Ja tako mislim

                                                                        

       Ovo je novo poglavlje gdje ćemo objavljivati vaša mišljenja, kritike, pohvale i prijedloge.

Naša je adresa: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it ili Press servis, Ruđera Boškovića 2, 21420 Bol.

Tekst mora biti potpisan punim imenom i prezimenom s brojem telefona ili mobitela radi dodatnih objašnjenja i dogovora.

Tekst može biti objavljen i potpisan s pseudonimom.

Mišljenja i gledišta objavljena u ovoj rubrici (poglavlju) nisu stav redakcije.

Redakcija sebi pridržava pravo kraćenja i opremanja tekstova.


xxxx



alt


BETONIZACIJA I DEVASTACIJA BOLSKOG TURIZMA

Zonja brokva u kapsil Bola,
kakvoga smo nekad poznavali,
i uživali u njemu


Pažljivo čitam sve što se objavi na boljani.info. Tako, prije desetak dana pročitah da je načelnik sam odlučio da dadne kompleks parkinga, iznad moje kuće, Bluesun-u, za potrebe uskladištenja šuta i materijala, kad krene rušenje starog, i izgradnja novog Borka.
Prije deset dana, navečer, smo imali prolom oblaka, niz Bračku cestu se slivala rijeka, duboka i do 15 cm, a od kuće Matjašić Roka, do šumice, je tekla rijeka, dubine 10 cm.
Kako s lanjskim radovima nije sanirano najdonje parkiralište, nije učinjeno ono najosnovnije, potporni zid, koji bi sprečavao da se rasuti materijal spoji s bujicom, pa svaka obilnija kiša nosi goleme količine zemlje i šljunka.
Osim toga, nisu urađene (obnovljene) rešetke sa sakupljalištima bujica, poviše, i ispod raskršća (rotora). Tim aktom nečinjenja investitor je garantirao građanima Bola rijeke po županijskoj cesti, garnirane zemljom, žalom i ostacima građevinskih materijala.

Rečeni parking (stovarište materijala, od 1.10.) je samo povod mog pisanja.
Glavni razlog je plan Bluesun-a da izgradi golemi novi hotel Borak.
U startu se slažem s dijelom vijećnika, i mnogim slobodnomislećim ljudima, kojima je Bol na, i u, srcu, da to treba dati, ne na uvid, nego na javnu raspravu, jer predloženo nije u interesu Bola, bolskog turizma, i koristi za stanovnike Bola.
Dapače, svaki od navedenih razloga je na štetu, svih narečenih čimbenika.
Preizgrađenost parcele.
Golemi kapacitet.
Golemi potrošač (korisnik) struje, vode i kanalizacije.
Mala ili nikakva korist za Bol.
Vjerojatna (konačna) uzurpacija plaže ispod hotela.
Dio betonizacije i ibicizacije, jednom riječju urbicid.

Ovo posljednje se "uklapa" u rezultate aktivnosti vijećnika Bola, zadnja dva desetljeća. Jer, sva prekomjerna, i nepotrebna betonizacija je "pokrivena" njihovim odlukama!
Ponavlja se, u milimetar isto, španjolski scenario, iz kojega nisu izvukli pouku.

Bolom kruži priča, da je općinarima bio predstavljen i model budućeg hotela Park, gdje je bila predviđena izgrađenost skoro 100%, i čiji su prijedlog, navodno, općinari odbili.
Informacija da je Bluesun uknjižen na vodosakupljalište u Podbarju, graniči s naučnom fantastikom. Javno dobro , koje je kralj Aleksandar poklonio Bolu, na njegovo korištenje i dobrobit, sada je "vlasništvo" tvrtke, koja sutra može biti turska.

Posebna priča je štorija o mogućoj izgradnji nastambi za radnike u Podbarju.
Zar svi u Općini pate od amnezije? Zar su zaboravili na Šarićeve "nastambe za radnike" koje su, nakon par godina postale Beach garni hotel Zlatni rat?
Općina nije od toga uprihodila ništa.

I na kraju, ali, Bože sačuvaj, ne zadnje, infrastruktura.
Svi se sjećaju lanjske eksplozije u trafostanici hotela Elaphusa. Preopterećenost, jer je radila bez rezerve snage.
G. Trutanić, direktor Vodovoda Brač ističe kako, citiram, "dobrim gospodarenjem imaju cca 9% rezerve". Sranje, da izvinite na izrazu, to je ništa, a ne rezerva. Govorim odgovorno, jer sam radio na obnovi infrastrukture u poratnoj BiH, i znam što je pričuva sustava, a što operativna količina.
Kanalizacija nam je na nivou kada je sagrađena, 1986.g.
Mažu nam oči desalinizatorom, koji ne rješava problem ni hotela, a kamoli kapaciteta u hotelskom naselju!

Sve energetske resurse su financirali građani Brača i Bola, ne hotelske aglomeracije.
One samo koriste blagodati koje su im osigurale lokalne zajednice, koje su, u pravilu, za te zahvate posezale uvijek i samo u džepove građana.

Hrvatskim jezikom rečeno, stanovnici su financirali megabogataše. Priča se ponavlja.

Zašto? Zato jer smo već prije deset godina udarili u plafon održivog nivoa turizma.
Pritisak individualnog i međunarodnog kapitala je enorman, slomili bi se i jače osobe od krhkih općinskih vijećnika.

Znači, već desetak godina oni koji vode Bol rade u korist naše, i Vaše, štete, i toga su svjesni. Da li su svjesni činjenice da ovim, skorim, potezima definitivno uništavaju Bol?

Pala mazga, pri jematvu …


U Bolu, 13. svibnja 2018.g.            
                                       Boris Đorđević


**********


alt


NAKON NEPRIHVAĆANJA MOLBE

Iz izvješća sa sjednice Vijeća Općine o molbi M. Mijića kojeg ste objavili prije neki dan vidljivo je slijedeće:

1.    vijećnici nisu imali detaljnu i točnu informaciju o predmetnoj temi. Da su predsjednik vijeća i načelnik željeli detaljno informirati članove vijeća i građane bili bi pozvali gosp. M. Mijića ili moju malenkost na sjednicu vijeća.

2.    da su pažljivo pročitali dostavljene im materijale ne bi ni raspravljali o ovom jer je iz priloženih materijala sve jasno

3.    načelnik sam priznaje da nije problematičan drugi kat već je to stvar poštivanja dogovora zaboravljajući (?) da je upravo on taj koji je zbog svog nerazumijevanja pobio dogovor (ovo mi je potvrdio i jedan njegov vijećnik)

4.    “sporni” drugi kat tek sad se spominje, a prije osam godina o tome nije bilo spomena

5.    načelnik je i ovim predmetom prevario vijećnike i građane, te dokazao da mu ni laž nije strana, a nažalost vijećnici su mu povjerovali (dali su morali?) i usprotivili se Zakonima RH, odredbama PPU općine Bol i zdravoj pameti. Bravo!

Umjesto da su vijećnici svim silama dali prilog i nastojali urediti najružniju javnu sliku u centru Bola, podržali su nered kao sastavnicu našeg života.

Gospodo vijećnici (ne svi) i načelniče dali ste čuli da je za Uskrs papa Franjo  rekao: “Zar vas nije sram da nemate srama”.

I  ne zaboravite da niste za vječnost.


24. travnja 2018. god.                                                       
                                                                                            Božo Nejašmić

(objavljeno  25. 04. 2018.)

***************


alt


BOLSKE MUKE PO GRADITELJIMA

Nisam arhitektonske struke, ne razumijem se u građevinarstvo, čak mi je i estetika slabija strana. No, ima nešto što mi bode oči. Prije 15-ak godina, na Glavici, osvanuo armiranobetonski zid, afilo s bolskom zaobilaznicom.

Nitko, pa ni nadležni da bar trznu ! Napravio se ogradni zid, ispred hotela Vila Džamonja, na 10 cm od županijske ceste. Na šetnici, oko kuće ruskog vlasnika neprirodno visok ogradni zid. Ispod kuće Roka Matjašića niknuo golemi bijeli zid, visine preko dva metra. U mom susjedstvu, ispred fasade hotela u izgradnji, osvanuo armiranobetonski zid, visine preko 3 metra, afilo sa rubom parcele. Sličan "niče" u susjedstvu, u sad već bivšoj šumici.

Svi navedeni, a naveo sam samo neke, ukazuju na niz propusta, brojnih faktora, koji utječu na uvjete gradnje, izvedbu, kontrolu, a samim time i na zakonitost cijelog postupka.

Domorocima je sve veća knedla u grlu, jer se osjećaju kao građani drugog reda. Osjećaj je jednoznačan, svim onima koji su poštovali zakon, od svog prvog čina ka izgradnji kuće za život svoje obitelji, se čini da onaj koji ima novaca može raditi što ga je volja, a mali čovjek mora bezpogovorno, i bezuvjetno slijediti zakon, uobičajene građevinske i arhitektonske uzance, s naglaskom na lokalitetu, ipak smo mi u Dalmaciji, a ne na Kosovu i Metohiji, gdje sam jedino vidio u životu zidove oko avlije i/ili imanja, od dva metra, pa i više.

O estetici armiranobetonskih zidova nisam pozvan govoriti, sukladno vlastitom izričaju, iz prve rečenice, ali duboko vjerujem da nikakva kozmetika ne može popraviti dojam.

Kao dokaz mojoj tvrdnji, podsjećam čitateljstvo na slučaj zida, zapadno od benzinske pumpe. Zid , koji je lokalni vrhunski meštar još vrhunskije napravio, s domaćim kamenom, i kojeg su svi stranci snimali, i nosili kući kao vrijedan suvenir, je bio maknut, i umjesto njega stavljen tzv. bijeli beton. Ni tada se nije oglasila, ni arhitektonska, ni novinarska struka, nijednoj na ponos. Ostaje nama, laicima, da se ovako javljamo, kao glasovi vapijućih u pustinji.

Ostaje nam za vjerovati da će se konačno dogoditi Saga o popločavanju prostora ispred samostanske crkve, jer su nas previše muljali, o smještaju kamena, do tobožnjih uvjeta Konzervatorskog zavoda.


U Bolu , 4. ožujka 2018.g.
Boris Đorđević

(objavljeno  05. 03. 2018.)

***************


alt


alt


JAVNI NERED

Svim korisnicima javnih prostora:
Dali bi netko od vas korisnika javnih prostora dozvolio da se u vašem dvorištu ispred vaše kuće postave panoi za iznajmljivanje čamaca, kante za smeće, neuredni cvijetnjaci, reklame, nosači suncobrana, kameni blokovi, šankovi i kojekakvi drugi rekviziti a da od toga nemate nikakve koristi?
Zbog čega je nered pod Ložom, u centru mjesta, na Studencu? Što je to  tako teško nakon naporne sezone potrošiti još par sati i cvijetnjake ukloniti ili makar staviti na jedno mjesto? Koliki je napor odviti par vijaka i ukloniti pano? Kome služi reklama za „nešto“  što ne radi? Kome služi reklama za iznajmljivanje čamaca koji su spremljeni na sigurnom? Kome, zašto, kako, mogao bi do sutra…
Gospodine Načelniče, gospodine Komunalni redar i gospodo Vijećnici život u mjestu prvenstveno moramo urediti za sebe, a onda će i gosti biti zadovoljni.
Javni je prostor naša slika i odraz stanja u Općini.
                                                                                                              Božo Nejašmić

(objavljeno  10. 02. 2018.)

***************


alt

Čitanje testamenta na suđenju Juri Karnevalu, na Studencu 2017. godine


KARNEVALADA

U Bolskoj kronici od 03. veljače na pitanje Tonča Kukoča Bagera koliko se troši za zimski, a koliko za ljetni karneval Načelnik je odgovorio: „postoji Udruga koja organizira zimski karneval, a oni nisu, kada je to trebalo, dostavili svoj plan potreba“
Načelnik reče i ostane živ. Naravno, nitko od članova vijeća nije postavio pitanje koja je to udruga i kako se zove? Tko vodi tu udrugu? Gdje joj je sjedište?
To što Načelnik ne zna tko organizira karnevaladu to me ne ćudi, jer sam nikada nije u tome učestvovao, ali izuzev časnih iznimaka ni mnogi članovi vijeća se ne mogu pohvaliti svojim angažmanom u karnevalskim zbivanjima.
Ali da su Načelnik i članovi vijeća pročitali, a morali bi znati,  koja je osnovna djelatnost Centra za kulturu općine Bol, Načelnik ne bi ovako odgovorio već bi odgovorio na konkretno postavljeno pitanje. Ovako je Bager i svi mi ostali bez odgovora i nikom ništa. Nevjerojatno, ali istinito, Bager pita za „jabuke“, a Načelnik odgovara o „avionima“.
Nekada se govorilo i radilo o karnevaladi mjesec prije i mjesec nakon karnevalade. Plakati su najavljivali karnevalska događanja,  veselilo se jelo i pilo u hotelskim salama.  Sada „Udruga“ radi s malim plakatićima , veliki su namijenjeni za ljetni karneval (to je naša tradicija), veseli se u Dva ferala, jede se pašticada u plastičnim tanjurima s plastičnom viljuškom i bez noža zahvaljujući upravo „Udruzi koja organizira zimski karneval“. Hvala!

Božo Nejašmić 

(objavljeno  06. 02. 2018.)

***************


alt

Parking na ulazu u Bol gdje se planira gradnja hotela, trgovačkog centra, garaža ...


alt

Nakon stambenog naselja Ratac, u narodu nazvanog Bosanski Novi, na zapadnom dijelu Bola izgrađeno je apartmansko naselje nazvano Bol 3 ili Herceg Novi


PRIPREMA LI SE NOVA BETONIZACIJA?

Prekjučer smo pročitali na ovom portalu da je OV Bola na svojoj prvoj sjednici u 2018.g. donijelo Odluku o izradi urbanističkih planova za dvije lokacije. Jedna od njih je parkiralište na ulazu u Bol.

Vijest, na prvi pogled, "obična" i "normalna". Međutim, ona je sve, samo ne to.

Svatko, kome je Bol na srcu, i u glavi, se ježi koža, i diže kosa na glavi. Utire se staza za daljnju megalomaniju betoniziranja Bola, a što je megamix političkih garnitura vrlo "uspješno" radio zadnja tri mandata. Vizure Bola su odavno narušene, ovo je samo još jedan prst u oko svakom dobronamjerniku, bilo turistu, ili zaljubljeniku u Bol. Prvi dojam, putniku s automobilom, će, znači, ubuduće biti velebna betonska zdanja, kakva i sada niču u blizini rotora.

Ne trebam podcrtavati da se svi ti betonski objekti rade u maksimalnim gabaritima parcela, redovito iznad 90% izgrađenosti, bez zelenih površina, trotoara, pješačke i biciklističke staze su misaona imenica.

Zar pogled na naselje koje je "niklo" iznad Kupine sve ne govori. Bez propisne širine cesta, trotoara, vrtova, i uopće zelenih površina, a da o parkinzima ne govorimo. Infrastruktura puca po svim šavovima!

Kad su se lani raskopavale ceste, za izgradnju rotora, i okolo njega, svjedočili smo i polaganju mnogih cijevi, koje nisu bile u projektu, i, samim time i u građevinskoj dozvoli. Da li je to netko bacao "punat naprid"? Da li je to netko stvarao pretpostavke za ono o čemu bi neuki stanovnici Bola tek trebali diskutirati na Javnim raspravama koje su najavljene? Reda radi? Da se umiri savjest gđe Demokracije?

Početkom devedesetih smo, kao zemlja, bili prijateljski upozoreni od Španjolske, da ne upadnemo u zamku, u koju su oni, po vlastitom priznanju, zbog pohlepe i vlastite gluposti upali. Ta "španjola" se ovaj put zove betonizacija i urbicid, a po izvorištu događanja IBICIZACIJA. Ništa mi nismo slušali, nismo izvukli pouku, bazirajući se na analizama njihovih pogrešaka. Tipično balkanski, treba to provat na svoju škinu, nema veze za sva tuđa istovrsna iskustva!

Vjerujem da će se "probuditi" i mnoge udruge, u prvom redu Za bolji Bol, jer ako ovdje ne daju svoj pravi doprinos, onda ne vidim svrhu postojanja istih. Ne prozivam nikog, pa ni njih, ali, do sada, u ovoj ofenzivi betona, i stvaranja novih građevinskih zona se baš nisu iskazale.

Vederemo...

                                                                                                         Boris Đorđević

(objavljeno  05. 02. 2018.)

***************


alt


alt


CIVILIZACIJSKO (NE)DOSTIGNUĆE   

U susret usvojenoj odluci o prikupljanju i zbrinjavanju kućnog otpada te razvrstavanju istog šaljem ove fotografije kao upozorenje o razini svijesti stanovnika našeg malog mista koji ovakvim primjerima dokazuju ne samo da nisu spremni na razvrstavanje otpada nego nisu sposobni ni obične vreće smeća ubaciti u kantu ili ne daj Bože odnijeti do prvog kontejnera. Ovo isto može biti pokazatelj i upozorenje za možebitni problem odlaganja smeća gostiju iz okolnih apartmana ljeti, što je već nažalost ustaljena praksa i nameće se kao jedan od većih komunalnih problema u Bolu. Šaljem vam ove fotografije da ih javno objavite i onima koji prepoznaju svoje ne-djelo neka im je na sramotu, a svim drugima neka bude upozorenje i primjer jednog civilizacijskog NE-dostignuća.
                                                                                                             K. MARINKOVIĆ

(objavljeno 01. 02. 2018.)

***************


alt


MOŽE LI SE ZATVORITI „STARO“ GROBLJE?

Pročitao sam članak o bolskom groblju, i ostao preneražen. Naime, doslovce ste napisali, citiram "u planu je da se konzervira sadašnje groblje, i onemogući ukopi čak i u privatnim grobovima".
Postoji nekoliko nivoa problema koji ste načeli, i citirali, pretpostavljam, neka razmišljanja iz Općine Bol.
Prvi je civilizacijski. U Dalmaciji je dirano, koliko mi je poznato, od 1945.g. do danas, samo u groblje na Sustjepanu, u Splitu, i ono je preseljeno na Lovrinac. Židovsko groblje, na Prvoj vidilici, na Marjanu, je ostalo nedirnuto, iako se ukopi ne vrše od 2. svjetskog rata.
Drugi nivo je privatna svojina. Postoji kategorija vlasništva, grobnog mjesta i grobnice. Unutar okvira tog vlasništva, dokle ono traje, ne smije se nikom zabraniti ukopavanje svoje obitelji u taj grob. To pravo ide , kao i svako kad je u pitanju vlasništvo, tako daleko da zakon dopušta ukop u taj grob i drugim osobama čiji ukop dopusti vlasnik grobnog mjesta, pojedinac, ili familija.
Treći nivo je konfuznost onog koji je i "osmislio" citiranu ideju. Naime, ako je i postojala takva "službena ideja", onda se, kulturološki i vlasnički, trebalo pobrinuti za opciju preseljenja onih posmrtnih ostataka grobova u koje familija ima namjeru ukopavati i dalje, te u tom smislu s tom familijom sačiniti dogovor, o tehničkom, pravnom i financijskom dijelu međusobnih obveza.
Tu dolazimo do krucijalnog pitanja, da li je ovo sve samo probni balon, rajcanje stanovnika Bola, s ciljem da se "požure" kupiti grob ili grobnicu na novom groblju? Zar nije svojedobna anketa, s istaknutom okvirnom cijenom, bila jasan i nedvojbeni indikator što mještani Bola misle o tome?
Da ne duljim, smatram da je "plan" promašen, u prvom redu što takve odluke ne mogu donositi uski krugovi ljudi, bez izjašnjavanja građana Bola, kao prvih koji bi se trebali pitati, pravnika, konzervatora i čuvara baštine i prirode.
Hvala na uvrštenju.

                                                                                                          Boris Đorđević

(objavljeno 15. 01. 2018.)
 

***************


alt


ISKUSTVA DRUGIH: KAKO PRODUŽITI SEZONU?

Da slika parkića iz prethodnog osvrta  itekako oslikava stanje destinacije potvrđuju nam i neke aktivnosti susjednih općina.
Tako Turistička zajednica općine Postira u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom i Općinom kojoj godišnji budžet malo premašuje naše izdvajanje za kulturu, organizira Svjetsko prvenstvo u branju maslina da bi produžili sezonu i propagirali bračko ulje, maslinarstvo, kulturna i prirodna dobra otoka. Manifestacija se održava od 19. listopada u Postirima i dolaze „berači“ iz Mađarske, Italije, Slovenije, Crne Gore, BiH, Grčke i Novog Zelanda… Bravo, svaka čest…
Umjesto da je destinacija prepoznatljiva po nečem posebnom, kao npr. gore spomenuti, što će zainteresirati nas, i privući i zadržati gosta naš je vrhunac „copy-paste“ događanja. koja se uglavnom i održavaju u sezoni da bi „produžili“ sezonu.
Čestitam, posebno Postiranima.
                                                                                                             Božo Nejašmić

(objavljeno  09. 10. 2017.)

***************



alt


alt


MORE NAŠE PLAVO!

Još jedno bolsko ljeto polako se približava svome kraju. Još tjedan – dva onih pravih kolovoških dana za koje možemo reći da je pravo ljeto. A onda eto rujan, mjesec kada su turistički kapaciteti popunjeni sa možda 40 % i kada se polako pravi završna turistička bilanca. U listopadu se već polako aplicira i lobira za turističke nagrade, što nam, iskreno rečeno, ide jako dobro.
Nekakva plaketa, ili priznanje u nekoj od brojnih turističkih kategorija, ili pak nekakav „turistički cvjetić“ može nam osigurati miran zimski san.
Primarni cilj bilo kakve nagrade, ili priznanja, trebao bi biti pohvala kvalitete, truda i rada na nekom području. U turizmu plakete i priznanja uglavnom služe da bi se ispod njih sakrilo sve ono što nije valjalo u proteklom razdoblju i često imaju kontra-efekt.
Tko je to vidio kritizirati nekoga tko je dobio visoko priznanje na „Danima hrvatskoga turizma“!
Kada te netko kritizira za nekakav nerad, neznanje, nemar, lijenost ili nešto loše što se dogodilo ili napravilo u prošloj turističkoj sezoni (a za što si i sam djelomično kriv) samo mu pokažeš „turistički cvijet“. Taj cvijet nije težak i držiš ga u jednoj ruci.
A drugu podigneš u zrak i uz šeretski osmjeh pokažeš mu srednji prst.

Mnogo je stvari na koje bi se trebalo osvrnuti i koje bi trebalo komentirati u našem turističkom Bolu, ali ovom prilikom zadržimo se samo na već standardnom - neredu na moru.

Iz godine u godinu uvijek ista priča. Sidrenje na Potočinama, i oko Zlatnog rata, oštećivanje optičkog kabela, uništavanje posedonije (odnosno po naši - lažine), bacanje smeća, direktni ispusti fekalija sa brodova u more i pražnjenje fekalnih tankova, bacanje otpadaka hrane sa turističkih brodova, glisiranje uz obalu, „rent a boati“, muzika i galama sa izletničkih brodova, noćne veselice i pijančevanja na jahtama ... itd.
Izgleda da ovo sve spada u već poznati i tradicionalni turistički izražaj Bola, a koji bi se svakako mogao riješiti na način kako su to mnogi drugi uspješno riješili u svojim sredinama. Nažalost, a u to me nitko ne može razuvjeriti, u Bolu se to jednostavno - ne želi riješiti.
Za rješavanje ovih problema ne trebaju studije, natječaji, ili planovi. Treba samo malo dobre volje, snage i odlučnosti da se to riješi. Naravno, puno je lakše napraviti rotor, vidilicu, postaviti nekakve informativne table, ili napraviti kupalište za kućne ljubimce, nego ući u „borbu“ da se na moru uspostavi red, disciplina i civilizirano ponašanje.
Nažalost, izgleda da mi još nismo shvatili što su naši prioriteti. Životni i turistički. Slavoncu je naravno prioritet njiva, ravnica. Ona mu život znači. Nekome je industrija prioritet, a nekomu je to ribarstvo ili trgovina.
Mi osim mora nemamo ama baš ništa. Sve što danas Bol ima i što baštini, posljedica je čistog mora i lijepih plaža.
Nažalost, vrhunac naše brige za more i obalu svodi se na redovito pražnjenje koševa i odnošenje smeća sa plaža. Ali, to se ipak događa na obali, tvrdo je tlo pod nogama i tu još uvijek donekle funkcioniramo. Od obalne linije započinje more, a to nije naš prirodni medij i tu se ne snalazimo najbolje.

A da bi se i na moru mogli snalaziti, kao prvo i osnovno, treba se znati ponašati kako treba.
U ljudskoj, odnosno čovjekovoj, prirodi je da krši propise. Da bi življenje ljudi u zajednici funkcioniralo kako treba donose se raznorazne uredbe i propisi kojima se sprječavaju samovoljna ponašanja pojedinaca i kaos u društvu. Policiji i sudstvu je dužnost da osiguravaju primjenu ovih uredaba i propisa.
I tako je to već tisućama godina.

A što mi danas po tom pitanju imamo u Bolu, poglavito na moru?
Jednom riječju, imamo jedno veliko – ništa, i zato se ne trebamo čuditi što posljedično imamo veliki nered na moru:
-    Imamo li pravilnik o ponašanju u luci?
Naravno, nemamo ga, jer kada bi ga imali, onda bi ga trebalo i primjenjivati, a to bi moglo donijeti velike neugodnosti i probleme onima koji bi trebali osiguravati njegovo provođenje .
-    Imamo li lučke redare?
Imamo, ali u njihovim nadležnostima ne spada uredovanje i održavanje reda u luci i na moru
-    Imamo li ispostavu lučke kapetanije i djelatnika?
Imamo, ali kao da i nemamo.
-    Imamo li pomorsku policiju i djelatnike kapetanije koji sa svojim plovilima trebaju obilaziti svoja plovna područja?
Naravno da imamo, ali oni ljeti imaju upute o radu koje govore – u interesu turizma, što manje ploviti i  djelovati, a i kad se djeluje - što manje kažnjavati. Ako se i kažnjava, onda primjenjivati blaže kazne. Više djelovati edukativno, a manje represivno.
-    Ima li Općina, ili „Grabovi rat“ kakva plovila sa kojima bi obilazili akvatorij, kontrolirali, vršili nadzor, upozoravali, nadgledali? 
Naravno da nemamo. Nema za to novca. Pojeli ga planeri, urbanisti i - tenisačice.
-    Imamo li u planu kakav moderni pročistač otpadnih voda i fekalija?
U čuvenim bolskim Strategijama razvoja može se primjetiti tek slabašan osvrt na ovu temu i uglavnom se spominje rekonstrukcija postojećeg kolektora. Ali, rekonstrukcija je ipak samo - rekonstrukcija. Pravi pročistači otpadnih voda su sasvim druga (ali i skupa) priča, koja ne da nije dobila prioritet, nego nije čak ni u dugoročnim planovima razvoja.
Dali se netko od odgovornih zapitao koliko se dnevno ulja ispusti u kanalizacijski sustav. Ili, koliko se stotina kila deterdženata dnevno iskrca u more. Pa i na kraju krajeva, koliko tona, ili hektolitara, fekalija dnevno izađe na nekoliko sotina metara od obale na Bilinoj kući, a što se, nošeno strujama i valovima, opet vrati na obalu i na plaže među kupaće.
O neugodnom mirisu na području Biline kuće i na početku šetnice prema Zlatnom ratu nije ni potrebno govoriti. Svi znamo kako je.

Iako su se ribolovni alati i njihova upotreba zadnjih godina  jako reducirali, ribe u bolskom priobalju više gotovo da i nema. Leži li razlog možda u ovome gore navedenom?

Kako to u svijetu, neopterećenom turizmom i ovisnosti o njemu, funkcionira, objasnit ću vlastitim primjerom.
Nas je na brodu 17, dakle nikakav veliki i značajan broj. Toliko u Bolu broji prosječna obitelj sa svojim gostima u apartmanima.
Na brodu imamo pročistač fekalija i može se reći da iz broda izlazi skoro pa čista voda. U Sredozemlju, Karibima, u Crvenom moru... otpatke od hrane sa broda smijemo bacati u more samo ako je to prošlo kroz specijalni mixer i ako je hrana jako usitnjena. Tako usitnjena hrana (a tih 10 kg samljevenih „splačina“ nije ništa drugo nego dobra abruma i hrana za ribe) može se bacati u more, ali na udaljenosti najmanje 12 nautičkih milja od obale. U protivnom, ako nije usitnjena, ne smije se bacati u more nego se mora čuvati na brodu do slijedeće luke. Sve ostalo, bilo kakav drugi otpad, zabranjeno je bacati u more. Ulje korišteno u kuhinji sakuplja se u posebne kante i isporučuje u luci nadležnim službama.
Svako bacanje otpadaka hrane u more se evidentira: vrijeme, pozicija, količina... i sve to po dolasku u luku biva kontrolirano od nadležnih službi koje dolaze u preglede brodova.
Za svaki propust, ili nepridržavanje propisa, kazne su rigorozne i broje se u tisućama eura, ili dolara. Zapovjedniku broda, ako bi se napravio kakav veći prekršaj, prijeti i oduzimanje plovidbenih ovlaštenja i, naravno, otkaz koji bi mu uskoro bio uručen od strane poslodavca.

Smijem li uspoređivati pomorstvo i turizam, profesionalne pomorce i turiste. Naizgled ne, a usporedba izgleda čak i neumjesna. A zašto?
-    kao prvo i najosnovnije, mi na brodovima smo odavno shvatili ono što mnogi u Bolu i u Hrvatskoj još nisu  (a pitanje je hoće li i kada će to shvatiti) a to je da nam je more i život i egzistencija.
-    mi smo pomorci i tako se ponašamo, cijenimo i volimo more. Nismo turisti, nautičari ili slučajni „ljetni kapetani“ željni neobuzdanih provoda, mora, sunca i avanture.
-    znamo da nas u svim lukama čekaju raznorazni inspektori koji se svim silama trude da nam nađu neku nepravilnost te da nam bez milosti naplate velike kazne, pa je i to dodatni razlog da jako pazimo kako se ponašamo i što radimo.
-    mi znamo da nismo turisti kojima je sve dozvoljeno. Dapače, znamo da nam je dozvoljeno puno manje nego je to dozvoljeno domicilnom stanovništvu u lukama i zemljama koje posjećujemo, ili uz koje prolazimo.
-    kada sidrimo, moramo jako paziti da to napravimo tamo gdje to smijemo napraviti. Svaka greška, bahatost, nepridržavanje propisa, ili ignoriranje upozorenja značilo bi zaustavljanje broda u luci i velike kazne, a oštećenje podvodnih kablova, ili cijevi, vjerojatno bi značio i kraj moje „pomoračke karijere“.

Dali su ovo nebuloze i dali je ovakvo ponašanje neprimjenjivo na našem moru „okupiranom“ nautičkim i svakojakim drugim turizmima i turističkim aktivnostima u kojima je sve dozvoljeno?

Volio bih da je „lik“ koji je sidrom zakačio optički kabel na Potočinama to isto napravio u nekom turističkom mjestu u USA, u Australiji, u Engleskoj, ili u nekoj drugoj zemlji drugačijih standarda, pomorskih regulativa i propisa.
Taj se sigurno više ne bi ukrcao u svoju jahticu jer bi mu ista bila odmah oduzeta i zaplijenjena kao polog za naplatu štete koja bi sigurno bila puno veća od vrijednosti njegovog broda.
Ako direktne štete i ne bi bilo, već bi izmislili nešto kako bi mu naplatili njegovu bahatost, neznanje i ignoriranje propisa.

Koliko smo mi daleko od ove priče?
S obzirom da hrvatski turizam razvijamo kao ekonomsku granu u kojoj se cijela turistička nauka bazira na ona dva čuvena postulata, a to su:
               -   „Gost je kralj“
               -   „Gost je uvijek u pravu“
teško je povjerovati da se išta može promijeniti.

I zato će i dalje biti kao i do sada. I dogodine će biti sidrenja oko Zlatnog rata, biti će dernjave, pijančevanja i galame, biti će bacanja smeća, praznit će se tankovi fekalija u luci i uz plaže, gliseri će glisirati u punoj brzini na udaljenosti 20 metara od obale. Ni dogodine nećemo imati nikakvo plovilo za kontrolu mora i priobalja, a vrata Lučke ispostave biti će zaključana kao i u zimskoj radnoj shemi.

Ljeto je kod nas desetljećima sinonim za nered, a imamo i već uvriježeni pojam kojega koristimo u našem lokalnom govoru. Kada se želimo slikovito izraziti i opisati ljeto, onda upotrijebimo izraz - „ludnica“.
Ali, iako svi pomalo grintamo i kao - nije nam to drago, mi volimo tu ludnicu i volimo taj nered. Obožavamo je. Bez te ludnice ljeto kao da nema svoj smisao. Naučili smo na nju i divno živimo sa njom.
Zato kada se postavi pitanje oko tog nereda na moru, onda se može ponoviti ona stara, duhovita bolska doskočica koja u originalu glasi:
-     „Mir kući ovoj - Niti ga je bilo niti će ga bit“.
U ovoj doskočici treba samo  umjesto riječi MIR staviti riječ - RED:

A što se tiče optičkog kabela, on će zasigurno i dogodine mijenjati svoj položaj po dnu u svim pravcima: gore,dole, lijevo, desno...
Ako bi stvar došla i do suda, presudu već vidim, a glasila bi otprilike ovako:
-    „Nije kriv!
Nisu krivi oni koji su oborili siro na optički kabel i napravili štetu, nego su krivi oni koji su položili kabel na tom mjestu i tako stvorili uvjete da se sidro može oboriti poviše optičkog kabela“.

I kad nije u pravu gost je u pravu. Jer, gost (pogotovo ako je nautičar) je kralj, a kralj je uvijek u pravu.

                                                                                                              Siniša  Soljačić

(objavljeno  06. 08. 2017.)

**********


alt

Komisija u obilasku lokacija za postavljanje spomenika (veljača 2013.)


RAZMIŠLJANJA O NOVOM SPOMENIKU

Jako me razveselilo otvaranje spomen parka palim za DOMOVINU, jer smo jedno od rijetkih mjesta u Hrvatskoj koja to nemaju. Posljedica je to siječanja na  riječi moje none koja je govorila: oni koji ne poštuju svoje mrtve ne štuju ni žive! Bila sam zagovornica toga, pa su me i imenovali prije par godina članom komisije (uz eminentne stručnjake, među kojima je bio i cijenjeni gosp. Hraste) koja je odredila najprikladniju lokaciju za spomen groblje. Slijedom toga načelnik gosp. Marinković nastavio je radove na projektu i eto - dobili smo i prigodan spomenik - za svaku pohvalu . Što onda nije u redu – pitate se?  Prije nekoliko desetaka godina tadašnja je mjesna zajednica dala napraviti spomen-ploču s imenima svih žrtava Drugog svjetskog rata - njih sedamdesetak. Zbog prijepora među političarima - jesu li svi spomenuti - nastalo je povuci-potegni što se nije promijenilo ni dan-danas i ploča je odložena u skladište Zlatnog rata, do dana današnjega. Kad sam ja tamo radila, na nju su slagali krumpire. Tada je počeo Domovinski rat, pa je ploča postala neprijateljski element, a nije se  našao nitko da pokaže ni političku ni ljudsku hrabrost da je postavi.  U Drugom svjetskom ratu je poginulo više od 50 bolskih omladinaca, mahom dvadesetogodišnjaka, mnogi i prije nego što su došli na bojišnicu. To su naši rođaci, susjedi, prijatelji - naši Boljani. Nažalost, njihova se žrtva marginalizirala - a da pokojni predsjednik Franjo Tuđman nije i sam bio član te oslobodilačke i pobjedničke vojske -vjerojatno bi se i negirala. Zar je ta  mladost kriva za ono što se događalo poslije rata - kad su oni već bili mrtvi? Za mene osobno su dva imena s te ploče bila najupečatljivija – kroz njih se može vidjeti sav besmisao rata. To je ime samohrane majke koja se postavila ispred svog malodobnog sina kojeg su Talijani  namjeravali strijeljati zbog pisanja antifašističkih parola. Majka nije uspjela spasiti sina - strijeljali su ih oboje –zagrljene na rivi, ispred našeg današnjeg kina. A mi smo ih dragi sumještani danas ponovno strijeljali - jeli vam ih bar malo žao? Ili možda mislite da i za njih ima mjesta na našem spomen groblju i da bi to trebalo  reći nadležnima ako su ih nehotice zaboravili?

I na kraju postavljam pitanje: kome je postavljen spomenik palim za Domovinu? Poginuli u Prvom svjetskom ratu su pali za Austro-ugarsku, ne svojom voljom, oni u Drugom svjetskom ratu (sudeći po odnosu prema spomen-ploči) su „neprikladni“ (neka mi pokojnici oproste na izrazu), a u Domovinskom ratu nismo imali ljudskih žrtava (mislim na Bol). Ako je to spomen svim Hrvatima - i to je dobro, ali jeli to svrha općinskog spomen-groblja? Poštujte  sve svoje poginule i na bilo kakav način stradale u ratnim okolnostima - jučer su to bili oni - sutra možda mi - pa da svi skupa ne ostanemo zaboravljeni!
                                                                                                                Neda Kraljević

(objavljeno  05. 08. 2017.)

***************


alt


OBJAŠNJENJE  TAKSI PRIJEVOZNIKA

Poštovani, ovo pismo je upućeno od strane Udruge taksi prijevoznika Općine Bol, isključivo da se bolskom pučanstvu pojasni cijela pozadina ovog slučaja vezanog za prijevoz djece do hotela Elaphusa.
Naime, prije tri godine postojala je vrlo dobra suradnja bolskih taksista sa Centrom za kulturu Općine Bol. Međutim, zadnje dvije godine ta suradnja je izostala samo zahvaljujući ravnateljici Centra koja je iz samo njezinih razloga stupila u kontakt sa braćom Peša (jedan od njih je pjevao na bolskim feštama u organizaciji Centra). Tako da su ti taksiji iz Supetra dosada odvozili više vožnji kada su se održavale večeri  omiških klapa, odlazaka naše djece na nastupe po drugim mjestima, itd ...
A mi smo služili samo za vožnje od mjesta do hotela i obrnuto. Svako laiku je valjda jasno samo ne i ravnateljici da ne može taksi koji dođe prazan iz Supetra da bi odveo našu djecu u Selca biti jeftiniji od bolskih taksija!
A gdje je tu i pitanje morala jer smo mi ti koji kroz dozvole za rad (koje su najveće u Hrvatskoj) i ostale poreze i prireze Općini, i dotičnoj, participiramo u njihovim primanjima.
Mi smo našu djecu vozili na razne izlete po Braču po vrlo povoljnim cijenama, što mogu potvrditi i ravnatelji i nastavnici škola s kojima smo surađivali. Što vam dokazuje da nije problem u taksistima koji su uvijek spremni bili za suradnju koja je izostala od strane Centra za kulturu.
Molimo javnost da ovo pismo pomno pročita i donese svoj sud.
Mi se još jednom ispričavamo cijeloj javnosti i uvjeravamo vas da su naša djeca, koju mi svi imamo, iznad svih nas i molimo dotičnu da se više ne skriva iza djece koja su naša svetinja i budućnost!!
Neka javnosti objasni pravu istinu vezano za njenu suradnju sa taksistima iz drugih mjesta a ne koncesionarima Općine Bol (koji uzgred rečeno ne bi smjeli voziti sa područja Općine Bol – Zakon o prometu Republike Hrvatske)
Molimo vas još jednom za ispriku i puno razumijevanje.


                                                                       Udruga taksi prijevoznika Općine Bol

(objavljeno  04. 07. 2017.)  

********************


alt


MOJ OSVRT NA LOKALNE IZBORE

Držim da sam osobno doprinio  pred izborima i samim izborima objavljivanjem teksta  pod naslovom „Uoči izbora - promišljanja i preporuke“ (objavljeno na lokalnom portalu boljani.info dana 10.03.2017. u rubrici „Ja tako mislim“), u kojem su tekstu naznačeni i izbori u TZO Bol.
Ako se pažljivije pročita što je sve napravljeno  u razdoblju od 2005. - 2017. zapaziti se može da su dio programa i dio Strategije turističkog razvoja Bola iz 2007.g. „Ciljevi održivog razvoja“ iz nepoznatih razloga zanemareni.
Zahvala svima za sve što je dobro  napravljeno.
O novom i drugačijem pristupu  i ozračju te aktivnostima  za  ove lokalne izbore, mogu reći da su izbori bili  u svakom pogledu korektniji i demokratičnije provedeni nego oni iz 2013.  Ovom prigodom čestitam svim novim i starim izabranim članovima na dobivenom povjerenju domicilnog stanovništva i glasača s prebivalištem u Bolu. Jasno čestitam i na konstituiranju (velika koalicija)  Općinskog vijeća i novo izabranom predsjedniku. (… neki dosadašnji članovi Općinskog vijeća, po meni,  nisu shvatili svoju ulogu da su oni  u svakom pogledu vijećnici svih nas mještana pa evo im nove prilike. )
O ovogodišnjim lokalnim izborima za svoj komentar gotovo bih mogao prepisati sve što je već  napisano za  IZBORE 2013. godine.
Kad je već tema o izborima,  ne može se ne spomenuti i događanja neposredno pred izbore i to: pobuna radi koncesije za plažu  Zlatni rat  („Zlatni rat je naš“); otvoreno pismo na  facebook upućeno direktoru i članovima Turističkog vijeća i Skupštine TZO Bol.
Za očekivati je što prije očitovanje sva tri radna tijela TZO pojedinačno ili skupno, te i stav i aktivnost predsjednika TZ, temeljem napisanog na portalu boljani.info, o možebitnoj nečijoj odgovornosti. Načelnikov  trenutačni osvrt je u redu, ali dvojim u  potpuno rasvjetljavanje stanja stvari u TZO Bol.
O aktivnostima, pojedinačnim ili grupnim „pobunama“ za dobrobit Bola, u svakom slučaju pohvale, a još bi bilo dosljednije i djelotvornije da je to proizišlo iz legalnih i legitimnih udruga ili nekih drugih pravnih, društvenih i političkih institucija.
Dakle, čestitka za angažman svih mještana, svatko na svoj način (revolucija) za plažu Zlatni rat, ali nisam posve siguran da takav angažman nije trebao biti i na primjer za povećanu gradnju zgrada/apartmana,  kao i za UPU Zona K-3 (zahvati razne vrste i oblika na širem i užem zaštićenom području Zlatni rat) makar nas budućnost možda za tako nešto može demantirati.
Što se tiče mišljenja, a odavno je i inicirano, da u lokalnoj-destinacijskoj zajednici treba djelovati  i „savjet“ potpunoma se slažem uz izvjesne „amandmane“, a o tome već opširno piše u javnim dokumentima.
Na kraju preporučam s pažnjom pročitati članak „Zlatni rat smo mi !“ novinara Đure Tomljenovića objavljenog na portalu boljani.info „Ja tako mislim“.

                                                                                              Jerko, Jeronim Martinić

(objavljeno  18. 06. 2017.)

*************************************


alt


GOTOVO JE

Prošli još jedni izbori – nastao tajac – kao da su se prestrašili i dobitnici i gubitnici. Još jednom ste, dragi moji sumještani, pokazali da ne znate što to znači riječ DEMOKRACIJA. Volja naroda - nekom drago, nekom krivo – tako je uvijek bilo i bit će. Čemu demonstrirati silu nakon izgubljene bitke - imitirati gospodina Keruma „pa mladost i pamet nikako ne smiju tražiti uporište u njegovom stilu izražavanja“. Opet će doći za neke od nas novi izbori, a te negativnosti neće svi zaboraviti.  Nemojte ni protivnicima davati razlog da guštaju u vašoj ljutnji, budite sada ono za što ste se predstavljali u predizbornoj kampanji - prihvatite rezultat. Čestitajte dobitniku – kritizirajte konkretno, a ne iluzionistički. Nisu svi u Bolu ovce koje vjeruju ovnu koji najbolje bleji - imaju ljudi oči – vide – glavu - zaključuju.  Ja osobno žalim što nisam dočekala najavljivani vatromet - jer do sljedećih izbora će sigurno uhvatiti vlagu, a vama svima koji ste bili u igri u kojoj niste postigli zacrtani cilj - želim više sreće sljedeći put, koju će te imati budete li racionalnije i vjerodostojnije razmišljali.   Čestitam  dobitnicima, a  onima koji su vjerovali u sebe više sreće drugi put - s jednim se gubitkom može i ojačati, a ne potonuti.
                                                                                                                 Neda Kraljević 

(objavljeno  08. 06. 2017.)   


******************************


alt


IMA LI NADE ZA (BOLJI) BOL?

Vjerujem da dijelim strepnju sa mnogim mještanima pa odgovorima  na slijedećih nekoliko pitanja možda ipak bude nade za nas!
1.  Nije li još prije 10 godina usvojena strategija razvoja turizma općine Bol za razdoblje 2007 – 2010 aktualna i danas (sažetak mjera iz strategije pogledajte u prilogu na kraju ovog teksta) i zašto od svega predviđenog skoro ništa nije realizirano?
2.  Strategija razvoja mora biti u funkciji podizanja standarda lokalnog stanovništva koje je izravno ili neizravno ovisno o bolskom turizmu, pa ne bi li onda trebalo općinskim odlukama pogodovati tom istom stanovništvu, međutim iako smo svjedoci pada prosječne popunjenosti smještaja u domaćinstvima, istodobno se hvalimo sa oborenim rekordima ostvarenih noćenja?
3.  Umjesto bavljenja strategijom održivog razvoja, nije li na terenu sveprisutna strategija rasta koja pogoduje  interesima nedomicilnog kapitala?
4.  Bol kao mjesto sve manje sliči na sebe, pa se postavlja pitanje sa kojim to mjerama Općina kani ovaj pogubni trend, ako ne ispraviti, onda makar zaustaviti ili usporiti?
5.  Govorimo o Bolu kao destinaciji sa 5 zvjezdica a Zlatni rat u kojeg se zaklinjemo, zbog prenapučenosti, nedovoljne dnevno-noćne zaštite i prekomjerne buke – jedva da ispunjava uvijete za 3 zvjezdice, pa nije li onda nužno hitno utvrditi mjere sa kojima bi se dostigle makar 4 zvjezdice?  Nije li nužno tražiti rješenje za višu razinu zaštite ovog bogom danog fenomena a ne brzinskim donošenjem UPU R3  na udaljenosti manjoj od 50 m stvoriti novu ugrozu ovog prostora?
                                                                                                                Ivica Karninčić

http://www.boljani.info/images/pdf/strategija_turizma_2007-2010.pdf

(objavljeno 07. 06. 2017.)  

***************************


alt

Na slici (iz arhive) ima lifta, ali nema stepenica za ulaz u more. U stvarnosti još nema ni lifta ni stepenica. Kada odgovorni misle da invalidima počinje sezona kupanja???


NE ŽELIMO TEROR I NEBRIGU ZA INVALIDE

Poštovani gospodine uredniče,
Vaš portal nam je ostao jedina mogućnost za iznijeti naše probleme, kada ih nadležne institucije ignoriraju.
Moj problem se sastoji u činjenici da je na plaži za invalide ne moguće ući i izaći u more, jer još nisu montirane stepenice.
Ja sam teže pokretna osoba, i dobro mi je došla lani otvorena plaža za invalide.
Na moj upit Grabovom ratu, odgovoreno mi je da će stepenice biti montirane tek za desetak dana! Razlog tome je navodno ovlaštena firma iz Splita koja to mora doći montirati. Da li je firma obaviještena, i kada, jer je sezona već počela?
Također izražavam svoje nezadovoljstvo montiranjem kioska na platou plaže Voždovac! Time su stanovnici ovog dijela Bola, koji se tu oduvijek kupaju, ostali bez jednog dijela plaže.
Mi Boljani ne želimo trpjeti teror ležaljki, kafića, kioska, surfera i preglasne glazbe.
Da li nam je bliska budućnost rezervat za Boljane, i one koji se tako osjećaju?
Zahvaljujem se na uvrštenju,

Ena Đorđević

(objavljeno  06. 06. 2017.


********************


alt


PAUK SLUŽBA USKORO U BOLU

Poštovani,

shodno Vašoj najavi događanja predstojeće sjednice Općinskog vijeća Bola, i točke dnevnog reda Odluke o uvođenju pauk službe, slobodan sam iznijeti svoje mišljenje, kad već općinari smatraju da ne treba javna rasprava.

U nijednom hrvatskom gradu na moru pauk-služba i njezina aktivnost nisu riješili osnovni problem, organiziranje saobraćaja, organizacija parkinga, i neometana komunikacija pješaka i vozila. Od svih gradova na hrvatskoj obali, tek ih nekoliko ima pauk-službu, a od naselja ili mjesta - nijedno.

Predlagatelji ovakve odluke zaboravljaju da je Bol već jednom imao takvu uslugu ljeti, i da ta služba nije bila na visini, i u funkciji sankcioniranja nepropisno parkiranih vozila, već isključivo zbog vlastite zarade i probitka.

Na ovom smo portalu čitali da je jedan mještanin kupio vučno vozilo, pa da, valjda zbog neiskorištenosti kapaciteta, nudi općini i uslugu pauk-službe. Zar nije to metoda samoindukcije navodne potrebe mjesta ?

Iskustva po Jadranu nam govore da se puno veći efekt postiže blokiranjem kotača, tzv. lisicama, manji broj angažiranih djelatnika, veća financijska korist, i veći omjer uloženo-dobijeno.

Niko, pa ni Vaš portal, više ne spominje uređeni parking na ulazu u mjesto, potrošena velika sredstva, da bi već dvije godine zjapio prazan ! Niko za to nije odgovarao. Zar nije pravo pitanje zašto to nije u funkciji, i/ili što je potrebno da se isti stavi u nju ?

Jedan sam od onih koji je "ratovao" s pauk-službom, u Zagrebu, i u Splitu, tjerao do Suda, i dobio sporove. Zašto ? Zato jer te i takve službe gledaju samo profit, i ostaviti "dobar dojam" pred onima koji su im dali tu službu (koncesiju). Zanemaruje se mnogo toga, od (najčešće) sumnjivo utvrđenog činjeničnog stanja, pri zaticanju vozila, do nesagledivih posljedica za image mjesta, koji , ipak, od turizma živi.

Jer, neće kršiti propise, barem ne flagrantno, domaći ; to rade gosti, najčešće zbog činjenice da im domaćin nije osigurao ono što piše u Zakonu, koliko stambenih jedinica u zgradi, toliko parkirnih mjesta, svojih ili u zakupu.

Da zaključim, Bolu ne treba pauk služba, nego organizacija parkirališta koji postoje, napućivanje gostiju i domaćih na njih, i čuvanje imagea Bola, a ne ruiniranje, što djelovanje pauka uvijek čini.

Ja tako mislim.

Boris Đorđević

(objavljeno  25. 03. 2017.)


********************


alt


alt

Kineske plaže danas, hoće li ovako biti i na Zlatnom ratu za 30 godina?


alt

Plaža Zlatni rat u špici sezone (2016. godina)


KAKO KONTROLIRATI PRENAPUČENOST?

Za razvoj i održivost kvalitete turizma u Bolu, od velike važnost je tko će biti koncesionar idućih 15 godina na plaži Zlatni rat. Već sada u Bolu tijekom sezone dnevno bude i do 10 tisuća ljudi, a većina njih bi na plažu Zlatni rat. Prema navodima iz Strategije razvoja turizma, trebalo biti na Zlatnom ratu biti mjesta za 2.850 kupača (10 kvadratnih metara po kupaču). Koncesionaru je u interesu da ih dođe što više, a Županija ne dozvoljava ograđivanje plaže.
Pretrpane plaže ležaljkama i ljudima ne mogu biti mamac za turiste i preporuka da dođu u Bol i iduće godine.
Kako izgledaju plaže u Kini, vidi se na slikama koje nam je poslao Davor Miškić uz pitanje: hoće li ovako za 30 godina biti i na Zlatnom ratu?

(objavljeno  08. 03. 17.) 

***************


alt

Ulica, Uz Curicu kao mnoge u Bolu, kao odvodni kanal za oborinske vode


ODVODNJA OBORINSKIH VODA

Evo moj mali prilog za rubriku "Ja tako mislim" a vezano uz vaš članak od neki dan "Vrijeme: Bol zabijelio"
Kako su nam pune usta radova vezanih uz odvodnju oborinskih voda u Bolu, kako se to često radi u maniri "uradi sam","površnost i neznanje". Pa u prilog tome jedna poučna priča iz vremena prije 15-ak, 20-ak godina i kao dokaz da naši stari uz sav nedostatak današnjeg znanja i tehnologije dokazuju da mudrost i iskustvo treba poštovat
U to je doba TEŽ-ovo odmaralište Uz Curicu kupio jedan splitski građevinski(!) poduzetnik i počeo uređivati i zgradu i put Uz curicu koji vodi od naših kuća skoro do rive, odnosno do "Curice". Naša nona Enica je, onako nonšalantno, bila naslonjena na ogradu dvora i gledala što se radi. Taj je put i do tada bio betoniran ali je po cijeloj dužini puta na zapadnom rubu bila zemlja u širini od 20-ak cm, i to malo ispod nivoa betona. Naravno,novi je gazda zapasao betonirat po cijeloj širini "jer je tako ljepše i neće  voda ulaziti na terasu njegovog restorana". Nona Enica ga je  dobrohotno upozorila da mu to nije pametno i da treba pustiti tu zemlju uz rub da u nju ulazi voda kad je kiša. Naravno,"šta vi znate šjora Enica!". I bi kako je građevinski(!) majstor odlučio!                                                                                                                     
Naravno,kod prve kiše, odnosno bujice, sva voda je bila na njegovoj terasi!Tako je i do danas, i još gore, jer sad se te famozne oborinske vode slijevaju sve od Podborja, jer je sve betonirano po znanju takvih građevinara(!).
Nisu naši stari bili ni ludi ni nepametni, naučilo ih je iskustvo i logika. I mi bismo to morali uvažiti bar koji puta.
Uz lijepe pozdrave i želje,

                                                                                              Jasna Suzanić Karninčić

(objavljeno  23. veljače 2017.)

***************


alt


KONCESIJA ZA PLAŽU ZLATNI RAT

Iako se zadnjih 20 godina nisam okupao na Zlatnom ratu, ipak bih htio iznijeti svoje, istina subjektivno mišljenje o toj plaži i koncesiji za njezino korištenje. Svi koji smo tu rođeni, ponosni smo da je, objektivno, Zlatni rat jedna od najljepših plaža na svijetu. To nam i svijet priznaje, a da ga mi  takvim ne tretiramo. Bol je postao poznat zato što ima Zlatni rat i zato o njemu mora brinuti kao o svom dragulju, a ne dozvoliti da ga netko prodaje za male pare, jer ga ne osjeća kao dragulj, već kao obično žalo.
Plaža Zlatni rat danas izgleda kao jeftino opremljeni zabavni šoping centar gdje se može kupiti sve od igle do "igle", i gdje se možeš usput i okupati. Jedna od najboljih plaža na svijetu zaslužuje puno više toga, a ne samo to tko će dobiti koncesiju za neko žalo i za to nešto platiti. Nije uopće normalno da prihod od koncesije pripada nekome drugome osim općini Bol, i da onda taj novac  bude uložen u plažu Zlatni rat.
Ovaj jad od Splitsko-dalmatinske županije od cirkusa oko dodjele prošle koncesije, prije više od 10 godina do danas, nije napravio ništa za ovu plažu, nego je samo povećao cijenu za koncesiju. 
Plažu Zlatni rat treba zaštititi i urediti na najvišem svjetskom nivou, jer ona to zaslužuje, i ne pravdati se sa nekim zakonima,  jer oni uopće nisu važni, a mogu se i promijeniti. Od zaštičenog i vrhunski uređenog Zlatnog rata najviše koristi mora  imati Bol a indirektno i cijela Hrvatska. Od ovakvog Zlatnog rata koristi imaju samo lokalni, županijski i državni uhljebi i njihovi sateliti.
Onaj tko odobrava koncesiju mora raspisati natječaj (ne isključuje se i međunarodni) za uređenije Zlatnog rata, i pobrinuti se da na Zlatnom ratu bude samo onoliko kupača koliko ih po najstrožim normama može stati. Onaj tko dobije koncesiju mora se toga strogo i pridržavati. Ako je skupo vrhunsko  opremanje plaže, vlasnik koncesije se može odreći naknade za neko vrijeme, jer je indirektna korist od tako uređene plaže puno veća od same koncesijske naknade.
Ne može se u Bolu dovesti kvalitetni gosti sa pretrpanom plažom Zlatni rat, punom plastike i svih drangulija koje se nude na vrlo primitivan način. Tu usluga mora biti vrhunska i skupa, a na sreću Bol ima još mnogo plaža za sadašnji nivo opremljenosti i današnji nivo usluga.
Specijalno Zlatni rat treba zaštititi od prevelikog broja kupača. Sada ih u sezoni ima 50 posto više nego bi ih trebalo biti, a ako se ovo ovako nastavi u novoj petnaestogodišnjoj koncesiji će ih biti tri puta više nego Zlatni rat može podnijeti. Onaj tko dobije koncesiju ima interesa da na Zlatnom ratu bude što više gostiju, jer svi su oni nekakvi potrošači, a od takvog Zlatnog rata biježe kvalitetni gosti, a plaža se potpuno devastira.
-    Ne postoji nikakav zakon koji zabranjuje ulazak u neki grad, pa to ipak čine mnogi gradovi na svijetu. Sada kod nas imamo primjer Dubrovnika.
-    UNESKO je naredio Plitvicama da ograniče broj posjetilaca.
-    Jednom sam u Portofino ispred rampe i to duboko u potsezoni čekao četiri sata da autom uđem u grad, jer kad je u njemu dozvoljeni broj vozila, možete ući samo kad netko iziđe.
-    Kad netko dobije neki naš otok u koncesiju nitko mu tamo ne smije doći.
-    Kad prodamo hotel koji može biti i na pomorskom dobru, vlasnik uvodi "all incluzive" i više ne možeš pristupiti hotelu
-    Privatnici dobivaju plaže u koncesiju koje ograđuju i samo ih oni mogu koristiti.
-    Mogao bih ovako nabrajati u nedogled, što se sve čini da se nešto zaštiti, samo treba postojati volja i tražiti rješenje.
-    Područje plaže Zlatni rat je zaštićena zona i tu treba tražiti rješenje, a ako je potrebno treba mijenjati zakone ako se vidi da se nešto devastira.
-    Po meni, za sada ne treba dodjeljivati nikakvu koncesiju, specijalno ne na dugi rok jer korisnik koncesije po sadašnjim uvjetima nema tamo što ulagati. A koncesija se sada ne bi smijeha ni dodjeljivati dok se ne donese Prostorni plan za to područje, Plan zaštite od požara, jer nam je požar borove šume na Zlatnom ratu na vratima zbog načina kako se sada koristi Zlatni rat. Prije nove koncesije treba donijeti i Plan ili zabranu sidrenja oko plaže na Zlatnom ratu, jer su ti brodovi koji se danas tamo sidre jedni od većih zagađivača mora i plaže.
-    Ja znam da ovo pišem za kur...o zdravlje, jer su interesi uhljeba i njihovih satelita ispred svake zdrave logike, ali se nadam da će ovo pročitati oni koji redovno prate vrlo dobar portal BOLJANI. INFO, i kada se Zlatni rat potpuno devastira ili se zapali šuma na Zlatnom ratu, da ćemo onda znati tko će biti odgovoran za to.

                                                                                                       Ivica Karninčić - Koloč


P.S. Kad sam napisao ovaj tekst otišao sam sa ženom malo na prvo ovogodišnje sunce na jedan štekat. Blizu nas su sjedili dvoje ljudi i čuli smo da spominju Bol, Zlatni rat, "Grabov rat" i ... Kad smo načuli o čemu razgovaraju shvatili smo da jedan uhljeb iz Županije prenosi ovom drugom sve o natječaju za koncesiju za Zlatni rat, sa savjetima što treba napraviti za dobit tu koncesiju, uz napomenu kako je to dobar posao i da izuzev koncesijske naknade koja može biti puno veća od predviđene, ali ne treba potrošiti skoro ništa više. Opremu koja je sada tamo dobit će se skoro za ništa, jer oni ne znaju što će s dosadašnjom opremom i moraju je prodati u bescjenje. "Grabov rat", čuli smo i to, ima neke radnike, tko ih j..e, ti ćeš zaposliti samo sezonce …

(objavljeno  22. veljače 2017.)

**************



alt


POSLJEDNJA ADRESA: SV. LUCIJE bb 

                   
Barba Mate Brešković Živac bio je vrlo interesantna, a nadasve duhovita osoba. Znao je izvući šalu i „batudu“  ni iz čega.

Mjesto događanja - ljetna kuhinja, dole, na dvoru.
Prisutni - kao i obično: barba Mate, teta Marija, Mileva Babinova, Jerka Bianke, Toni Bon
Tema – upravo tih dana netko je umro i komentira se život i smisao života.
- „Ma kako ovo malo živemo? Kako ovo Buog ni učini da se žive makor 150-200 godišć?“ skoro kroz suze pita se pok. šjora Mileva.
- „Je, bilo bi mi lipo da mi onamo sada sedi pope, onamo u kantun
 nuono, da me odonamo dole gledo bižnuono“ – odgovara barba Mate.
- „E, po ča bi ti bilo? A jes šelvadigo, ča bidu ti bidni smjetali?“ – naivno će šjora Mileva.
- „Ča bidu mi smjetali?“ kao začuđeno pita se barba Mate i dodaje „A ča bismo onda afitovali?“

Ova šala pok. barba Mate, kojemu je do afitavanja i turista bilo stalo koliko i do lanjskog snijega, ako ga je uopće i bilo, možda najbolje govori o nama i našoj preobrazbi iz sasvim normalnih Dalmatinaca i otočana, u turizmom zaražene individue. Kako je vrijeme prolazilo, sve skupa se pretvaralo u kolektivnu „turizmomaniju“, za koju, makar do sada, lijek još nije pronađen.  

Kao jedan od jačih argumenata da je nešto pošlo po zlu, je naše nadaleko poznato - groblje.

Nekako mi se čini jako čudno da sva druga mjesta na Braču, na susjednome Hvaru, na Korčuli, Visu, na kopnu, imaju lijepa i uredna groblja, a da jedino Bol ima „masovnu grobnicu“.
Možda to nije lijepo čuti, izraz je grub, ali nažalost, to je upravo tako. Naše groblje upravo na to podsjeća.

O novome groblju priča se već 50 godina. Ali, samo se priča.
Dali je moguće da se u 50 godina ništa nije moglo napraviti? Bilo je slobodnih terena, bilo je i vrijeme komunizma i socijalizma, nacionalizacija i drugih raznih „…acija“. Bilo je i novaca i fondova, povoljnih, čak i beskamatnih kredita, bilo je i ljudi koji su to mogli napraviti.
Zašto su to drugi mogli napraviti i napravili su, a mi smo isto tako mogli, a nismo napravili?
Groblje, osim što je posljednje počivalište svih umrlih, također je i izraz  poštovanja živih prema umrlima. Urednost groblja odražava lice mjesta i njegovih mještana, ali ipak, ponajviše govori o onima koji su u prilici biti na vlasti i brinuti se o potrebama mjesta i o uređenju mjesta.

Fratarsko blato, Martinica, Sarbunol, Grabovi rat, Gnjilica… bilo je mnogo terena gdje se svojevremeno moglo napraviti novo groblje.
I ništa!
Sada je kao jedina lokacija ostao teren na Grabovom ratu, istočno od crkvice „Sv. Lucije“.  Drugih mogućnosti i alternativa više nema.
Pitanje je uvijek isto i stalno se ponavlja: zašto nikad ništa nismo napravili u vezi novog groblja?
Odgovor je  jednostavan - zato što nam nikada do toga nije bilo stalo, jer da nam je bilo stalo, odavno bi to bili i napravili.
Mi smo mislili o drugim stvarima, o životnim stvarima, o tome kako napraviti prvi hotel, pa drugi, pa treći itd. Pa onda, kad je došlo vrijeme, kako prodati onaj prvi hotel, pa drugi, pa treći... O groblju, niti se mislilo niti se razmišljalo. Nije bilo vremena.
Jednostavno, kako mi to kažemo - ni bilo kada!
Tu i tamo bi se pojavila kakva blaga kritika kada bi nekoga ukopavali i kada bi „radile“ sjekire, štrangulini i mace, a sistemi i načini ukopa bili protivni svim zakonima elementarne fizike. Tu fiziku znao je jedino Jeri Marinković Babor, naš dugogodišnji grobar.      
 
I tako je eto vrijeme prolazilo, a mi se makli nismo. Mnogo se toga izgradilo i napravilo, puno se zaradilo i potrošilo, ali za groblje nikad ništa. Ako bismo željeli stvar malo uljepšati, onda bismo rekli da je ostalo kako je i bilo. Ako bi govorili kritički i realno, onda moramo reći da je - puno gore nego je bilo.

Prije nekih 30-40 godina zbog velikog doseljavanja, zbog rada i potreba turizma, Bol je bio relativno mlado mjesto, a mladi o smrti i grobljima ne razmišljaju. Osim toga, ti koji su došli i koji su se nastanili u Bolu, svoje su žive, a i svoje pokojne, ostavili u mjestima odakle su došli. Tada ih za Bol u tome pogledu nije ništa vezivalo, pa nije ni bilo nikakve inicijative.
Tako smo eto tu gdje jesmo. Nažalost, i na tome planu turizam je učinio svoje.
I kada nas netko pita zašto nemamo bolje groblje i zašto nismo ništa napravili, ne bi se trebali izmotavati i nešto posebno objašnjavati. Treba reći onako kako je:
- Nismo mogli i jedno i drugo. Nismo mogli misliti i na turiste i na mrtve. Odlučili smo se za ovo prvo.

Moguće je, kažem „moguće je“ iako nisam posve siguran, da će se u tome pravcu ipak nešto početi raditi. Ali, što više mislim o tome, sve mi se čini da smo od toga jako daleko.
Razlog?
Kao i uvijek, jednostavan je i tiče se financija. Kako zatvoriti „finacijsku konstrukciju“?

Novo groblje veliki je zahvat i puno će koštati. Iskreno govoreći mislim da je Općina „švorc“ i da te novce nema, a ono što ima namijenjeno je u druge svrhe. One turističke.
Kanalizacija i riva radili su se iz drugih izvora, marinu će raditi navodno Županija i/ili koncesionar, rotor i vidilicu će financirati Hrvatske ceste itd. Mislim da je u svemu tome malo općinskih novaca.

Dali će tako biti i sa grobljem? Dali će i to financirati EU, Županija, Koncesionar, Hrvatske šume, ili Hrvatske ceste? Hoće li Općina podignuti kredit sa masnim kamatama i onda ćemo to otplaćivati 30-40 godina?
Neće to biti nimalo lako i mislim da se u taj posao sadašnja garnitura vlasti neće upuštati. Oni će onaj prvi dio svakako napraviti, a istini za volju, to su dobrim dijelom i napravili. Pripremit će dokumentaciju, već su sredili  „imovinsko pravne odnose“ što u prijevodu znači da su otkupili terene od vlasnika (nije bitno od koga!), djelomično će napravit prilazni put tek reda radi i to će biti više-manje sve što se ove garniture vlasti tiče.
Onaj drugi, teži dio, prepustit će svojim naslijednicima. Ostavit će im brige oko pronalaženja modela i načina financiranja ovog vrlo neprofitabilnog projekta.
Ova vlast, a ni sve prije nje, za ovakve projekte nisu imali ni dara, a ni volje da se oko njih ozbiljno bave.

Sv. Lucija.
Sada ispada da je bolje išta nego ništa i dileme više nema. Mora se.
Ali, dali je ta lokacija dobra? I koja je lokacija uopće dobra?
Bilo je oko toga dosta govora. Na kraju krajeva, mi 50 godina ništa drugo i nismo radili osim što smo se prepirali oko lokacije.
Neki bi blizu, na fratarsko Blato, neki bi daleko, na Sv Luciju, a neki bi još dalje. Nekima je Martinica odlična, neki bi na Grabovi rat, ali više dole, do mora.

Da smo malo više razmišljali o tome kako Bol treba izgledati, da smo uzeli  u obzir da je Bol dalmatinsko-otočko-priobalni prostor pa bi kao takav morao i izgledati, onda je groblje trebalo biti bliže. Dalmatinsko mjesto nije isto što i Zagreb, neko mjesto u Bavarskoj, ili u Australiji. Malo dalmatinsko mjesto živi sa svojim grobljem i sa svojim mrtvima. Dakako, groblje mora biti na periferiji mjesta, ali velikim udaljavanjem groblja od urbane sredine udaljavamo se od svojih pokojnika i svojih korijena.
Malo pomalo, zbog daljine, posjeti groblju postaju sve rjeđi i daljina između nas i naših pokojnih postaje sve veća. 
A mora se priznati, tako nismo navikli.
Navikli smo skoknuti do groblja onako usput, u prolazu kada smo blizu, kada smo na misi, ili kad imamo vremena. Ponekad i između dva posla, kad se sjetimo.

I to je ono kako treba biti. Tako se uz umrle živi. Tako se oduvijek živjelo na Braču, pa i u Bolu. Pokojni su bili stup za kojega smo se svi držali. Njih smo se sjećali i njima smo se vraćali. Iako nisu bili s nama, osjećali smo njihovu blizinu, bili su tu do nas.

Locirati groblje daleko od mjesta je možda moderno i danas uobičajeno, ali - dali je i dobro?
Na kraju krajeva pitanje je:
- Za koga je dobro?

Prije par godina bio sam prisutan jednom razgovoru u kojem je jedan naš mještanin objašnjavao prisutnima kako sprovode ovakve vrsti kakve danas imamo u Bolu treba zabraniti.
Razlog!
Nisu dobri za turizam i za turističku sliku Bola. Gosti sjede u kafićima na rivi, a mi prolazimo sa pokojnikom. Kao, to je primitivno i necivilizacijski. Gdje toga još ima?
Kako je bilo vrijeme sprovoda i nije bilo lijepo ulaziti u žučljive razgovore, samo sam ga tiho upitao:
- „Sedidu? A zoč sedidu? Ča se ne dignu i ne kalodu klobuke kad kraj njih pasoje sprovod u žalosti za pokuojnikon. Pasoje sprovod, a oni loču i smiju se. I mi smo necivilizironi, a oni su civilizironi. A vidiš kume, jo mislin da je ovi današnji sprovod, ovakvi kakvi je, vrhunac civilizacije, a da su oni kraj kojih smo sada pasali obični kreteni.“
Nije mi odgovorio i nismo dalje o tome razgovarali, ali taj njegov komentar ostao mi je u sjećanju.

Sve ovo u vezi groblja: gdje, što, kako i kada… mislim da je sa ovim njegovim komentarom rečeno.
Uz onu barba Matinu šalu sa početka priče, mogla bi se zatvoriti ova tema.
 
Koliko je onih koji misle isto kao i ovaj naš sumještanin, ili kao pok. barba Mate Živac, ali ne kroz vic i šalu već sasvim ozbiljno?
Bojim se i misliti o tome.

Sve to oko sprovoda i nije toliko radi nas, mogli bi se mi još nekoliko godina tradicionalno i normalno ponašati.
Ali gost! Turisti! Stranci! Zbog njih je to. Da im ne kvarimo ugođaj ispijanja kave na rivi. Više je to radi svima nam drage EU populacije.
A možda ipak manje radi EU populacije, a više radi „€“.
Zbog turista i nastojanja ne-remećenja njihove prazničke ugode, taj naš „primitivni i necivilizacijski“ običaj će se vrlo skoro ukinuti.
Možda dobijemo i EU direktivu.
Ma što - možda, vjerojatno je već na putu.

I tako ćemo mi radi 15-20 nekulturnih i primitivnih do pasa golih gostiju, čiji sveukupni račun iznosi 300 kuna i koji sjede za stolovima nogu podignutih na drugu stolicu, ukinuti naše tradicionalne ispraćaje pokojnika, odnosno sprovode.
Tijelo pokojnika čim prije ćemo prebaciti u mrtvačnicu kod Sv. Lucije gdje će se sutradan okupiti mala družina: svećenik, rodbina, par najboljih prijatelja pristiglih u desetak autića  i grobar.
I to je to.

Ostalima će biti malo predaleko.
                                                                                                            Siniša Soljačić

(objavljeno  05. 11. 2016.)

******************


alt


NOVO GROBLJE: KADA ĆE KRENUTI - UBRZANO?

Mnogi rado čitaju portal boljani.info. I ja sam jedna od njih. Puno je lijepih naslova i tekstova. Možemo biti ponosni na naše malo mjesto za koje se čulo  na daleko. Dosta je učinjeno u Bolu, ali može i više. Svaka čast uredniku gosp. Egekheru koji nas uvijek izvješćuje o nekim lijepim ili manje lijepim stvarima.
S nestrpljenjem čekam naslov „Započinje izgradnja groblja u Bolu!“ Znam da se radi na tome i da se mora vlasnicima uplatiti prva rata (a za to nije bilo novaca). Ima li sada? Žalosno je što se ima za manje važne stvari, a groblje je uvijek na zadnjem mjestu.
Nitko od nas nije nedodirljiv i neće živjeti vječno. To je jedino mjesto koje ćemo jednog dana svi trebati. Nadam se da ćete uskoro objaviti kako je vlasnicima isplaćena prva rata, i da sve ostalo ide po planu, ali ne usporeno nego ubrzano.

                                                                                                                 Tanja Eterović

(objavljeno  06. 09. 2016.)


***************


alt


PRIVATNI INTERES IZNAD DRUŠTVENOG

Općinska knjižnica „Hrvatska čitaonica“ već 24 godine sudjeluje u obogaćivanju bolske turističke ponude. Programi u njezinoj organizaciji uvijek su bili zapaženi i odlično posjećeni.
U nedostatku prostora unutar same knjižnice, korišteni su razni otvoreni, u prvom redu njezino dvorište.
Nimalo ne mareći za dugogodišnji knjižnični program (koji je obuhvaćao i koncerte klasične glazbe), bez ikakve najave i dogovora, ugostitelji iz obližnjih kafića su pretprošle sezone organizirali svakovečernji zabavni glazbeni program uz kojeg nije moguće paralelno odvijanje niti jednog drugog.
Zamolbe za razumijevanjem i suradnjom su odbijene. Stoga sam prošle sezone odustala od organizacije kulturnih sadržaja u tom dvorištu i pronašla novi scenski prostor u Murvici gdje je prikazano deset izvedbi predstave „Zmajevo selo“.
Prikraćeni za sadržaj kojeg su rado konzumirali, razočarani bolski gosti su izražavali svoje žaljenje i negodovanje. Obećala sam im da ću ponovo pokušati dogovoriti suradnju uvjerena da su nadležni svjesni kako svi trebamo imati isti cilj, a to je zadovoljstvo naših gostiju kvalitetnom i raznovrsnom turističkom ponudom.
Općinsko vijeće je za programsku djelatnost knjižnice u ovoj godini izdvojilo u proračunu 10.000,00 kn, a program knjižnice je u sklopu kulturne manifestacije „Bolsko lito“ koju financira Općina i Turistička zajednica.
Stoga, zamolbu knjižnice za posredništvom u razgovoru s odgovornim vlasnicima ugostiteljskih objekata upućujem Općinskom vijeću, međutim, predsjednik Vijeća odbija je staviti na dnevni red i ne odgovara na dopis.
Nakon toga zamolbu upućujem načelniku i skrećem mu pozornost na sudjelovanje u programu  uvaženih gostiju: prof. Ive Livljanića, bivšeg veleposlanika pri Svetoj Stolici i u Čileu, dr.sc. Olge Perić, pranećakinje Vladimira Nazora i akademika Gorana Durna i molim za osiguranje uvjeta za nesmetano ostvarenje kulturnog programa kojem je cilj obogaćenje bolske turističke ponude, ali ni on na dopis ne odgovara i problem ne rješava.
Na istu zamolbu trojici vlasnika kafića za glazbenom stankom od 21.00 do 22.15, osam puta tijekom ljeta, nitko nije odgovorio niti je prihvatio.
Ravnateljica Centra za kulturu  i voditeljica „Bolskog lita“ smatra da su svi suorganizatori te kulturne manifestacije odgovorni za svoj segment.
Na zamolbu Županijskoj matičnoj službi za narodne i školske knjižnice za apelom Osnivaču knjižnice za omogućavanjem nesmetanog odvijanja programa, voditelj Županijske matične službe odgovara na dopis i dostavlja ga Općinskom vijeću, predsjedniku i načelniku. U njemu stoji: „ Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova u svojim Smjernicama za narodne knjižnice potiču dodatne društvene i kulturne aktivnosti od interesa lokalne zajednice, potvrđujući važnu društvenu ulogu narodne knjižnice u kulturnom razvitku zajednice: pružanjem prostora za kulturne aktivnosti, organiziranjem kulturnih programa…Navedene aktivnosti u organizaciji Općinske knjižnice značajno doprinose općoj kulturnoj ponudi zajednice, kako njezinih stalnih stanovnika, tako i gostiju. Osnivač Knjižnice, Općina Bol, zasigurno je toga svjesna. Ovim putem izražavam potporu Vašim naporima da se postigne dogovor sa uključenim stranama, s ciljem osiguranja uvjeta za nesmetano odvijanje kulturnih zbivanja u organizaciji Knjižnice, te apeliram na tijela Općine Bol da se sa svoje pozicije zauzmu za rješavanje ovoga problema.“
Vijećnici su na dnevni red sjednice 30. srpnja, osim pismenog izvješća o stručnom nadzoru u bolskoj knjižnici, od voditelja Županijske matične službe dobili i njegovo očitovanje na problem buke tijekom održavanja programa, ali nitko nije imao potrebu za raspravom.
10. kolovoza je planiran program u kući obitelji dr. Šimetovića na Loži u kojem sudjeluju hvarski pjesnici, prvak hrvatske opere Domagoj Dorotić i uvažena češka pijanistica Eva Košnarova. Uz glazbu sa mostića neće biti moguća njihova izvedba.
Predsjedniku Općinskog vijeća i načelniku upućujem javnu zamolbu za odgovorom na poslane dopise u ime Općinske knjižnice „Hrvatske čitaonice“ Bol.


                                                                                     ravnateljica Jadranka Nejašmić


(objavljeno  03. 08. 2016.)

********************



alt


alt


ŠETNICA i RAMPA ZA INVALIDE

(osvrt na urbani nered Bola)


Šetnica od Biline kuće do Zlatnog rata, kakva je danas, samo je dio projekta A. Rožića, dipl. ing. arh. od prije 30 godina i to u najjednostavnijoj varijanti. Do danas taj projekt nije završen. Kad se već nismo držali tog projekta, trebalo je novim projektom osmisliti najljepšu šetnicu na Jadranu i na kraju šetnice najljepšu plažu Zlatni rat, o čemu se govori već dugi niz godina. 
Šetnica je prostor po kojem se šeta pa što tu treba projektirati… riječi su jednog bivšeg čelnika našeg mjesta.
Gotovo je pravilo raditi bez projekta, ne tražiti i ne uvažavati mišljenje struke jer su takve građevine spomenici investitora.
Zato nam je Zlatni rat neuređen i devastiran, sve plaže, posebno Potočine i Borak, neprimjereno  opremljene. Šetnicu „uljepšavaju“ skulpture s južne i kamenom loše obloženi zidovi na sjevernoj strani, a njezinoj „ljepoti“ pridonose prodajni štandovi na njenom početku.  Dizajnerska vrhunska rasvjeta samo doprinosi prostornom neredu i očiti je znak da investitor radi bez ikakvog plana i kriterija.
Uz sve ovo najkraće nabrojeno, sliku jada, tuge, nerada, nereda, neozbiljnosti i neodgovornosti upotpunila je rampa za invalide. Strašno i neprihvatljivo.
Umijeće je iskriviti ovako rampu i ogradu. Nadam se da projekt nije ovakav kako je rampa izvedena? Slika sve govori.
Je li je posao završen i je li autor projekta vidio sliku s mora? Hoće li netko to ispraviti? Hoće li netko odgovarati za loše odrađeni posao?

                                                                                                                 Božo Nejašmić

(objavljeno 15. 07. 2016.)


******************


alt


POSEBNA PAŽNJA ZA ZLATNI RAT

Mišljenja sam da plaži Zlatni rat treba poklanjati posebnu pažnju a naročito na prirodna svojstva žala i sunca. Jer, posebnost prirodnog fenomena treba zaštiti barem u minimalnom obliku. Jedinstvena po ljepoti u ovom dijelu Europe i Mediterana zahtijeva ljudsku zaštitu. Dvostruke su posebnosti iste plaže a to je da kada puše maestral na istočnom dijelu je bonaca i obratno kod bure ili istočnjaka  na zapadnoj strani.
Sve ove ljepote se mogu vidjeti tek nakon turističke sezone.
Plaža je u turističkoj sezoni iskorištena do maksimuma prirodnog izdržljivosti ljepote. Meni osobno smeta polaganje plastičnih ležajki na obje strane plaže , jer narušavaju samu ljepotu a i prirodni fenomen sunčanja i kupanja. Stoga, predlažem da se iste ležaljke, a shodno Zakonu o pomorskom javnom dobru, postave minimalno četiri metra od ruba obalne crte prema kopnu, ili da se radi same sigurnosti kupača postave uz rub šumice na istoj plaži. Kupač mora biti siguran od ozljeda kod izlaza i ulaza u more, a sada kako su postavljene uz sam rub obalne crte ne garantira sigurnost i od ozljeda. U samoj šumici na plaži je i previše objekata koji narušavaju ljepotu kupanja i uživanja na našoj krasnoj plaži Zlatni rat. Samo ime je obveza da se zaštiti što više i da se sačuva naš Zlatni rat.
U ovom slučaju veliki je problem i sidrenja jedrenjaka i jahti koje dolaze na Zlatni rat. Brodovi su veliki zagađivači mora. Sidrenje je u tom akvatoriju dozvoljeno , jer nije zabranjeno. Nadam se da će općinske vlasti ishoditi zabranu sidrenja kod Ministarstva mora ... No da bi ovo sve bilo u funkciji treba i lokalna Lučka kapetanija imati veću kontrolu i mogućnosti kontrole brodova koji dolaze na plažu. Ako se ovako nastavi, može se očekivati i veće tragedije na Zlatnom ratu.
Uzgred želim napomenuti, da upotreba plastičnih ležaljki se vidi i od Borka pa do Zlatnog rata. Nepridržavanje zakona o Pomorskom javnom dobru je na koncesionara i njega treba kontrolirati, jer te plastične ležaljke smetaju normalan prolaz kupača. Nije mi jasno zašto se ne zabrani koncesionaru na plaži Potočine postavljanje ležaljki na žalu i to do ruba mora, umjesto da budu postavljene u šumici iste plaže?
Sa željom u dobrobit moga razmišljanja,želim i da se sve ovo ostvari za kvalitetniji turizam.



                                                                                                     Juraj Karninčić, kap.

(objavljeno  01. 01. 2016.)

***************