Ja tako mislim

                                                                        

       Ovo je novo poglavlje gdje ćemo objavljivati vaša mišljenja, kritike, pohvale i prijedloge.

Naša je adresa: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it ili Press servis, Ruđera Boškovića 2, 21420 Bol.

Tekst mora biti potpisan punim imenom i prezimenom s brojem telefona ili mobitela radi dodatnih objašnjenja i dogovora.

Tekst može biti objavljen i potpisan s pseudonimom.

Mišljenja i gledišta objavljena u ovoj rubrici (poglavlju) nisu stav redakcije.

Redakcija sebi pridržava pravo kraćenja i opremanja tekstova.


xxxx


alt


PROBLEMI NA GRADILIŠTU ROTORA

Poštovani g. uredniče,

pozvan sam i ponukan pisati o jednoj katastrofi koja je zadesila Bol. Riječ je, naravno, o izgradnji rotora na ulazu u Bol. Radi se mjesecima, 7 - 8 sati na dan, iako se može raditi i 10-11 sati, bez teškoća.

Na gradilištu nema table, da pučanstvo vidi tko je investitor, tko je izvođač, tko je nadzorni organ, tko je šef gradilišta, tko je odgovoran za saniranja šteta "u hodu", dežurni telefon je misaona imenica.

Teror kakofonije , mi mještani koji tamo živimo, još nekako, strpljivo, kao Job, podnosimo, tvrdeći sami sebi da tako (valjda) mora biti. Namjerno kidanje vodovodnih cijevi koje napajaju naših 6 objekata, te namjerno kidanje kanalizacije objekta Adria toursa je vrhunac divljaštva, stihije i neodgovornosti. Prije tog namjernog trganja, niko nije obavijestio osoblje restorana i agencije da ne vrše više malu ni veliku nuždu, cijev se kida, fekalije cure, Nijemci fotografiraju... Fotografirali su i Hrvati, ali ne za njemačke novine, nego da čuvaju za (možebitne) nevjerne Tome.

Ukratko u tri dana, dva puta kidanje vodovodnih cijevi, s konfuzijom u komuniciranju, šta ko kome treba javiti, naravno, nije se zaprimila SLUŽBENA prijava kvara, dok nisam ja zvao, predstavio se, prijavio kvar, i pitao da li je iko zvao od izvođača. Odgovor je, na žalost, bio očekivan - NIJE !

Jednom dijelu kuća su potrgali telefonske priključke, prošli tjedan. I opet su se ljudi sami morali misliti, sami prijavljivati kvarove svom operateru, jer izvođač to nije bio učinio. Telefoni i internet su im profunkcionirali tek jučer.

Svjedočimo da se radi puno veći opseg radova od onog što je načelnik i općina prezentirali pučanstvu. I slijepac vidi da to nema šanse da se završi do 1. lipnja kako su nam općinske vlasti obećale !

Moja kuća, i kuće okolo, imamo rezervacije od 2. lipnja, što možemo očekivati ? Masovne otkaze, proteste gostiju, bježanje na "normalnije" lokacije ? Kome ćemo ispostaviti račune za izgubljenu dobit ?

Koliko mi je poznato, ovaj projekt je u spisku načelnika i općine, i njime su se dičili u predizbornoj publikaciji. Mislim da se nemaju čime podičiti.

Politiku na stranu, ovo je zoran primjer gdje lokalna samouprava ne služi svom narodu, ni u jednom segmentu. Pravodobno i ISTINITO informiranje ljudi, oštećenih stanovnika Bola, je zakazalo u cijelosti.

Mene, osobno, da sam na tako znatnoj funkciji, i da se tako ponašam, bi bilo sram

Ja tako mislim.


                                                                                                                 Boris Đorđević


U Bolu, 23. svibnja 2017.g.

(objavljeno 23. svibnja 2017.) 

*************************


alt


TKO JE KATARINA, KANDIDATKINJA ZA NAČELNICU?

Ne mogavši zaspati odlučila sam sročiti par misli. Povod je naravno objavljena kandidatura moje sestre za načelnicu općine Bol, Katarine Marčić. Najprije bih htjela izraziti zahvalnost ljudima koji su prepoznali Katarinu kao pravog kandidata, a onda je svojim imenom i prezimenom javno podržali na zajedničkoj listi. Nemojmo se zavaravati, mnogo je lakše svoje biračko pravo zadržati za sebe, nego javno zauzeti stranu pogotovo kad nemaš zaleđe kakve zvučne političke kratice. Zatim bih izrazila svoje iskreno divljenje sestri. Koliko bi se nas usudilo istupiti i zatražiti povjerenje sumještana prema tako odgovornom i nimalo laganom zadatku? Izložiti sebe procjeni javnosti?
Zato sad glasno kažem – Bravo! Svaka ti čast! – I znam da nisam jedina koja tako misli.
Još je jedan razlog zbog kojeg sam odlučila ovo napisati. Ljudi mi prilaze i govore, Katarina je prava osoba, ali nažalost mnogi je ne poznaju, ne znaju tko je ona i što može. E pa ja ću vam reći tko je Katarina – ona je kći, sestra, supruga, mama, ali prije svega odlučna mlada žena! Da, ne poznajete je jer dolazi iz vrlo vrijedne obitelji koja je vlastitim radom postigla mnogo. Svaki kamen koji je ugrađen na obiteljskom kampu prošao je kroz naše, tada vrlo mlade ruke. Svaki gost koji je zadovoljan otišao, otišao je i s našim tada dječjim talijanskim/engleskim/njemačkim pozdravom. Kada je došlo vrijeme, Katarina je otišla na fakultet i završila ga u roku. Po završetku fakulteta odmah je preuzela vođenje obiteljskog hotela u kojem i danas vrlo uspješno radi. Da, ne poznajete ju jer dok su se drugi kao djeca bezbrižno igrali, ona je radila. Dok su se drugi zapošljavali u prvim većim kolektivima, ona je završavala fakultet, a onda i spremno preuzela sve odgovornosti privatnika.
Da, Katarina nije osoba koja će biti najglasnija u društvu, čak je i za vrijeme srednjoškolskog izlaženja uvijek bila odmjerena i klasična. Da, Katarina nema veliko društvo za ispijanje kava, ali ne zato što je nedruštvena. Dapače, sva su njezina prijateljstva dugovječna i stabilna. Ali teme na kavama koje ona preferira nisu baš najpopularnije. Nju zanima politika, ekonomija, porezi, prirezi, zakoni… Da, to je polje njezinog interesa i vjerujte mi odlična je u njemu! Da, Katarinu nećete primijetiti po nošenju „po zadnjoj modiˮ poznatih marki. Ona je skromna, staložena i ne voli se isticati.
Pa sad Vi meni recite, jesu li to njezine mane?! Biramo li mi najpopularniju osobu u Bolu? Najglasniju? Ili biramo sposobnu, odgovornu, čvrstu figuru koja će spremno odgovoriti na sve probleme i predstavljati nas uvjerljivo, koja se ne boji preuzeti odgovornost?!
Ne, to nisu njezine mane, to su njezine vrline. Ona je vrijedna, načitana, obrazovana mlada žena koja se nije kandidirala iz nekog hira ili osobnog interesa. To je prirodan slijed njezinog djelovanja. Vrijeme je da se prilike daju mladim osobama koje hoće, mogu i što je najvažnije znaju! A to je sve – Katarina.

                                                                            Valentina Ratković, ponosna sestra

(objavljeno  28. 04. 2017.)

***************



alt


ZAKON TREBA MIJENJATI!

Promatrajući iz svoje kućne utvrde događanja oko mene, uglavnom na TV-u, sjećanja neumoljivo vraćaju na ne tako davnu prošlost. Tada je jedan gospodin Plenković (igrom slučaja valjda ujak našeg današnjeg premijera Andreja Plenkovića), za male novce otuđio dijelove poduzeća „Zlatni rat“ d.d. na čijem je bio čelu . Nismo zaboravili „Ložu“- srce Bola, Ribarsku kućicu - prirodni dragulj, hotel „Kaštil“ - prvi bolski hotel - sve je to otišlo za male novce bez ikakve tržišne utakmice. S time se jezgra jakog poduzeća (za nas je u Bolu tada to bilo usporedivo s današnjim Agrokorom) počela rastakati pa se i rastočila. Boljani, već kakvi su - radišni i brižni - samo su nastojali naći svoje mjesto pod suncem - i uklopili  su se u novu situaciju. Zakratko su pognuli glavu, ali onda su nastavili jačim žarom naprijed.

To su tada bili događaji značajni za lokalnu zajednicu, ali nova situacija danas s koncesijom za Zlatni rat - pogađa širu društvenu zajednicu - odnosno cijeli dio Hrvatske koju oplakuje Jadransko more. Vodeći su ljudi uvidjeli grešku - koja se neće popraviti poništenjem odluke o dodjeli koncesije za Zlatni rat - već samo IZMJENOM ZAKONA O DODJELI KONCESIJA NA POMORSKOM DOBRU.

Ja iskreno vjerujem da će tome doprinijeti naš predsjednik Vlade RH gospodin Andrej Plenković, očito je moralan čovjek, jer da nije tako – ne bi dobio toliko sijedih u kosi od početka svog mandata. Najiskrenije mu želim sreću i zdravlje i bistru glavu, jer o tome ne ovisi samo budućnost Bola već svih mjesta uz obalu. Mi smo izgubili što smo izgubili - nešto ćemo i povratiti - ali ovo je početak nekog novog napretka za nas - a tako će i ostati dok nas bude. Lokalpatriotizam  kod nas zauzima značajno mjesto, iako kao i svugdje ima crnih ovaca u bijelom stadu.
                                                                                                            Neda Kraljević 


**********


PODRŠKA IZ RIJEKE

Bravooo Boljani, bravo Bol, bravo Zlatni rat !!!!!
Volim vas !!!

                                                                          Koraljka Marinković  Longin, Rijeka


(objavljeno  25. 04. 2017.)

***************


alt


ZLATNI RAT SMO MI!

Svi koji su pratili moj novinarski rad znaju da ovih dana ludujem gledajući što se događa s koncesijama u Bolu, u Novalji, Dubrovniku (Gruž)...Naprosto je neshvatljiva drskost vlasti da nam svima gura prst u oko! Do kada!
Davajući apsolutnu podršku zahtjevima lokalnog stanovništva da upravlja, koristi i zarađuje na prirodnim i svim drugim dobrima koje su stvarale generacija tamošnjih stanovnika, koristim ovu priliku da o svemu tome kažem nešto šire, drugačije od očekivanog.
Naši Dalmatinci, Primorci i Istrani šutjeli su kada su im oduzimali hotele sagrađene na terenima njihovih djedova, sada kao u Bolu ili u Novalji na Zrču, oduzimaju im i plaže.
Drugi, stranci ili domaći investitori grade u njihovim mjestima marine, stranci dobivaju koncesije na luke (Gruž...), EU i država zabranjuje im mali ribolov, a sada ostaju i bez njihovih, lokalnih plaža...
Dosada je najveći uzrok te šutnje bilo zadovoljstvo rastom cijene zemljišta, te se je prodajom naslijeđene djedovine, ostvarivala dobit za lijep život.
Istodobno, država je ne znajući kako zaposliti ljude uz more, kako zadržati ljude na otocima, dopustila iznajmljivanje bez plaćanja poreza. I taj lagodan život, to samozapošljavanje kroz isplativo iznajmljivanje također je uzrok šutnje naših ljudi koji žive uz more.
Hoće li šutjeti i kada im uskoro uvedu poreze na iznajmljivanje?
Znam da je opasno ovo moje upiranje prstom i u domaćeg čovjeka koji je mirno promatrao kako mu otimaju hotele, bez grižnje savjesti prodavao je baštinu, gradio je na rodnoj kamenoj kući desetke betonskih apartmana, na crno primao goste, nije se protivio kada mu je mjesto gubilo svoj identitet.
Znam da će mi ove riječi biti zamjerene, no netko ih mora izgovoriti, i to ne zbog nekoga drugog, nego zbog nas, domaćina samih. Kako odgovoriti kritičarima obiteljskog smještaja, kada pokažu slike Makarske prema Biokovu, Vodica, Rogoznice, Vira, Premanture….…
Jesmo li to smjeli sami sebi dopustiti? Uništili smo si supstancu od koje dobro želimo živjeti!
Vratimo se koncesijama….
Prije 15 godina, pohvalio mi se gradonačelnik jednog istarskog turističkog odredišta kako su bili neki investitori koji bi gradili marinu u njegovom mjestu. Pitao sam ga, a zašto tu marinu ne bi gradila i s njome upravljala komunalna tvrtka toga mjesta. I tako bi! Danas ta marina puni proračun toga uspješnog turističkog mjesta.
Danas nema razumnog čovjeka u Hrvatskoj koji može prihvatiti činjenicu da se mještanima Bola oduzima koncesija na njihov i hrvatski simBOL- Zlatni rat! Što više, začuđuje drskost i opet, kao puno puta u zadnjih 20 godina pokazana bahatost, na koji je način to učinjeno. Slično se nedavno dogodilo i u Novalji sa Zrčem.
Sve se to događa dok se hvalimo brojkama rasta našeg turizma, na kojem, nažalost, najmanje zarađuje lokalno stanovništvo (pa i država)!
Zar ne bi bilo logično, da zaradom od upravljanja plažama i lukama, lokalna zajednica financira besplatne vrtiće , stipendira učenike i studente radi povratka kući...Da učiteljima, doktorima i svima drugima koji se žele vratiti na svoj škoj pomognu u gradnji stana, kuće...(turizam je toliko podigao cijene nekretnina, da lokalna mladost ne može po tim cijenama započeti samostalan život u mjestu rođenja)...
Godinama sam kao papiga citirao starog Kripendorfa: "Turizma onoliko i onakvog, kakav želi i treba lokalno stanovništvo. "..!
Nitko me ne može uvjeriti da su Dubrovčani zaboravili vezati brodove (to i sada rade svakodnevno), naplaćivati takse, izraditi pa iznajmiti trgovački centar nekom jakom trgovačkom lancu, upravljati autobusnim kolodvorom ili naplaćivati parking u gradu gdje je parkirno mjesto lutrija. I za sve to, dobivati veliku nadoknadu, koja bi se pretakala u gradski proračun i nove razvojne projekte Dubrovnika, a ne kao, u slučaju davanja koncesije drugima, koji bi 40 godina izvlačili dobit iz grada i iz Hrvatske.
Godinama branim tezu da nema razlike između stranog i domaćeg vlasnika u pitanju učinkovitosti i konkurentnosti, ali da je prednost domaćeg vlasništva u ostajanju dobiti u zemlji. Tu tezu, uspješno je dokazao cijenjeni slovenski ekonomist dr.Jože Mencinger. On dokazuje da se prodajom nacionalne imovine povećavaju uvoz i potrošnja. „Mnoge zemlje odlučile su se za brzopletu privatizaciju, prodale su svoje najvrjednije tvrtke“, pa sada, kaže Mencinger „stranci svoje velike profite iznose iz tih zemalja.“
I još nešto.
Turizam je dobro koje nam se ne događa slučajno, već zbog ovoga komada zemlje i svega na njoj što naslijedismo od svojih predaka.
Čarobna riječ je: položajna renta.
A kod nas je nepoznata.
Naime, kada prodajete maslinik i na njoj stranac  ili neki drugi sagradi kuću koju potom renta, vi ste prodali i zauvijek izgubili vrijednost koju ste naslijedili a ne sami stvorili.
Mnogi od nas prodali su svoj maslinik, kuću, vinograd za malo jednokratne, kratkotrajne sreće, i tako si stvorili konkurenciju u vlastitom mjestu, gradiću, uvali… Hotele smo prodali, uglavnom strancima i prepustili im da ubiru plodove naše položajne rente.
Ako ćemo sada, kada postajemo sve važnije europsko i svjetsko turističko odredište prepustiti da netko drugi ubire korist od te činjenice, preuzimajući naše zračne i morske luke, marine, plaže, smještaj, trgovinu, financijski i telekomunikacijski sektor, proizvodnju hrane i goriva, te svu tu dobit ostvarenu od naše položajne rente iznese iz zemlje, onda stvarno smo narod bez budućnosti.
A upravo u korištenju i zadržavanju u svojim rukama svega toga, i puno toga više, krije se onaj ključni odgovor na pitanje, na koje ni jedna dosadašnja hrvatska vlada nije znala dati odgovor - kako se razvijati?
Ušli smo u EU nakon što smo prodali državama s kojima smo danas u zajednici svoje najprofitabilnije tvrtke. Počnimo se barem sada ponašati kao oni, ako želimo biti i bogati kao oni.
Upravljajmo mi svojim dobrima i razvojem! Od Dubrovnika, preko Bola, Novalje, Like, Slavonije...cijelom Hrvatskom!

Autor: ĐURO TOMLJENOVIĆ

(preneseno s portala Turizmoteka)


***************


HDZ-ovi FANTOMI KUPILI ZLATNI RAT

Učinili su to baš onako bahato kako se to već u Hrvatskoj radi. I uvijek se pokaže, pa će se pokazati i ovog puta, da je netko jako moćan iza toga
Na posljednjoj sjednici pred raspuštanje vijećnici Splitsko-dalmatinske županije 'odradili su posao' i dodijelili 15-godišnju koncesiju na najpoznatiju hrvatsku plažu Zlatni rat u Bolu na Braču tvrtki „Sport B“ iz Zagreba za koju nitko nije čuo, praktički ništa dosad nije radila, nema prihoda i nema zaposlenih.
Učinili su to baš onako bahato kako se to već u Hrvatskoj radi. I uvijek se pokaže, pa će se pokazati i ovog puta, da je netko jako moćan iza toga. Tko bi uopće posumnjao u korupciju?
Bilo je nekima jako važno da se ne odugovlači, da se donese odluka baš na ovoj sjednici dok su tu još stari vijećnici od kojih ih većina neće više sjediti u skupštinskim klupama. Zastupnici iz HDZ-a i Kerumovog HGS-a znali su što im je činiti.
Posljednjih 12 godina koncesiju na Zlatni rat ima bolska komunalna tvrtka „Grabov rat“ koja zapošljava 30 ljudi i za koju nitko nikad nije ustvrdio da je loše obavljala taj posao. Ali, Županija je „Grabov rat“ eliminirala još u kvalifikacijama. Otpilili su ih jer nisu navodno dostavili cjelokupnu dokumentaciju. Kad su direktoru Periću kazali da nedostaju dokumenti o tome da tvrtka nije ni u stečaju ni u predstečajnoj nagodbi, pribavio je dokumente i u Fini i na Trgovačkom sudu i predao ih županijskoj administraciji, no svejedno su se papiri 'zagubili'.
„Grabov rat“ ponudio je i veći fiksni dio naknade za koncesiju i veći varijabilni dio od tvrtke „Sport B“ koji je, istina, ponudio veća ulaganja. Ali, treba biti oprezan s ulaganjima kad je riječ o prirodnom rezervatu i u njemu plaži Zlatni rat koji Zakonom o zaštiti prirode danas ima status 'značajnog krajobraza'.
Prošlog je mjeseca i druga hrvatska najčuvenija plaža novaljsko Zrće dobila nove privatne koncesionare na 20 godina. Koncesiju je dobio konzorcij „Cocomo“, ukomponiran od šest tvrtki među kojima je i tvrtka „Sigurnost“ idejnog organizatora zagrebačkog šatoraškog braniteljskog okupljanja Josipa Klemma. I HDZ-ovoj Skupštini Ličko-senjske županije jako se žurilo da dodijeli koncesiju prije lokalnih izbora, dok su svi još na okupu. Općinski načelnik Novalje Ante Dabo podnosi tužbu na odluku o koncesiji.
Boljani i njihov općinski načelnik Tihomir Marinković najavljuju da će se žaliti i „ići na Upravni sud do istrebljenja“. Ne postoji prostorni plan za plažu Zlatni rat. Unatoč traženjima i požurivanjima općine Bol, Županijska skupština nikad ga nije donijela. Nije na tom cjelokupnom području upisano pomorsko dobro i zbog svega toga nije napravljen Plan zaštite od požara. Zato bolski čelnici argumentiraju da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o davanju koncesije na području plaže Zlatni rat i da je natječaj trebao biti odgođen dok se to ne riješi.
Najčešća parola koju su nosili brački prosvjednici pred zgradom Županijske skupštine u Splitu bila je: „Zlatni rat nije na prodaju“. Nije, dakle, da ide u privatne ruke, to je prvo. Ali, drugo - nije za posvemašnju komercijalizaciju koja po prirodi stvari lako može uništiti tu čudesnu prirodnu ljepotu.
O tome se radi - niti treba ulagati maksimalno, niti se smije dopustiti da se iz plaže izvlače enormni profiti. Plaža je pomorsko dobro u općoj uporabi i normalno je da Boljani Zlatni rat doživljavaju svojim, od njega oni žive i ne daju ga sad već tradicionalno omraženim tajkunima na pljačkašku eksploataciju.

Autor: ZDENKO DUKA

(preneseno s portala Novi list)

****************


ZAKON HITNO TREBA MIJENJATI

Pomorsko dobro i odgovorno upravljanje istim najvrjedniji je resurs kojeg otočko stanovništvo ima, stoga mu nemojmo to oduzimati. Nitko ne može bolje i odgovornije upravljati Zlatnim ratom od stanovnika Bola koji s njim žive 365 dana u godini.

Zlatni rat, najpoznatija hrvatska plaža ovih je dana ponovo u centru medijske pozornosti, a povod ovaj put nisu klasični medijski izvještaji o tisućama turista koji u špici sezone na njoj provode svoj godišnji odmor. Povod nije ni prirodni fenomen uvijanja jedinstvenog šljunčanog jezika i stvaranja morskog bazenčića koji je dobro poznat svima koji su barem jednom posjetili Bol u zimskom periodu. Na koncu, povod za medijske napise o Zlatnom ratu nije ni snijeg koji svakih nekoliko godina nakratko prekrije plažu.

Nažalost, razlog zašto je ovog puta ponos hrvatskog turizma dospio na male ekrane i u novinske članke je odluka županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije da se plaža dodijeli na korištenje privatnoj tvrtki bez zaposlenih i bez prihoda i to na predugih 15 godina. U posljednjih 12 godina Zlatnim ratom je na temelju koncesije upravljala lokalna tvrtka Grabov rat d.o.o. u vlasništvu općine Bol. Riječ je o tvrtki registriranoj u Bolu koja zapošljava lokalno stanovništvo i sezonce, a čiji prihodi uvelike doprinose punjenju općinskog proračuna. Na natječaj za koncesiju na Zlatnom ratu su pristigle četiri ponude, a prve tri ponude su odbijene zbog navodno nepotpune dokumentacije te je koncesija dodijeljena ekonomski najlošijem ponuđaču. Zbog sumnji u netransparentnost postupka dodjeljivanja koncesije reagirao je i premijer Andrej Plenković naloživši Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture žurno provođenje upravnog nadzora o postupku dodjele koncesije za korištenje plaže Zlatni rat.

Odluka o dodjeli koncesije donesena je sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama koji kaže da pomorskim dobrom upravlja Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, tj. preko županija. Članak 21. istog Zakona kaže da Županijska skupština na prijedlog župana, a na zahtjev grada/općine može ovlaštenje za davanje koncesija na području grada/općine povjeriti gradu/općini te u tom slučaju odluku o davanju koncesije donosi gradsko odnosno općinsko vijeće. Primjena članka 21. nije neuobičajena te koncesijska odobrenja čestu daju gradska i općinska vijeća. No, ta praksa se nije poštovala u slučaju koncesije na Zlatnom ratu kao i na nizu poznatijih hrvatskih plaža što otvara niz pitanja:

Prvo: Ako pomorskim dobrom, pojednostavljeno rečeno, upravlja Republika Hrvatska preko županija, zašto onda sve koncesije na svim plažama u Republici Hrvatskoj ne dodjeljuju županije, nego se dodjeljivanje koncesija od slučaja do slučaja prepušta gradovima i općinama?

Drugo: Ako županija može ovlaštenje za davanje koncesije povjeriti gradu/općini na čijem je teritoriju pomorsko dobro o kojem se odlučuje, zašto se ta praksa nije primijenila u slučaju Zlatnog rata?

Treće: Koji su kriteriji na temelju kojih županije odlučuju koje plaže će prepustiti na upravljanje gradovima i općinama, a koje će zadržati pod svojom upravom? Ima li tih kriterija uopće ili se tu radi o slobodnoj procjeni od kojih plaža županija ima više financijske koristi? Ne zaboravimo, naknade od svih koncesija na pomorskom dobru dijele se na tri dijela: trećina ide državi, trećina županiji i trećina gradu/općini na čijem teritoriju se pomorsko dobro nalazi.

Zlatni rat je još davne 1965. proglašen prirodnim rezervatom i kao takav upisan u Registar zaštićenih objekata prirode. Danas je Zlatni rat zaštićen u kategoriji značajnog krajobraza, čime se sukladno Zakonu o zaštiti prirode svrstava u zaštićeno područje od lokalnog značaja. Tim područjem upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Splitsko-dalmatinske županije. Nadležni županijski ured izdaje sva dopuštenja za bilo kakve zahvate i građenja sukladno prostorno-planskoj dokumentaciji.

Upravo u ovoj odredbi se nalazi bitan paradoks – Zlatni rat svrstan je u zaštićeno područje od lokalnog značaja, a njegova navodna zaštita prepuštena je Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Splitsko-dalmatinske županije, dakle regionalnoj ustanovi! Time se plaža Zlatni rat našla u neobranom grožđu, a njezina navodna zaštita oduzeta je lokalnoj zajednici, dakle općini Bol i njezinim stanovnicima i dana na upravljanje županiji.

Postavlja se pitanje može li ijedna regionalna (županijska) ili nacionalna javna ustanova bolje upravljati lokalnim resursima od lokalne samouprave i njezinih stanovnika? Upravo je lokalna vlast ona koja je najbliža građanima i s njom se građani mogu najviše poistovjetiti.

Potrebna nam je bitna revizija i izmjena Zakona o pomorskom dobu i morskim lukama. Konkretno, potrebno je mijenjati članak 10. Zakona na način da pomorskim dobrom upravlja Republika Hrvatska putem jedinica lokalne samouprave, dakle putem gradova i općina, a ne putem jedinica regionalne samouprave, tj. županija, kako je to sada regulirano. Izmjenom samo jednog članka zakona pomorsko dobro bilo bi prepušteno na upravljanje lokalnim zajednicama koje o njemu jedino i brinu. Što se tiče prihoda od koncesija država i županija bi i dalje dobivale svoj dio “kolača”, dakle ukupno dvije trećine.

Vlada je nedavno najavila osnivanje posebne Uprave za otoke pa nam ostaje nada za pozitivne pomake u tom smjeru. Na ukupno 48 naseljenih hrvatskih otoka živi preko 120 tisuća stanovnika čiji se svakodnevni život i mogućnosti uvelike razlikuju od života stanovnika na kopnu.

Pomorsko dobro i odgovorno upravljanje istim najvrjedniji je resurs kojeg otočko stanovništvo ima, stoga mu nemojmo to oduzimati. Nitko ne može bolje i odgovornije upravljati Zlatnim ratom od stanovnika Bola koji s njim žive 365 dana u godini. Oni ne traže ništa ništa više osim da sami gospodare onime što su ne naslijedili od svojih predaka, nego posudili od svojih potomaka.


Autor : MILAN MATIĆ, Pokret otoka

(preneseno s portala Brac Online)
(objavljeno  21. 04. 2017.)


********************


alt


PAUK SLUŽBA USKORO U BOLU

Poštovani,

shodno Vašoj najavi događanja predstojeće sjednice Općinskog vijeća Bola, i točke dnevnog reda Odluke o uvođenju pauk službe, slobodan sam iznijeti svoje mišljenje, kad već općinari smatraju da ne treba javna rasprava.

U nijednom hrvatskom gradu na moru pauk-služba i njezina aktivnost nisu riješili osnovni problem, organiziranje saobraćaja, organizacija parkinga, i neometana komunikacija pješaka i vozila. Od svih gradova na hrvatskoj obali, tek ih nekoliko ima pauk-službu, a od naselja ili mjesta - nijedno.

Predlagatelji ovakve odluke zaboravljaju da je Bol već jednom imao takvu uslugu ljeti, i da ta služba nije bila na visini, i u funkciji sankcioniranja nepropisno parkiranih vozila, već isključivo zbog vlastite zarade i probitka.

Na ovom smo portalu čitali da je jedan mještanin kupio vučno vozilo, pa da, valjda zbog neiskorištenosti kapaciteta, nudi općini i uslugu pauk-službe. Zar nije to metoda samoindukcije navodne potrebe mjesta ?

Iskustva po Jadranu nam govore da se puno veći efekt postiže blokiranjem kotača, tzv. lisicama, manji broj angažiranih djelatnika, veća financijska korist, i veći omjer uloženo-dobijeno.

Niko, pa ni Vaš portal, više ne spominje uređeni parking na ulazu u mjesto, potrošena velika sredstva, da bi već dvije godine zjapio prazan ! Niko za to nije odgovarao. Zar nije pravo pitanje zašto to nije u funkciji, i/ili što je potrebno da se isti stavi u nju ?

Jedan sam od onih koji je "ratovao" s pauk-službom, u Zagrebu, i u Splitu, tjerao do Suda, i dobio sporove. Zašto ? Zato jer te i takve službe gledaju samo profit, i ostaviti "dobar dojam" pred onima koji su im dali tu službu (koncesiju). Zanemaruje se mnogo toga, od (najčešće) sumnjivo utvrđenog činjeničnog stanja, pri zaticanju vozila, do nesagledivih posljedica za image mjesta, koji , ipak, od turizma živi.

Jer, neće kršiti propise, barem ne flagrantno, domaći ; to rade gosti, najčešće zbog činjenice da im domaćin nije osigurao ono što piše u Zakonu, koliko stambenih jedinica u zgradi, toliko parkirnih mjesta, svojih ili u zakupu.

Da zaključim, Bolu ne treba pauk služba, nego organizacija parkirališta koji postoje, napućivanje gostiju i domaćih na njih, i čuvanje imagea Bola, a ne ruiniranje, što djelovanje pauka uvijek čini.

Ja tako mislim.

Boris Đorđević

(objavljeno  25. 03. 2017.)

***************


alt


UOČI IZBORA: PROMIŠLJANJA I PREPORUKE

Dvojio sam  da li ponovo pisati o temama koje su više puta napisane i argumentirane  posebno u knjigama „Turistički Bol u mom sjećanju“. Jedan od  razloga svakako je i činjenica da je 2017. izborna godina u lokalnoj samoupravi i turističkoj zajednici. Nadam se da će moja promišljanja i preporuke barem malo pomoći biračima u razmišljanju kada je riječ o programima i kandidatima za načelnika i članove Općinskog vijeća i Turističkog  vijeća  TZO Bol. 
Ako je u našoj destinaciji proteklo razdoblje obilježeno kao hvale vrijedno i uz brojna priznanja, onda će to sve „tako dobro“ bez poteškoća moći nastaviti novoizabrani ljudi. Poprilično sam siguran da i nije baš sve tako, a što je vidljivo iz mnogih pisanih i izrečenih primjedbi. Skloniji sam mišljenju da je kod nas dobro jer je kod drugih vjerojatno lošije sa čime se nitko ne bi smio pomiriti. Siguran sam da naša destinacija zaslužuje i može mnogo više i bolje. Držim da su izbori dobra prilika da se pojave novi stručni ljudi koji će bez opterećenja moći ocijeniti što je dobro, a što treba mijenjati. 
Kako inače razumjeti situaciju da istovremeno kada govorimo o pretjeranoj izgradnji, kada želimo zaštiti plažu Zlatni rat i ograničiti broj kupača na njoj, gradimo nove kapacitete-apartmane i  planiramo nove građevinske parcele.
Paralelno ne uspijevamo riješiti goruće komunalne probleme (automobila je na javnim površinama sve više, ulični nogostupi uzurpirani, neke ulice slabo osvijetljene, neke vape za popravcima, a jače oborine nas uvijek neugodno iznenade).
Može se postaviti pitanje: Kako se raspolaže sa prihodima od silne gradnje, a trebali bi biti namijenjeni za rješavanje upravo ovih problema?
Općinski budžet bazirati na komunalnoj naknadi - apartmanizaciji nije dobro rješenje.
Dodatne izvore općinskih  novčanih sredstava treba bazirati na novim razvojnim proizvodima.
Dugogodišnji općinski prirez posebna je tema koja mnoge zanima.
Ovih dana i tjedana svjedočimo svim problemima i nedorečenostima kada je u pitanju upravljanje plažom Zlatni rat. Usudim se reći da je proteklo mnogo vremena a da nismo uspjeli u zaštiti našeg bisera ili nismo dovoljno na tome radili.
Zašto je naša prekrasna šetnica iz godine u godinu sve više prometno uzurpirana a sadržaji koji je prate po kvaliteti  ponude i izgledu nisu na željenoj razini?  
Poneki objekti - sadržaji u našoj destinaciji nisu na očekivanoj razini, primjerice objekti na plažama, kampovi po kvaliteti ni po lokaciji, montažni objekti,  turistička i druga signalizacija po mnogo čemu ne zadovoljava, reklamne table na  neadekvatnom mjestu  nerijetko nelegalne i oštećene, bazeni gotovo u tuđem dvorištu, i dalje da ne nabrajam…  
Neka naglašena, vrlo kvalitetna rješenja u strategijama razvoja naše destinacije ne poštuju se.
Bilo bi vjerujem politički i moralno potrebno da se o tome javno i jasno očituju općinski lideri svojim mještanima-biračima.  
Nužno bi bilo zatomiti hvalospjeve a poraditi na strategijama za budućnost.
Počinjene greške nažalost ne možemo ispraviti a podosta smo štete nanijeli djelatnosti od koje svi ovisimo. Tu štetu u najvećoj mjeri već osjeća upravo domicilno stanovništvo. 
Moramo raditi na realizaciji onih investicija koje bi omogućile nova zapošljavanja (kompleks Bijela kuća, hotel Park i drugi sadržaji), a zaustaviti daljnju apartmanizaciju. 
Nužnost je napraviti „papirnatu- administrativnu“  analizu i inventuru stanja u prostoru destinacije. Ljudski resursi i s time povezano (deficitarna zanimanja, selektivno stipendiranje učenika i studenata,  društvena nadgradnja te …) teme su od posebne važnosti.
Težimo produljenju turističke sezone a svjedoci smo kako se ponašaju akteri naše turističke
ponude i kako su tužni naši turistički sadržaji i dani nakon sezone.
Na projektu HTZ „Hrvatska 365“ u našoj destinaciji se ne radi a riječ je o nadopuni i novima oblicima turizma (cikloturizam, zdravstveni turizam, integralni i drugi oblici…). 
Kvalitetan, istovremeno i konkurentan turizam u našoj destinaciji prioritetan je zadatak svih subjekata i pojedinaca u Bolu, pa stoga još par preporuka vezano uz izbore u našem mjestu.  
Kriteriji izbora članova/predstavnika u Skupštinu TZO Bol jasno su određeni  zakonom .
Članove turističkog vijeća uglavnom  se predlagalo i biralo gotovo po istim kriterijima što nije potrebno i nije u suglasju željenog, kvalitetnijeg promišljanja, destinacijskog planiranja i razvoja. U Turističkom vijeću trebaju biti predstavnici raznih gospodarskih, društvenih i drugih djelatnosti kao što su ugostiteljsko - hotelijerska, turistička, obrtnička, trgovinska djelatnost, djelatnost iznajmljivača smještaja u domaćinstvima, ali mogu biti  i stručnjaci drugih zanimanja kao urbanisti prostora, komunalci, inicijatori novih turističkih proizvoda te drugi prepoznatljivi pojedinci.
Naša lokalna turistička zajednica i Turističko vijeće ne daju dovoljni doprinos i potporu sustavu upravljanja turizmom kroz razvoj novih proizvoda i sadržaja.
Po meni nažalost Turističko vijeće je potpuno marginalizirano, a odluke čini mi se donose drugi ljudi i na nekom drugom mjestu. (preporučam iz Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizam pročitati barem članak 32. - Zadaće turističke zajednice općine ili grada)
Ured turističke zajednice odnosno Turističko vijeće nije zadnjih nekoliko godina razmatralo i ponudilo a ma baš ni jednu hvale vrijednu aktivnost, raspravu ili projekt .
Zakonom je određeno da načelnik po funkciji obnaša dužnost predsjednika turističke zajednice što znači i Turističkog vijeća i Skupštine, a što se nerijetko i politizira.
Načelnik takvu ovlast može prenijeti i na drugu osobu pa se može razmišljati i u tom smjeru. Statutom TZ može se predvidjeti osnivanje i drugih stalnih ili povremenih, radnih tijela.
Kao što sam rekao na samom početku mnogo je pisano i argumentirano o ovim temama pa za sada toliko i podsjetimo se još jednom: 
„Prošlost ne možemo mijenjati ali na sadašnjost i budućnost možemo djelovati“. 

                                                                                              Jerko, Jeronim Martinić

(objavljeno  10. 03. 2017.)


**********


REAGIRANJE / ODGOVOR


Vezano za promišljanja i preporuke autora prethodnog teksta obaviještavamo ga da bi Ured TZO Bol bio i ponudio neku hvale vrijednu aktivanost da smo kojim slučajem dobili barem jedan primjerak knjige  „Turistički Bol u mom sječanju“, koju smo kao našem bivšem dugogodišnjem suradniku sufinancirali.
Međutim i bez njegove knjige u zadnjih nekoliko godina Ured TZO Bol  ponudio i realizirao je sljedeće važnije projekte:
x  Verbalni – vizualni identitet TZO Bol i turističkog Bola ( SymBol of the Adriatic);

x  Mjerenje kvalitete usluge turističkog proizvoda destinacije Bol;

x  Vratili tenis turnir WTA Bol Open (zajedno sa općinom Bol);

x  Označavanje biciklističkih staza i izrada ciklo karte;


x  Plan internet marketinga destinacije Bol (redizajn weba, social networking, video clipovi...);

x  Edukacija za kuhare iz Bola  u Zagrebu (hotel Palace i Esplanada);

x  Posebne prezentacije turističke ponude Bola na Skandinavskom tržištu;

Usporedbe radi, u zadnjoj godini mandata autora prethodnog teksta kao predsjednika TZO Bol, u Bolu je ostvareno 420.025 noćenja.
U 2016. godini ostvareno je 667.800 noćenja što je rast od 59% sa 101.247 dolazaka.
Pametnome dosta a njemu kao našem bivšem dugogodišnjem suradniku želimo ugodne umirovljeničke dane da ih što više provodi u zdravlju, druženju i veselju sa svojim unucima.

                                                                  Markito Marinković, direktor Ureda TZO Bol

(objavljeno  15. 03. 2017.)



********************


alt


alt

Kineske plaže danas, hoće li ovako biti i na Zlatnom ratu za 30 godina?


alt

Plaža Zlatni rat u špici sezone (2016. godina)


KAKO KONTROLIRATI PRENAPUČENOST?

Za razvoj i održivost kvalitete turizma u Bolu, od velike važnost je tko će biti koncesionar idućih 15 godina na plaži Zlatni rat. Već sada u Bolu tijekom sezone dnevno bude i do 10 tisuća ljudi, a većina njih bi na plažu Zlatni rat. Prema navodima iz Strategije razvoja turizma, trebalo biti na Zlatnom ratu biti mjesta za 2.850 kupača (10 kvadratnih metara po kupaču). Koncesionaru je u interesu da ih dođe što više, a Županija ne dozvoljava ograđivanje plaže.
Pretrpane plaže ležaljkama i ljudima ne mogu biti mamac za turiste i preporuka da dođu u Bol i iduće godine.
Kako izgledaju plaže u Kini, vidi se na slikama koje nam je poslao Davor Miškić uz pitanje: hoće li ovako za 30 godina biti i na Zlatnom ratu?

(objavljeno  08. 03. 17.) 

***************


alt

Ulica, Uz Curicu kao mnoge u Bolu, kao odvodni kanal za oborinske vode


ODVODNJA OBORINSKIH VODA

Evo moj mali prilog za rubriku "Ja tako mislim" a vezano uz vaš članak od neki dan "Vrijeme: Bol zabijelio"
Kako su nam pune usta radova vezanih uz odvodnju oborinskih voda u Bolu, kako se to često radi u maniri "uradi sam","površnost i neznanje". Pa u prilog tome jedna poučna priča iz vremena prije 15-ak, 20-ak godina i kao dokaz da naši stari uz sav nedostatak današnjeg znanja i tehnologije dokazuju da mudrost i iskustvo treba poštovat
U to je doba TEŽ-ovo odmaralište Uz Curicu kupio jedan splitski građevinski(!) poduzetnik i počeo uređivati i zgradu i put Uz curicu koji vodi od naših kuća skoro do rive, odnosno do "Curice". Naša nona Enica je, onako nonšalantno, bila naslonjena na ogradu dvora i gledala što se radi. Taj je put i do tada bio betoniran ali je po cijeloj dužini puta na zapadnom rubu bila zemlja u širini od 20-ak cm, i to malo ispod nivoa betona. Naravno,novi je gazda zapasao betonirat po cijeloj širini "jer je tako ljepše i neće  voda ulaziti na terasu njegovog restorana". Nona Enica ga je  dobrohotno upozorila da mu to nije pametno i da treba pustiti tu zemlju uz rub da u nju ulazi voda kad je kiša. Naravno,"šta vi znate šjora Enica!". I bi kako je građevinski(!) majstor odlučio!                                                                                                                     
Naravno,kod prve kiše, odnosno bujice, sva voda je bila na njegovoj terasi!Tako je i do danas, i još gore, jer sad se te famozne oborinske vode slijevaju sve od Podborja, jer je sve betonirano po znanju takvih građevinara(!).
Nisu naši stari bili ni ludi ni nepametni, naučilo ih je iskustvo i logika. I mi bismo to morali uvažiti bar koji puta.
Uz lijepe pozdrave i želje,

                                                                                              Jasna Suzanić Karninčić

(objavljeno  23. veljače 2017.)

***************


alt


KONCESIJA ZA PLAŽU ZLATNI RAT

Iako se zadnjih 20 godina nisam okupao na Zlatnom ratu, ipak bih htio iznijeti svoje, istina subjektivno mišljenje o toj plaži i koncesiji za njezino korištenje. Svi koji smo tu rođeni, ponosni smo da je, objektivno, Zlatni rat jedna od najljepših plaža na svijetu. To nam i svijet priznaje, a da ga mi  takvim ne tretiramo. Bol je postao poznat zato što ima Zlatni rat i zato o njemu mora brinuti kao o svom dragulju, a ne dozvoliti da ga netko prodaje za male pare, jer ga ne osjeća kao dragulj, već kao obično žalo.
Plaža Zlatni rat danas izgleda kao jeftino opremljeni zabavni šoping centar gdje se može kupiti sve od igle do "igle", i gdje se možeš usput i okupati. Jedna od najboljih plaža na svijetu zaslužuje puno više toga, a ne samo to tko će dobiti koncesiju za neko žalo i za to nešto platiti. Nije uopće normalno da prihod od koncesije pripada nekome drugome osim općini Bol, i da onda taj novac  bude uložen u plažu Zlatni rat.
Ovaj jad od Splitsko-dalmatinske županije od cirkusa oko dodjele prošle koncesije, prije više od 10 godina do danas, nije napravio ništa za ovu plažu, nego je samo povećao cijenu za koncesiju. 
Plažu Zlatni rat treba zaštititi i urediti na najvišem svjetskom nivou, jer ona to zaslužuje, i ne pravdati se sa nekim zakonima,  jer oni uopće nisu važni, a mogu se i promijeniti. Od zaštičenog i vrhunski uređenog Zlatnog rata najviše koristi mora  imati Bol a indirektno i cijela Hrvatska. Od ovakvog Zlatnog rata koristi imaju samo lokalni, županijski i državni uhljebi i njihovi sateliti.
Onaj tko odobrava koncesiju mora raspisati natječaj (ne isključuje se i međunarodni) za uređenije Zlatnog rata, i pobrinuti se da na Zlatnom ratu bude samo onoliko kupača koliko ih po najstrožim normama može stati. Onaj tko dobije koncesiju mora se toga strogo i pridržavati. Ako je skupo vrhunsko  opremanje plaže, vlasnik koncesije se može odreći naknade za neko vrijeme, jer je indirektna korist od tako uređene plaže puno veća od same koncesijske naknade.
Ne može se u Bolu dovesti kvalitetni gosti sa pretrpanom plažom Zlatni rat, punom plastike i svih drangulija koje se nude na vrlo primitivan način. Tu usluga mora biti vrhunska i skupa, a na sreću Bol ima još mnogo plaža za sadašnji nivo opremljenosti i današnji nivo usluga.
Specijalno Zlatni rat treba zaštititi od prevelikog broja kupača. Sada ih u sezoni ima 50 posto više nego bi ih trebalo biti, a ako se ovo ovako nastavi u novoj petnaestogodišnjoj koncesiji će ih biti tri puta više nego Zlatni rat može podnijeti. Onaj tko dobije koncesiju ima interesa da na Zlatnom ratu bude što više gostiju, jer svi su oni nekakvi potrošači, a od takvog Zlatnog rata biježe kvalitetni gosti, a plaža se potpuno devastira.
-    Ne postoji nikakav zakon koji zabranjuje ulazak u neki grad, pa to ipak čine mnogi gradovi na svijetu. Sada kod nas imamo primjer Dubrovnika.
-    UNESKO je naredio Plitvicama da ograniče broj posjetilaca.
-    Jednom sam u Portofino ispred rampe i to duboko u potsezoni čekao četiri sata da autom uđem u grad, jer kad je u njemu dozvoljeni broj vozila, možete ući samo kad netko iziđe.
-    Kad netko dobije neki naš otok u koncesiju nitko mu tamo ne smije doći.
-    Kad prodamo hotel koji može biti i na pomorskom dobru, vlasnik uvodi "all incluzive" i više ne možeš pristupiti hotelu
-    Privatnici dobivaju plaže u koncesiju koje ograđuju i samo ih oni mogu koristiti.
-    Mogao bih ovako nabrajati u nedogled, što se sve čini da se nešto zaštiti, samo treba postojati volja i tražiti rješenje.
-    Područje plaže Zlatni rat je zaštićena zona i tu treba tražiti rješenje, a ako je potrebno treba mijenjati zakone ako se vidi da se nešto devastira.
-    Po meni, za sada ne treba dodjeljivati nikakvu koncesiju, specijalno ne na dugi rok jer korisnik koncesije po sadašnjim uvjetima nema tamo što ulagati. A koncesija se sada ne bi smijeha ni dodjeljivati dok se ne donese Prostorni plan za to područje, Plan zaštite od požara, jer nam je požar borove šume na Zlatnom ratu na vratima zbog načina kako se sada koristi Zlatni rat. Prije nove koncesije treba donijeti i Plan ili zabranu sidrenja oko plaže na Zlatnom ratu, jer su ti brodovi koji se danas tamo sidre jedni od većih zagađivača mora i plaže.
-    Ja znam da ovo pišem za kur...o zdravlje, jer su interesi uhljeba i njihovih satelita ispred svake zdrave logike, ali se nadam da će ovo pročitati oni koji redovno prate vrlo dobar portal BOLJANI. INFO, i kada se Zlatni rat potpuno devastira ili se zapali šuma na Zlatnom ratu, da ćemo onda znati tko će biti odgovoran za to.

                                                                                                       Ivica Karninčić - Koloč


P.S. Kad sam napisao ovaj tekst otišao sam sa ženom malo na prvo ovogodišnje sunce na jedan štekat. Blizu nas su sjedili dvoje ljudi i čuli smo da spominju Bol, Zlatni rat, "Grabov rat" i ... Kad smo načuli o čemu razgovaraju shvatili smo da jedan uhljeb iz Županije prenosi ovom drugom sve o natječaju za koncesiju za Zlatni rat, sa savjetima što treba napraviti za dobit tu koncesiju, uz napomenu kako je to dobar posao i da izuzev koncesijske naknade koja može biti puno veća od predviđene, ali ne treba potrošiti skoro ništa više. Opremu koja je sada tamo dobit će se skoro za ništa, jer oni ne znaju što će s dosadašnjom opremom i moraju je prodati u bescjenje. "Grabov rat", čuli smo i to, ima neke radnike, tko ih j..e, ti ćeš zaposliti samo sezonce …

(objavljeno  22. veljače 2017.)

***************


alt

Karnevalska povorka 2016. godine


KARNEVALSKA POVORKA

Mene muči karnevalska povorka. Bio je običaj da ide oko mista, pa onda ide ili ne ide, pitanje je sad.
Naime, od ovih godina bi me nazvali, oni koji to vode, da se organizira stol sa kolačima i pićem za povorku, na ovoj istočnoj bandi Bola, nekad s mukom, nekad bez nje, ali eto suside smo to organizirale.
Pitali me zašto se zaobilazi naselje Ratac (Bosanski Novi) jer da su i oni nekad sudjelovali.
Pa onda ja pitala i padre Damira jeli se može i u Kovenat (Samostan) doć? Rekao je rado će nas primit samo mu treba  reći ča moram činit.
Da bi se neki običaji održali, obnovili, vratili i opet odigrali treba dobro spustit tenzije i koje-kakve svadljive verzije.
Stalno se poslije govori, a mogli smo vako, a mogli onako, a evo godinama sudjelujem i pratim. Povorke sve kraće i skraćene, pola Bola kao da spava, a drugu polovicu boli glava …
Ako mogu, ja bih predložila:
Povorka neka se protegne sve oko mista, od Podruma do Podruma, okolo, preko Račića da prođe, jer tim ljudima ste ukinuli karnevalski šušur.
A vozila neka se vrate kuda cesta dozvoljava, mada za taj dan i rivu bi mogli oslobodit. Samo jedan dan u godini mogli bi se svi udobrovoljit, pa taj običaj od davnina ponovno provoditi.
Eto, ako negdje napišete di bi trebale biti štacije, virujte ljudi će se organizirat i sve učinit, na kraju krajeva svi smo mi dio ovoga mista i lipog kolača, ko od njega živi ljeti neka mu i zimi bar malo vraća.
Evo vam mog prijedloga, samo neka bude sloge okupljanja: 1. Podrum,
2. Kupina, 3. opet Kupina, 4. kod Seke ribarice, 5. naselje Ratac, 6. Polišća (tamo di sam ja), 7. Kovenat (Samostan), 8. priko Račića do Podruma ili Studenca.
Lijep pozdrav

                                                                                                           Darija Marinković

(objavljeno  7. veljače  2017.)


***************


alt


POSLJEDNJA ADRESA: SV. LUCIJE bb 

                   
Barba Mate Brešković Živac bio je vrlo interesantna, a nadasve duhovita osoba. Znao je izvući šalu i „batudu“  ni iz čega.

Mjesto događanja - ljetna kuhinja, dole, na dvoru.
Prisutni - kao i obično: barba Mate, teta Marija, Mileva Babinova, Jerka Bianke, Toni Bon
Tema – upravo tih dana netko je umro i komentira se život i smisao života.
- „Ma kako ovo malo živemo? Kako ovo Buog ni učini da se žive makor 150-200 godišć?“ skoro kroz suze pita se pok. šjora Mileva.
- „Je, bilo bi mi lipo da mi onamo sada sedi pope, onamo u kantun
 nuono, da me odonamo dole gledo bižnuono“ – odgovara barba Mate.
- „E, po ča bi ti bilo? A jes šelvadigo, ča bidu ti bidni smjetali?“ – naivno će šjora Mileva.
- „Ča bidu mi smjetali?“ kao začuđeno pita se barba Mate i dodaje „A ča bismo onda afitovali?“

Ova šala pok. barba Mate, kojemu je do afitavanja i turista bilo stalo koliko i do lanjskog snijega, ako ga je uopće i bilo, možda najbolje govori o nama i našoj preobrazbi iz sasvim normalnih Dalmatinaca i otočana, u turizmom zaražene individue. Kako je vrijeme prolazilo, sve skupa se pretvaralo u kolektivnu „turizmomaniju“, za koju, makar do sada, lijek još nije pronađen.  

Kao jedan od jačih argumenata da je nešto pošlo po zlu, je naše nadaleko poznato - groblje.

Nekako mi se čini jako čudno da sva druga mjesta na Braču, na susjednome Hvaru, na Korčuli, Visu, na kopnu, imaju lijepa i uredna groblja, a da jedino Bol ima „masovnu grobnicu“.
Možda to nije lijepo čuti, izraz je grub, ali nažalost, to je upravo tako. Naše groblje upravo na to podsjeća.

O novome groblju priča se već 50 godina. Ali, samo se priča.
Dali je moguće da se u 50 godina ništa nije moglo napraviti? Bilo je slobodnih terena, bilo je i vrijeme komunizma i socijalizma, nacionalizacija i drugih raznih „…acija“. Bilo je i novaca i fondova, povoljnih, čak i beskamatnih kredita, bilo je i ljudi koji su to mogli napraviti.
Zašto su to drugi mogli napraviti i napravili su, a mi smo isto tako mogli, a nismo napravili?
Groblje, osim što je posljednje počivalište svih umrlih, također je i izraz  poštovanja živih prema umrlima. Urednost groblja odražava lice mjesta i njegovih mještana, ali ipak, ponajviše govori o onima koji su u prilici biti na vlasti i brinuti se o potrebama mjesta i o uređenju mjesta.

Fratarsko blato, Martinica, Sarbunol, Grabovi rat, Gnjilica… bilo je mnogo terena gdje se svojevremeno moglo napraviti novo groblje.
I ništa!
Sada je kao jedina lokacija ostao teren na Grabovom ratu, istočno od crkvice „Sv. Lucije“.  Drugih mogućnosti i alternativa više nema.
Pitanje je uvijek isto i stalno se ponavlja: zašto nikad ništa nismo napravili u vezi novog groblja?
Odgovor je  jednostavan - zato što nam nikada do toga nije bilo stalo, jer da nam je bilo stalo, odavno bi to bili i napravili.
Mi smo mislili o drugim stvarima, o životnim stvarima, o tome kako napraviti prvi hotel, pa drugi, pa treći itd. Pa onda, kad je došlo vrijeme, kako prodati onaj prvi hotel, pa drugi, pa treći... O groblju, niti se mislilo niti se razmišljalo. Nije bilo vremena.
Jednostavno, kako mi to kažemo - ni bilo kada!
Tu i tamo bi se pojavila kakva blaga kritika kada bi nekoga ukopavali i kada bi „radile“ sjekire, štrangulini i mace, a sistemi i načini ukopa bili protivni svim zakonima elementarne fizike. Tu fiziku znao je jedino Jeri Marinković Babor, naš dugogodišnji grobar.      
 
I tako je eto vrijeme prolazilo, a mi se makli nismo. Mnogo se toga izgradilo i napravilo, puno se zaradilo i potrošilo, ali za groblje nikad ništa. Ako bismo željeli stvar malo uljepšati, onda bismo rekli da je ostalo kako je i bilo. Ako bi govorili kritički i realno, onda moramo reći da je - puno gore nego je bilo.

Prije nekih 30-40 godina zbog velikog doseljavanja, zbog rada i potreba turizma, Bol je bio relativno mlado mjesto, a mladi o smrti i grobljima ne razmišljaju. Osim toga, ti koji su došli i koji su se nastanili u Bolu, svoje su žive, a i svoje pokojne, ostavili u mjestima odakle su došli. Tada ih za Bol u tome pogledu nije ništa vezivalo, pa nije ni bilo nikakve inicijative.
Tako smo eto tu gdje jesmo. Nažalost, i na tome planu turizam je učinio svoje.
I kada nas netko pita zašto nemamo bolje groblje i zašto nismo ništa napravili, ne bi se trebali izmotavati i nešto posebno objašnjavati. Treba reći onako kako je:
- Nismo mogli i jedno i drugo. Nismo mogli misliti i na turiste i na mrtve. Odlučili smo se za ovo prvo.

Moguće je, kažem „moguće je“ iako nisam posve siguran, da će se u tome pravcu ipak nešto početi raditi. Ali, što više mislim o tome, sve mi se čini da smo od toga jako daleko.
Razlog?
Kao i uvijek, jednostavan je i tiče se financija. Kako zatvoriti „finacijsku konstrukciju“?

Novo groblje veliki je zahvat i puno će koštati. Iskreno govoreći mislim da je Općina „švorc“ i da te novce nema, a ono što ima namijenjeno je u druge svrhe. One turističke.
Kanalizacija i riva radili su se iz drugih izvora, marinu će raditi navodno Županija i/ili koncesionar, rotor i vidilicu će financirati Hrvatske ceste itd. Mislim da je u svemu tome malo općinskih novaca.

Dali će tako biti i sa grobljem? Dali će i to financirati EU, Županija, Koncesionar, Hrvatske šume, ili Hrvatske ceste? Hoće li Općina podignuti kredit sa masnim kamatama i onda ćemo to otplaćivati 30-40 godina?
Neće to biti nimalo lako i mislim da se u taj posao sadašnja garnitura vlasti neće upuštati. Oni će onaj prvi dio svakako napraviti, a istini za volju, to su dobrim dijelom i napravili. Pripremit će dokumentaciju, već su sredili  „imovinsko pravne odnose“ što u prijevodu znači da su otkupili terene od vlasnika (nije bitno od koga!), djelomično će napravit prilazni put tek reda radi i to će biti više-manje sve što se ove garniture vlasti tiče.
Onaj drugi, teži dio, prepustit će svojim naslijednicima. Ostavit će im brige oko pronalaženja modela i načina financiranja ovog vrlo neprofitabilnog projekta.
Ova vlast, a ni sve prije nje, za ovakve projekte nisu imali ni dara, a ni volje da se oko njih ozbiljno bave.

Sv. Lucija.
Sada ispada da je bolje išta nego ništa i dileme više nema. Mora se.
Ali, dali je ta lokacija dobra? I koja je lokacija uopće dobra?
Bilo je oko toga dosta govora. Na kraju krajeva, mi 50 godina ništa drugo i nismo radili osim što smo se prepirali oko lokacije.
Neki bi blizu, na fratarsko Blato, neki bi daleko, na Sv Luciju, a neki bi još dalje. Nekima je Martinica odlična, neki bi na Grabovi rat, ali više dole, do mora.

Da smo malo više razmišljali o tome kako Bol treba izgledati, da smo uzeli  u obzir da je Bol dalmatinsko-otočko-priobalni prostor pa bi kao takav morao i izgledati, onda je groblje trebalo biti bliže. Dalmatinsko mjesto nije isto što i Zagreb, neko mjesto u Bavarskoj, ili u Australiji. Malo dalmatinsko mjesto živi sa svojim grobljem i sa svojim mrtvima. Dakako, groblje mora biti na periferiji mjesta, ali velikim udaljavanjem groblja od urbane sredine udaljavamo se od svojih pokojnika i svojih korijena.
Malo pomalo, zbog daljine, posjeti groblju postaju sve rjeđi i daljina između nas i naših pokojnih postaje sve veća. 
A mora se priznati, tako nismo navikli.
Navikli smo skoknuti do groblja onako usput, u prolazu kada smo blizu, kada smo na misi, ili kad imamo vremena. Ponekad i između dva posla, kad se sjetimo.

I to je ono kako treba biti. Tako se uz umrle živi. Tako se oduvijek živjelo na Braču, pa i u Bolu. Pokojni su bili stup za kojega smo se svi držali. Njih smo se sjećali i njima smo se vraćali. Iako nisu bili s nama, osjećali smo njihovu blizinu, bili su tu do nas.

Locirati groblje daleko od mjesta je možda moderno i danas uobičajeno, ali - dali je i dobro?
Na kraju krajeva pitanje je:
- Za koga je dobro?

Prije par godina bio sam prisutan jednom razgovoru u kojem je jedan naš mještanin objašnjavao prisutnima kako sprovode ovakve vrsti kakve danas imamo u Bolu treba zabraniti.
Razlog!
Nisu dobri za turizam i za turističku sliku Bola. Gosti sjede u kafićima na rivi, a mi prolazimo sa pokojnikom. Kao, to je primitivno i necivilizacijski. Gdje toga još ima?
Kako je bilo vrijeme sprovoda i nije bilo lijepo ulaziti u žučljive razgovore, samo sam ga tiho upitao:
- „Sedidu? A zoč sedidu? Ča se ne dignu i ne kalodu klobuke kad kraj njih pasoje sprovod u žalosti za pokuojnikon. Pasoje sprovod, a oni loču i smiju se. I mi smo necivilizironi, a oni su civilizironi. A vidiš kume, jo mislin da je ovi današnji sprovod, ovakvi kakvi je, vrhunac civilizacije, a da su oni kraj kojih smo sada pasali obični kreteni.“
Nije mi odgovorio i nismo dalje o tome razgovarali, ali taj njegov komentar ostao mi je u sjećanju.

Sve ovo u vezi groblja: gdje, što, kako i kada… mislim da je sa ovim njegovim komentarom rečeno.
Uz onu barba Matinu šalu sa početka priče, mogla bi se zatvoriti ova tema.
 
Koliko je onih koji misle isto kao i ovaj naš sumještanin, ili kao pok. barba Mate Živac, ali ne kroz vic i šalu već sasvim ozbiljno?
Bojim se i misliti o tome.

Sve to oko sprovoda i nije toliko radi nas, mogli bi se mi još nekoliko godina tradicionalno i normalno ponašati.
Ali gost! Turisti! Stranci! Zbog njih je to. Da im ne kvarimo ugođaj ispijanja kave na rivi. Više je to radi svima nam drage EU populacije.
A možda ipak manje radi EU populacije, a više radi „€“.
Zbog turista i nastojanja ne-remećenja njihove prazničke ugode, taj naš „primitivni i necivilizacijski“ običaj će se vrlo skoro ukinuti.
Možda dobijemo i EU direktivu.
Ma što - možda, vjerojatno je već na putu.

I tako ćemo mi radi 15-20 nekulturnih i primitivnih do pasa golih gostiju, čiji sveukupni račun iznosi 300 kuna i koji sjede za stolovima nogu podignutih na drugu stolicu, ukinuti naše tradicionalne ispraćaje pokojnika, odnosno sprovode.
Tijelo pokojnika čim prije ćemo prebaciti u mrtvačnicu kod Sv. Lucije gdje će se sutradan okupiti mala družina: svećenik, rodbina, par najboljih prijatelja pristiglih u desetak autića  i grobar.
I to je to.

Ostalima će biti malo predaleko.
                                                                                                            Siniša Soljačić

(objavljeno  05. 11. 2016.)

******************


alt


TKO JE UBIO MOJU MACU?

Moje mace Olge više nema, netko ju je u petak, 30. rujna, prije podne bacio u more. Zahvaljujući dobrim ljudima brzo je nađena u luci i izvađena je iz mora. Mrtva.
Prije mnogo godina spasili smo je od sigurne smrti kada je pala sa krova na naš balkon, jedne hladne zimske večeri. Nismo pronašli odakle je i kako došla i ostala je kod nas. Svako ljeto sam je dovodila u Bol i vračale smo se skupa u naš grad. Bol je bio njen najdraži dom, a Račić radijus kretanja. Tu i u okolici su je znali, mnogi su je voljeli. Bila je lijepa, čistunica, sa divnim velikim očima, bijelim šapicama i repom kao u vjeverice, spretna, brza i umiljata ali do skora neznancu teško uhvatljiva. Voljela je da promatra Račić sa visine zida i u hladu bugenvilije ili oleandra.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Žao mi je ako je nekome smetala.
Tu skoro je netko pokušao da je otruje. Povratila se i svakim danom joj je bilo sve bolje. Dan prije smrti igrala se u dvoru. Da, bila je već stara i slaba, ali je to jutro još bila živa i živahna. Do mora davno nije išla, a sada nije više ni mogla do mora sama doći i  „slučajno upasti“ kako me pojedini pokušavaju „utjesiti“. Ja naravno ne mogu i vjerojatno nikada neću saznati da li je odista imala tu nesreću da dopadne u ruke nekom mačko-mrscu koji ju je živu bacio u more. Ako jeste, ja mu (ili njoj) želim da jednog dana i sam ima kućnog ljubimca i da osjeti bol i tugu koju ja i moja obitelj sada osjećamo.
Ovo nije samo moja lična priča. Trovanje, ubijanje i prebijanje mačaka je tužna bolska priča. Nasilnom smrću su u Bolu okončale mnoge kućne i druge mačke jer nažalost ima onih kojima je iživljavanje nad nemoćnim životinjama čak užitak. Drugi možda misle da tako daju doprinos smanjenju njihova broja. Ubijanje međutim nije rješenje već sterilizacija, a ona se još uvijek nedovoljno sistematski sprovodi i uglavnom počiva na dobrovoljnom zalaganju nekolicine.
Iskreno se nadam da ćemo jednog dana doživjeti Bol bez strepnje od nasilja nad kućnim ljubimcima kao i onima koji nisu udomljeni.

                                                                                                                  M.M.
                                                                         (podaci o autoru poznati redakciji)

(0bjavljeno  04. 10. 2016.)


***************



alt


„NISMO PRIPADNICI SEKTE SCIENTOLOGIJE“

Pretpostavljamo, ja i Jacki, da je zabuna nastala zbog neuobičajene ceremonije vjenčanja koju je predvodila naša prijateljica Debbi iz Amerike. Debbie i Jacki, koja je sad moja supruga, obje su obučene u duhovnosti Američkih urođenika, koji se u našim krajevima nepravilno zovu Indijanci. Vi ste se upustili u objašnjavanje toga što je Scientologija, jer ste mislili da smo mi pripadnici te sekte. Pošto mi to nismo, mi se nećemo baviti raspravom o Scientologiji. Malo ćemo vam objasniti samo o čemu se to radi kada se govori o duhovnosti Američkih urođenika (indijanaca):
Kada se govori o duhovnosti po tradiciji Američkih urođenika, tu se radi o vjerovanju da sve u prirodi i na ovom svijetu ima svoju dušu, I ljudi i životinje i biljke i more i oceani i sve ostalo i da je sve na našoj zemaljskoj kugli povezano i sve ukupno je sastavni dio "božanstva" koji se manifestira u svim stvarima i svim stvarima upravlja! Jacki je privučena tom učenju zbog toga sto je njena pra pra baka bila američka "Indijanka".
Mi se vama puno zahvaljujemo što ste našli naše vjenčanje vrijedno pisanja na vašem vebsajtu, ali bi bilo također dobro ispraviti pogreške koje su nastale zbog neobaviještenosti.
Puno pozdrava od Jure i Jacki.

Seattle, Washington, USA.

Napomena urednika: žao nam je što smo objavili pogrešnu informaciju. Podatke smo dobili od Boljanina, jednog od domaćina bračnog para, inače školskog kolege mladoženje tijekom školovanja u Bolu, prije same ceremonije vjenčanja.
Informaciju smo objavili u Bolskoj kronici 16. rujna pod naslovom „Amerikanci se vjenčali kod Bijele kuće – u Bolu“.

(objavljeno  02. 10. 2016.)

***************


alt


NOVO GROBLJE: KADA ĆE KRENUTI - UBRZANO?

Mnogi rado čitaju portal boljani.info. I ja sam jedna od njih. Puno je lijepih naslova i tekstova. Možemo biti ponosni na naše malo mjesto za koje se čulo  na daleko. Dosta je učinjeno u Bolu, ali može i više. Svaka čast uredniku gosp. Egekheru koji nas uvijek izvješćuje o nekim lijepim ili manje lijepim stvarima.
S nestrpljenjem čekam naslov „Započinje izgradnja groblja u Bolu!“ Znam da se radi na tome i da se mora vlasnicima uplatiti prva rata (a za to nije bilo novaca). Ima li sada? Žalosno je što se ima za manje važne stvari, a groblje je uvijek na zadnjem mjestu.
Nitko od nas nije nedodirljiv i neće živjeti vječno. To je jedino mjesto koje ćemo jednog dana svi trebati. Nadam se da ćete uskoro objaviti kako je vlasnicima isplaćena prva rata, i da sve ostalo ide po planu, ali ne usporeno nego ubrzano.

                                                                                                                 Tanja Eterović

(objavljeno  06. 09. 2016.)


***************



alt

Bolje se čuje nego vidi dolazak "Makarskog Jadrana" (snimljeno 02. rujna 2016. u 13.07 sati)


IZA PODNE RIBARI SE BUDE

Rubrika „Pitanja & odgovori“ na portalu Boljani.info čini se kao promašaj jer očito nitko nema ništa za pitati. Drugo, a ujedno i posljednje pitanje je postavljeno 27.01.ove godine, dakle prije više od sedam mjeseci.
A odgovora - nema!
Moguće je da pitanja nema iz razloga jer ljudi znaju da odgovora neće ni biti, pa zato ne trate vrijeme postavljajući beskorisna pitanja.
Ipak, treba pričekati, običaj je da  „nadležni“ započnu odgovarati na poštu i pitanja pučana otprilike mjesec dana prije izbora.
Treba biti strpljiv.
A, pitao bih:
Čime je to gospodin i vlasnik turističkog broda „Makarski Jadran“ tako snažno zadužio naš turistički Bol, da nas svakodnevno maltretira sa svojom (uvijek istom) preglasnom muzikom i sa svojim (uvijek istim) „tapa-tapa“ refrenima koje emitira sa svojeg broda preko snažnih zvučnika.
Pretpostavka je da turisti na brodu nisu gluhi i da bi informacije čuli i ako sa emitiraju sa manje decibela. Ako je to tako i ako turisti na brodu nisu gluhi, onda je za pretpostaviti da vlasnik broda to radi namjerno i samo da bi maltretirao sve Boljane i druge posjetitelje i turiste koji u Bolu provode svoje odmore.
Postavlja se i pitanje, kako to da se ovo ponavlja već godinama i da nitko od nadležnih (načelnik, vijeće, TZ, voditelj ispostave Lučke kapetanije, policija …) nije u stanju suzbiti ovo divljanje sa zvučnika. Da li ovo spada u remećenje javnog reda i mira i što bi bilo kada bi se svi izletnički brodovi, odnosno njihovi vlasnici, tako ponašali? Ali srećom – ne ponašaju se tako jer znaju da to nije u redu.

Općinske ladice (i one u prizemlju u prostorijama koncesionara luke - Grabovog rata) prepune su raznoraznih studija i pravilnika. Dali postoji i onaj pravilnik o „redu i ponašanju u lukama“, a koji bi svakako trebalo da postoji. Ako ne postoji, predlažem da se rečeni pravilnik kopira od jedne od onih destinacija koje nikad neće biti ni među prvih 20 najpoželjnijih turističkih odredišta u Hrvatskoj.
Pitanje je (a ovo bi moglo biti i točno) da li naši lokalni turistički dušebrižnici i turistički znalci smatraju da je ovo jedan pozitivan i hvalevrijedan vid turističkog izražaja koji Bolu snažno podiže ugled na hrvatskoj i svjetskoj turističkoj mapi, jer ovo je ipak nešto što se ne događa svugdje i rijetke „turističke destinacije“ imaju privilegiju uživati u ovakvim događajima.
Ali, mi smo na to već navikli i skoro da to i ne primjećujemo, i ne čujemo. Nama je to normalno. Turističko smo mjesto, a godinama nas uče da mi „domaći“ ljeti moramo slabo vidjeti i da moramo slabo čuti.
Pa neka onda tako i ostane. Ako je i to za dobrobit bolskoga turizma, pretrpjet ćemo.
Ali pitao bih još nešto što je vezano za pomorsku etiku, a koju je turizam dobrano „zaljuljao“.
U pomorstvu postoje mnogo nepisanih pravila o ponašanju na moru koje su pomorci poštovali a, srećom, mnogi se i danas toga pridržavaju i hvala im na tome. Pomorstvo je djelatnost u kojoj vlada red, rad, disciplina a iznad svega poštovanje, kolegijalnost i zajedništvo. Na moru tako treba biti i svako drugačije ponašanje u prošlosti je nailazilo na snažnu kritiku i osudu. Pomorstvo ne trpi sebičnost i egocentrično ponašanje.
Nažalost, izgleda da je ta pomorska etika nekima „tempi passati“ odnosno mračna prošlost koja više nije za ovo vrijeme kada u turizmu treba biti ništa drugo nego obični - predator.
Ovih dana ribari plivaričari love u našem akvatoriju. Noću love, u zoru izvlače mreže, u rano jutro sortiraju i iskrcavaju ribu na obalu. Uobičajeno taj posao završi oko 9 sati, brod se usidri, nešto se pojede i nakon toga se otiđe na zasluženi počinak da bi se i slijedeću noć moglo nastaviti sa ribolovom.

To je, i takav je, život ribara.
I onda, oko 13 sati - urnebes. Ni 50 metara od ribarica prolazi naš vrli turistički brod sa muzikom „do daske“. A vi dragi ribari – idemo, na noge junačke, probudite se, poskočite iz svojih tijesnih i znojem natopljenih kreveta. Imate pauzu u odmoru jer prolazi turistički brod. A oni mogu sve i imaju dozvolu za sve. Njih nitko ne dira i nitko ih ne kritizira. Ipak, dragi ribari, turizam je to, a vama nitko nije kriv što ribarite noću i krvavo zarađujete svoj kruh, i što se nalazite u krivo vrijeme na krivome mjestu.
Nitko vam nije kriv što turizam ne poznaje i ne priznaje nikakvu etiku pa ni onu pomorsku.
Ma zamislite, čudnog li čuda. Ribari bi spavali, i to još danju.
Ispred luke u Bolu.   
U iščekivanju predizbornog vremena kada ćemo možda dobiti odgovore na ova i na mnoga druga pitanja, srdačno vas pozdravljam

Kap. Siniša Soljačić  

(objavljeno  03. rujna 2016.)  
*********************     


alt


POZITIVNE PROMJENE U PONUDI BOLA

Boraveći dugi niz ljeta u Bolu (koji je meni i mojoj obitelji to drugi dom) vesele me pozitivne promjene u turističkoj ponudi Bola. Prvenstveno - Bolske litnje noći: veći odaziv ugostitelja,bolja gastro ponuda i vizual - vrlo atraktivna aplikacija na T-shirtice i stolnjake.
Istaknula bih šarmantni, iz tjedna u tjedan zanimljiv stol Zorane Marinković, i slastice i paste i rižota "začinjena" morskim plodovima. "Osvježena" Bolska litnja noć  sada je zanimljivija i stalnim gostima Bola. Naravno - prostora ima za NOVE elemente!
Ako dozvolite - pohvalila bih i Caffe Kala - mali caffe sa divnom jutarnjom terasom, profesionalnom uslugom i super muzikom. Ciljano birana glazba, znalački uz koju se može pričati, pročitati novine, odgovoriti na e-poruke, pregledati Facebook - jednostavno uživati u druženju,  pogledu i atmosferi. Ja imam osjećaj kao da sam u "kazališnoj loži" i gledam pučku, mediteransku predstavu!!!
                                            
                                                                        Maja Duka


(objavljeno  27. 08. 2016.)


***************



alt


PRIVATNI INTERES IZNAD DRUŠTVENOG

Općinska knjižnica „Hrvatska čitaonica“ već 24 godine sudjeluje u obogaćivanju bolske turističke ponude. Programi u njezinoj organizaciji uvijek su bili zapaženi i odlično posjećeni.
U nedostatku prostora unutar same knjižnice, korišteni su razni otvoreni, u prvom redu njezino dvorište.
Nimalo ne mareći za dugogodišnji knjižnični program (koji je obuhvaćao i koncerte klasične glazbe), bez ikakve najave i dogovora, ugostitelji iz obližnjih kafića su pretprošle sezone organizirali svakovečernji zabavni glazbeni program uz kojeg nije moguće paralelno odvijanje niti jednog drugog.
Zamolbe za razumijevanjem i suradnjom su odbijene. Stoga sam prošle sezone odustala od organizacije kulturnih sadržaja u tom dvorištu i pronašla novi scenski prostor u Murvici gdje je prikazano deset izvedbi predstave „Zmajevo selo“.
Prikraćeni za sadržaj kojeg su rado konzumirali, razočarani bolski gosti su izražavali svoje žaljenje i negodovanje. Obećala sam im da ću ponovo pokušati dogovoriti suradnju uvjerena da su nadležni svjesni kako svi trebamo imati isti cilj, a to je zadovoljstvo naših gostiju kvalitetnom i raznovrsnom turističkom ponudom.
Općinsko vijeće je za programsku djelatnost knjižnice u ovoj godini izdvojilo u proračunu 10.000,00 kn, a program knjižnice je u sklopu kulturne manifestacije „Bolsko lito“ koju financira Općina i Turistička zajednica.
Stoga, zamolbu knjižnice za posredništvom u razgovoru s odgovornim vlasnicima ugostiteljskih objekata upućujem Općinskom vijeću, međutim, predsjednik Vijeća odbija je staviti na dnevni red i ne odgovara na dopis.
Nakon toga zamolbu upućujem načelniku i skrećem mu pozornost na sudjelovanje u programu  uvaženih gostiju: prof. Ive Livljanića, bivšeg veleposlanika pri Svetoj Stolici i u Čileu, dr.sc. Olge Perić, pranećakinje Vladimira Nazora i akademika Gorana Durna i molim za osiguranje uvjeta za nesmetano ostvarenje kulturnog programa kojem je cilj obogaćenje bolske turističke ponude, ali ni on na dopis ne odgovara i problem ne rješava.
Na istu zamolbu trojici vlasnika kafića za glazbenom stankom od 21.00 do 22.15, osam puta tijekom ljeta, nitko nije odgovorio niti je prihvatio.
Ravnateljica Centra za kulturu  i voditeljica „Bolskog lita“ smatra da su svi suorganizatori te kulturne manifestacije odgovorni za svoj segment.
Na zamolbu Županijskoj matičnoj službi za narodne i školske knjižnice za apelom Osnivaču knjižnice za omogućavanjem nesmetanog odvijanja programa, voditelj Županijske matične službe odgovara na dopis i dostavlja ga Općinskom vijeću, predsjedniku i načelniku. U njemu stoji: „ Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova u svojim Smjernicama za narodne knjižnice potiču dodatne društvene i kulturne aktivnosti od interesa lokalne zajednice, potvrđujući važnu društvenu ulogu narodne knjižnice u kulturnom razvitku zajednice: pružanjem prostora za kulturne aktivnosti, organiziranjem kulturnih programa…Navedene aktivnosti u organizaciji Općinske knjižnice značajno doprinose općoj kulturnoj ponudi zajednice, kako njezinih stalnih stanovnika, tako i gostiju. Osnivač Knjižnice, Općina Bol, zasigurno je toga svjesna. Ovim putem izražavam potporu Vašim naporima da se postigne dogovor sa uključenim stranama, s ciljem osiguranja uvjeta za nesmetano odvijanje kulturnih zbivanja u organizaciji Knjižnice, te apeliram na tijela Općine Bol da se sa svoje pozicije zauzmu za rješavanje ovoga problema.“
Vijećnici su na dnevni red sjednice 30. srpnja, osim pismenog izvješća o stručnom nadzoru u bolskoj knjižnici, od voditelja Županijske matične službe dobili i njegovo očitovanje na problem buke tijekom održavanja programa, ali nitko nije imao potrebu za raspravom.
10. kolovoza je planiran program u kući obitelji dr. Šimetovića na Loži u kojem sudjeluju hvarski pjesnici, prvak hrvatske opere Domagoj Dorotić i uvažena češka pijanistica Eva Košnarova. Uz glazbu sa mostića neće biti moguća njihova izvedba.
Predsjedniku Općinskog vijeća i načelniku upućujem javnu zamolbu za odgovorom na poslane dopise u ime Općinske knjižnice „Hrvatske čitaonice“ Bol.


                                                                                     ravnateljica Jadranka Nejašmić


(objavljeno  03. 08. 2016.)

********************



alt


alt


ŠETNICA i RAMPA ZA INVALIDE

(osvrt na urbani nered Bola)


Šetnica od Biline kuće do Zlatnog rata, kakva je danas, samo je dio projekta A. Rožića, dipl. ing. arh. od prije 30 godina i to u najjednostavnijoj varijanti. Do danas taj projekt nije završen. Kad se već nismo držali tog projekta, trebalo je novim projektom osmisliti najljepšu šetnicu na Jadranu i na kraju šetnice najljepšu plažu Zlatni rat, o čemu se govori već dugi niz godina. 
Šetnica je prostor po kojem se šeta pa što tu treba projektirati… riječi su jednog bivšeg čelnika našeg mjesta.
Gotovo je pravilo raditi bez projekta, ne tražiti i ne uvažavati mišljenje struke jer su takve građevine spomenici investitora.
Zato nam je Zlatni rat neuređen i devastiran, sve plaže, posebno Potočine i Borak, neprimjereno  opremljene. Šetnicu „uljepšavaju“ skulpture s južne i kamenom loše obloženi zidovi na sjevernoj strani, a njezinoj „ljepoti“ pridonose prodajni štandovi na njenom početku.  Dizajnerska vrhunska rasvjeta samo doprinosi prostornom neredu i očiti je znak da investitor radi bez ikakvog plana i kriterija.
Uz sve ovo najkraće nabrojeno, sliku jada, tuge, nerada, nereda, neozbiljnosti i neodgovornosti upotpunila je rampa za invalide. Strašno i neprihvatljivo.
Umijeće je iskriviti ovako rampu i ogradu. Nadam se da projekt nije ovakav kako je rampa izvedena? Slika sve govori.
Je li je posao završen i je li autor projekta vidio sliku s mora? Hoće li netko to ispraviti? Hoće li netko odgovarati za loše odrađeni posao?

                                                                                                                 Božo Nejašmić

(objavljeno 15. 07. 2016.)


******************


alt


ČISTOĆA U ULICI F. RADIĆA

Poštovani uredniče Portala,
Ovo mi je bilo već na pameti duže vremena. Ulica F. Radića, specijalno dio iza hotel Kaštil, je stvarno neugodno šporka (?) od ispušnih masnoća kuhinje hotela. Pranje toga dijela ulice već od davna zahtijeva bolji tretman. Kuhinjska ventilacija treba pod hitno nove i efikasnije filtere (uz redovito čišćenje i uzdržavanje) a također bi bilo poželjno da se sprovede na višu elevaciju kako ne bi zagađivalo uličnu površinu.
Obavijest o uređenju (kopanju) ulice je dobra prilika da se nešto napravi po tome pitanju za poboljšane izgleda to ulice. Šteta je da se taj lijepi brački kamen tako zanemaruje.
Sa poštovanjem vjeran čitatelj Portala

Davor Miskić

(objavljeno  22. 02. 2016.)


********************



alt


BOLSKA KARNEVALADA I POKLADNI OBIČAJI

Kao svaka zima, i naša, bolska, ima dva dijela. Ali nije ta podjela kako bi se na prvi pogled pomislilo: do Nove godine i poslije Nove godine.
Ne. bolska se dijeli na zimu do Karnevala i zimu poslije Karnevala.
Upravo Karneval prekida našu zimsku učmalost na dva dijela.
Karneval je bolska tradicija i događaj koji je na ovim našim srednjodalmatinskim područjima  bio doista prepoznatljiv. Nećemo biti neskromni ako kažemo da je bio vjerojatno i najpoznatiji od svih karnevalijada u srednjoj Dalmaciji.
Bol je imao tradiciju i imao je ljude koji su bili vični organizaciji  karnevalada i pisanju Jurinih testamenta.
Stari su na tome radili, mogli bismo reći „imali su mota“, a mladi su od njih učili i nastavljali u istome stilu.
Kao i u svemu ostalome, tako su i u tim događanjima postojala pravila i red. Znalo se što, kada, kako i zašto.
Znalo se kada poklade počinju. To je bilo u vrijeme iza Tri kralja. Znalo se i kada se zastor spušta i kada je predstava završena. To je bilo uvijek u utorak popodne, dan prije Čiste srijede.
Poklade su bile vrijeme veselja, šale, vica, igre, pjesme i plesa. Bio je to doba zime kada su se ljudi prepuštali veselju i smijehu. Nakon toga dolazilo je vrijeme „duhovne obnove“ – Korizme, pa onda vrijeme Uskrsa. Proljeće i rano ljeto bilo je vrijeme velikih radova u vinogradima i oko zemlje. To je bilo doba godine kada su znoj, trud i briga oko loze bili jedino čega su ljudi imali u izobilju.
I tako je bilo sve do jematve, nakon nje još mjesec dana većeg posla, onda kiše, loše vrijeme, radovi u i oko kuće i kratak odmor u vrijeme Božića, Nove godine i Tri kralja.
I onda ponovno poklade sa kojima se godišnji ciklus zatvarao.
A onda je došao miš zvani turizam koji je taj naš ritam  počeo nagrizati i koji je uveo neke nove zakone.
Malo-pomalo poklade su nestajale da bi na kraju i potpuno nestale. Danas u Bolu pokladno vrijeme više ne postoji. Zadržali su se još samo maškarada u utorak i Dječji karneval koji se organizirao u nedjelju, dva dana prije glavne karnevalske manifestacije.
Ova nedjelja je prkosila i dosta dugo se održavala zahvaljujući našim vrijednim ženama, karnevalskim entuzijastkinjama, koje smo imali u Bolu.
Međutim, taj miš, koji se u međuvremenu pretvorio u pravu pantaganu, nije imao mira i radio je svoje. Polako je grizao našu karnevaladu i grize je i dalje. Ne staje.
Koliko će to trajati?
Kada se spomenu riječi: poklade, Jure Karneval i njegov testament onda su prve asocijacije: radost, vic,  šala, smijeh, izrugivanje državi, režimu, političarima, vlasti, birokraciji i svim institucijama odreda, podrugivanje pojedincu, ismijavanje… U to vrijeme karnevala, a osobito u Jurinom testamentu, može se reći i ono što se u nekim drugim prigodama ne bi moglo, ili se ne bi smjelo, reći. Ali kada to bude izgovoreno tada, nitko se ne ljuti i nitko to ne uzima za zlo. To je jednostavno takvo vrijeme u kojem važe druga pravila igre.
Dapače, oni koji nisu bili spomenuti u Jurinom testamentu odlazili su kući pomalo tužni i osjećali su se kao zanemareni članovi zajednice. Bilo bi se reklo da nisu u „korkulu“, a to nikako nije bilo dobro.
Ljudi su se veselili i šalili na tuđi, ali podjednako i na svoj račun.
A šaliti se na svoj račun, izrugivati samog sebe pred drugima je nešto veliko. Možda je to i vrhunac samosvijesti i jedan od glavnih razloga zašto volimo ta karnevalska događanja. Psiholozi i sociolozi bi to mogli bolje objasnili.  
I onda se dogodilo ono najgore što se jednoj tradiciji može dogoditi.
Komercijalizirala se.
Malo pomalo u jedno događanje koje je u svojoj biti improvizacija i koje je stoljećima bilo lišeno svakog novčanog troška ili prihoda, uvukao se novac, a sa njime i razni privatni interesi.
Pitanje je dali je gospodin Ivica Jakšić Puko bio sreća, ili nesreća, bolskog Karnevala. Dali bi, da nije bilo njega, netko drugi to sve uspješno vodio i dali bi se bila stvorila jedna druga jezgra koja bi nastavila rad kako se prije radilo?
To naravno nikad nećemo saznati.
Ono što sada znamo je to da je pod njegovim vodstvom Karneval godinama bio prepoznatljiv i da je bilo dvadesetak vrlo plodnih godina. To je bilo vrijeme između 1985.-2005.  godine.
Primijetno je bilo i da se jako „troši“ pa su testamenti sa godinama bivali sve nezanimljiviji. Mogli bismo reći da su, kako je vrijeme išlo, bili sve više stereotipni i pomalo dosadni.
Razlog je naravno bio u tome što je gospodin Jakšić sve radio sam, ne prihvaćajući sugestije, a ni pomoć drugih.
Zbog toga je nastala velika šupljina u kontinuitetu pisanja testamenta.
Uvijek je vrijedilo pravilo da je testament zajednički rad nekolicine. Međutim, njegovim preuzimanjem maškarade i svih događanja oko Karnevala, ova „manifestacija“ je postala praktički privatizirana.
Postala je kako bi rekli Englezi - „One man show“ što je rezultiralo da je bolska karnevalada gospodinu Jakšiću bila odskočna daska u njegovoj umjetničkoj karijeri.
Sada kada je sve ispalo ovako kako je ispalo, bilo bi lijepo i pošteno da izmijenimo zahvale. Da se on zahvali Juri Karnevalu i Boljanima, jer ipak njegovi korijeni i njegovi umjetnički počeci vezani su uz Jurine testamente, a da mi isto tako zahvalimo gospodinu Jakšiću na trudu koji je godinama ulagao u organizaciji karnevalade i pisanju testamenata.
Prva komercijalizacija i prvi korak unazad bilo je kada je, u svrhu zarade, glavni program prebačen u hotel Elaphusa. Malo-pomalo, povorka, maškare i događanje karnevalade u mjestu gubilo je svoj značaj, testament je bio sve siromašniji, a središnja događaja bila su uvečer u hotelu.
Ulaznice, piće, večere, bar, video-snimanja i kasnije prodaja kaseta, muzika… glamur,  i prvi put se oko bolskog Karnevala počeo širiti miris novca.
Nakon toga, slijedeći korak bilo je prebacivanje čitanja testamenta pod Ložu. Cijela atmosfera je postala pomalo komorna. Ljudi su unaprijed rezervirali stolove, testament se slušao sjedeći uz kavu, ili neko drugo piće, a konobari i konobarice su migoljile među stolovima.
I kao zadnji, ali najveći udarac bolskome Karnevalu bilo je organiziranje „Ljetnog karnevala“.
I dok se još prve dvije komercijalizacije  mogu makar donekle opravdati, ova zadnja svakako spada u najprizemniji  i najmizerniji oblik komercijalizacije.
Sa religijskog stajališta, već je i Elaphusa bila naopaka, jer se pjesma i ples prenosila do duboko u noć, u Čistu srijedu, odnosno u Korizmu.
Gledajući na taj način, Ljetni karneval je na određeni način i svetogrđe jer bilo kakvom obliku karnevalskih aktivnosti nije mjesto ni prije, ni poslije poklada.
Ljetni karneval nije potreba stanovništva i nije tradicija mještana. Ljetni karneval je: tradicija jednog zimskog događanja, koji ima svoje mjesto, vrijeme i svoj smisao, a koja je prebačena u ljetno vrijeme ne bi li se na njemu zaradio novac, posredno, ili neposredno.
Nije daleko vrijeme kada će se i Jure spaljivati u Ljetnome karnevalu na isti način kao i zimi. Vjerojatno će i nekakav testament čitati.
Vidljivo je da zimski Karneval slabi, da se gubi i da je za njega sve manji interes. Na drugoj strani Ljetni karneval raste i sve više dobiva na značaju. Općina ga bogato financira i podupire, pa se može reći da ga debelo favorizira u odnosu na zimski. U Ljetnom karnevalu mogu se vidjeti mnogi domaći ljudi, dakle mještani,  koji su uključeni u organizaciju i u maškare, a koji u zimskome stoje po strani kao prilično nezainteresirani promatrači.
Za Ljetni karneval troše se veliki novci, a organizacija i uloženi trud je kudikamo veći.
Ukratko rečeno - zimski Karneval sve više služi tek kao jalova priprema, kao generalna proba, za Ljetni karneval.
Iz godine u godinu u karnevalskoj povorci (govorim o zimskome Karnevalu) sve je manje maškara. Već godinama je trend na grupnim maskama, jednako obučenih, što je iskreno rečeno, potpuno - bez veze. Odraz je to bezidejnosti koja se nadoknađuje novcima i šivanjem istih kostima. Petnaest ljudi obučenih u istu odjeću ne predstavlja ama baš ništa. Bilo ih 5, 10, 15, ili 20, nema razlike. Da je ta grupa bila podijeljena u 4-5 manjih skupina, dobio bi se kudikamo bogatiji događaj i interesantnije maškare.
Dječje maškare su priča za sebe.
Znam iz iskustva da djeca čekaju taj dan i da mu se jako vesele. Nažalost, tu je bezidejnost i aljkavost velika.
Sadržaj Dječjeg karnevala danas je jedno veliko - ništa.
Zborno mjesto je ispred Dva ferala. Sa malo kašnjenja to obično bude oko 14 sati. Slijedi formiranje povorke koja u tišini ide do Velog mosta. Na platou Velog mosta je okret i onda na isti način, u tišini, natrag u Ferale. Bez muzike, bez plesa, šušura, pjesme…
Tu već čeka Čubi, ili Mucalo koji, sa nekoliko već stotinu puta viđenih i ofucanih gegova, zaradi par tisuća kuna. Neven odsvira par pjesmica, a ponekad to bude i samo muzika sa CD-a.
Budu tu dva-tri pladnja krafni i par litara sokova. U 17 sati u „Feralima“ više nema nikoga.
Ima li to smisla nazvati - Dječjim karnevalom?
Dječji karneval je osnovna škola Karnevala. Bez dobrog „dječjeg karnevala“ danas, ne može biti dobrog „velikog karnevala“ sutra.
Netko će reći da tog malog karnevala prije nije bilo. U pavu su, ali djeca su u ta događanja oko karnevala bila uključena od ranog djetinjstva. Gledala su to, sudjelovala su, stari su ih poticali i učili... Danas toga više nema.
Zato je mali Dječji karneval, jako važan i izuzetno je važno da djeca od svojih najranijih godina budu u ovim događanjima. To je garancija da će sa voljom i elanom to nastaviti u kasnijoj dobi. Na tome treba raditi i to treba poticati. Ako Općina želi trošiti novce na ova događanja, onda bi bilo puno bolje i pametnije da ih troši na organiziranje Dječjih karnevala, nego da iz drugih država, prilično udaljenih, dovodi karnevalske grupe na naš Ljetni karneval.
Pa onda za uzvrat šalje naše grupe na njihova karnevalska druženja itd.
Nekako mi se to sve čini prilično naopako i „vanka škvare“.
Uspjeli smo i karnevalska događanja ubaciti u turistički mlin i jako brzo smo se zalijepili na taj lijepak ne misleći na posljedice. A one su više nego vidljive.
Može li se tradicija komercijalizirati? Vjerojatno može, zašto ne.
Španjolci su to napravili sa koridom, Hawaii sa svojim običajima, Maori plešu svoje plesove i kad treba i kad ne treba itd. Ide to nekome.
Druga je priča što to izgleda prilično jadno i bijedno. Tradicija je nešto što se ne bi trebalo mijenjati, prodavati, a ni poklanjati.
Ne bi se smjelo.
Tradicija je nešto što je vezano za neko područje i za ljude na tom području. Ona je vezana za prošla vremena i za naše djedove. Tradicija nije povijest, već je to ono što nas veže uz povijest.
Tradiciju se može i mora pokazati, lijepo se sa njome dičiti, ali ju se nipošto ne smije prostituirati.
Za takvo nešto raditi, za prostituirati tradiciju na način kako to mi pokušavamo, i ne samo pokušavamo nego i radimo, treba biti zaista jako prisiljen.
I treba biti veliki „prosjak“.
Pitanje je - trebamo li mi to? Dali nam je to nužno? 
Kakva je budućnost bolskog Karnevala?
Ako se nešto jako brzo ne promijeni, mislim da mu se ne piše dobro.
Dječji maskenbal je katastrofalan i djeca ne dobivaju potrebnu volju i elan.
Gospodin Jakšić je očito digao ruke od ovih događanja.
Maškara utorkom ima sve manje i uglavnom su u „điru“ uvijek isti ljudi, koji naravno stare. Mladi se drže po strani.
Nakon što je gospodin Jakšić abdicirao, za sada prilično uspješno to nastavljaju gospođa Neda Kraljević i gospodin Mate Petrić uz asistenciju još ponekoga.
Ima li koga drugoga na vidiku tko bi to mogao raditi uz njih i nakon njih?
Testament je izgubio ono osnovno, ono što mora biti, a to je kritika vlasti i njeno  izrugivanje. Ali, to se moglo i očekivati kada i karnevalska događanja ovise kako o volji i podršci Općine, tako i o skromnim financiranjima iz „općinskog proračuna“.
Težište karnevalskih događanja, iz komercijalnih i propagandnih razloga, užurbano se prebacuje na Ljetni karneval i na taj način zimski Karneval gubi na originalnosti. Mi bi u Bolu rekli - „vodni se“.
Iako je bolski Karneval prebrodio mnoga teška vremena i odolio mnogima koji su ga htjeli uništiti, mislim da su zlatne (i one manje zlatne) godine bolskog Karnevala prošle i da će se ta lijepa tradicija vrlo brzo ugasiti. Možda, u najboljem slučaju, bude tek simbolična manifestacija nevažna spomena.
Tradiciju koju nije uspio slomiti ni Napoleon, ni Franjo Josip, ni Talijani pa ni Nijemci, koju nije uspio dokrajčiti ni komunizam, ni socijalizam, najvjerojatnije ćemo dokrajčiti mi sami.
Dokrajčit će ga naše pametovanje, nove suvremene ideje, naše nadobudne turističke vizije i nepoštivanje tradicije i običaja. I naša neobuzdana želja da se komercijalizira sve, čak i ono što se komercijalizirati ne može, ili pak jednostavno - ne smije.
Turizmu smo dali sve. Dali smo mu sve svoje što smo imali. Dajmo mu i Juru Karnevala.
Dajmo pantagani neka nosi i njega.
Neka grize, neka se naždere.
Beštija gladna i nezasitna.

(Gornji tekst je pisan 08.03.2014. na Sjevernom Pacifiku, na putu iz Japana za Mexico.)

Da bih znao jesam li u pravu i kako to sve izgleda „iznutra“, u rujnu prošle godine bio sam sudionik povorke Ljetnog karnevala.
Naizgled sve je to izgledalo simpatično. Povorka, ples, maske, karnevalske grupe iz drugih gradova, puno ljudi, turisti, glamur... Ali, kako sam već prije rekao, to je bila jedna sasvim druga priča.
Dan karnevala je dan u godini kada svaki član karnevalske povorke sebe namjerno pravi „redikulom i arlekinom“, sa ciljem da se osobno razonodi na vrlo neobičan način, ali i sa još većim ciljem - da nasmije rodbinu, prijatelje, poznanike i svoje sumještane.
U Ljetnom karnevalu osjećao sam se doista vrlo neobično i upravo onako kako sam u prvom dijelu napisao. Osjećao sam da dajem, štoviše, da prodajem (a moglo bi se reći i težim riječima – da prostituiram) našu tradiciju turistima koji su nešto komentirali na svojim jezicima, smijali su se, pljeskali i fotografirali. 
Razlog našeg druženja na tom Karnevalu je bio vrlo ciljan i razložan:
-    da bi upotpunili našu turističku ponudu,  i da bi nam ti isti turisti eventualno došli ponovno.

Te večeri nisam bio ni maškara, ni redikul, ni arlekin. Bio sam isključivo turistički radnik i radio sam u službi bolskoga turizma.
Njemu na čast i slavu.
Dakle, bio sam u tom Ljetnom karnevalu 2015. i bilo je dovoljno.
Bio sam jednom i – nikad više.
                                                                                                            Siniša Soljačić


(objavljeno  18. 01. 2016,)

*************** 




alt


POSEBNA PAŽNJA ZA ZLATNI RAT

Mišljenja sam da plaži Zlatni rat treba poklanjati posebnu pažnju a naročito na prirodna svojstva žala i sunca. Jer, posebnost prirodnog fenomena treba zaštiti barem u minimalnom obliku. Jedinstvena po ljepoti u ovom dijelu Europe i Mediterana zahtijeva ljudsku zaštitu. Dvostruke su posebnosti iste plaže a to je da kada puše maestral na istočnom dijelu je bonaca i obratno kod bure ili istočnjaka  na zapadnoj strani.
Sve ove ljepote se mogu vidjeti tek nakon turističke sezone.
Plaža je u turističkoj sezoni iskorištena do maksimuma prirodnog izdržljivosti ljepote. Meni osobno smeta polaganje plastičnih ležajki na obje strane plaže , jer narušavaju samu ljepotu a i prirodni fenomen sunčanja i kupanja. Stoga, predlažem da se iste ležaljke, a shodno Zakonu o pomorskom javnom dobru, postave minimalno četiri metra od ruba obalne crte prema kopnu, ili da se radi same sigurnosti kupača postave uz rub šumice na istoj plaži. Kupač mora biti siguran od ozljeda kod izlaza i ulaza u more, a sada kako su postavljene uz sam rub obalne crte ne garantira sigurnost i od ozljeda. U samoj šumici na plaži je i previše objekata koji narušavaju ljepotu kupanja i uživanja na našoj krasnoj plaži Zlatni rat. Samo ime je obveza da se zaštiti što više i da se sačuva naš Zlatni rat.
U ovom slučaju veliki je problem i sidrenja jedrenjaka i jahti koje dolaze na Zlatni rat. Brodovi su veliki zagađivači mora. Sidrenje je u tom akvatoriju dozvoljeno , jer nije zabranjeno. Nadam se da će općinske vlasti ishoditi zabranu sidrenja kod Ministarstva mora ... No da bi ovo sve bilo u funkciji treba i lokalna Lučka kapetanija imati veću kontrolu i mogućnosti kontrole brodova koji dolaze na plažu. Ako se ovako nastavi, može se očekivati i veće tragedije na Zlatnom ratu.
Uzgred želim napomenuti, da upotreba plastičnih ležaljki se vidi i od Borka pa do Zlatnog rata. Nepridržavanje zakona o Pomorskom javnom dobru je na koncesionara i njega treba kontrolirati, jer te plastične ležaljke smetaju normalan prolaz kupača. Nije mi jasno zašto se ne zabrani koncesionaru na plaži Potočine postavljanje ležaljki na žalu i to do ruba mora, umjesto da budu postavljene u šumici iste plaže?
Sa željom u dobrobit moga razmišljanja,želim i da se sve ovo ostvari za kvalitetniji turizam.



                                                                                                     Juraj Karninčić, kap.

(objavljeno  01. 01. 2016.)

***************