ZAŠTO VOLIM BOL?

Ovo je novo poglavlje na našoj internetskoj stranici gdje ćemo objavljivati razgovore s inozemnim gostima koji u Bolu ljetuju 20 i više godina. Interesiralo nas je kako su i zašto odabrali Bol, što im se sviđa da se ponovno vraćaju i ima li nešto što bi mijenjali?

 

JESENSKI ODMOR

 

Turističku sezonu u Bolu zaključili su, vjerovali ili ne, 11. prosinca bračni par iz Austrije Paula i Josef Granabetter. Nakon 15 dana odmora vratili su se u Siegendorf, 50-ak kilometara južno od Beča.

 

- Ostali bi vrlo rado još koji dan - objašnjava nam gospođa Paula - ali uskoro će Božić i Nova Godina, a mi moramo biti bliže našoj obitelji. Ovo je drugi put da u Bol dolazimo u ovo doba godine. Kod nas u Austriji je magla, vlažno i hladno. Meni i suprugu, a posebno meni, takva klima iz zdravstvenih razloga ne čini dobro. U Bolu smo našli ono što nama odgovara.

 

Bračni par Granabetter uživa u zasluženoj mirovini. Kćer i njena obitelj dolaze u Bol tijekom ljeta. Njih dvoje su tijekom svibnja i lipnja u autokampu u Poreču ili Rovinju. U Hrvatsku dolaze već 24 godine. Odlaze obvezno i u Međugorje. Dosta dobro govore i hrvatski i to im mnogo znači u komunikaciji s ljudima.

 

- Ovdje u Bolu su ljudi veoma susretljivi, komunikativni i često s njima pričamo. Šalimo se. Prihvatili su nas kao svoje - nastavlja  gospođa gđa. Paula, a suprug to i potvrđuje. - Svakodnevno smo šetali, a bili smo pješke i do Murvice. Ove godine nam je bilo mnogo ljepše vrijeme nego lani. Ali nama nikada nije dosadno. Nedjeljom smo u crkvi.

 

Ne vele gužve ni velike vrućine zato dolaze u Bol u ovo doba godine. Bol su odabrali po preporuci svojih prijatelja.

 

- Lijepo mjesto, divni ljudi, klima koja nam odgovara i ovdje smo zdraviji. Pa uz sve to kada pored sebe imam dobrog muža, poželim da ostanemo i duže, ali se dogodine opet vraćamo - rekla nam je gđa. Paula na rastanku.

 

Zabilježeno 10. 12. 2011. (J.E.)

 

Klaus i Irmtraud u bolskom portu

 

"MOJA BARKA MALA"

 

Njemački turisti (iz Munchena) Klaus Kupper i Irmtraud Zorgenfre po mnogo čemu su neobični i interesantni za ovu našu rubriku. Klaus u Bol dolazi od 1966. godine, gdje je najprije odsjeo u tadašnjem hotelu "Bijela kuća", a već slijedeće godine odlučio se za privatni smještaj. U Bol dolazi 45 godina - bez prekida!

 

- Bol sam izabrao na preporuku prijatelja - priča nam Klaus. - Samnom ili ja s njima, u Bol su dolazili moji roditelji, pa kćerka, pa unuka ... Otac je imao 94 godine kada je posljednji put, 1997. godine, ljetovao u Bolu. Samo smo prvu godinu ljetovali u "Bijeloj kući". Boris Ivulić, jedan od malobrojnih tada u Bolu koji je govorio njemački, preporučio nam je Milu Cvitanić Bilić i od tada smo stalno njihovi gosti.

 

I tako 45 godina dolaze u Bol. Nije bilo prekida ni tijekom Domovinskog ratra?

 

- I ne samo bez prekida. U Bol dolazim dva puta godišnje. Prije i nakon špice sezone. Ostajem dva puta po šest tjedana, preko 80 dana. Nekoliko puta sam i treći odmor u jednoj godini proveo u Bolu.

 

Što je to što Vas toliko privlači u Bolu?

 

- Neposrednost s domaćinima, itimnost s ovdašnjim ljudima, čisto more, bez velike buke u vrijeme kada sam u Bolu. Od 1968. imam vlastiti brod. Prvi je izgrađen u Sumartinu, drugi sam opremio u Sumartinu, a kupio u Vodicama. Često obilazim otoke, a bio sam do Lastova, Dubrovnika, Visa, Biševa, Drvenika, čak uz Neretvu do Metkovića. Moja omiljena plaža je nedaleko Murvice, tamo dolaze moji poznanici i prijatelji.

 

Naša sugovornica Irmtraud u Bol dolazi od 1980. godine:

 

- Najprije sam iz Munchena dolazila avionom. Šteta što se taj aerodom nedaleko Bola sve manje koristi. Sada putujemo automobilom. Vozili smo se najprije do Rijeke, a zatim brodom do Splita, pa trajektom do Supetra. Sada idemo direktno autom ali prenoćimo u Otočcu, a na povratku u Sloveniji, na Bledu. Autoput vam je predivan.

 

Čisto more, dobri domaćini ... a ima li nešto vam se ne sviđa?

 

- Ne volimo veliku gužvu i buku - kaže Klaus. - Nama nisu po volji oni masovni dolasci jednodnevnih izletnika jer ometaju naš mir i ugodan odmor. Trebao bi netko povesti računa o redu u bolskoj luci. Djeca skaču po brodovima, mogu se i ozlijediti ili nešto polomiti. Onaj sat kod benzinske postaje, sada ljeti, pokazuje zimsko vrijeme. Često gledamo u Njemačkoj internet stranicu Turističke zajednice Bol s web kamerama. Ona na školi je najčešće prljava od soli, a vidim da je sada neko vrijeme i isključena. Trebalo bi popraviti prijevod na njemačkom jer ovo što sada piše nije baš dobro.

 

Irmtraud i Klausa često se može sresti u mjestu. Drago im je biti na rivi kada se utorkom organiziraju fešte, ali što dalje od bučne muzike. Obilaze i bolske restorane: Mali raj, Ranč, Mariju, kamp Kito, Tavernu Rivu, a vrlo često su i kod Plenkovića u fast food "Argolo". Podjednako vole ribu i meso.

 

- U Bolu ću proslaviti 50-godišnjicu ljetovanja u ovom predivnom mjestu s divnim ljudima - rekao nam je Klaus, a klimanjem glave, uz osmjeh, potvrdila Irmtraud.

 

Razgovarano: 21. 09. 2011. (J.E.)

 

 

"BOL JE MOJ DRUGI DOM"

 

Karin je prvi put došla u Bol kao 5-godišnja djevojčica. Bilo je to 1966. godine (vjerovali ili ne -  prije 45 godina!) a s njom su bili roditelji, brat, baka i djeda. Odsjeli su u tadašnjem hotelu "Bijela kuća". Godinu prije bili su u Jelsi.

 

- Roditelji su određivali gdje će se i kada ljetovati - priča nam Karin Leidenberger, naša gošća iz Munchena (Nemačka). - Mislim da smo u "Bijeloj kući" bili samo te prve godine. Kasnije su mi roditelji upoznali Milu Cvitanić Bilić i nastavili smo ljeti dolaziti i koristiti samo privatni smještaj. S manjim prekidima u Bolu sam stalno. Mogu reći da je ovo moj drugi dom. Sporazumijevam se na hrvatskom, a nastojim da hrvatski jezik nauči i moja 15-godišnja kći.

Naša sugovornica prisjeća se kako je, dolazeći s roditeljima u Bol, često barkom išla na plaže istočno ili zapadno od Bola. Obvezno bi navratili u Blaca. Kolektivno.

 

- U to vrijeme u Blaca su bile Anka i Katica. Mi djeca bi trčali unaokolo, roditelji s domaćicama pripremali roštilj ... Danas je, sasvim normalno, nešto drugačije. Postoje pravila, čeka se u redu za razgledanje, djeca ne trčkaraju unaokolo, a i mene je to davno prošlo.

Danas Karin i njena kći u Bol dolaze automobilom. Hvali naše ceste, ali joj je naporno u jednom komadu voziti od Munchena do Bola. Vozi do Rijeke, a onda noću brodom do Splita.

Tako se namjerava i vratiti ukoliko netko od njenih poznanika, koji su također u Bolu, ne odluči preuzeti volan njenog automobila.

 

- Moja omiljena plaža je Zlatni rat, ali mi je mnogo ljepše kada nema gužve i one bučne glazbe. Ta me novost nimalo ne veseli. Bol se previše izgradio i izgubio onu nekadašnju intimnost. Ipak, u Bolu su mi predivna jutra i večeri, divne su boje mora, osluškujem i cvrčka ...

Karin u Bolu ima podosta poznanika s kojima je svakodnevno na čakuli. Voli i šetnje uz more, izlete po Braču ... Domaća jela?

 

- Uglavnom pripremamo jelo u apartmanu. Ali rado navratimo u restoran "Marija" gdje smo se sprijateljili s vlasnicima Marijom i Dinkom Serventi. Volim pljeskavicu, jučer smo jeli i ribu (oradu), ali mi je najdraža pašticada s njokima.

Preporuča li prijateljima odmor u Bolu?

 

- U Bolu se ne osjećam kao stranac i zbog toga nisam možda objektivna. Pitam svoje prijatelje iz Njemačke za njihove utiske o Bolu. Ali pošto se ponovno vraćaju, vjerujem da su i oni zadovoljni. Ja sam u Bolu od 1966. na odmoru provela skoro tri godine, kada se zbroje sva moja ljetovanja. Vjerujem da će i moja kći u Bol nastaviti dolaziti kao i njezini mama, baka i prabaka.

 

Razgovarano 21. 08. 2011. (J.E.)

 

*****

Munchen je glavni grad savezne pokrajine Bavarske, jedno od najvažnijih gospodarskih, prometnih i kulturnih središta Njemačke. Ima 1,35 milijuna stanovnika, treći je po veličini grad u Njemačkoj, a dvanaesti u Europskoj uniji.

 

*****

 

Gosti iz Njemačke: Janez i Maria Arko, njihova unuka Nicole u društvu sa Smiljanom Primorac kod koje stanuju u Bolu

 

"DOSTA VAM JE HOTELA"

Davno, prije 35 godina, Maria i Janez Arko, došli su u Bol i pronašli mjesto za odmor kojeg su dugo tražili. Putovali su duž cijele obale, od Umaga do Ulcinja, ali je Bol bio po njihovom ukusu. Bračni par Arko, on Slovenac, ona Njemica, stalno nastanjeni u njemačkom gradu Solingenu, u Bol su prvi put došli u travnju 1976. godine. S njima su tada doputovali i njegovi roditelji.

 

- Nije još bilo vrijeme za kupanje. Cesta od Supetra do Bola još nije bila asfaltirana, ali smo ipak bili sigurni da je Bol ono što smo željeli - prisjeća se naš sugovornihk prvoga susreta s Bolom. - Odsjeli smo kod Seke i Mate Bakovića i ponovno smo se vratili u srpnju iste godine. Kod njih smo stanovali do 1982., a onda smo potražili drugi smještaj jer smo bili preblizu rive i restorana. Smetala nam je buka i preselili smo kod obitelji Cvitanić. Osim ratnih godina, stalno smo ljeti u Bolu gdje provodimo 12 do 18 dana.

 

Što je to što ih ponovno vraća u Bol?

 

- Bol ima predivne plaže, sve je još prirodno. Čiste su plaže i more. Ima i šume. Divne su boje i naravno ljudi. Mi najradije idemo na one FKK male plaže iza Zlatnog rata.

 

Jesu li Bol preporučili svojim prijateljima?

 

- O svojim dojmovima pričamo i našim poznanicima. Našim primjerom ide i naš sin Jonh i njegova supruga Heike. Oni su s prijateljima u Bol došli brodom, ali bi voljeli da je luka sigurnija od vjetra i - katamarana. S nama je ovdje u apartmanu naša unuka Nicole. Njoj je već ovo sedmi put da je na ljetovanju u Bolu.

 

Vaša dugogodišnja vjernost Bolu sasvim sigurno govori dovoljno, ipak ima li nešto što vam nije po volji?

 

- Nama je ovdje najdraže kad nema mnogo buke. Mislim da je hotela dovoljno i Bol ne treba povećavati kapacitete. U špici sezone je mnogo ljudi, a nama je lijepše kada ih ima manje. Najljepše je u lipnju.

 

Odlazite li u bolske restorane?

 

- Obvezno smo svake večeri u drugom restoranu. Sve nam se sviđa: i riba i školjke i lignje i čevapčići i špageti...  Mi i obilazimo otok. Bili smo u Milnu, Blaca, Selca, Dol, Pučišća, naravno i Supetar. Dolazimo autom pa idemo u razgledavanje. Vidimo se i dogodine.

 

Zabilježeno 15. 08. 2011. (J.E.)

 

*****

Solingen je grad u Nemačkoj, savezna država Sjeverna Rajna - Vestalija. Prema popisu iz 2005. ima 162.685 stanovnika. Zbog svoje duge povijesti poznat je kao sjedište više proizvođača skupocijenih mačeva, noževa, škara, kao i brijača. Wilkinsson također ima sjedište u Solingenu.

*****

 

 

"BOL JE POSTAO DIO MOGA ŽIVOTA"

 

Arthur Bauduin, 51-godišnjak, profesor je njemačkog jezika u gimnaziji u Amsterdamu. U Bolu ljetuje od 1982. godine  (s manjim prekidima: 1986., 1991.-1993. i 1996,). Nakon toliko godina vrlo dobro govori i hrvatski.

- Vraćao sam se iz Bugarske 1981. i poznanici su mi u Beogradu preporučili Bol, kao raj na zemlji. Na nizozemskom to znači „kugla“ i sljedeće ljeto eto mene u Bolu. Bio je početak srpnja i u Turist birou sam saznao da je privatni smještaj popunjen. Ostavio sam kod njih prtljagu i uputio se tražiti slobodnu sobu. Na Studencu, na klupi uz rivu, dvojicu sam upitao za sobu. Bili su to, kasnije sam ih dobro upoznao, Stipe Kraljević Oko i Mate Marinković Špodić. Stipe mi je preporučio svoju kuću, ja sam prihvatio i od tada sam stalno kod te obitelji. Sa Stipom sam obilazio i ostale otoke: Korčulu, Hvar, Vis, Biševo … ali i Slapove Krke.

Našem sugovorniku nije to bio prvi dolazak na naš  Jadran. Kao 18-godišnjak ljetovao je (1976.) s roditeljima u Tučepima. Oduvijek je volio putovati, a kao profesor ima dovoljno vremena da obilazi i druge države. U veljači putuje u Portugal ili Srbiju, u svibnju je u Rumunjskoj, na jesen planira u Makedoniju. Prošle jeseni bio je u Sarajevo s Vinkom Kraljevićem Okom i još četvoricom Bračana, a posjetili su Visoko zbog tamošnjih piramida.

- Uvijek se vraćam Bolu – priča nam Arthur – gdje ostajem četiri tjedna. Skoknem na dan-dva i do Makarske, a neki dan sam se okupao u Modrom jezeru kod Imotskog gdje sam bio i lani. U Bolu je najljepše i nezaboravno. Sjećam se te prve godine (1982.) kada sam nastupao na Ljetnim igrama u portu, a bio sam u ekipi sa sinom moga gazde, Vinkom Kraljevićem. Pobijedio sam u penjanju uz konop. Danas redovno poslije podne igram nogomet kod hotela „Elaphusa“, a oko 21 sat se obvezno okupan na špici Zlatnoga rata. Moja omiljena plaža je na Martinici  ili kod Ribarske kućice gdje je simpatično i ljubazno osoblje. Moram se čuvati jakog sunca pa se kupam gdje ima hladovine.

Što bi u Bolu trebalo promijeniti? Arthur je na trenutak zastao, ali vrlo jasno odgovorio:

- Po meni malo, skoro ništa. Bol me fascinira ljepotom plaža, čistoćom mjesta, nema više disco kluba Štimca i buke, ljudi su susretljivi, često s njima pričam, prepoznaju me na tržnici, postajem pomalo Boljanin. Imam divne domaćine gdje sam poslužen domaćom spizom. Inače, najčešće jedem pizzu u „Topolina“, volim vašu janjetinu, lokarde na gradele …

Arthur svojim prijateljima u Nizozemskoj često priča o Bolu. Kupio je i neke naše knjige, monografije … Iduće ljeto doći će u Bol s 19-godišnjim sinom.

 

razgovarao: J.E.

*****

Nizozemska je smještena na sjeverozapadu Europe uz Sjeverno more. Graniči s Njemačkom i Belgijom. Amsterdam je glavni grad, a sjedište vlade je u Haagu. Ima površinu od 41.526 kvadratnih kilometara i 16,3 milijuna stanovnika.

Prosjećna visina rijetko prelazi 50 m nadmorske visine, a oko 1/5 Nizozemske nalazi se ispod razine mora. Zastava ima boje kao i Hrvatska, ali bez grba u sredini.

Prošle godine (2010.) zabilježeno je u Bolu 1750 noćenja gostiju iz Nizozemske, a ove se očekuje nešto više. Do 1. kolovoza 2011. registrirano je 1010 noćenja.