicu gdje ih je dočekalo mnoštvo naroda. Presjedaju u auto i upućuju se ka Sarajevskoj vijećnici. Sofija sjedi pored Ferdinanda- kako Sofija nije bila „kraljevske krvi“ i u Beču se nije smjela voziti sa suprugom u istom autu, što nije važilo za provincijske centre. Ova oduka da se vozi sa suprugom bila je za nju kobna. Na putu ka Vijećnici atentator je bacio bombu na auto što nije pokolebalo Nadvojvodu da nastavi put prema Vijećnici. Još jedna loša odluka jer ga na putu dočekuje Gavrilo Princip član organizacije „Mlada Bosna“ i iz pištolja puca na Ferdinanda, pogađa i Sofiju. Ovaj sunčani sarajevski dan nakon 37 dana pretvorio se je u olujni vjetar koji je zahvatio Europu, a malo kasnije i cijeli svijet. Mobilizirano je 65 milijuna vojnika, pala su tri carstva poginulo je 20 milijuna ljudi., a ranjenih isto toliko. U ovom Velikom ratu u vojsci Austrougarske monarhije bilo je 15 posto Hrvata- iako je postotak Hrvata odnosu na broj stanovnika Monarhije bio daleko manji.

Iz ovog rata nije se vratilo oko 140 tisuća hrvatskih vojnika. Broj civilnih žrtava teško je utvrditi. Još jednom za tuđu krunu i tuđu zastavu ginuli su naši ljudi. U Bol se nikad nije vratilo 14 ljudi:

Stjepan Dominis p. Nikole siječanj 1915 na srpskoj fronti, Ivan Cvitanić-Glušac p. Stipe 1915. u Sarajevu, Vicko Karmelić-Jagodić Vicko p. N – nestao u Sibiru, Frane Marinković-Guliermo p. Jakova, Toma Marinković-Jaje, muž Bare nestao u Galiciji, Nikola Marinković-Jaje, muž Mandine umro kod kuće od griže, Frane Cvitanić-Jeneralić nestao na r. Pijavi, Nikola Bodlović-Tonac p. Nikole, Nikola Trohavčić p. Ivana, Petar Venturini Nikolin, Toni Marinković Šmiko, Petar Soljačić muž Keke, a najmlađi je bio Mate Marinković-Tomić Markov, star samo 17 godina.

O ovoj tragediji naših ljudi svjedoči pismo Frane Cvitanića – Jeneralića , kasnije i sam poginuo, pisano 13. ožujka 1915. iz Sinja Dominis Petru u Mariboru Krieisgerichtgefangnis (ratin zatvor) no 100.

„Dao sam obavijestiti Miku Plenkovića o tebi. Kod njega je bilo ovih dana preslušavanje. On je zdravo i dobro. Pitaš me za poginule, ranjene i zarobljene Boljane. Moram ti javiti žalosnu vijest o smrti tvoga brata Stipana, poginuo je pred tri mjeseca vršeći patrolsku službu na Srbijanskoj granici. Pušćano zrno pogodilo ga je u čelo, te je ostao smrtno ranjen. Tri sata iza toga ispustio je dušu u naručju popa Gliga iz Bola. Doznalo se tek prije mjesec dana.

Od drugih poginuo je u Sarajevu u bolnici od bolesti Ivan Cvitanović sin Stipe Glušca. Poginuo je ne zna se od koje smrti sin Mike Tonća…

Ranjen je bio Vicencin Jarmundovića kod Valjeva. Kugla mu je probušila prsa, pa je ipak ostao živ. Sada se nalazi u Sinju.

Zarobljeni su slijedeći: Stipe Boca, Tuoni Šemper, Tomić Jagodića, Zvone Balarin, Mate Pirčić sin Lovre, mlađi sin šjor Pijera Jugovića i Drinjanin.

Ovamo je i Vicko Žuvanovića, koji je bio pet mjeseci u bojnoj liniji. Bio je bolestan od reumatizma, sada je zdrav i čeka da opet pođe gdje je bio.

Od novih vojnika su ovamo Kuzma Kuiš, Jovanin (Brešković) Živac je u Mostaru, Marko Karmelića i Tuome Tomića u Splitu, a Marko Balerin i Stipe Ušjera na Klis.

Pošli su ovih dana u vojsku: Jovanin Dubravčić, Jakov Žuvić konjad ti; Menego Haržić i Niko Šmiko što je oženjen u Jurašina (Originalno pismo nalazi se u arhivi Nikice Karmelića Tapunjere)

___________________________

Dugo se nije znalo za sudbine Vicka Karmelića-Jagodića, osim da je nestao u Sibiru i Tome Marinkoviće-Jaje, nestalog u Galiciji. Iz jednog pisma rođaka Ljube upućenog učiteljici Domini Dinki Vodanović iz Beograda 30. 8. 1929. kao odgovor na njenu molbu da u ime Boljana pokuša u Ruskom konzulatu doznati nešto o zarobljenom vojniku on piše: „Što se tiče onog vojnika, zarobljenog iz svjetskog rata, a koji se nalazi u ruskom zatvoru pribavi mi njegove podatke…“

Nisam našao u arhivi njen odgovor rođaku Ljubi, pa ne mogu tvrditi da se baš radi o Jagodiću, jer bi to mogao biti i Toma Mariković-Jaje, ali u svakom slučaju od završetka rata je tada prošlo 11 godina. Je li jedan od njih bio u Gulagu ili je prešao na stranu Sovjeta, što je bio čest slučaj za vrijeme rata da su hrvatski vojnici prelazili na srpsku i rusku stranu.

Prošlo je danas 110 godina od završetka ove najveće katastrofe 20. stoljeća iz koje su proizišle sve naredne katastrofe. I danas se raspravlja o tome kako se je to moglo dogoditi. Mišljenja sam da ovi pali vojnici nakon 110 godina zaslužuju da se njihovo ime ukleše na spomeniku, ako ne zbog njih onda zbog nas i naše djece da se prisjete bolskih žrtava stradalih u ratu.

Priredio: Krešimir OKMAŽIĆ

(objavljeno 06. 07. 2024.)

ZAHVALA

Ovim putem želim zahvaliti brojnim sumještanima na čestitkama za moj 70-i rođendan i interesu za moje zdravlje. Ukratko, nakon 5 mjeseci provedenih u KBC Dubrava i 5 operacija na kičmi – stojim uspravno.

Posebno se zahvaljujem Božici, Vilmi i Seki. Zahvaljujući njima u Zagrebu mi nije nedostajalo ništa.

Trenutno sam u Varaždinu gdje još ne poznam nikoga i svaga mi fali.

Vidimo se krajem srpnja u Bolu, a to će biti nakon šest mjeseci liječenja izvan Bola.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 24. 06. 2024.)

KIOSK NA VIDIKOVCU

Eto dobit ćemo još jedan prodajni punkt na vidikovcu iznad Bola. Tako je odlučilo Općinsko vijeće. Ukoliko se idete tamo osvježiti ne zaboravite da morate sa vidikovca krenuti za Gornji Humac. Naime, nema okretanja vozilom na vidikovcu prema Bolu, jer činite prometni prekršaj. Usput u Gornjem Humcu, u tamošnjoj gostionici, možete obaviti i nuždu jer ne vjerujem da će se na vidikovcu, uz kiosk, postaviti i kemijski WC.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 17. 06. 2024.)

*****

LEGALIZACIJA: TKO UMIJE …

Mislili su Nerežišćani nadmudriti Boljane pa su postavili kamp kučicu u Veloj Farsķoj usred vinograda i natkrili je trostruko većim krovom od azbest ploča. Kad prođe snimanje eto ti velebne novogradnje. Ali taj su čin spriječili susjedi puštajući u javnost sliku. A Boljani grade nastambe pod zemljom, kao krtice i natkriju ih betonskom pločom te će slika imati privid prave gradnje. Kad snimanje prođe, vinut će se prema nebu novi, legalni objekt. Tko je dovitljiviji taj je i uspješniji.

A naš Bol poprima vizuru Los Angelesa. Tamo su u centru visoke poslovne zgrade a uokolo jednokatnice. I kod nas buja visoka gradnja koju okružuju manje kuće kojih je istina sve manje, pa gledajući Bol sa vidikovca imaš osjećaj da je to domino naselje. Nabacano bez ikakvog plana, nagrđen bogom dani okoliš, tuga i žalost. Hoće li itko zaustaviti to haračenje prostorom dok nije prekasno? A već je kasno.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 30. 05, 2024.)

*****

110 OBLJETNICA HRVATSKE ČITAONICE

Bolsko Društvo Čitaonica osnovano je 1897. godine, tijekom borbe za hrvatski jezik, u kući Petra Nisetea. Prodajom kuće njegovih nasljednika te darežljivošću članova Društva, a na inicijativu Ante Radića, tadašnjeg predsjednika Društva i bolskog načelnika sagrađena je nova zgrada i svečano otvorena 18. travnja 1914. godine promijenivši ime u Hrvatska čitaonica, da bi Društvo koje će u joj djelovati bilo ognjištem narodne svijesti, čuvarom narodnog ponosa i bakljonošom prosvjete.

Vlast NDH zatvorila je zgradu 1941. godine. U njoj je za vrijeme rata radio Narodnooslobodilački odbor, a služila je i kao bolnički stacionar. Nakon oslobođenja, Društvo je obnovljeno pod imenom KUD Jozo Bodlović odajući na taj način priznanje poginulom podpredsjedniku.

Općina Brač predala je zgradu Hotelskom poduzeću Zlatni rat 1964. godine. Direktor Kažimir Cukar je u njezinom prizemlju i iza zgrade otvorio restoran Dva ferala.

Tako je prestalo postojati i samo Društvo, arhiva je uništena, knjige i instrumenti su otuđeni.

To je bila tužna 50. godišnjica zgrade „Hrvatske čitaonice“, zapisao je u svom dnevniku predsjednik Nikica Karmelić.

Godine 1972. osnovan je Inicijativni odbor za vraćanje zgrade. Danas u Bolu živi oko 200 omladinaca koji su upućeni na barove i plesnjake hotela zato što je Dom kulture upotrijebljen u druge svrhe, piše Karmelić Stipi Šuvaru i podpredsjedniku Sabora Mirku Božiću.

Sabor SRH donio je 1977. godine Zakon o nužnom vraćanju zadružnih domova i domova kulture ranijim korisnicima. Odluka nije poštovana unatoč traženju da se zgrada KUD-a zaštiti od samovoljnog rušenja i vrati Društvu za kulturne potrebe mjesta.

Društveno poduzeće Zlatni rat je napokon 1991. godine zgradu Hrvatske čitaonice vratilo Općini, ali ne i zemljište iza zgrade koje je ona otkupila 2009. godine.

Godine 2007. osnovan je Centar za kulturu općine Bol koji je smješten u zgradi Hrvatske čitaonice. U nekadašnjem divnom perivoju bolskog velikana duha Frana Radića otvoren je Teatrin, nazvan pogrdnim imenom Dva ferala. Treba ga što prije zamijeniti imenom slavnog

pretka.

Potrebu za obnovom Hrvatske čitaonice osjetio je 1985. god. Đuro Žuljević, dugogodišnji direktor Hotelskog poduzeća Zlatni rat, i smjestio je u svom reprezentativnom uredu u Gotičkom kaštelu gdje je bila uprava poduzeća. Ona i danas tamo djeluje.

Hrvatska čitaonica bila je i ostala mjesto gdje se štije i sluša hrvatskoga jezika riječ.

Dakle, slavimo 110 obljetnicu zgrade Hrvatske čitaonice koja je njezin Dom.

Onaj tko to niječe, ili ne zna ili to čini namjerno!

Boljani i svi koji volite Bol zapamtite - ovo je zgrada Hrvatske čitaonice!

Dva ferala je njezin pogrdni naziv!

Krajnje je vrijeme da ga više nikada ne upotrijebite!

Jadranka NEJAŠMIĆ

(objavljeno 19. 04. 2024.)

*****

ZLATNI RAT KAKAV NIKADA NIJE BIO

Vidiš mene, bolje je napisati Bol je naselje na južnim padinama Brača pored nekadašnje plaže Punta lunga ili ti Zlatni rat. E očito je izgleda minera na vanjskom kopu ugrožena i to jako. Sada vi meni recite je li normalno pilati granu na kojoj sjedimo i jedino vrijedno što Bol ima. Sve ostalo ima i šta mu ni u ludilo nije trebalo. Osupnuta slikicama našeg bisera, šokirana nebrigom i nemarom plaćeničkih čuvara u zimskom periodu. Oni bi malo žala, jer Bože moj, a u glavi promaja. Struka tražila. Ma nemoj, struka, jok. Destrukcija ši. Koja je struka nacrtala vododerinu na bivšem suhozidu i predložila "invalidski" pristup u prijestupu betonizacije. Koliko je moguće uopće doći zapadnom stranom do tog veličanstvenog uratka, pa sada voda sa asfalta ima sigurnu vododerinu. Ogoljeno korjenje, par skala i utori za vodicu koja skakuće betoniranim skalicama i bovani. Ono što šokira je kako je struka premjestila osmatračnicu i nije uočila ništa. Osmatračnica u opasnosti. Pozor. Spasimo je. Ima još žala i gledati ćemo u pučinu. Možemo sa nje naplaćivati posmatranje zalaza. Hoće li sunce granuti. Hoće, ali amebe su prva jednostanična bića, još ih ima, ali vole šuškavce, pa ti bićaši krivo, potpuno krivo kreću se. Nije li prije micanja osmatračnice trebalo zvati STRUKU upomoć, jer vrag nosi šalu. Sada Rat liči na čizmu, imamo i mi Calabriju, živio jug Italije. Zapakirati ćemo ih u betonske kutijice i umjesto da odnosimo, mi ćemo žalom puniti. Pa ionako smo uništili suhozide. Nećete vi u Irsku koja ih čuva na ponos, vi ste Irsku našli na karti obećanoga. Savijest nesavjesnosti. Možda je i besvjesnost, jer tko oči ima koristi se njima. A ovo nitko nije uočio osim stranaca. Dragi Boljani promislite, treba li nama tek lipost u tragovima. Treba li nama na Ratu sva ona čudesa. Dignite svoj glas, očuvajte bogom danu svetinju i tražite da budžet koji je naš bude utrošen kako bi se oslobodio Rat i sve prebacilo preko ceste na davno planiranu površinu. Obećanje ludom radovamje. Molim Boga da zakon skrojen u Zagrebu za svih, donese vama vlast nad Zlatni ratom i jupiiiii, evo ti bar još jedan akvapark sidren blizu zabrane sidrenja. Normalno, on kaže, ne sidri na škrapu, neće ćapat ankora, sidri u žalo i eto ti radosti, kako kome. Mene osobno više ništa ne može iznenaditi, znam teško je slijepcu opisati bljesak kapljica s vodopada, ali kad trusne i ta lipost ima odjek energije koji može pokrenuti turbine. One zavrte i …..Ko bi gori, sad je doli, a ko doli odselio se.

Snjeguljica poslala proglas, u opasnosti je opstanak srednje škole, mortalitet je toliko dobar da će ga nagraditi ukidanjem svega i osnivanjem ničega, jer raditi se mora, pa makar i tek onako. Usto, budžet služi budžetiranju osvojenog sa strateških predispozicija obećanja, sve ćemo vas namiriti, sada su neki prividno u prednosti. Budžetiramo sredstva u pomoćni škafet, Sezame otvori se, dok te ne zatvore Alidida i brkate babe. Traži se put kojim nestaje državna zemlja, ugovori ništavni, sve ja tebi ti meni, pa ko koga, za miloga Boga, koja grupacija.

Pitanje P P ( puku i patuljcima):

Koliko vrijedi stogodišnja povijest kad je na manje od sto stranica?

SOS SOS(save our souls) od njih

STS(save their souls) samo ih ti škapulati možeš.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 09. 03. 2024.)

*****

BOŽE MOJ TI SVJETLOM MUDROSTI UDARI

Kratak osvrt na ono što mi se ishitrenim čini. Nije svaki bod bod, pogotovo ne kada dolazi od slabo informiranih. Bol; BOL, atletičarka, hitaj ovamo mi smo Bol što ti može pružiti sliku naselja bez dvorane, igrališta, staze, skratimo, imamo ovo, ti si naša, hopa cupa dotrči. Kako će reagirati, možda dođe iz zemlje koja ima grad zvan sjeverna Venecija, Amsterdam i njegov Rijks museum, a on onako nijem i dostojanstven.. Ima on tamo čudesa svjetske baštine, ali tko je to imao umjetnost u školi, a da nikada nije poželio vidjeti njegov fundus koji čuva slike Ferdinanda i Hansa Bola. Dakle Bol. Velikani. Guglajte gospodo biti će i onih koji su me optuživali kako izmišljam, jer kada sam putovala nije se uklapalo u vaše viđenje života. Sada naučite kako turizam nije ležanje i paraderstvo, njegova prvotna tumačenja, već potreba za znanjem i upoznavanjem. Treba vidjeti Viktorijine slapove, pa tek onda …Eto ne bi ispali trkači…..da ste znali ono što sam davno naučila o u Bolu. Znanje caruje, a ne falsifikati. Dakle čoporativno u Amsterdam, Antwerp kako bi uvidjeli da je lova prije biblioteke u kući poraz u startu. Učite se krivudanju i bauljanju, jer EVOOOOO ukazala se prilika za reklamu, a kojim jezikom ćete komunicirati ili će se naručiti i prevoditelja. Lova je državna, jer da ste svoju trošili, pametnije bi je uložili. Recimo znali bi čija kuća je u Antwerpwnu i nisu je inkartali. Oni znaju posao, a mi renoviramo pradidovu kuću i gle čuda staklena ograda. Rušimo i nakaradimo, jer smo betona gladni. Doda rukicu i struka, nije da nije. Za lovu i renesansa udari u rokoko. Tek ono malo naputka, ne čitajte i ne slušajte bukvalno, bukva je energetski najjača, ali ni prah ne ostane. Eee da, na putu za Amsterdam obavezno posjetite Keukenhof i vidite kako smo žalosno betonirani, cementirani, podanički domaćini, a mogli smo. Gdje je nestao bor? Mi smo mogli, vi imate priliku i vidi kako to završi, mala ce trčati zaobilaznicom, jer vrhunski je vrhunski. Samo se neuk sirotom ponosi.

Da, neka vam na poklon donese suncokrete Van Gogha, jer i oni se k izvoru okreću. Ako mislite kako je Bosch mašina, pa ako naleti vrsnog slikara nasljednik nemojte mu uvaliti Miele.

Kako ono piše izvrsno radi svoj posao. Tko, ja ti on mi vi oni ili mašine za pranje. Usput u granicama naselja, znamo li kako su kuće legalizirane, imaju adrese, puteve, brojeve, plaćaju komunalije. Zaviriti u europski zakonik, jesmo li legalno napravili ilegalno naselje, a sada…..Ilegalna gradnja se i dalje šepuri ko paun, povucite ga za rep.

Snjeguljica mislila kako je Pepeljuga nesretna, ali ona već ne gubi cipelice, ima aduta u čizmama. Patuljci igraju belu, jer trešeta je uf sačuvaj Bože. Sakupljaju volontere za prebojati fasadu kina. Šta će nama gradele. Vitalac i ražnjić i to ol smriča, ćo ne. E zna li ijedan patuljak kako je lani Bol bila dvoranska prvakinja, nije ona od nekidan. Ima ona trka u nogama za razliku od nekih, e moj Columbo, ne Christopher, već vrsta krompira, sada se sadi. Usto kako ćete joj prevesti Bol? Reći joj kako nas asocira na boli, boli, patnja, ali Bolu bolje uzesti će voltaren. Možda bol je esperanto, ko će li ga znati. Nikada pred rudu kada su vranci u galopu. Patuljci su sitni ne vide se s visine.

Jeste li pozvali maslinare, gospodina Dinka Kovačića, koji je Čudo napravio za arhitekturu mjesta, recimo dragovoljce, robotičare, kuhare, nije nitko pa nemate od čega izvući fotokopiju. Provjera teksta dva puta, istina je usput. Mogli ste napraviti i party u muzeju

Bal za Bol što ….. uzdiše za redom i kulturom življenja. Tehno molim. I lani ste na ratu imali surfera čija objava vrijedi koliko i sve vaše plaće za mandata, ne nije mu ime Bol. Pas čunku moga je falsificirati, neš ti, to je ustaljena praksa. Zovite ga nazad hitno. Sve mu je bilo jasno. Ako ne. zovite vaterpoliste, ta prazna je škola plivanja, a momci su naše HRVATSKO zlato i boli ih, znate vi šta. Uvesti za obaveznu lektiru Zlatarevo zlato i Baraku 5b nekima.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 06. 03. 2024.)

*****

JOT, JOT; JOT; A ĆA SI UČINI MOJA

To je bilo vrijeme djece cvijeća i Bol vrlih ljudi, susida, prijatelja i vrata nezaključanih. Danas. La pieta! Sada netko vrijeđa pripadnost Bolu i inteligenciju svakog Boljanina (izuzev interesne mašinerije). Moju sigurno nećete uvrijediti, jer dostojanstvo imamo iz kolijevke, a ne od takujina. Sit gladnu ne vjeruje, dakle ne vjerujem Vam NIŠTA! Perverzno pripremljeni, narodu poručijete kao i Luj, ako nemate kruha jedite kolače. E ne gospodo, kusat će te vi ovaj paštroć. Zanima me, živo zanima, tko će biti taj koji će otvoriti Pandorinu škatulicu. Svaki paket ima labav papir što ukazuje na sadržaj. Pa krenimo redom. Nismo svi naivni, nismo nepismeni, nismo bolesno ambiciozni, ponajmanje ne žrtve pohlepe koja ima samo jedan put, Sirene, ma ne morske.

Sjednica Vijeća, ajme Bože je li to moguće. Je moja je, nažalost. Na istoku ništa nova, a iz ladica izvadili projekte sa bradom. Hoće popločavati, jer Bože moj, mješalica je najbolji perač love, ali… Sada dokaz kako je centrifuga naškodila onima blizu kase. Naselje ima načelnicu jasno i magarcu, složenica od - na čelu. Koga’, kome. gdje I zašto? Zašto imamo načelnicu koja nema pojma koliko općina ima novaca a trebala bi imati stanje na računu s ulaskom u Novu, pa obavezno znanje u cenat bar minut prije sjednice. Ona ne zna. Ona mora znati! Treba poznavati zakone, a ne ispucavati ćorke. Vuk mesa po poruci ne jede. Alo, alo, ne čujem dobro… E propust pravnice je I njen propust kao i kako pročelnik može potpisati nešto što ne bi bila njegova domena. No vratimo se lovi. Money money makes you funny. Uvažena načelnice 70.000 eurića na Borak. Molim. To su dva medicinska tima.

Vas odgovor čekam čija je lova, naša ili europska, jer njihovu koliko toliko netko štiti. Sada pripazite na izgovore i odgovore. Sud je iznad politikanstva, pa je nekad dobro pročitati rješenje. Ukoliko ima: n

Nema pravo žalbe, to će i laiku reći, stupa na snagu ODMAH. E kada nas ukanale, da rješenje pobijamo novim procesnim rješenjem, kupujemo vrijeme ukoliko na vijeću odgovorimo kao Vi. Čovjek koji ne zna koliko Vi ne bi odgovorio:

Kada dođe odluka ministarstva ja ću …..

Rekao bi: Ukoliko DTZ neće moći obnašati… ili barem da ste rekli ako. E teško je uteć i mišlju od djela. Kada kupujemo imamo trošak, kada darujemo imamo sreću, kada kockamo to je već ovisnost. No, nikada ne treba kockati povjerenjem Čovjeka. Pitanja za Vas od ljudi poput mene:

Zašto se direktor Grabovog rata nije pojavio na dva vijeća na koja je trebao biti pozvan? Padre ignorantum ili…

Kako se možete ograditi od bilo kojeg povjerenstva kada znamo i mi proces odabira. Jel’ vi to nama rog za sviću? Recimo onim satelitima kako nije dobro pisati svašta, jer bi se njih moglo priupitati puno, ola la. S Vama ću se složiti kako svatko ulazi u povjerenstvo svojom odlukom. To cijenim, pravo, dužnost, obaveza. Onda kažete popločavanje rive od broda Frane? Načelnice ono je Trg bolskih pomoraca, pa me sada strah da ne naručite ploče s nazivima: Ispod Konzuma, Kod broda Frane, Kod bivše ribarnice ili Ništa pod fabriku. Znamo da je projekt popločavanja napravio gospodin Popić za mandata Tihomira Marinkovića prije 5 - 6 godina. Znamo kako nije realiziran, jer je trebalo renovirati hotel Park. Načelnice to iziskuje kamione za odvoz i dovoz, miksere tonaše i nije baš kako mogu vozikati uz, niz Vrtić (lijep naziv ulice) nije se odustalo od toga, jer neće Kurta, oće Murta. Imali smo i projekt prije Omiša, ali narod posla pare njima, jer živio feminizam. Sada Omiš ima čudo od lipote, a vi ste kao pristupili bar drugoj fazi pa ste produžili molove za pristajanje ogromnog broja kruzera, katamarana, silnog brodovlja koje treba vez. Lučka taksa, itd. Jok, prominiti ćemo kiosk, ajme nama. Proučite cijeli projekt, imate službenike, tražite evropsku lovu i utucite je kao i … Transparentno! Što li je to tamo ad acta. Mi koji znamo, znamo kako Bol mora imati gotove projekte, pritiskati Ministarstvo i tako… Obo čemu ja telalim. Oni su zbog vašeg nepritiskanja dali pare agilnom Omišu, a mi ćemo mijenjati kioske’??? Za godinu dvije ćemo… E moj narode.

Onda još Bolu bolje da je volje, puno prosperiteta da nije falšeta, luksuz znači manje, al doma je loše stanje, Bol je naš dom, tko će kome ako nećeš svom. Ne smijete betonirati poljske puteve i amen. Zakon RH, jedine nam majke je jasan kao sudska odluka, koja uvijek štiti interese javnog dobra, a ne privatnih pr… kako uvjetuje čaršija.

SNJEGULJICA je postala senilna, zamijenila patuljke sa Ivicom i dala im krušne mrvice kako bi mogli vratiti se kućici, ali vrane su vrag. Sokolići stižu. Žabe su slabokrvne, mrtvački blide.

Prodajem sve svoje zemljište i kuće, nudim pravo prvokupa!

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 01. 03. 2024.)

*****

Arhiv Igor Goleš, Ivan Nižetić i Mercedes Marinković

LOV NA IZGUBLJENO BLAGO

Bol boluje od hipohondrije, poprilično načetih ego uspješnica i utrke daj meni pod cijenu svega pa i vlastita obraza. E a onda ovo izobličeno lice priučenih potkopača povijesti ima i naličje, u ogledalu prošlosti. Voljeti podrazumijeva staviti se u funkciju voljenog do granice poniznosti. Neš ti mene utopiste. Ali ja volim Bol, dati, a ne uzimati, jer tko grabi sam sebi zlo sadi. E, a onima koji misle drugačije, neka Bog oprosti, budućnost neće.

Neću u daleku prošlost, jer tamo je Bol stotinu kopljih ispred ove varošice, sa svim što nikom ne triba, osim njima. Potkupljivima. Neš ti čovika koji ima cijenu i etiketu. Nisu mu je dodijelile dežurne …već djela njihova. 1903. Prva dalmatinska vinarska zadruga. Bože dragi da vam je vidjeti taj memorandum, mene je skoro strefi kulap od lipote. Ima dalmatinski grb iz fojničkog grbovnika i pogled na Bol sa Velega mosta. Divota. Znam ja tko i gdje ga učini. E a onda??? A tek pročelje zgrade. Studenac u sjeni koprivića, pogled na Karninčića brodogradilište. Čudo u okviru liposti. I Bol prije svega toga ovjenčan medaljom za vino, nije onaj na kojeg mislite. U imenu istom i pet ih u Bolu ima, ali samo jedan u tom vremenu ima i vino i novce, brodove i vridnu braću. Iški, iški, pa ćeš naći ono što život znači. Nižu se medalje, broje se uspjesi. Kapetani divni ulažu u prosperitet rodne škrape. Je, je i ona udruga je tu. Bol odlazi u Beč, Pariz, Veneciju i odsvugdje s kolajnama i priznanjima oko vrata kući. Onda izvrsnici - žalosnici i posta podrum skladište ribarske opreme. Ali Bol kao feniks, ima gradonačelnika odličnika. Napada ga ološ. Ali narod ima povjerenje. Kuća Plenkovića njegov je dom. Rođen od oca Pavla sina Mate Plenković (17.XI. 1852. -1913.) i majke Karmelić Kate Antuna po majci iz roda Radića Šimićića ( 14. VI. 1855. – 1931.) Njihova djeca su: Mate, Jerka, Oliva, Antun Luka, Nikola i Margarita. E ovaj Nikola je taj podanik bolskog uskrsnuća. Rođen 15.XI 1891., oženjen 1924. sa Jelom Cvitanić. Dolazi za kormilo i guverna kao malo tko, čupajući se iz mutna plićaka. Ono što je važno, evo vam dokaza kako naručuje 1930. vatromet ( zašto i kojom prilikom poznato autoru teksta) Određena korespodencija potvrđuje da ni u ludilu ne bi pristao platiti nešto, a da nitko ne zna koliko. Transparentan. Nimalo potrebe za lasersko paranje neba, jer je valjda znao kako je i svjetlo i zvuk zagađivač okoliša. Čovjek prije svog vremena, a ne neki s manirima Pana. Moglo bi se pisati, ali prelazim na capt. Petrića. Bože mili koji Gospar, a ni ulice nema. Uostalom nemaju je ni oni brojni koji i Bratovštinu osnovaše u 16. stoljeću. Neš ti, glavno da su onda ugradili zgradu današnje općine. E vidite, volim humor i rimu. Ima li veze općina sa, iskužojte , opi…??? Ja bih dodala munju i munjen. Ma stvarno kome treba općina, narodu? Ma jok, za njih je narod sveučilišni dekanat. Treba uhljebima, koji misle kako je narodno baš njihovo. Je vam …..ćaćine. Znajući puno toga, zaljubljenici istine, jednu od medalja, nakon što je zlatna otuđena (poznato narodu) predaju jedinu, nažalost bez plakete istinskom sakupljaču Bolske baštine, gospodinu Ivici Nižetiću - Selčaninu. Hvala mu što mi je dostupnom učini sigurno je neće prodati, novac čovjeku nije mjera vrijednosti. Eto možda bi je kupio novi velikan preprodaje narodnog blaga, iz ruke u ruku ode sve što Bol bio jest. Neće moći, jer Ivica je našoj povijesti kao Minčeta Dubrovniku. I Lovrjenac. Možda ste ga se sjetili kod nagrada? Ono je muzej bez muzeja, lapidarij ol jubavi, Bravo Ive i hvala ti. Muzej. Pasa i roge, a ća je to. Ona kuća u propadanju, ubetonana s južne strane. Onaj fundus i tipična bolska kuća sa ognjištem na vrhu. Znali su oni kako zrak pada, ali nisu znali kako prašina i biša lizu. E opet tok svijesti. Brod Karpatija, spasitelj života sa Titanika, na kojem naviga naš Frančesko Karninčić brat Anđela Karninčića. Dobiva matrikulu zajedno sa Jurom, Zorzijem Karninčićem. E sada ovaj potonji nono našeg kapetana Juraja Karninčića. A on, teško mi reći, pogriješio. Zanesen svojim Bolom muzeju u postanku, kako onda tako danas, poklanja sliku „CARPATIJE“ rad hiper realiste Vladimira Žunića. E to bi bio marketing kada bi se znalo i porte blaga otvaralo. E moj Jurko, tuka si more i jeo kruh sa devet kora u uniformi koju pokloni, kome, njima, zbirnoj imenici od čega??? Da mi je znati je li ju vlaga okupala ili ju je biša progucala. Vjerujem kapetane da je negdje sigurna. Vjerujem i u Boga, vidila ga nisam. Eto dragi moji Boljani od kolina, manite se kviza, krenite u lov na blago iz prošlosti. Svaki po kockicu i složimo mozaik. Ponoviti ću rečenicu iz jednog mog teksta o Imotskom:

Tko s izvora istinu pije, ponosom žeđ gasi.

Boljani i oni koji misle da jesu, molim vas: Jeste li spremni donacijom od 12 eura po glavi svakoga od nas, pokloniti Bolu jedinstven poklon, jer! Pare općine su potrebne za njih, neš ti nas, morali bi se upisati u školu ili na liste, jer! Radna mjesta su prenatrpana, dva u jednu fotelju.

Pitanje je ozbiljno, razmislite. Hrvatska baština je i fasada kina, danas marketinški pano, s vragom došlo s vragom i otišlo. Srića da smo ukopnim kontejnerima rivu ukrasili. Gdje je nestao bor?

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 19. 02. 2024.)

*****

DRŠTVO ZA LIKVIDACIJU VAROŠI I UTAJU STRANACA

Jedna prođe, druga dođe, jer na ovom svijetu samo mjena stalna jest. Pa ako je tako, mijenjajmo ili će nas mijenjati. Pomalo postajemo društvo svjesnih devastacija koje su ostavile trajne rane u arhitekturi, okolišu, posebice obale i otoka, stravičnih izmjena koje nam ukradoše povijest. Neki gradovi su rekli stop, možda kasno, ali još uvijek na vrijeme za poneki prirodni resurs nekada čarobna mediterana. Danas je i naše mjesto mrtav vilajet živih ljudi, jer grad ima toliko kuća koliko *dimova iz humora*. Mi imamo u naselju kvartove mastodontih u mraku, sablasno prazne ulice i zgrade bez svjetla, koje čekaju sezonu i parazite na ono što smo kroz zimu učinili. Nije li vrijeme da se zapitamo: Je li vrijedilo? Nije, znamo, a oni pošteni složno će priznati grij je naša indiferentnost. Zašto? Zašto je grijeh biti pošten. Kome smeta iskrenost, očitovanje o zlu koje buji u ljudima u koje će se patvorine zakleti iz mrvosakupljačkih pobuda. Nahraniti će im samodopadnu licemjernu čunku, kako bi bolje grizli i zaždirali.

Gdje su inspekcije, tko potpisuje odluke i dozvole, tko to našim barata, jer mu u kući ništa ne bi, a sada sve malo. Da, da upravo ti kakvi su postojali i prije, jedni potkradali, drugi im se suprostavljali, a danas nas ubjeđuju kako je lopta kocka. E pa gospodo draga, još malo naučiti ćemo kako je turizam sveopća ubilačka snaga koja proždire samu sebe. Lomi se u iverje, koje je nekom u torbu upalo. Nije Društvo osnovano kada Vama drago, već je obnovljeno. Nije turizam počeo ni '23 jer moramo znati mi koji za pisanu riječ odgovaramo i sebi samima, kako ferijalci ne spadaju u turiste. UH MAJKE TI, SADA SMO U PROBLEMU. Moramo znati za prve Njemce i prvi *njemački* pansion ili toga u štivu koje smo nepovezano prepisivali nije ni bilo. Omaklo se, štaš. Ništa. Prošlo, još i isfinancirano, jer kupuje se sve, zašto ne i mrtva propaganda, postaje humoristično štivo pametnu. Eto imali smo u zamašnjaku i banku, sad ni b od anke, imali smo smije, družbe i druženja, sada ni dr od užina, jer kusamo g….rog. Pa evo mala pomoć kvizašima. Naučiti je li turizam uistinu dobar, kada oni koji su ga galopom dovlačili k sebi imaju zabrane za sve i svašta, pa i za kruzere. S njima u našu novu luku, eto brale prvi u županiji po noćenjima i feci koja vrh svake ljige pliva. Prvi po svemu, a tek noćenja za majku svetu, ko kiše za monsuna. To što će spavati i po klupama pola noći nije bitno, važna je masa i privatna kasa. Oće li pomidora pocrveniti, jok, pozeleniti će, jer srama nema. Ne, nema srama, svi sve mogu, svi sve znaju, a samo gorak okus ostaje na kraju. Ceh plaća tko zadnji u fotelji ostane. Samo da i njega ne ulovi uniformirani, konobar. Drago mi je da u Bolu nije zamro stari dobri arvaški rok.

Ruga se lonac loncu, a oba šporka na koncu.

E usput čestitke za onog kome fotka bilo što kaže, a ja ću ponoviti, bravo načelnik Nikola Plenković. Vi ste znali da je čovjek toliko dobar koliko mu dobra date. Je, je potrošili su oni kasu, e pa diplome bile skupe ili su se onako u trku okrunili medaljom, a loze nigdje. Baš mi drago da je onaj u penziju odnio falšetu doma misleć se ovjenčati hahahahaha. Na bucalu bez sića ni žabe više ne krekeću. E živote jesi uzalud darovan mrtvim puhalima.

Da poslovica, ma zalud njima i poslanica, a i štamparije proradile:

Tata kupi mi, tata kupi mi sve, znoš da tiron modu – stuoj atiento da te ne čapodu!

SNJEGULJICA na najbolniji način shvatila koliko je gusta magla i zagađen centralni punkt. Prošla pored upaljenih komina, cila jadna čađava, tribati će novu veštu, neka joj je crna vila slomljenih krila uvalila prazanu valižu, onako ispod stola, ostati bi mogla i……bože sačuvaj, nedaj Bože veće sramote, jer i ova je ajojjjjjjjjj

Ajde, bar je kolektivna, a Društvo se naoružava. Pazi škinuuuuu

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 15. 02. 2024.)

*****

BOLSKI KARNAVOL

Drage moje maškare nekad su bile najiskrenije - slika naroda. Danas europerizirane, ali tu ste, to je najglavnije.

Tastamenat koji je bio glava karnevala čekao se kao evanđelje na misi. Danas to nije retrospektiva događanja protekle godine kao nekad. Danas je to politički zamotano i uljepšano stanje u mjestu, a troke ona: „Žali nan se Božek da doma ima ženu i svastiku, a nijedna nije za gimnastiku“. Ali neka bude kako bude samo neka nešto bude.

A ja dodajen jednu od svoje:

Pri se dobro štrologalo na koga bi karnavol tribo sličit, a danas možedu dobota svi Boljani bit primjer. Afin su se počeli klanjot Guospi međimurskoj da in udili legitimitet da možemo činit ča hi je voja ma ni Gospa mona da radi njih riskirati svoj kredibilitet.

Želim von lipo vrime i dobru zabavu s Gemoton u duši i svamin u sarcu..

P.S. Vi meni izmolite jedon oče naš jer kako je reko sv. Lovro: obarnite me pečen son!

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 09. 02. 2024.)

*****

Mačke neće u ponuđeni apartman. Radije ostaju na Zlatnom ratu ...

TKO ČIME UPRAVLJA?

Govorili su naši stari kad bi nešto išlo naopako - ovuode se nezno ni kuo pije ni kuo pločo - a doboto ni kuo vlada. Nećemo dirat vlast jer sve uredno potpisuje načelnica, pa ona i za sve odgovara. Jedino razriješeni direktor TZ potpisuje kao da nije obaviješten da TZ nije njegov vlastiti obrt.

Ma jeli normalno da Bol PZ ulaže u kulturu umjesto u uređenje poljskih putova?

Kupila Općina kuću za muzej, a ono u nju nastanili miševe i povremeno sezonske radnike. A za tržnicu i ribarnicu zimi nima mista. Bome za koga? Na upit odgovara zaduženi rukovodilac komunale. Znači tako - Boljanima ne treba zimi ništa. Tako misli vladajuća klika. Svako glasanje završava: svi ZA, a jedan ili ponekad dva PROTIV.

Da plaža za pse? A pasih ni za lik. I oni bi pinku žala, a mačkama se ne sviđa novouređeni apartman, koji zjapi prazan. A mačke se unatoč nastojanjima nekolicine entuzijasta ponašaju poput bivših radnika bivšeg „Zlatnog rata“. Ma i njima je pokucala maca na vratanca. Znak je to da imamo ipak pravnu državu, sporo hodajuću, ali ukaže se s vremena na vrijeme.

ISTINA ILI OBMANA

Pitanje je to koje muči Boljane, a nitko od odgovornih ne daje odgovor. Tišina je najpogubnija, ona otvara vrata svakoj smutnji. O toj luci govorimo godinama, i uvijek je zaključak, samo što nije gotovo. A ono ništa konkretno nije ni započelo. Bilo je rečeno da će početi radovi pred ljeto 2023. Onda to zbog sezone nije bilo prikladno, pa se odgodilo za jesen. Prošla jesen, a o luci ni rijeci. Onda objava - radovi kreću početkom 2024., u koju smo već dobrano zagazili, a o luci ni spomena. Ova vlada mijenja ministre kao stare krpe, ali ima nekoliko trajnih. Među njima je i Oleg Butković, za čijeg se mandata puno uradilo na komunalnoj strukturi diljem Hrvatske i za koga se ne može reći da je obilježen skandalima. Dapače, nije davao prednost nikome po stranačkoj pripadnosti, već je ulagao gdje je trebalo i onima koji su bili istinski zainteresirani za boljitak svoje sredine. Više je puta spominjao luku Bol za koju su osigurana sredstva. Ja vjerujem da je tako i bilo, a svjedoci smo koliko se njih odupiralo gradnji nove luke što je izgleda dobrodošlo nekom trećem. Ne znam pravi razlog ove trakavice, ali potvrđuje se ono što je spjevao naš bolski tekstopisac Ivica Jakšić „Uvik ništo fali“. Možda on zna odgovor na ovo pitanje.

Ali ipak se nešto kreće. Započela je prva faza gradnje novog groblja. Doduše zove se parkiralište, pa iako su auta dobila prednost u odnosu na umrle i to nam je potrebno. Do izgradnje grobnica umrle možemo parkirat u improviziranim parking-kučicama.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 21. 01. 2024.)

*****

ISTISKIVANJE MALIH DIONIČARA?

Pali smo bez ispaljenog metka. Samo obavijest državne agencije da već ne postojimo u njihovoj evidenciji. Shvatili smo mi odavno da se nećemo obogatiti s njima. lako su nam to dosad pokazivali, ali to da mi nećemo biti vlasnici onog što nam pripada ìpak nismo predviđali. Radila sam na ustroju dioničarske knjiga i nakon dva seminara u Zagrebu svima sam savjetovala da prestanu otplaćivati obročno paket dionica koje smo dobili od naše firme (Zlatni rat). Ljudi su me većinom i poslušali i počeli prodavati dionice kojima se cijena kretala u rasponu od 25 do 55 eura. Ja sam tada za paket od 64 dionice dobila 3.560 eura. Sada sam za isti paket dobila 1.344 eura. I to bez da sam ih ponudila na prodaju već su mi ih oteli i dali onoliko koliko su htjeli uz malu zabilježbu "ova je obavijest valjana bez pečata i potpisa". Jadna moja Hrvatsķa. Sada vam savjetujem da vi koji niste dobili novac, jer ste u međuvremenu promijenili račun, a dobili ste obavijest da im javite HITNO o novom računu, to učinite već sutra jer bi im i to moglo biti opravdanje da ostanete i bez ovih mrvica koje su nam milostivo udijelili. A pisano je malim slovima (ne masnim). Stoga je moj strah da nas ne otpišu - potpuno opravdan.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 17. 01. 2024.)

*****

DRUŠTVENI ŽIVOT PENZIONERA

Kako je lijepo biti penzioner, ne raditi, a primati plaću, i to naročito u predizbornoj godini s različitim dodacima. Iako to nisu neki novci, za malu zadovoljštinu okupljanja u društveni dom ì popiti kavu po prihvatljivim cijenama već je za njih zadovoljavajuće. Ali kako bi to bilo kad bi normalno bilo. Komunalno poduzeće ima 4 uposlena konobara, koji rade ljeti na plaži Zlatni rata, a zimi se oporavljaju od umora. Tako direktor štiti radnička prava, a što ti jadni penzići nemaju mjesto za okupljanje baš nikoga nije briga. I još se hvali svojim zalaganjem za organizacijom posla. Eto i Općina je dobila neku siču iz europskih fondova zahvaljujući savjetnicima koje honorarno plaća, a i uz dobro ekipiranu ekipu u kulturi zaposlili su i penzionera pa što ne uposle još dva konobara kad ih fali?

Neda KRALJEVIĆ

(obja vljeno 06. 01. 2024.)

*****

BOLSKA I BRAČKA TORTA

Sritno Vam i berićetno uz jednu želju, volimo svoje kako bismo tuđe mogli poštivati. U ovo vrijeme darivanja poklanjam Vam nešto naše, nešto ol starine i guštožo. Najstarija torta nažalost zaboravljena, BOLSKA bračka torta. Nalazimo je u starim dokumentima, ali ne na stranicama bilježnica naših vridnica, majki, teti, kuharica. Možda su je htjele zapisati, ali moderno vrijeme je naturilo novi trend, val rušenja svega što je iskonsko usvrhu budimo sve, osim onoga što uistinu jesmo. Imali smo kraljice kužina, Znale su je one, jedna ju je pekla u lašćeru (eee, tada nije bilo tepsija, plehova ni modli) Vinka Kraljević Guliermo. Neda Marinković Spodić, Slava Marinković Bello, Anka Marinković Bello, kuće Niseteo, Vusio, Bezerić i naš Dinko Ivulić Mateša, čija bogata receptura je netragom nestala. Danas je ova torta kraljica vegetarijanskih i veganskih slastica u zapadnoj Europi, a mi manično pobacali sve u smeće. Do nje sam došla teškim radom na knjizi o bolskim velikanima. Knjižurina nije interesantna kao nova štiva trči, laži, maži, a još manje je interesantna ona koja piše o običajima Bola u zimskom periodu, Karnavoli, jer to je sociološko štivo, a mi smo… Znate li tko je Nikola Plenković, ako ne znate zacrvenite se. Najbolji načelnik našeg mjesta, čovjek iz naroda za narod i Bol. E eto vama oni koji su doveli do bankrota narod i misto??? Slavite ih, ja ostajem kod Plenkovića i Petrića, a vi nagrade dijelite svakom koji je u Bolu bar jedanputa razvio crnu maramu. Ova torta je iz onog vremena kada se slavilo, veselilo i dijelilo. Njome je proslavljeno ioslobođenje poslije oba rata. Bila je nošena na obiteljska slavlja, a komad u tratamentu je značio kako se „molo dobro udola“ Danas štitimo ono što je svačije, samo naše nije. Otkada se to na Braču hrapavim zove što zaglađeno nije. To je grezo, nagrizeno, faltano, nafrižono….sve je, hrapavo nije, kao što i varenik dolazi od variti, a Brač kuho. Malo logike i mozaik je tu. To što se nekima istina ne dopada, neka proslave Blagdane uz moto: Istina, Put i Život. Ja ću uz ovu tortu u Novo lito (Nova se piše velikim slovom op.a. koga svrbi nek se češe) i biti ću kuntienta, sritna, jer kao zavjet srca moga čuvati ću znamen Brača Imotskoga. Pridružite se svi kako nam Bol oglođali ne bi.

Kuharice ručak skuhaj fino

Pa ćeš dobit novaca za kino!!!

Kuharica voli kobasice i užgano uje.

Jerbo doma kuso se na tuje.

SNJEGULJICA nam ukrala bijeli Božić samo zato što je sklona drugim kolurima. Patuljci bidni izgubljeni u šuškavo zeleno-crvenom koluru, pare arlekini. A narod muči, dvije uči i opet ćepasti na ispitu zrelosti. E moj narode. Zaboravili himbenici

Radujte se narodi, a radost ima samo zdrav čovik, zato zdravlja i na dobro Vam Mlado lito.

P.S.

Puni pravi bolski recept, jer je ovdje brački, dobiti će te svi koji ga istinski želite očuvati, a on originalan po vrhu ima polovice oraha okrenute na vatri u dobro istučenom bjelanjcu i medu... Tako je vrh torte hrskavo bijeli krokant. Ukrašavala se cukrom de orzo itd. Ajmo narode, sačuvajmo slavljeničku, zdravu, vegetarijanu, nije li vrijeme za Popokatepetl. Para imate, a tamo tortilja koliko te volja i sve od kuruze. Prošla ja davno cili svit i „Ma di ćeš nać ovako lipo misto…“ Čevapi, burek, pite, filipinska, indijska, meksička kužina, talijanski imena koliko hoćeš, a nigdje pašte u suho, a dobra je majke mi, to vam je pasta al pomodoro, hm sada bi vi malo namotali na perun. EEEEEEEEEEEEEEEE prošlosti lijepa li si. Kviz pitanje: Zašto se o Božiću rasprostire slama po katoličkoj kući.

Odgovor: Iz običaja.

Pa majku mu onda iz običaja vratimo se izvorima bistra, zdrava i posebna izvora, korijenima gospodo, samo nas oni u Bolu drže, ostalo kalem na trul panj.

Otvaramo licitaciju Pravo prvokupa može imati samo bivši vlasnik, nikako dosjelac!!!

On se već korištenjem okoristio.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 29. 12. 2023.)

*****

GDJE JE NESTAO BOŽIĆ?

Slavimo blagdan Božića, to jest dan Isusova rođenja. Ukazao nam je čast spustivši se među nas, a nama je dužnost zahvaliti mu na tome. A što bi on želio od nas, možda kuhano vino ili kobasice ili glamurozne darove. Sigurno ne bi volio gledati gužve u centrima zbog megalomanskog konzumentarizma već bi mu draže bilo vidjeti pune crkve i vesele pjesme dobrodošlice. Ima i toga, ali dakako da ih brojnošću nadmašuju oni koji crkvu i ne vide.

Božić je blagdan obitelji, pomirbe i praštanja, pa nije dovoljno ići u crkvu i klanjati se do poda. Već bi daleko jače i ljudskije bilo pomisliti jesi li koga rastužio i bezrazložno ga uvrijedio. Možeš mu pomoći ali u tebi je jača želja za dominacijom - promisli malo, bili se to Isusu svidjelo. Jeli tvoje klanjanje predstava za javnost, a sa stvarnošću nema veze. Nisam ja pozvana da upirem prstom u nekoga. Tek sam sretna da nitko ne upire prstom u mene.

Nekidan sam bila svjedok tog našeg farizejstva. Išli smo autom iz Supetra prema Postirima, a na cesti ispred nas išla je jedna starica - u ruci štap, a u drugoj tri velike kese. Kad odjednom udario pljusak. Ispred nas su se provukla dva auta samo sa šoferom. Ona je podigla stap da ih zaustavi, ali na moje zaprepaštenje samo su je zaobišli. Ukrcali smo je, a njoj je samo zasuzilo oko. Ništa nije rekla. Dali ti momci idu u crkvu? Jesu li ikad čuli onu: To što učiniš jednom od moje braće meni si učinio.

Ne moraju ići u crkvu da bi bili ljudi. Dovoljno je da imamo dušu. Crkva nam u tome samo pomaže. Zato ne hranite site, oni vam nisu za to zahvalni, već komentiraju kako je krumpir nadjačao bakalar. A što se tiče Božićnice, kad imaju onoliko para na računu što nam nisu dali 100 eura. Što je to 50. Zato nekoliko glasova onih koji to neće zaboraviti do slijedećih izbora nisu vrijedni sreće koja bi obuzela male, gladne i bosonoge, ranjene u duši i tijelu da su dobili djelić ovoga kolača. Pohvalno je to što su obradovali stare i samce, ali ima i potrebitijih. Učite mlade da idu pravim putem, da vlastitu korist ne gledaju kao cilj, već da je podrede društvenom interesu… Pa bi svijet jednom mogao postati bolje mjesto za život.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 28. 12. 2023.)

*****

KAMERE UŽIVO

Bili smo oduševljeni postavljanjem live camera na nekoliko lokacija u Bolu. Tada smo od doma mogli pratili život na rivi, a još više me iznenadilo to koliko gostiju priča kako zimi iz različitih zemalja gledaju što se događa u Bolu. Nekidan su me nazvali iz Norveške i pitaju zašto ne rade kamere. Ja sam im rekla da Boljani ne mare za društvene vrijednosti koje ne donose dobit. Nije im to baš bilo jasno, ali na tome smo završili. A sada ja pitam: tko je nabavìo kamere i tko je odgovoran za njih?

Neki dan kad je slučajno kamera radila, identificirala je lopova. Možda bi se moglo pomoću njih i više toga saznati. Prošle je godine privatna kamera otkrila kradljivce agruma. Mi se zimi izoliramo od svega. Jedino brojimo prošlogodišnju zaradu i smišljamo kako je dogodine povećati. Uživajte dok traje.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 22. 12. 2023.)

*****

PLAŽA BJENAČICA

Opet je aktualno uređenje plaže Bjenačica. I treba biti, jer je ona značajna za veliki broj kupača koji su tu zbog komercijalizacije skoro pa ostali bez plaža kojima smo mi ponosno promovirali Bol. Slažem se s mišljenjem da je prvo trebalo pitatì struku i to po mogućnosti više njih pa krenuti u izradu projekta, da se ne dogodi, zbog želje za boljim, učiniti nepopravljivu štetu. A zasigurno nije ni pituravanje nepouzdanog projekta općinskim novcem, kojeg ima u izobilju, bila želja investitora. Uostalom svrha općinske blagajne je ulaganje, a ne čuvanje (naravno pametno). Dozvolit ću sebi javno iznijeti svoje mišljenje o tome, a baziram ga na dosadašnjim dugogodišnjim primjerima, a ne na stručnim, jer to nije moja domena. Ja mislim da bi se po izradi planirane investicije i vrlo kratkom roku umjesto novog prostora za kupače u svakom razdjeljku pojavio po jedan mali kafić te da bi kupači ostali i bez ono malo žala što je preostalo. Ne morate se javno izjasniti, ali ja sam uvjerena u to da će veliki dio vas slaže sa mnom.

Ograničite, također, broj ležaljki koje su ukrale prostor kupačima, a vizualno samo nagrdile prirodno nam podarenu ljepotu.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 06. 12. 2023.)

*****

INFORMIRANOST I PRIUČENOST

Narod bi rekao žabe i babe, a ja ajme nama s vama. Moram se pohvaliti kako sam bila u europskim zemljama i skužnila kako smo daleko od te Europe stoljećima. Tamo je normalno sve ono što je nama strano. Ne možeš rušiti šume, graditi uz cestu, ne smiješ biti živčan, jer ti država ulaguje. Sve je njima jeftinije osim luksuza. Najskuplje kada ideš prevariti državu za porez. Za izludit od poštenja, jer svi vole pare, a nitko rigorozne kazne.

Vratim se ja na moj komad zemlje ispod plava neba i oblufnem od ludosti naše. Kante za razvrstavanje otpada, napredno nema šta. No ja kao ja znam da sve kante idu u isti kamion, tko to mene obrće oko zdrave osi. Kompostiram 35 godina, staklo odvodim u Podbarje, kao i sav otpad za recikliranje. To je bilo ok, ali žaba hoće u vodu, bara njoj komercijalno nekomercijalni ulog. Rotor sa rotorima Europe i Pražnica ubog, okićen pur pjenom, otužna slika. Imam ja i dobru informaciju. Je li lažov onaj koji istinom ne zbori. Bome da je u mom svijetu. Informiralo nas kako je bolski parapet „službeni portal“ općine. Eto vraga, a ja otvarala službene stranice općinice. Sada tamo neke individue, šokitisi, bršćenje, nema policijskog ČEŠLJANJA, jer obrstiti je put do kozje smutice. Sada znači taj portal GG izašao iz Bavula je općinski portal. Bože moj zna li taj portal da nitko osim njega ne gradi karijeru i vrijednost oglašavanjem osim tužibabe koji nema pojma o osnovnom ustavnom pravu svakog punoljetnog čovjeka. Oglašavajte se svi, to je naše pravo i dužnost, kako nam kekoti ne bi puhali za vratom, a i leđa nije dobro okrenuti. Zašto, proći ćemo kao inventar ribarnice, a Poncije vode nema, ni kajina majke mi pa glumata Abela. Ono što dotični portal radi moglo bi biti lako utuživo, jer članak mora biti potpisan, istinit, nimalo samoljubivo dopadljiv. Teško da nije zarđan jer je skulptura lamarin u glavi force base. Zamislite da mu je biti autor Čiji potpis vrijedi koliko i ….. bio bi balun pun helija. Jadan Bože tko te pravdi podučava.

Onda frka krka oko vatrometa, uplata, isplata, pa tek da presude nisu pravomoćne, stoji kada ne znamo kako je sudbena vlast iznad ove Golgote. Doći će vrijeme i izvršne, opa brale jesmo ti neupućeno neupućeni ili ti ga na stranputici. Gospodine ja ću potpisati ovaj tekst, tri su pilona vlasti, anarhija je stanje. Imamo i tiraniju, kada iz osobne frustracije poklonimo slobodan dan radnicima i oštetimo društvo za njihove dnevnice, tek onako iz ćeifa, jeste li stečajni upravitelj ili smeta neka tamo individua, a za nju svi znaju kako je ostvarena odavno bez uvlakuša i laktarenja. Pišite nepotpisani za Slobodnu, oni su ludi za takvima ili su tamo individue koje vi ne smijete imenovati.

Zaredale vidim ostavke, glasno, daleko se čuje, dakle imamo divan uradak gospodina Ante Solde iz 2017. To ste promašili. Vi tek sada otkrili vrsnog stručnjaka, jel preko …. Morate biti informirani, bar su vam blizu oni iz vijeća tih godina. Činili vam se da rat malo šteka, ode i on, težak jaram mu utovariste, umjesto rasterećenja, krivi vitri pušu. Vlakići bi morali voziti na eko lokomotivice, to je u prilog turizma po mjeri čovjeka, održivog mislim. Uz to teško da mogu razviti brzinu veću od 60 km pa s njima na šetnicu, jer kioscima ćete onako zatvoriti vaše plavo more. Blago vama koja lakoća postojanja. Sada kao i od vaše liste znam da nitko odgovoran ne glasa za nezavisnu listu, jer oni nemaju članstvo, bazu, iskustvo, samo žele vlast i moraju se prikloniti stranci na vlasti, toliko o neovisnosti i nezavisnosti pa i o nekom novom amandmanu kad sada uleti europski zakon o pomorskom dobru. Jesu odnosi još ok ili…. Brzo će krampus pokucati.

Ima nešto predobro. Mladi napredni neovisni i educirani kadar uči našu djecu emocionalnoj inteligenciji. Proučite kolika je vaša ili je prag pucanja tu tu tu.

Bravo nastavnice i učiteljice, to je siguran put odgoja kompletnih osoba koje će u budućnosti ispravljati greške onih koji nisu ni čuli kako emocionalna inteligencija formira naše ja u svakom smislu.

Stvarno svaka pohvala i ne samo za to, za sve one aktivnosti za koje naša škola ima svjetski renome. Pokazale ste da je rad iz ljubavi svugdje najbolja opcija.

Poslovice nema, jer se sada svi nabacuju, dobra lokomotiva, pa evo goriva drugovi

Baba Jaga je snijela jaje,

SNJEGULJICA je uposlenik staklorezačke obrtničke udruge, sve polako kako se jajca ne bi mitološki prolupala u legendu: Bila jednom jedna…

Bijaše to vrijeme kada su katamarani ne plovili, a trajekti na vesla dostizali brzinu od 9 milja, zamislite kako bi šišali kada bi imali motore na super octane. Nikako da nam svane, jer znaju i patuljci

Obećanje samo ludom radovanje.

Mercedes MARINKOVIĆ

(objavljeno 01. 12. 2023.)

*****

INDIVIDUE-ANONIMUSI ILI IZVJESTITELJI

Argumentirane komentare uredno potpisane neki "dobro prikriveni ali svojom rječnikom ogoljeni do kože" nazivaju reklamiranjem individua koje žele stvoriti poželjnu sliku o sebi. Moje je mišljenje da oni žele pomoći slijepima da progledaju. Ne stvara se tako slika o sebi, već riječima i djelom.

Ima u našem Bolu podosta onih koji za sebe govore JO-JO ali zajednica ih tako ne prepoznaje. Od anonimusa čujemo da su neki brstili općinski proračun, a ja u svojih 69 godina nisam čula da je u općini bilo uposlenih životinja. Stavljajući nove kandelabere ne zove se obnova električne mreže.

Pisali smo mi stanari ulice Novi put o nasušnoj promjeni starog drvenog kandelabera koji je prijetnja i ljudima i vozilima u vrijeme jakog vjetra.

I u školi se radilo, ali kupe padaju za vjetrovita vremena. Šufit pliva za svake jače kiše.

A kako se rješavaju prometni problemi provedite jedan dan u ulici Novi put. Od svega je jedina istina da sve ovisi o tome tko i s kojeg kuta gleda.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 29. 11. 2023.)

*****

STARO-NOVO STATISTIČKO IZVJEŠĆE

Čitam na jednom lokalnom portalu (izdavač: Općina Bol) izvješće o ispunjavanju predizbornih obećanja zahvaljujući kojima smo u onolikom postotku dali glas novoj stranci Bolu bolje. Ispalo je kao uglavnom uvik: Namin boje, a vami će bit kad bude.

Pošto sam godinama vodila općinski proračun nije mi bilo teško usporediti nekadašnje rezultate s ovim sadašnjim. Iako je to bilo prije sedam godina bili smo vodeća općina u izdvajanju u kulturi (za primjer Supetar je izdvajao 500.000 kn, a mi 900.000 kn). Potom izdvajanja za predškolski uzrast prednjačili smo pred mnogima, a bili smo prvi u Hrvatskoj jer smo za prvo dijete izdvajali 7.000 kuna. Sve se to da lipo provjeriti. A ograđivanje tamarisa nazvati investicijom može netko poput mene koja se u kategorizaciju investicija ništa ne razumin.

Da su napravili nešto dobro to je smanjenje noćne buke u centru kao i one u predvečernjim satima na plaži Zlatni rat. To je velika stvar, iako je već nanijeta dugoročna šteta bolskom turizmu. A ako su zaboravili druga predizborna obećanja neka preslušaju bolski bavul koji je bio odličan rukopis za postavljeni cilj. I ruke na muke da se možete na kraju mandata imati čime pohvaliti, a ne samo projektima koje je prethodna vlast odradila dvotrećinski ako ne i više.

Da ste uprli snage, ne bi sada općinski budžet bio sličan HBOR-ovom već bi bio na nuli.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 24. 11, 2023.)

*****

KOLIKO NAM TREBA?

Prošli su dani tuge i siječanja. Život ide dalje. Svjesni smo koliko nam je potrebno kad nas Gospodin pozove. Jedna rupa (raka) i eventualno jedna kamena ploča, a u rupi gužva, ali nitko se ne žali. Zar je to vrijedno rastezanja po sudovima, sve zbog jednog metra za koji smo uvjereni da nam ga je ukrao susjed. Koji nam je najčešće netko od najbližih. Svađe, nemir, lažna svjedočenja, što nam to treba? Po sudskoj evidenciji najjači su u tome Boljani. Trenutno se vodi šezdesetak takvih predmeta, i ja sam nažalost jedna u toj statistici, ne da otmem tuđe, već da zaštitim svoje.

I ovog će ponedjeljka biti jedan uviđaj u Bolu i tako u nedogled. Radi se nova katastarska izmjera, hvale vrijedan i težak posao. A i tamo imaju problema s Boljanima. Zbog nerazumijevanja jedan je djelatnik u katastru dao otkaz. Umjesto da smo zahvalni za to, mi stvaramo probleme, jer se međusobno ne možemo dogovoriti. Kako očekivati od Suda da to uradi za nas? Sjetite se barem u ovim danima koliko će nam biti dovoljno, a neki nemaju ni to. Promislite samo da ćemo doskora, netko prije netko poslije, biti zadovoljni jednom bužom (na groblju) BEZ PRAVA ŽALBE.

Neda KRALJEVIĆ

(objavljeno 05. 11. 2023.)

*****

MORAL NEMA ALTERNATIVU

Moral je jaka riječ, za mene na ljestvici vrìjednosti na prvom mjestu. Dodvorice su mi zadnja stvar koju mi netko može prišitì, a strogo pazim na istinu, zato me gospodine Trutaniću ne prozivaju. Što se pak tiče uratka bolsķe priče producent je TZO pa samim tìme i njezin direktor neposredno zaslužan za uspjeh serijala. Moja je pretpostavka, a ne tvrdnja, da je to možebitni razlog ne preuzimanja nagrade, ali ste mogli poslati nekog od vaših suradnika, jer oni imaju iskustva. Bilo bi to poštivanje davatelja, a ne glorificiranje gosp. Marinkovića.

Otkazala sam suradnju Slobodnoj Dalmaciji kad je moj urednik izokrenuo moje riječi i tadašnjeg gradonačelnika pok. Puljića proglasio divljim graditeljem i to stavio na naslovnìcu Slobodne.

Eto toliko o mom moralu. I drago mi je što me čitate, nadam se da se uglavnom ipak slažete sa mnom.

Neda KRALJEVIĆ

(0bjavljeno 03. 11. 2023.)

*****

Ovaj je tekst nastao kao reakcija na tekst gospođe Kraljević naslovljen „KORAK NAPRIJED, DVA NATRAG“, a prije objave gospodina Marinkovića pod nazivom ˇ“pravomoćna presuda – ponovni postupak“. Kako čitateljima ne bi bilo previše, o njegovom ću se tekstu očitovati naknadno.

MORAL JE UISTINU …

Gospođa Neda Kraljević je kao dopisnik Slobodne Dalmacije i suradnik ovog portala očito naučila da se njezini tekstovi ne komentiraju. Eto, da se i to jednom dogodi kad kap prelije karatil.

U svome posljednjem tekstu gospođa Kraljević komentirala je kako nitko od predstavnika TZO Bol nije preuzeo nagradu za film o bolskom turizmu, koja se dodjeljivala na nedavnoj manifestaciji na Krku.

Kao direktor TZO Bol moram reći kako mi je iskreno žao što nisam mogao uskladiti obveze i biti nazočan tome događaju, budući da navedena nagrada ne pripada samo turističkoj zajednici, niti nekom pojedincu, već pripada cijelom Bolu. To se događanje nažalost poklopilo sa završnim pripremama za obilježavanje 100 godina bolskog turizma.

O razlozima nemogućnosti dolaska obavijestio sam organizatore manifestacije na Krku, što su oni u potpunosti razumjeli i prihvatili te su nam poslali nagradu poštom.

Toliko o povodu za napisani članak gospođe Kraljević, a sada malo o njenim komentarima:

Boljani su tako saznali kako je naš sumještanin (valjda u slobodnom vremenu) gospodin Markito Marinković završio filmsku akademiju. Uistinu, ne znam kako bi drugačije komentirao laž o tome kako je on autor nagrađenog filma. Uostalom, pogledajte film pa ćete vidjeti da se tamo spominju imena osoba koje su radile na njemu, a njegovog imena, „zamislite“ – uopće nema.

On je kao direktor TZO Bol bio samo naručitelj filma, ništa manje… ali nažalost (ili na sreću) ni ništa više.

Gospođa Kraljević nadalje tvrdi kako se po nagradu nije išlo zbog toga što je poništeno rješenje o imenovanju direktora TZO Bol. Neupitno je kako je predmetno rješenje ministarstva turizma vraćeno na ponovno postupanje te kako sudske presude treba poštovati, zbog toga čekamo stajalište ministarstva o sljedećim koracima i radnjama.

Ovdje u oči upada nešto drugo. Naime, u toj presudi iznijeto je stajalište o tome kako ja ne ispunjavam uvjet iz natječaja vezan uz godine rada u turizmu.

Intrigantno je kako je tužbu podnio gospodin Markito Marinković, osoba koja neupitno nije ispunjavala uvjete (radno iskustvo na rukovodećim mjestima) prilikom svog prvog izbora za direktora TZO Bol. Treba se zapitati i o motivima tužbe gospodina Marinkovića. On je tada bio odlučio ne javiti se na natječaj, držeći kako bi upravo on trebao biti doživotni direktor TZO Bol. Ovo je potpuno isto kao da pojedini općinski načelnik želi i dalje ponovno obavljati tu dužnost, ali ne želi izaći na izbore. Kako on nedvojbeno nije stranka u postupku, tužbu nije podigao zbog zaštite svojih (ničim ugroženih ljudskih prava) već isključivo u cilju nanošenja štete instituciji čiji je direktor bio više desetljeća.

Gospođa Kraljević kaže kako je gospodin Markito Marinković moj oponent. Niti je on moj oponent niti sam ja njegov. On bi mogao biti moj oponent da se kojim slučajem javio na natječaj za direktora Tzo Bol, što on nije učinio, ustrajući u svom stajalištu kako bi on trebao biti doživotni direktor TZO Bol, kao svojevrsni monarh bolskog turizma. Načelo mandatnog izbora dužnosnika jedno je od temelja demokracije. Stoga, gospodin Markito Marinković može biti oponent jedino samoj demokraciji.

Davno sam čuo kako pojedine osobe Markita Marinkovića zovu „drug Tito“. Mislio sam kako je to zbog fizičke sličnosti, a na kraju ispada kako je to ipak zbog diktatorskih poriva.

Moral je ipak… rastezljiva žvakalica.

Ante TRUTANIĆ, direktor TZO Bol

(objavljeno 01. 11. 2023.)